Broj: Ppž-5511/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljene CG zbog prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8.u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljene CG zastupane po braniteljici ZG odvjetnici iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2025., broj: Pp-16262/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbe okrivljene CG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 1. prvostupanjske presude tako da se:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljene CG (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

17. veljače 2022. u 13,05 sati u Šibeniku, u ulici Draga br. 6 upravljajući vozilom M1 marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka], izlaskom sa parkirališta Draga skrenula ulijevo u smjeru juga što je suprotno postavljenom prometnom znaku te krećući se jednim dijelom ulicom Draga i dolaskom do kbr. 6 navedene ulice time izazvala prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da je došlo do kontakta prednje lijeve bočne strane njenog osobnog automobila sa zadnjom lijevom bočnom stranom osobnog automobila Škoda reg. oznake [registarska oznaka] civilnog službenog policijskog vozila u vlasništvu PU Šibensko-kninske Policijske postaje Šibenik, Policijske ispostave Primošten kojim je upravljao policijski službenik SG (1988.) krećući se navedenom ulicom iz smjera zapada u smjeru sjevera,

-pa da bi time počinila prekršaj iz članka 12. stavka 4. i 8. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljenici za prekršaj činjenično opisan pod 2. prvostupanjske presude pravno označen kao prekršaj iz članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju je dužna platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. Uslijed odluke od I. žalba okrivljene CG je u tom dijelu bespredmetna.

IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene CG i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

V. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljena CG dužna je na ime troškova žalbenog postupka platiti 100,00 eura (sto eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2025., broj: Pp-16262/2022 okrivljena CG je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 12. stavka 4. i 8.u vezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 580,00 eura koju kaznu je dužna platiti u roku 30 dan od pravomoćnosti presude.

1.1.Osim novčane kazne okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezana je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 651,25 eura.

2. Protiv te presude, okrivljena CG je pravodobno, osobno i po braniteljici podnijela o žalbu iz svih žalbenih razloga.

Žaliteljica predlaže da se njezina žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači tako da ju se oslobodi krivnje, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično je neosnovana.

U odnosu na toč. I.

4. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je za prekršaj činjenično opisan pod 1. prvostupanjske presude Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1 Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je navedeni prekršaj počinila 17. veljače 2022.

4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom u točki 1. izreke pobijane presude, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.

4.5. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

U odnosu na točku II

5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaje opisan pod 2. prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se i osobno i po braniteljici iz svih žalbenih razloga, koje razloge nije posebno i pojedinačno konkretizirala, iz sadržaja žalbe, po ocjeni ovog suda proizlazi da je žalba podnijeta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Žaliteljica poriče da bi došlo do kontakta između vozila ustrajući u tvrdnji da na njezinom vozilu nisu utvrđena oštećenja i izražavajući sumnju da je vozilo oštećenog oštećeno nekom drugom prilikom, tim više što je čudno da joj oštećenik koji je policajac nije uzeo dokumente i da se općenito nedolično ponašao, a da je vozio civilno vozilo. Smatra da je jedini prekršaj koji je počinila ulazak u jednosmjernu ulicu u zabranjenom smjeru jer nije vidjela prometni znak. Žaliteljica smatra kako vještački nalaz koji je izradio DG nije proveden po pravilima struke. Ističe da nije kriva a naročito da joj je neopravdano izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, jer ima malu bebu, suprug joj je pomorac i često je sama pa joj je vozilo neophodno.

7. Neosnovani su žalbeni navodi žaliteljice da u postupku nije utvrđeno da je svojim ponašanjem u prometu prouzročila materijalnu štetu na drugom vozilu te da je napustila mjesto prometne nesreće, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavila podatke o sebi i vozilu.

7.1. Okrivljenica nije osporavala da je s mjesta događaja otišla jer se vozač iz vozila na nju „derao da je ušla u krivi smjer“.

7.2. Prvostupanjski sud je na temelju detaljnog dokaznog postupka u kojem je ispitan oštećenik SG kao svjedok, te su kao svjedokinje ispitane suputnice u vozilu okrivljenice CGO, prijateljica okrivljene i RG sestra okrivljenice, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku procjenitelju za strojeve i cestovni promet i motorna vozila DG koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i odgovarao je na pitanja na raspravi, pregledana je fotodokumentacija spisa.

7.3. Prvostupanjski sud je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio pravilan zaključak o krivnji okrivljenice za koji je dao i ovom sudu prihvatljive razloge.

7.4. Prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenice kako nije došlo do kontakta između vozila jer je u postupku nesporno utvrđeno da je nastala materijalna šteta na obadva vozila i da se oštećenja prednjeg lijevog blatobrana i prednjeg branika na vozilu VW Polo okrivljenice podudaraju sa oštećenjima na vozilu oštećenika i to zadnjeg branika (lijevi dio) i plastične ratkape zadnjeg lijevog kotača vozila Škode i to na temelju iskaza svjedoka SG, materijalnih dokaza u vidu zapisnika o očevidu u kojem su oštećenja popisana i fotodokumentirana, te na temelju provedenog vještačenja po sudskom vještaku koji je u svojem nalazu i mišljenju izložio da su oštećenja na vozilima nastala kao bočna okrznuća uslijed kretanja vozila VW Polo kojim je okrivljenica upravljala u zabranjenom smjeru.

7.5. Prvostupanjski sud je iskaze svjedokinja ocijenio usmjerenima na prilagođavanje interesima okrivljenice dok je vjerodostojnim ocijenila iskaz oštećenika jer je isti sukladan ostalim provedenim dokazima.

7.6. Pravilno je prvostupanjski sud dao razloge i za odbijanje predloženih dokaza od strane okrivljenice kao i novo vještačenje po drugom prometnom vještaku, ocijenivši da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da predloženi svjedoci nemaju neposrednih saznanja o nesreći.

7.7. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se okrivljenica nesporno, a protivno zakonu udaljila s mjesta prometne nesreće.

7.8. Zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenice prihvaća i ovaj Sud kao i razloge koje je za tu odluku dao, a žaliteljica ih svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

8. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljenici za prekršaj pod 2. izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu držeći da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

9. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u navedenom trajanju (propisano trajanje je od 1 mjeseca do 2 godine) i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je blago, izrečeno blizu zakonom propisanom minimalnom trajanju, a i po ocjeni ovog suda sama težina počinjenog prekršaja opravdava primjenu zaštitne mjere u trajanju od 2 mjeseca.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

11. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić

Davorko Kučan

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka za spis, okrivljenicu, braniteljicu tužitelja.