Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-430/2022-31

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja Capt. KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radovanu Periću, odvjetniku iz Bakra, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik, iz Rijeke, radi utvrđenja, izvan ročišta, 8. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Tužba se u ovoj pravnoj stvari odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu navodi da je vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], slijedom čega da ima pravni interes za podnošenje tužbe. Ističe da se tuženik predstavlja kao predstavnik zgrade u [adresa]. Tvrdi da tuženik nije na propisan način izabran da bude predstavnik zgrade jer su za njega glasali vlasnici stanova čiji posebni dijelovi zgrade čine ukupno 26,1% zgrade, umjesto preko 50% ukupne korisne površine svih posebnih dijelova zgrade. Prema tome, tužitelj smatra da tuženik ĆI nije izabran potrebnom većinom na dužnost predstavnika zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. Predlaže donošenje presude kojom, citirano: « Utvrđuje se da ĆI nije izabran da bude predstavnik zgrade u [adresa], na adresi [adresa] pa slijedom te činjenice on nije niti može biti predstavnik vlasnika stanova u zgradi u [adresa] na adresi [adresa]. «

2. Tužitelj potražuje od tuženika i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom.

3. Prije svega, nužno je istaknuti da sud prvog stupnja pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog prvostupanjskog postupka da deklaratorni tužbeni zahtjev ne sadrži zahtjev za utvrđenje činjenica, a ako takav zahtjev utvrdi pa i tijekom glavne rasprave, tužbu odbacuje kao nedopuštenu. Drugim riječima, kada se radi se o zahtjevu radi utvrđenja činjenica, tada je deklaratorna tužba koja sadrži takav zahtjev nedopuštena i ne ide u sudsku nadležnost, u smislu odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne Novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP).

4. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja. Člankom 187. stavkom 1. ZZP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Za podnošenje deklaratorne tužbu na tužiteljevoj strani mora postojati i pravni interes.

5. Prema tome, deklaratorna tužba je dopuštena alternativno radi utvrđenja postojanja ili nepostojanja subjektivnog prava, postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa, ili istinitosti ili neistinitosti određene isprave.

6. Činjenice same po sebi ne mogu biti predmet utvrđujuće tužbe, osim ako zakon izričito ne propisuje drugačije. Utvrđenje puke činjenice, bez neposrednog zadiranja u pravni odnos ili pravo, nije dopušteno putem tužbe za utvrđenje.

7. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da tuženik nije izabran da bude predstavnik zgrade pa slijedom te činjenice tuženik da nije niti može biti predstavnik vlasnika stanova u zgradi.

8. Ovako formulirani zahtjev, po svojoj pravnoj prirodi, nije usmjeren na utvrđenje prava ili pravnog odnosa, već prvenstveno na utvrđenje jedne činjenice, i to negativne činjenice da tuženik «nije izabran» za predstavnika zgrade. Činjenica izbora ili neizbora neke osobe na određenu funkciju predstavlja činjenično stanje, a ne samostalni pravni odnos. Pravna posljedica izbora ili neizbora može biti postojanje ili nepostojanje ovlaštenja za zastupanje suvlasnika, no tužitelj u tužbenom zahtjevu ne traži utvrđenje određenog pravnog odnosa (primjerice, da između suvlasnika i tuženika ne postoji pravni odnos zastupanja), već posredno izvodi zaključak iz te činjenice.

9. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice apstraktno i izvan određenog konkretnog pravnog odnosa, budući je utvrđenje činjenica samo sredstvo za donošenje odluke o pravima i obvezama stranaka, a ne samostalni predmet parnice.

10. Dio tužbenog zahtjeva kojim se navodi da tuženik, citirano: «on nije niti može biti predstavnik vlasnika stanova u zgradi …» također ne predstavlja dopušteni deklaratorni zahtjev. Naime, time se ne traži utvrđenje određenog subjektivnog prava ili pravnog odnosa, već se iznosi apstraktna i općenita tvrdnja o pravnoj (ne)sposobnosti tuženika, bez vezivanja uz konkretni pravni akt, odluku ili pravni odnos koji bi bio predmet sudskog ispitivanja. Sud ne može donositi deklaratorne odluke koje bi svojim činjeničnim sadržajem (npr. «ne može biti») imale karakter opće preventivne zaštite, već samo odlučivati o postojećim i konkretnim pravnim odnosima.

11. Iz historijata tužbe proizlazi da se ista zapravo odnosi na pitanje valjanosti odluke suvlasnika o izboru tuženika za predstavnika zgrade, odnosno na pitanje je li takva odluka uopće donesena, a ako jest, je li donesena potrebnom većinom glasova vlasnika stanova prema suvlasničkim udjelima (u odnosu na ukupnu korisnu površinu svih posebnih dijelova zgrade), sukladno relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima.

12. U takvoj situaciji tužitelju su na raspolaganju bila druga, procesno dopuštena pravna sredstva, i to primjerice konstitutivna tužba radi poništenja odluke o izboru predstavnika, tužba radi utvrđenja ništetnosti takve odluke, tužba radi utvrđenja da odluka uopće nije donesena i slično.

13. Tužitelj, međutim, nije formulirao konkretni tužbeni zahtjev ni u jednom od pravno dopuštenih oblika, već je postavio zahtjev koji po svojoj naravi ne odgovara deklaratornoj tužbi iz članka 187. ZPP-a.

14. Točno je da svaki vlasnik posebnoga dijela (etažni vlasništva), ujedno i suvlasnik cijele nekretnine, ima pravo i pravni interes rješavati pravnim putem svako pitanje koje se tiče njegovog vlasništva i suvlasništva s ostalim vlasnicima zgrade.

15. Međutim, tužitelj nije konkretno i jasno naveo svoj pravni interes za traženo utvrđenje sa sadržajem zahtjeva upravo onako kako ga je postavio u ovoj tužbi, u smislu članka 187. stavka 1. ZPP-a. Samo postojanje neslaganja s činjenicom da se tuženik predstavlja kao predstavnik zgrade nije dovoljno, ako se to neslaganje ne veže na konkretno ugrožavanje ili povredu tužiteljeva prava, koje bi se moglo zaštitili, odnosno otkloniti samo i isključivo deklaratornom presudom sadržaja kako je postavljen tužbeni zahtjev u predmetnoj tužbi.

16. Stoga je sud, primjenom odredbe članka 187. ZPP-a u vezi s člankom

16. stavkom 1. ZPP-a tužbu odbacio, odnosno odlučio kao u dispozitivu predmetnog rješenja.

U Rijeci 8. siječnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja - e.komunikacijom

- pun. tuženika - e.komunikacijom