Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1263/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja Radia Abdelaala EH, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/667, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 21. ožujka 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika jer smatra da ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite i zahtijeva poništavanje rješenja tuženika. Tužitelj je rođen u [adresa], iz kojeg je pobjegao zbog religijske pripadnosti i sektaškog rata, te zbog siromaštva i nezaposlenosti. Dakle, tužitelj zbog siromaštva pripada ranjivoj društvenoj skupini. Iako suniti čine većinu u Egiptu, tužitelj pripada socijalno ranjivoj skupini – siromašnim građanima bez pristupa osnovnim sredstvima za život. Egipatske vlasti sustavno zanemaruju prava i potrebe najsiromašnijih, čime tužitelj nije mogao ostvariti ni osnovna socijalna prava (hranu, smještaj, medicinsku skrb). Tužitelj navodi da je bio izložen sektaškim tenzijama i nestabilnosti u svom okruženju. Iako suniti nisu formalno progonjeni, lokalne zajednice i ekstremne skupine mogu predstavljati prijetnju, pogotovo u ruralnim ili siromašnim četvrtima. Egipat je poznat po povremenim izbijanjima nasilja i masovnim uhićenjima, pa i prema građanima koji nisu direktno politički aktivni. Vraćanjem u Egipat, tužitelj bi bio izložen nečovječnim ili ponižavajućim uvjetima života zbog ekstremnog siromaštva i izostanka bilo kakve državne zaštite – što bi bilo u suprotnosti s čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Tužitelj tvrdi da bi doslovno "umro od gladi", pa bi povratak predstavljao ozbiljnu prijetnju njegovom životu i zdravlju. Egipatske vlasti nisu u stanju (ili ne žele) osigurati zaštitu tužitelju – ni od socijalne isključenosti, ni od potencijalnog nasilja. Time je ispunjen kriterij "odsustva djelotvorne državne zaštite", što je ključno za priznavanje azila ili supsidijarne zaštite. Čak i ako ne ispunjava sve formalne uvjete za azil, tužitelj bi mogao ostvariti pravo na supsidijarnu zaštitu ili humanitarnu dozvolu boravka, upravo zbog uvjeta života kojima bi bio izložen po povratku. Tužitelj osnovano i opravdano strahuje i boji se od povratka u Egipat, a posebice obzirom na iskustvo koje je tužitelj već preživio. Tužitelj ističe kako je tuženo tijelo pored gore navedenih propusta u utvrđivanju relevantnih činjenica propustilo primijeniti i kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, (nadalje u tekstu: Priručnik). Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženog tijela u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna načelu „sur place“ iz članka 24. ZMPZ-a, a prema kojoj odredbi (stavak 1.) „…osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na: 1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla 2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla…“. Zaštita iz stavka 1.čl. 26 ZMZP-a podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Naime, u svrhu utvrđivanja sposobnosti zaštite od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i 21. ZMZP-a, članak 26. stavak 2. ZMZP-a propisuje da „…prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije…“. S tim u vezi, tužitelj napominje kako tuženo tijelo tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne da nije osobito uzelo u obzir službene smjernice Europske unije, nego ih nije uopće uzelo u obzir, kako to uostalom i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno konkretno popisa izvora/dokaza navedenih u istome, a što je slijedom gore citiranih odredbi bila zakonom propisana obveza tuženog tijela kojom je zakonodavac propisao jamstvo zakonitosti ocjene tuženog tijela prilikom odlučivanja o zahtjevima za međunarodnu zaštitu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je tijekom spora utvrđeno da je tužitelj napustio prihvatilište 3. travnja 2025., da nije dostavio podatke o novom boravištu te da je nedostupan tuženiku i svom opunomoćeniku. Slijedom navedenog opunomoćenik tužitelja je odustao od tog dokaznog prijedloga, kao i od prijedloga za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/25 dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u upravnom postupku u bitnom naveo da je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga jer nije mogao prehranjivati veliku obitelj. Na okolnosti povratka izjavio je da ne zna što se može dogoditi ako se vrati, osim da bi umro od gladi u Egiptu te daje njegov zadatak spasiti obitelj. Tražitelj ne posjeduje identifikacijske dokumente, a u Republiku Hrvatsku stigao je prvi puta s dozvolom za boravak i rad (PP Labin) s rokom važenja od: 16.5.2023. do 15.5.2024. godine. Tražitelj je na zahtjevu 5.2.2025. godine naveo daje zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga jer nije mogao prehranjivati veliku obitelj. Također je izjavio da je zemlju podrijetla napustio legalno u srpnju 2023. godine te je došao u Republiku Hrvatsku s radnom dozvolom s rokom važenja od 16.5.2023. godine do 15.5.2024. godine. Tražitelj je izjavio daje u Republici Hrvatskoj radio do travnja 2024. godine, a potom je otišao u Republiku Austriju te vraćen po dublinskom postupku dana 29.1.2025. godine i tek tada je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da je tužitelj ekonomski migrant. Budući da je tražitelj u zemlji podrijetla uspio legalnim putem preko agencije doći do radne dozvole za rad u Republici Hrvatskoj te nije imao problema pri izlasku iz zemlje podrijetla, razvidno je kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Zaključuje se daje tražitelj zloupotrjebljava institut međunarodne zaštite kako bi prolongirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite. Tražitelj je tijekom postupka naveo daje u Republiku Hrvatsku došao isključivo iz ekonomskih razloga odnosno zbog posla što nije razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, prema navođenju Ahram Online nezaposlenost u zemlji podrijetla tražitelja je u četvrtom tromjesečju 2024. godine u padu te je s 6,7% pala na 6,4%. Muškarci čine većinu radne snage u Egiptu, a i sama nezaposlenost muškaraca prema pisanju Trading Economics u četvrtom tromjesečju 2024. godine smanjila se s 4,2% na 3,9% što je dodatni pokazatelj da je tražitelj bio u mogućnosti pronaći posao i u zemlji podrijetla. Zaključak da tražitelju ne prijeti opasnost u zemlji podrijetla potvrđuje i činjenica da se tražitelj 2024. godine vratio u Egipat te ponovno ga napustio nakon svega nekoliko dana. Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Arapskoj Republici Egipat u kojem je tražitelj živio prema podacima iz ACLED-a u periodu od ožujka 2024. do ožujka 2025. na području cijele Arapske Republike Egipat dogodilo se 5 incidentnih situacija. S obzirom na tako utvrđene indikatore može se opravdano zaključiti da na području Arapske Republike Egipat ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 20. i 21. te kod tražitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla. Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Naveo je da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Uvidom u tražiteljeve navode utvrđeno je da nema niti jednog podatka daje bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti daje vjerojatno da će to biti po povratku u Arapsku Republiku Egipat. Kako je u slučaju tražitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna je mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Uz navedeno, tražitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koji je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom.

Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tražitelja, prema njegovim vlastitim navodima, u zemlji podrijetla nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. U procjeni općeg stanja u utvrđeno je da na području na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelju ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Na temelju ocjene izjava tražitelja, procjene budućeg rizika, i analize informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje uvjeta propisanih odredbama članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

11. Sud utvrđuje da je na temelju provedenih dokaza pravilno utvrđeno da iz istih ne proizlaze propisani uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH prema odredbama članka 20. i 21. ZMPZ-a te da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

12. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis