Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-496/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, kao predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, kao zapisničara, u kaznenom predmetu privatnog tužitelja Gradskog šahovskog kluba Solin-Cemex protiv okrivljenika ZR zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19., 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11) povodom žalbe okrivljenika na presudu Općinskog suda u Splitu od 28. kolovoza 2025., poslovni broj K-564/2021, sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. ZR, preinačuje se prvostupanjska presuda kojom je okr. ZR oglašen krivim zbog kaznenog djela klevete, prihvaća se po prvostupanjskom sudu pravilno izrečena novčana kazna u visini od 50 dnevnih iznosa što iznosi 833,33 (osamstotridesetitrieuraitridesetitricenta) eura, pri čemu jedan dnevni iznos iznosi 16,67 eura, u odluci o kazni i izriče da se na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okr. ZR izriče uvjetna novčana kazna na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom dijelu žalba okr. ZR odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 75/25 – dalje u tekstu ZKP/08) proglašen je krivim okr. ZR zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - kleveta, označeno i kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11 te je okr. ZR temeljem čl. 149. st. 2., u svezi s čl. 40. st. 4. i čl. 42. KZ/11, izrečena novčana kazna u visini od 50 dnevnih dohodaka okrivljenika, u ukupnom iznosu od 833,33 eura (osamstotridesetitrieuraitridesetitricenta) odnosno pri čemu jedan dnevni osobni dohodak iznosi 16,67 eura. Iznos novčane kazne je, u skladu s čl. 42. st. 6. KZ/11, okrivljenik dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.1. Ako novčana kazna ne bude u potpunosti ili djelomično plaćena u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (čl. 42. st. 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

1.2. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako on ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11).

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 eura što predstavlja sudski prosjek te nagradu za trošak opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se okr. ZR po branitelju Zvonimiru Aračiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Aračić i Silić j.t.d. iz Splita zbog svih žalbenih razloga, odnosno poradi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podredno, okrivljenik podnosi žalbu i zbog izrečene sankcije, prigovarajući na visinu iste, uz prijedlog da vijeće ovog suda preinači presudu na način da okr. ZR u cijelosti oslobodi od optužbe, privatnog tužitelja obveže nadoknaditi trošak postupka,a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati u rad Općinskom sudu u Splitu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba okr. ZR je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu okr. ZR kada u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka odnosno da je izreka presude u proturječnosti s razlozima presude, kao i odlučnim činjenicama.

6. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo sve bitne i odlučne činjenice koje su važne za donošenje odluke, ispravno je ocijenio sve izvedene dokaze, a prilikom obrazloženja svoje odluke dao je dostatne i valjane razloge dok sama izreka presude nije u proturječnosti s odlučnim činjenicama kako to u žalbi ističe okrivljeni. Ovome treba dodati da okrivljeni u svojoj žalbi izričito ne ukazuje u kojem dijelu je pobijana presuda proturječna s odlučnim činjenicama, a ni ovo vijeće ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku.

7. Okrivljeni ZR u svojoj žalbi prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud u jednom dijelu pogrešno utvrdio činjenično stanje te na temelju takvog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izveo krivi zaključak, ali i da je činjenično stanje nepotpuno jer tijekom postupka nije provedeno vještačenje pretinca elektroničke pošte privatnog tužitelja temeljem kojeg bi se utvrdilo da je okrivljeni zaista poslao predmetnu elektroničku poštu.

8. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno utvrdio da je okrivljeni kritičnog dana putem elektroničke pošiljke poslao navedenu poruku odnosno da je predmetna poruka poslana s njegove elektroničke adrese što prvostupanjski sud ispravno zaključuje da se i daljnja korespodencija između okrivljenika i privatnog tužitelja upućuje na zaključak da je upravo okrivljeni autor spornog teksta.

9. Osim toga, prvostupanjski sud je dao odlučne i valjane razloge oko činjenice da je u šahovskom klubu iz Solina u prethodnom razdoblju došlo do pronevjere novca od strane bivšeg tajnika kluba, međutim taj novac je prisilnim putem naplaćen zajedno sa svim troškovima postupka i zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi precizno utvrdio da je godišnji proračun šahovskog kluba Solin – Cenex u godini kada je bio sporni događaj iznosio između 18 i 19.000,00 eura dok je klub bivšeg tajnika tužio za pronevjeru u iznosu od 12.000,00 kuna (1593,00 eura) dok je prisilnim putem klub naplatio iznos od 26.000,00 kuna (3452,00 eura).

10. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi donio ispravan zaključak da je okrivljeniku koja se aktivno bavi šahom te je dužnosnik Hrvatskog šahovskog saveza bila dobro poznata visina prosječnog proračuna nekog šahovskog kluba, ali i da je okrivljeniku poznato da je šahovski klub Solin kontinuirano sudjelovao u svim natjecanjima u Hrvatskoj koja su zahtijevala određene materijalne troškove pa razložno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljeni bio svjestan kako se iz malog proračuna šahovskog kluba Solin nisu mogle otuđiti velike količine novca s kojima se može sagraditi više obiteljskih kuća kako je to u predmetnoj poruci tvrdio okrivljeni.

11. Pogrešno u žalbi navodi okrivljeni da predmetna poruka ne bi mogla naštetiti ugledu i časti privatnog tužitelja niti da je okrivljeni postupao s namjerom narušavanja ugleda i časti. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ispravno zaključio da su tvrdnje koje je izrekao okrivljeni neistinite te da je okrivljeni znao da je iznesene tvrdnje nisu istinite, a iste su takve prirode da mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja zbog čega se u radnjama okrivljenika stječu obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. KZ/11. Imajući u vidu da su ove tvrdnje bile dostupne većem krugu osoba jer je predmetna poruka objavljena putem društvenih mreža u radnjama okrivljenika ostvarena su obilježja kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. KZ/11, kako je to ispravno presudio prvostupanjski sud.

12. Suprotno navedenom u pravu je okrivljeni da je izrečena kaznena sankcija prestroga jer iz pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznenopravne sankcije nije našao posebnih otegotnih okolnosti dok je od olakotnih okolnosti cijenio okrivljenikovu raniju osuđivanost.

13. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljeni osim što je neosuđivana osoba još i otac troje djece koji je u mirovini s mjesečnim prihodima od 500,00 eura, činjenice su koje po ocjeni ovog vijeća ukazuju na zaključak da će se svrha kažnjavanja kako prema počinitelju tako i prema drugim mogućim počiniteljima istih ili sličnih djela u potpunosti ostvariti na način da se izrečena novčana kazna u iznosu od 50 dnevnih iznosa okrivljenika u ukupnom iznosu od 833,33 eura (osamstotridesetitrieuraitridesetitricenta) neće naplatiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, odnosno da će se uvjetnom novčanom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 jer će se takvom uvjetnom novčanom kaznom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda kako zbog počinjenog kaznenog djela tako će se u dovoljnoj mjeri jačati povjerenje građana u pravni poredak.

14. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. ZR preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o novčanoj kazni (čl. 486. st. 1. ZKP/08), a u ostalom dijelu odbiti žalbu optuženika, kao neosnovanu, te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač