REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F.Kennedya 11
P-3164/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja DALMIS d.o.o., Pješčana Uvala, Pješčana uvala 1 ogranak 7, OIB 80259403991, kojeg zastupa punomoćnica Irena Braičin, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB 18736141210 kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a br. 01292/ZR od 15. listopada 2008., kojima se glavnica i obroci kredita vežu za valutu CHF, sadržane u Glavnim odredbama na strani 2. koje glase: «koristeći Prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate“, te u toč. 6.11. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu verzija: 02-2008 – promjenjiva kamata, koja glasi:
„…ako su iste vezane za stranu valutu, ispunjavaju se plaćanjem u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. za tu valutu koja vrijedi na dan plaćanja“,
pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.144,9
EUR(pettisućastočetrdesetčetiri eura i devedeset centi) – 38.561,51 kn
(tridesetosamtisućapetstošezdesetjedna kuna i pedesetjedna lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:
- 47,90 EUR od 11. studenog 2008.,
- 17,48 EUR od 09. prosinca 2008.,
- 23,89 EUR od 13. siječnja 2009.,
- 23,00 EUR od 11. veljače 2009.,
- 29,67 EUR od 10. ožujka 2009.,
- 20,44 EUR od 10. travnja 2009.,
- 20,05 EUR od 13. svibnja 2009.,
- 12,52 EUR od 11. lipnja 2009.,
- 6,54 EUR od 09. srpnja 2009.,
- 12,09 EUR od 12. kolovoza 2009.,
- 17,01 EUR od 10. rujna 2009.,
- 10,58 EUR od 10. listopada 2009.,
- 8,34 EUR od 11. studenog 2009.,
- 5,46 EUR od 10. prosinca 2009.,
- 4,88 EUR od 10. travnja 2010.,
- 2,80 EUR od 10. lipnja 2010.,
- 38,30 EUR od 10. srpnja 2010.,
- 30,57 EUR od 11. kolovoza 2010.,
- 59,13 EUR od 10. rujna 2010.,
- 43,84 EUR od 12. listopada 2010.,
- 31,62 EUR od 11. studenog 2010.,
- 71,34 EUR od 10. prosinca 2010.,
- 90,81 EUR od 12. siječnja 2011.,
- 75,61 EUR od 10. veljače 2011.,
- 79,45 EUR od 10. ožujka 2011.,
- 70,89 EUR od 12. travnja 2011.,
- 74,68 EUR od 11. svibnja 2011.,
- 111,31 EUR od 10. lipnja 2011.,
- 119,41 EUR od 12. srpnja 2011.,
- 162,29 EUR od 17. kolovoza 2011.,
- 161,02 EUR od 09. rujna 2011.,
- 134,18 EUR od 11. listopada 2011.,
- 135,43 EUR od 11. studenog 2011.,
- 130,14 EUR od 10. prosinca 2011.,
- 147,31 EUR od 11. siječnja 2012.,
- 158,26 EUR od 10. veljače 2012.,
- 157,24 EUR od 10. ožujka 2012.,
- 154,41 EUR od 11. travnja 2023.,
- 157,51 EUR od 11. svibnja 2012.,
- 161,64 EUR od 12. lipnja 2012.,
- 157,46 EUR od 11. srpnja 2012.,
- 159,87 EUR od 07. kolovoza 2012.,
- 155,73 EUR od 11. rujna 2012.,
- 144,93 EUR od 10. listopada 2012.,
- 146,25 EUR od 13. studenog 2012.,
- 149,48 EUR od 12. prosinca 2012.,
- 148,04 EUR od 11. siječnja 2013.,
- 132,54 EUR od 12. veljače 2013.,
- 141,58 EUR od 12. ožujka 2013.,
- 144,29 EUR od 10. travnja 2013.,
- 141,26 EUR od 11. svibnja 2013.,
- 129,49 EUR od 11. lipnja 2013.,
- 126,79 EUR od 10. srpnja 2013.,
- 130,86 EUR od 10. kolovoza 2013.,
- 138,97 EUR od 10. rujna 2013., te na iznos od
- 178,35 EUR od 08. listopada 2013.
godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je s tuženikom 15. listopada 2008. sklopio Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 01292/ZR (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 56.458,21 CHF. Rok otplate ugovoren je na 60 mjeseci, s mjesečnom leasing ratom od 834,00 CHF bez PDV-a, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 8,50%. Plaćanje mjesečnih obroka leasinga vršilo se u hrvatskim kunama koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate. Sastavni dio Ugovora čine Opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu, verzija 02-2008 – promjenjiva kamata, a tužitelj je uredno podmirivao svoje obaveze po Ugovoru te je isti u cijelosti otplatio s danom 9. listopada 2013. Nadalje, u odnosu na valutnu klauzulu tužitelj navodi kako je u Glavnim odredbama Ugovora, na strani 2. ugovoreno da se novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora izražene u CHF, a ispunjavaju se plaćanjem u hrvatskim kunama koristeći Prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate. Isto je propisano i u toč. 6.11. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu, verzija 02- 2008 – promjenjiva kamata, kao sastavnom dijelu Ugovora. Tužitelj ističe da je u vrijeme zaključenja Ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredit nije bio upoznat o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ono o čemu je tuženik morao informirati tužitelja jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja. Tužitelj nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF, niti je bio upozoren od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EUR. Naime, Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj EURA, ali ne štiti tečaj kune u odnosu niti na jednu drugu valutu, pa tako niti u odnosu na CHF. Zbog toga se može reći da je tečaj CHF-a u odnosu na kunu potpuno slobodan te može rasti i padati neovisno o utjecaju HNB-a, dok s EUROM nije tako, nego dapače HNB reagira i kupovinom odnosno prodajom EURA regulira njegov u odnosu na kunu i time kunu drži stabilnom. CHF je valuta u koju „bježi“ kapital u vrijeme gospodarske krize. To znači da za vrijeme recesija CHF naglo jača, jer bogati pojedinci tada kupuju znatne količine CHF-a ne bi li tako zaštitili vrijednost svoje imovine, pa zbog toga vrijednost CHF-a u odnosu na ostale valute može naglo narasti. Nadalje, CHF nije valuta koja bi bila dobra za dužnike kod ugovaranja kredita odnosno da je ona vrlo rizična valuta, ako se radi o dužnicima koji nemaju primanja u toj valuti. MMF je višekratno upozoravao na mogućnost rasta tečaja CHF-a u odnosu na EUR sve EU banke. MMF je upozoravao banke na trostruki rizik, rizik pada rejtinga, rizik države koja ne čini ništa da spriječi ugovaranje takvih kredita te konačno na rizik za ugovaratelje koji bi mogli ući u pretjerani trošak zbog rasta njihovih anuiteta. Tužitelj nadalje navodi da je predmetni Ugovor otplaćivao u mjesečnim obrocima, a predmetnu tužbu podnosi iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovor o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to ugovornu odredbu kojom je otplata vezana uz valutu švicarski franak. Iako se ista ne odnosi direktno na tuženika, tužitelj upućuje da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 14101/2012 od 4. srpnja 2013. kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. . a sve iz razloga što je postupanje tuženika prilikom zaključivanja Ugovora, bilo istovjetno postupanju tuženih banaka u spomenutom sporu. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj CHF stalno se mijenjao i to na način da se povećavao u odnosu na kn, što je imalo za posljedicu povećanje iznosa mjesečnih anuteta plaćanja. S obzirom da se Ugovorom glavnica kredita vezala za valutu CHF, tužitelj smatra djelomice ništetnima Glavne odredbe Ugovora, na strani 2. da se „novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora izražene u CHF, a ispunjavaju se plaćanjem u hrvatskim kunama koristeći Prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate“, kao i toč. 6.11. Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu, verzija 02-2008 – promjenjiva kamata, kao sastavnom dijelu Ugovora. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, treba primijeniti početni tečaj CHF koji je bio važeći na dan sklapanja Ugovora prema tečajnoj listi Zagrebačke banke d.d., s obzirom da je jedino navedeni parametar tužitelju bio poznati prilikom sklapanja Ugovora. S obzirom na navedeno, tužitelj je svoje obaveze po Ugovoru preplatio u ukupnom iznosu glavnice 5.144,90 EUR (38.561,51 kn), koji iznos potražuje od tuženika, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedini mjesečni iznos preplate od dana uplate do povrata preplate. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe u bitnome da je u konkretnom slučaju dopušteno ugovaranje valutne klauzule te da stoga ugovorna odredba o istoj nije ništetna. Naglašava da je tužitelj bio upoznat s pojmom i značenjem ugovaranja valutne klauzule te je isti kao pravna osoba morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja iste jer se od njega kao poslovnog subjekta očekuje povišena mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza. Tuženik ističe i prigovor zastare te prigovara utuženom tijeku zateznih kamata.
3. Rješenjem poslovni broj 2 P-212/2023-4 od 29. rujna 2023. Trgovački sud u Pazinu oglasio se mjesno nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je nakon pravomoćnosti istog predmet ustupljenom ovom sudu kao mjesno nadležnom.
4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda sadržanim u tužbi odnosno odgovoru na tužbu pri čemu je tužitelj istaknuo da je jedini osnivač tuženika Zagrebačka banka d.d. odnosno stranka u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 u kojem je pravomoćno odlučeno o nepoštenom postupanju i te banke prilikom ugovaranja kredita u valuti CHF, dok je tužitelj istaknuo kako odluka Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari budući da se ista odnosi na potrošače dok u konkretnom slučaju tužitelj nije potrošač.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: Ugovor o financijskom leasingu br. 01292/ZR od 15. 10. 2008. (list 9. – 10. spisa), Otplatni plan od 15. 10. 2008. (list 11. – 12. spisa), Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (list 13. – 16. spisa), pregled promjene kamatne stope od 27. 4. 2023. (list 17. spisa), pregled rasporeda plaćanja (list 18. – 66. spisa), pregled provedenih plaćanja (list 27. – 28. spisa), dopis tužitelja tuženiku (list 29. spisa) i sudsku praksu (list 42. – 75. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem NB (zapisnik o zamolbenom saslušanju Općinskog suda u Puli-Pola, list 105. – 107. spisa).
6. Sud nije izveo od strane tužitelja predloženo financijsko vještačenje radi utvrđivanja razlike uplaćenih mjesečnih iznosa anuiteta po Ugovoru i iznosa koji bi bili plaćeni s obzirom na tečaj CHF tečajne liste Zagrebačke banke d.d. na dan sklapanja Ugovora (početni tečaj CHF), a sve iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja presude.
7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnim dijela odredbi Ugovora o financijskom leasingu br. 01292/ZR od 15. listopada 2008. i Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu, verzija 02-2008 – promjenjiva kamata u dijelu u kojem je povrat obveza vezan uz švicarski franak te zahtjev za isplatom iznosa od 5.144,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dana njihovog plaćanja pa do isplate.
9. Između stranaka nije sporno da su 15. listopada 2008. sklopile Ugovor o financijskom leasingu br. 01292/ZR (list 9.-12. spisa) kojim je ugovoreno plaćanje naknade za objekt leasinga odnosno vozilo Volvo S 60 D5 Sport u iznosu od 834,00 CHF (bez PDV-a) mjesečno, i to u 60 mjesečnih obroka koji se plaćaju u kunama koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate, a sastavni dio tog Ugovora čine i Opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu verzija: 02-2008- promjenjiva kamata (list 13. -16. spisa). Nesporno je i da je tužitelj svoje obveze po predmetnom Ugovoru u cijelosti otplatio 9. listopada 2013.
10. Između stranaka sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
11. Odredbom čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da su trgovački ugovori ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljaju djelatnosti koji čine predmet poslovanja jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.
12. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 96/03, 46/07 i 79/07), a koji je bio snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine' broj:
111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD) propisano je da je trgovačko društvo trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.
13. Prema odredbi čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
14. Slijedom navedenog, predmetni Ugovor predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a jer je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja čine predmet njegovog poslovanja te tužitelj u konkretnom slučaju nije bio sudionik predmetnog Ugovora o leasingu u svojstvu potrošača odnosno razvidno je da je tužitelj kao trgovac sklopio predmetni Ugovor.
15. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju ništetnost pojedinih njegovih odredbi ne može se utvrđivati primjenom odredbi čl. 96. i 97. tada važećeg važećeg Zakona o zaštiti potrošača slijedom čega je sud ocijenio neosnovanim i tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 14101/2012 te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.
16. Dakle, kako se tužitelja ne može u konkretnom slučaju smatrati potrošačem te kako u konkretnom slučaju na tužitelja nema učinak parnični postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nije došlo do prekida zastare pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, niti je u odnosu na zahtjev tužitelja zastara počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
17. U konkretnom se postupku primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO-a). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a).
18. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj zadnju ratu po predmetnom Ugovoru otplatio 10. listopada 2013., a predmetni je postupak pokrenut podnošenjem tužbe 10. srpnja 2023., razvidno je da je protekao zakonom propisani rok zastare od pet godina.
19. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
20. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
21. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištima održanim 7. veljače 2025., 12. lipnja 2025. (na Općinskom sudu u Puli-Pola) te 24. studenog 2025., za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 750,00 EUR.
22. Dakle, tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.
23. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
SUDAC:
Aleksandra Gumzej
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
