Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-38/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca; Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnik Andreju Kuželičkom odvjetniku iz Zagreba, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4894/22-77 od 27. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4894/22-77 od 27. studenog 2023., ukida i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4894/22-77 od 27. studenog 2023., točkom I., izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju od dana 5.5.2016., sklopljen između I-tuženika SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelja i III-tuženika ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao preuzimatelja, solemniziran kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba pod brojem OV-6039/2016 dana 16.5.2016., nema/gubi pravni učinak prema tužitelju ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojemu je potrebno za naplatu potraživanja tužitelja prema I-tuženiku u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom počev od 13.5.2011. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju od dana 12.5.2016., sklopljen između II-tuženika CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ustupatelja i IV-tuženika BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao preuzimatelja, solemniziran kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba pod brojem OV-6041/2016 dana 16.5.2016., nema/gubi pravni učinak prema tužitelju ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojemu je potrebno za naplatu potraživanja tužitelja prema II-tuženiku u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom počev od 13.5.2011. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te da su I-tuženik SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tuženik ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužni trpjeti naplatu potraživanja tužitelja ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom počev od 13.5.2011. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. e pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pljenidbom, procjenom i prodajom poslovnih udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju, Zagreb, Stubička 48A, OIB [osobni identifikacijski broj], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa 080802294, i to na dva poslovna udjela nominalne vrijednosti po 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn koji zajedno predstavljaju 100,00% vrijednosti temeljnog kapitala društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju te namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom. 4. II-tuženik CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IV-tuženik BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti naplatu potraživanja tužitelja ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom počev od 13.5.2011. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pljenidbom, procjenom i prodajom poslovnih udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju, Zagreb, Stubička 48A, OIB [osobni identifikacijski broj], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa 080802294, i to na dva poslovna udjela nominalne vrijednosti po 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn koji zajedno predstavljaju 100,00% vrijednosti temeljnog kapitala društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju te namirenjem tužitelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Odbijen je tužbeni zahtjeva kojim se nalaže se tuženicima SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.". Točkom II.. izreke navedene presude nalaže se tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženicima SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 26.011,12 Eur / 195.980,78 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 113/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). Tužitelj kao bitnu povredu navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita jer je naslovljeni sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tužitelj u bitnome navodi da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev pogrešno se pozivajući na odredbu članka 221. ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja jer da tužitelj nije dokazao pretpostavku nenaplativosti tražbine prema 1. i 2. tuženiku, odnosno da bi 1. tuženik i 2. tuženik pobijanom pravnom radnjom sebe doveli u stanje insolventnosti. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud čini bitnu povredu propuštajući izvršiti uvid u svu dokumentaciju ne dajući razloge zbog kojih smatra da dokumentacija kao što su ugovori o zajmu i sporazumi o zasnivanju založnog prava koje su dana 5. svibnja 2016. sklopili 1. i 3. tuženik te 2. i 4. tuženik, dopisi SKDD-a od 12. ožujka 2016. za 1. i 2. tuženika i u e-mail ŽO, službenika FINA-e od 30. ožujka 2017., nije odlučna za predmet spora. Naime, tvrdi da je navedena dokumentacija od odlučnog značaja za utvrđivanje činjenice insolventnosti 1. i 2. tuženika, te dostavivši u spis tu dokumentaciju smatra da je postupio u skladu s odredbom članka 8. i 219. stavak 1. ZPP-a i dokazao osnovanost svojih tvrdnji glede insolventnosti 1. i 2. tuženika. Tužitelj navodi da kako predmetnu dokumentaciju prvostupanjski sud nije uopće analizirao niti cijenio, da je stav suda da tužitelj nije dokazao činjenicu insolventnosti tuženika kao bitnu činjenicu u ovom postupku paušalan i za njega nisu izneseni valjani razlozi pa da zbog tog propusta nije bio ovlašten primijeniti pravilo o teretu dokazivanja sadržano u članku 221.a ZPP-a. Tužitelj smatra da bi sud bio ovlašten primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, nužno je da sud ispita svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i da iste ocijeni, te da sud ne smije odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljiti na odredbi članka 221.a ZPP-a i u njemu sadržanom pravilu o teretu dokazivanja ako prije toga nije ispitao i ocijenio sve dokaze u spisu. Stoga smatra da kako prvostupanjski sud nije proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, da presuda nije mogla biti utemeljena na pravilu o teretu dokazivanja niti je tužbeni zahtjev po toj osnovi mogao biti ocijenjen kao neosnovan i odbijen. Tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-22/08 od 19. studenog 2008. Tužitelj smatra da je sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svih dokaza utvrdio bi da su 1. i 2. tuženici raspolagali poslovnim udjelima i tako postali nesposobni za plaćanje, odnosno onemogućili tužitelja da namiri svoju tražbinu. Navodi da nije sporno da tužitelj prema tuženicima ima dospjelu, a ne plaćenu tražbinu i da je tužitelj tijekom postupka dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, te predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troškova postupka tužitelju, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici 1. do 4. osporavaju žalbene navode tužitelja, ponavljaju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj može svoja prava ostvarivati u ovršnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Ovr-1210/16 koja se vodi radi ovrhe na poslovnim udjelima, i pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod brojem Ovr-196/19 koja se vodi na nekretninama 1. tuženika, te pred Općinskim sudom u Rijeci broj Ovr- 651/16 radi ovrhe na novčanim sredstvima 1. i 2. tuženika. Navode da je tražbina u ovom postupku 10.000,00 EUR, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije uspio dokazati nenaplativost svoje tražbine, te da je teret dokaza o insolventnosti tuženika na tužitelju. Tuženici predlažu žalbu tužitelja odbiti, a pobijanu presudu potvrditi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijana presuda bila zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Međutim, razlozi navedeni u žalbi iz članka 354. stavka1. i 2. točke 11. ZPP-a na koje žalbom ukazuje tužitelj su osnovani, budući presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, te postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava u postupku i samih isprava te nisu izneseni dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama koji opravdavaju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a što je rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i što je rezultiralo pogrešni pravni stav uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženicima radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, zahtijevajući da se utvrdi da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju od dana 5. svibnja 2016., sklopljen između 1.tuženika UO kao ustupitelja i

3.tuženika ĐO kao preuzimatelja u dijelu u kojemu je potrebno za naplatu potraživanja tužitelja prema 1. tuženiku u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom, i da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge u stečaju od dana 12. svibnja 2016., sklopljen između 2. tuženika CO kao ustupitelja i 4. tuženika BO, kao preuzimatelja, nema/gubi pravni učinak prema tužitelju ĆO, u dijelu u kojemu je potrebno za naplatu potraživanja tužitelja prema 2.tuženiku u iznosu od 3.333,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom, kao i da su tuženici dužni trpjeti naplatu potraživanja tužitelja ĆO.

7. Prvostupanjski je sud, nakon ocijene provedenih dokaza pobrojanih u točci 3. obrazloženja (uvid u presudu i rješenje Općinskog suda u Krku od 24. travnja 2014. broj P-472/11-47, presudu Županijskog suda u Rijeci od 29. travnja 2015. broj Gž- 642/15-5, rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Krk od 7. listopada 2015. broj Pu P-3781/15, rješenje o ovrsi ovog suda od 12. travnja 2016. broj Ovr-1210/16, ugovore o prijenosu poslovnog udjela od 5. i 12. svibnja 2016., izvadak iz registra, rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Krk od 19. kolovoza 2016. broj Ovr- 839/16, zahtjev za izravnu naplatu, specifikaciju tražbina, potvrdu FINA-e, z.k. izvadak, procjenu vrijednosti nekretnine, uvjerenje Državne geodetske uprave, PU Zagrebačke i PU Primorsko-goranske, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. rujna 2021. broj Rev-373/16-3, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 21. travnja 2022. broj St-1815/19 i 27. ožujka 2023. broj Tt-23/13798-1, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. travnja 2022. broj K-2453/21-15 te preslik spisa ovog suda Ovr- 1210/16 i spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Krk Ovr-839/16.,) kao neosnovan odbio postavljeni zahtjev tužitelja zauzevši stav da tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje uvjeta iz odredbe članka 66. i 67. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), budući nije dokazao da tuženici i to 1. i 2. tuženici, kao dužnici nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove novčane tražbine (insolventnost dužnika), posljedično čemu da ova pravna radnja koja je nesporno poduzeta (navedeni Ugovori o prijenosu poslovnog udjela trgovačkog društva GKM ULOG d.o.o. za usluge), nije poduzeta na štetu tužitelja.

8. Prvostupanjski sud svoj zaključak da tužitelj nije dokazao da su 1. i 2. tuženici sklapanjem navedenih ugovora nanijeli štetu tužitelju u vidu nemogućnosti naplate nesporno dospjele tražbine u iznosu od 10.000,00 EUR, obrazlaže pod točkom 8. obrazloženja na način da: „ Iz rezultata cjelokupnog postupka kao bitno proizlazi da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema I i II-tuženiku te PO u iznosu 10.000,00 Eur, da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba Krk od 19. kolovoza 2016. broj:Ovr-839/16 određena ovrha radi naplate te tražbine i troškova ovršnog postupka na posebnom dijelu nekretnine I-tuženika, vrijednost koje (922.832,00 Eur) višestruko premašuje navedenu tužiteljevu tražbinu, dok je rješenjem ovog suda od 12. travnja 2016. broj:Ovr-1210/16 određena ovrha radi ostvarenja te tužiteljeve tražbine pljenidbom, procjenom, prodajom i namirenjem na poslovnim udjelima I i II-tuženika u društvu GKM Ulog d.o.o i to na dva poslovna udjela nominalne vrijednosti po 10.000,00 kn, koje društvo je u konačnici brisano iz registra po pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 21. travnja 2022. broj:St- 1815/19 (kojim je otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak) te da je, prema potvrdi FINA-e od 30. srpnja 2017., tražbina prema II-tuženiku upisana u očevidnik na prvom mjestu i da prije iste nema obveza, dok je, prema potvrdi FINA-e od 21. listopada 2015., tražbina prema I-tuženiku upisana u očevidnik na drugom mjestu, a prije iste postoji obveza u iznosu 562.395,93 kn.“.

9. Međutim, prvostupanjski sud nije cijenio svu materijalnu dokumentaciju koja prileži predmetu, te tako pod točkom 3. obrazloženje navodi u koju dokumentaciju je izvršio uvid, a pod točkom 3.2. obrazloženja da preostalu dokumentaciju nije posebno cijenio jer da je neodlučna za predmet spora, ne navodeći o kojoj dokumentaciji se radi i zašto nije odlučna, te unatoč tome zauzima stav da tužitelj nije pružio dokaze o insolventnosti 1. i 2. tuženika.

10. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita.

11. Opće pravilo o pobijanju dužnikovih pravnih radnji sadržano u odredbi članka 66. ZOO glasi:

„1. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

2. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

12. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu:

- 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku,

- 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika,

- 3. insolventnost dužnika i

- 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO.

12.1. Pod pravnom radnjom dužnika podrazumijeva se svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno smanjila ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku tako da se izgledi vjerovnika za namirenje umanjuju.

12.2. Pretpostavka postojanja oštećenja vjerovnika je ispunjena ukoliko je zbog radnje dužnika došlo do negativne promjene u njegovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano, ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji uvijek kad zbog poduzete pravne radnje dužnik nema više dosta sredstava za ispunjenje vjerovnikovih tražbina (članak 66. stavak 2. ZOO).

12.3. U odnosu na učinke pobijanja, odredbom članka 70. ZOO propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

13. Činjeničnim navodima žalbe tužitelj i dalje čini spornim je li je pravna radnja dužnika, ovdje i 1. i 2. tuženika poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, odnosno sporna je insolventnost 1. i 2. tuženika (članak 66. stavak 2. ZOO) kraj tvrdnje tužitelja da je besplatnim prijenosom poslovnih udjela u društvu GKM ULOG d.o.o. ispunjena pretpostavaka za postojanje pretpostavki za pobijanje te pravne radnje jer da preostala imovina 1. i 2. tuženika nije dostatna za cjelokupno namirenje njegove tražbine.

14. U sporovima koje u skladu s odredbom članka 66. ZOO pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (Rev-848/2023 od 22. studenog 2023.), dok je na dužniku, ovdje 1. i 2. tuženicima teret dokaza tvrdnje da su solventni (Rev-2173/2016 od 9. lipnja 2020., Rev-764/2022 od 25. listopada 2022.) odnosno da imaju drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika).

15. U situaciji kao što je predmetna, kada iz stanja predmeta proizlazi utvrđenim, konačno i nespornim, da je tužitelj radi naplate svoje dospjele tražbine pokrenuo pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna Služba Krk ovršni postupak i da je rješenjem tog suda broj Ovr-839/16 određena ovrha radi naplate te tražbine i troškova ovršnog postupka na posebnom dijelu nekretnine 1. tuženika, vrijednost koje (922.832,00 EUR) da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2016 Ovr- 1210/16 određena ovrha radi ostvarenja te tužiteljeve tražbine pljenidbom, procjenom, prodajom i namirenjem na poslovnim udjelima 1. i 2. tuženika u društvu GKM ULOG d.o.o. i to na dva poslovna udjela nominalne vrijednosti po 10.000,00 kn, a koje društvo je brisano iz registra po pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 21. travnja 2022. broj: St-1815/19, i da je, prema potvrdi FINA-e od 30. srpnja 2017., tražbina tužitelja prema 2. tuženiku upisana u očevidnik na prvom mjestu i da prije iste nema obveza, dok je, prema potvrdi FINA-e od 21. listopada 2015., tražbina prema 1. tuženiku upisana u očevidnik na drugom mjestu, a prije iste postoji obveza u iznosu 562.395,93 kn, tužitelj nije dužan trpjeti neizvjesno namirenje svoje tražbine, osnovano tužitelj ističe da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđenim, pa posljedično ne može se prihvatiti kao pravilan niti zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao, odnosno učinio vjerojatnom insolventnost 1. i 2. tuženika, kada nije cijenio sve predložene dokaze kojima tužitelj dokazuje insolventnost 1. i 2. tuženika. Bez potpunog razrješenja pitanja insolventnosti/solventnosti 1. i 2. tuženika ocjenom dokaza predloženih od strane tužitelja po tom pitanju, ne može se smatrati da su tuženici dokazali (a teret te tvrdnje je na tuženicima) da imaju imovinu iz koje se može provesti namirenje tužitelja kao vjerovnika, odnosno da na strani tužitelja nema insolventnosti.

16. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu te primjenom odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će raspraviti sporne okolnosti na koje tužitelj ukazuje u svojoj žalbi, prvenstveno one koje se odnose na ocjenu dokaza kojima tužitelj dokazuje insolventnost 1. i 2. tuženika, vodeći računa da je teret dokazivanja solventnosti 1. i 2. tuženika kao dužnika upravo na tuženicima, te će potom novom pravilno obrazloženim presudom odlučiti o zahtjevu tužitelja kao i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

U Karlovcu 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp