Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2723/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ĐS, državljanina Republike Gane, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/21549, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 11. srpnja 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da su kod tužitelja ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH. Obrazložio je da je tužitelj u svom iskazu naveo da je u svojoj zemlji podrijetla se bavio nogometom, te da je s tim u vezi napustio zemlju podrijetla iz razloga što tamo nije mogao živjeti od igranja nogometa. S tim u vezi tužitelj je izjavio da je u EGP došao s valjano izdanom vizom, te da je zemlja za koju mu je izdana viza bila Francuska, a da bi potom otišao iz istoga razloga u Poljsku, te da je potom iz Poljske upućen u Republiku Hrvatsku, a gdje je potom se zaputio i Italiju, gdje je vraćen natrag s graničnog prijelaza u Republiku Hrvatsku. U tom smislu tužitelj je u osnovnim podatcima izjavio da je pripadnik plemena Asante. U tom smislu tužitelj je u Gani imao dva problema. Naime, tužitelj je izjavio da je katolik, te iako je izjavio da nije zbog vjere imao nikakvih problema, to nije točno, jer od tužitelja je višekratno zatraženo da se prikloni Akan religiji koja je prevladavajuća u plemenu Đ, ali tužitelj je višekratno odgovarao da je on katoličke vjere. Isto mu nije stvaralo probleme utoliko da bi ga netko fizički maltretirao, već takve da nije mogao napredovati u svojoj odabranoj profesiji, te je u nogometnim klubovima u Gani bio počesto bacan u drugi plan, te nije dobivao mogućnosti za igranje u prvim momčadima, kao i za napredovanje, dok bi ga najbolji klubovi, iako je bio dovoljno dobar, odbijali. Nadalje, tužitelj se povezao i bio s djevojkom čiji roditelji su politički utjecajni u Republici Gani, a ista je imala osamnaest godina. Njezina obitelj je isto tako bila iz plemena Asante, te je njezina obitelj bila izrazito tradicionalna, opet povezana s Akan religijom. Kako je ta obitelj bila tradicionalna, to je u vezi svoje kćeri inzistirala na ritualu „bragoro”, a što pak znači uvođenje ženske djece u odrasli svijet, tj. ritual kojim curice postaju žene. Naravno, u skladu s njihovim vjerskim i tradicionalnim uvjerenjima, a pošto je taj trenutak fluidno određen od 13 – 20 godine života, oni su taj trenutak za svoju kćer odgađali koliko je to maksimalno moguće. Kao rezultat toga, djevojčice koje nisu prošle „bragoro” ritual, ne mogu započinjati niti fizičke, a niti emocionalne odnose s muškarcima. Tužitelj je upoznao tu djevojku, te s njom imao emocionalna odnos, a što je saznala utjecajna djevojčina obitelj, te se tome protivila, kao i što je tužitelja višekratno napadala, kako psihički i verbalno, tako i fizički, gdje su otac i brat djevojke nekoliko puta udarili tužitelja, zaprijetili mu da će ga predati vlastima uz namještene optužbe, da će ga se riješiti, te da će mu onemogućiti igranje nogometa u Gani. Da te prijetnje nisu bile isprazne, tužitelj je doista osjetio u svom nogometnom klubu, a gdje je nakon tih prijetnji bio marginaliziran, iako je bio jedan od najboljih igrača u svom klubu, traženi i od drugih klubova. Kada je tužitelj pokušao riješiti tu situaciju na način da pristupi drugom klubu u kojemu neće biti tako tretiran, iz tog drugog kluba mu je rečeno da on neće moći više nigdje u Gani igrati nogomet, s obzirom da je obitelj njegove djevojke javila bitnim osobama u nogometnom savezu da se tužitelja više nigdje ne angažira. Pošto je ta prijetnja bila ozbiljna, a i ranije mu je ta obitelj prijetila da će ga fizički napasti, i da će mu namjestiti optužbe, to tužitelj nije imao nikakvog izlaza do da nastavi se baviti nogometom drugdje, te je kontaktirao osobe koje se bave tim transferima kako bi mu našao nogometni angažman drugdje. Stoga mu je nađen angažman u Francuskoj, kasnije u Poljskoj, te nastavno u Hrvatskoj, što je sve opisano u pobijanom rješenju. Tužitelj ove detalje nije iznio iz razloga što su mu osobe koje se bave transferima naglasile da nigdje ne govori kako se on ne može više baviti nogometom u Gani, jer da će isto djelovati odbijajuće na potencijalne klubove. Ističe se da je tužitelj, a kada je došao u Republiku Hrvatsku, mislio da je NK Oriolik profesionalni nogometni klub, te da će moći u NK Orioliku ostvarivati prihode, međutim, NK Oriolik nije profesionalni klub, te se nalazi u županijskoj nogometnoj ligi, te kao takvi nemaju mogućnosti profesionalnog angažmana igrača, niti im isplaćivati plaće, premije ili nagrade, pa tužitelj u tom smislu, a kao i ranije u Poljskoj, te Francuskoj nije ostvario svoju primarnu želju da može od svog znanja i vještine živjeti, ne dobro, već bilo kako. To svakako je trajno onemogućen u svojoj zemlji podrijetla, a i u opasnosti je ukoliko bi se u istu vratio.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja, jer je opunomoćenik odustao od navedenog dokaznog prijedloga, budući da je tužitelj napustio prihvatilište 28. rujna 2025. te je nedostupan.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelji ispunjavaju uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi u bitnom da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u RH odbijen, jer je utvrđeno da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Obrazloženo je da je tražitelj u bitnom naveo da je zemlju podrijetla napustio jer u zemlji podrijetla nije mogao ostvariti svoj potencijal i karijeru kao nogometaš te je odlučio otići u Europu kako bi ostvario nogometnu karijeru i financijski pomogao svojoj obitelji. Na okolnosti povratka izjavio je da bi dočekali loši životni uvjeti jer nema posao. Tražitelj je na saslušanju potvrdio razlog napuštanja zemlje podrijetla te je dodao da mu je želja da i njegova braća dođu u Europu s istim ciljevima, da se bave nogometom. Također je potvrdio da bi povratkom u zemlju podrijetla imao financijske probleme jer je Gana loša zemlja za život. Tražitelj je izjavio da je zemlju podrijetla napustio 6.11.2023. godine na temelju Schengen vize ,,D" za Francusku Republiku s rokom važenja od 6.10.2023. do 3.4.2024. godine, a ista mu je izdana zbog dolaska u nogometni klub „Agenitil Racing Club" iz Francuske. U Francuskoj je igrao za spomenuti klub te za razne druge nogometne klubove te je od francuskih nogometnih agenata dobio dozvolu boravka za Poljsku br. RR5263222, s njegovim imenom, mislio je da ista vrijedi do: 19.4.2027. godine, a u stvari je izdana na godinu dana od 19.10.2023. godine do 18.10.2024. godine. Budući da je bio nezadovoljan financijskom situacijom, odlučio je napustiti Poljsku te je upućen u klub Oriolik u Republici Hrvatskoj. U Hrvatsku je stigao 2.11.2024. godine, trenirao je u spomenutom klubu, ali je isti odlučio napustiti jer nisu ispunjana njegova financijska očekivanja te se zaputio u Talijansku Republiku, ali su službenici na graničnom prijelazu Obrežje, Republika Slovenija utvrdili da posjeduje krivotvorenu dozvolu boravka te je doveden u službene prostorije Policijske postaje Samobor gdje je imenovani izjavio da želi ostati na području Europskog gospodarskog prostora te je tek tada 23.12.2024. godine izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, što dokazuje da je izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske.

Utvrđeno je da je razvidno kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

Tražitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Tražitelj u zemlji podrijetla nije imao problema zbog nacionalne i religijske pripadnosti, nije bio izložen mučenju niti je imao problema vezanih uz spol ili spolnu orijentaciju. Isto tako nikada nije bio tužen, pritvaran, uhićivan ni kažnjavan niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Nije pripadnik nijedne političke stranke niti organizacije. Zemlju podrijetla napustio je legalno 6.11.2023. godine isključivo zbog ekonomskih razloga.

Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Republici Gani uzeta je u obzir regija u kojoj je tražitelj živio prije napuštanja Republike Gane te su podaci iz ACLED-a pokazali da su se u periodu od svibnja 2024. do svibnja 2025. na području regije Greater Accra, a kojoj pripada Acccra, nije dogodio nijedan incidentni događaj koji se odnose na civilno stanovništvo. S obzirom na tako utvrđene indikatore može se opravdano zaključiti da na području regije Greater Accra gdje je tražitelj živio ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te kod tražitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla.

Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, njegovih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Tražitelj je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se tražitelj međunarodne zaštite nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. ZMPZ.

10. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku. Tužitelj u ovom sporu ničim nije doveo u sumnju utvrđenja tuženika. Stoga sud utvrđuje da je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

11. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis