Broj: Ppž-8270/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NŽ zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog NŽ zastupanog po braniteljici KŽ odvjetnici iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 30. srpnja 2025., broj: Pp-2137/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog NŽ kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni NŽ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 30. srpnja 2025., broj: Pp-2137/2022, okrivljeni NŽ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 530,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom “B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 28,64 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni NŽ je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači tako da ga se oslobodi optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe kako je podatke o tome da je on upravljao vozilom dala njegova kćer koja je tada bila vlasnica navedenog vozila i kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi tko je navedene zgode vozilom upravljao.
6. Suprotno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenika koji je izjavio da se ne sjeća da bi tada upravljao vozilom, kao svjedokinju je ispitao njegovu kćer koja je iskazala da je ona dala podatke o tome da je vozilom upravljao njezin otac. Napomenula je da taj auto voze i njezin otac i suprug i ona i da sada ne može reći tko je navedene prilike upravljao.
6.1. Pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika cijenio neprihvatljivom jer iz materijalne dokumentacije proizlazi da je upravo on upravljao vozilom kada je u naselju prekoračio dopuštenu brzinu.
6.2. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje cijenio usmjerenim na pomaganje ocu iako je jasno da je u trenutku davanja podataka sigurnije znala tko je vozilom upravljao i da niti tada ne bi dala podatke na štetu svojeg oca. Sadašnji iskaz kako ne zna tko je upravljao vozilom je neuvjerljiv jer je usmjeren na pomaganje okrivljeniku, a svjedokinja nije objasnila zašto sada iskazuje drugačije od danih podataka u obavijesti, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je vjerodostojan podatak koji je kao vlasnica vozila dala u trenutku kada su joj podaci tko je upravljao vozilom bili svježi.
6.3. Slijedom navedenoga po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika za koje je dao valjane razloge i koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.
7. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za navedeni prekršaj zbog težine navedenog prekršaja. Ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja unatoč tome što je za dosadašnju kažnjavanost nastupila rehabilitacija i to stoga jer je okrivljenik navedene zgode upravljao vozilom u naseljenom mjestu gdje je brzina ograničena na 50 km/h prekoračivši dopuštenu brzinu za 40 km/h čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja.
7.1. Slijedom navedenoga odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri i ovaj sud smatra da je ista u konkretnom slučaju opravdano izrečena zbog težine počinjenog prekršaja i radi otklanjanja okolnosti kojima se pogoduje ponavljanje prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je blago određeno, bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
10. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 8. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.