Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-333/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frane Sikirica, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 27. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Frane Sikirice i punomoćnika tuženika Damira Katića, na ročištu za objavu presude, dana 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.800,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 22. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplatiti tužiteljici FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 56,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja, dakle od 8. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za višetraženo, preko iznosa od 56,00 EUR do iznosa od 106,00 EUR (za iznos od 50,00 EUR), kao i za sporedno potraživanje sa osnova zateznih kamata na dosuđeni iznos od 56,00 EUR, tekućih od 26. kolovoza 2018. do 7. siječnja 2025., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 18. studenoga 2025.

II. Nalaže se tuženiku DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.122,56 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 8. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 21. srpnja 2021. navodi se u bitnome da se dana 26. srpnja 2018. oko 17:00 sati dogodio najprije verbalni sukob između tuženika DD i ZD, koji da je suprug tužiteljice, a koji da je brzo prerastao u fizički sukob te da je tužiteljica pokušavala smiriti sukobljene strane. Međutim, da je tuženik tužiteljici zadao šakom udarac u glavu , uslijed čega da je tužiteljica pala te da je udarila glavom čeono lijevo u podlogu. Nadalje, da ja zatražila liječničku pomoć u KBC Split na Hitnom kirurškom prijemu, gdje da su utvrđene dijagnoze Commotio cerebri i Vulnus lacerocontusum capitis reg. frontalis lat.sin.

1.2. Uslijed zadobivenog potresa mozga te lacerokontuzne rane glave, da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer da je trpjela fizičke boli i strah te duševne boli, kao i imovinsku štetu, jer da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Za ukupnu štetu da je isključivo odgovoran tuženik.

1.3. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 12.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate; iznos od 800,00 kn na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sa zateznom kamatom koja teče od 27. kolovoza 2018. do isplate te da joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. rujna 2021., tuženik u bitnome navodi kako je točno da je dana 26. srpnja 2018. došlo do verbalnog, a zatim i do fizičkog sukoba između ovdje tuženika i ZD, koji je suprug tužiteljice. Tuženik da je tužiteljicu udario sasvim slučajno udario za vrijeme fizičkog sukoba sa PD, ali da je do toga udarca došlo dok se pokušao obraniti od ZD, kada je zamahivao rukama prema ZD, nakon što je još bio omamljen od udarca koji mu je ZD zadao prvi, i to od udarca u zadnji predio glave, uslijed čega da je skoro izgubio svijest. Prilikom fizičkog obračuna njih dvojice, koji da je trajao nekoliko minuta, eskalaciju daljnjeg sukoba da su pokušali spriječiti i tuženikova supruga BD, sin MD i kćerka AD, koju je prilikom toga ZD udario šakom u glavu u predjelu oka.

2.2. Tuženik da je tužiteljicu slučajno udario, uslijed vlastite nepažnje, međutim da je u konkretnom slučaju bio fizički napadnut od ZD, pa da radi udarca u glavu nije mogao upotrijebiti pažnju koja je redovita i uobičajena u odnosima među ljudima. Nadalje, tuženik osporava da bi tužiteljica zadobila potres mozga te da bi joj bilo povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, da je trpjela fizičke boli i strah i duševne boli te da bi joj bila potrebna tuđa pomoć i njega.

2.3. Nadalje, tuženik osporava da bi on bio isključivi odgovoran za eventualno nastalu štetu te smatra da su do nastanka eventualne štete isključivo odgovorni tužiteljica i njezin suprug ZD. Uslijed opisanog štetnog događaja, da je pred Prekršajnim sudom u Splitu dana 27. srpnja 2018. donesena presuda u predmetu broj Pp-2711/2018, gdje da su tuženik i ZD proglašeni krivim za radi remećenja javnog reda i mira, te da je u tome prekršajnom postupku utvrđeno da je upravo ZD prvi udario tuženika i na taj način započeo tuču, radi čega da je kažnjen strože od tuženika, te da mu je ta činjenica uzeta kao otežavajuća okolnost.

2.4. Ukoliko sud ne utvrdi da bi za eventualno nastalu štetu bila odgovorna isključivo tužiteljica (i njen suprug ZD) , tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti. Naime, bez obzira što iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu proizlazi da se ovdje tuženik i suprug tužiteljice ZD oglašavaju krivima, ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora podijeljene odgovornosti jer da u konkretnom slučaju nesporno postoji doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, slijedom čega da tužiteljica mora snositi posljedice (štetu) u opsegu u kojemu je sama pridonijela njezinu nastanku ili povećanju. Nejasno je zašto se i sa kojom namjerom tužiteljica umiješala u sukob ZD (njenog supruga koji je sukob i započeo) , ali iz njenog ponašanja da proizlazi da je očito da je ona pridonijela da šteta nastane, jer da se nije umiješala u sukob, tuženik ju ne bi niti udario, a ionako da je do udarca u konkretnom slučaju došlo samo slučajno. Konačno, tuženik smatra da je tužiteljicu udario sasvim slučajno u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (tzv.tamni trenuci) u koje da je dospio nakon što je još bio omamljen od udarca koji mu je ZD zadao prvi, i to udarcem u zadnji predio glave, uslijed čega da je skoro izgubio svijest. Dakle, da u takvo stanje nije došao vlastitom krivnjom već da ga je u takvo stanje doveo netko drugi (ZD) koji da treba odgovarati za štetu pa da radi toga nema niti tuženikove odgovornosti za štetu. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete da mora biti neprekinuta i tako dugo dok ta veza postoji, da je štetnik odgovoran za posljedice štetne radnje.

2.5. Konačno, tuženik ističe da je bio fizički napadnut od ZD, supruga tužiteljice, te da je, kako bi se obranio od toga napada i na taj način otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost, da je zamahivao rukom prema ZD i da je tom prilikom slučajno udario tužiteljicu. Na drugi način da nije mogao otkloniti opasnost kojoj je bio izložen, jer da se nije branio, da bi mu ZD nanio daljnje ozljede i ugrozio njegovo zdravlje. Tuženik smatra da se tužiteljica nerazumno izložila šteti jer da je nesporno postojao veliki rizik da tužiteljica slučajno pretrpi neki udarac u sukobu dvojice odraslih i krupnih muškaraca. Osporava i visinu postavljenog tužbeno zahtjeva, kako sa naslova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i s naslova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi troškove postupka.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 18. studenoga 2025., nakon provedenih medicinskih vještačenja, tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.800,00 eura s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe te na isplatu iznos od 106,00 eura s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2018. do isplate.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: optužni prijedlog od 27.srpnja 2018. protiv okrivljenika ZD i DD; presudu Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-2711/18 te liječničku dokumentaciju tužiteljice.

4.2. Nadalje, radi uvida je pribavljen spis Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J- 2711/2018, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka ZD, AD, MD. Konačno, izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke, dr.med. Miru Jurinoviću i dr.med. Nikoli Sikirici.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice spram tuženika za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.800,00 eura i imovinske štete u iznosu od 106,00 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, koju da je ista pretrpjela uslijed udarca koji joj je nanio tuženik, i to u štetnom događaju od dana 26. srpnja 2018. oko 17:00 sati, kada da je, prema navodima tužbe, izbio najprije verbalni sukob između tuženika DD i supruga tužiteljice ZD, koji je ubrzo prerastao u fizički sukob.

8. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je dana 26. srpnja 2018. došlo do štetnog događaja, prvo verbalnog sukoba između tuženika i supruga tužiteljice ZD, koji sukob je prerastao u fizički sukob te da je tužiteljica pokušala smiriti sukobljene strane. Nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici zadao udarac u glavu, uslijed čega je tužiteljica pala.

8.2. Konačno, nije bilo sporno niti da su tuženik DD i suprug tužiteljice ZD pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J- 2711/18, proglašeni krivima što su navedenog dana u Splitu, na [adresa], na javnom mjestu remetili javni red i mir na način da su se tukli šakama i rukama, te je DD udario šakom u glavu tužiteljicu FD, a ZD da je udario šakom u glavu AD, dakle da su na javnom mjestu tučom remetili javni red i mir, čime da su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9. Kao sporno je valjalo utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno je li osnovan istaknuti prigovor (su)odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, kao i samu visinu nastale neimovinske i imovinske štete.

9.2. Tuženik, naime, u odgovoru na tužbu ističe da je tužiteljicu udario sasvim slučajno za vrijeme fizičkog sukoba sa PD, ali da je do toga udarca došlo dok se pokušao obraniti od ZD, odnosno ističe da je tužiteljica, time što se umiješala u nastali sukob tuženika i njezinog muža, pridonijela da šteta nastane, jer ju tuženik ne bi niti udario da se nije umiješala u sukob. Konačno, tuženik ističe da je tužiteljicu udario sasvim slučajno u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (tzv.tamni trenuci) u koje da je dospio nakon što je još bio omamljen od udarca koji mu je ZD zadao prvi.

10. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; dalje: ZOO), kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.2. Obzirom da se odgovornost tuženika (štetnika) u ovoj pravnoj stvari ocjenjuje primjenom citirane odredbe članka 1045. st.1. ZOO, odnosno po načelu krivnje, to je za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje koja ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika), pri čemu je teret dokaza navedenih pretpostavki, u smislu članka 7. i članka 219. st. 1. ZPP, na tužiteljici.

11. U odnosu na navedenu, spornu činjenicu nastanka štetnog događaja odnosno (su)odgovornosti tužiteljice za isti, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice.

12. Iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da je na dan štetnog događaja došlo do verbalnog sukoba između njezinoga supruga i članova obitelji tuženika koji se odvijao na ulici ispred njihove kuće. Kada je to čula, da je izašla iz kuće vidjeti što se događa te je željela obraniti supruga i pomoći mu, a da je obitelj tuženika tukla njezinog supruga te da su šakama i pleskama udarali i nju. Nakon pet do deset minuta, da se suprug uspio izmaknuti te da je išao zvati policiju. U tome trenutku, nakon što je krenula prema kući, odnosno prema svome dvorištu, da je stala ispred jednog zida i da je bila okrenuta leđima, te je osjetila udarac šakom u lijevu stranu glave u sljepoočnicu. Nakon toga da joj je pozlilo, pala je te je išla na hitnu i više se ničega ne sjeća. Kada je došla na hitnu, da su joj šivali glavu jer da joj je od udarca bila probijena arkada te da je dobila potres mozga. Od ovog događaja, da je jako uznemirena zbog svega što se dogodilo te da godinama pije lijekove i ima napadaje panike. U trenutku kada je dobila udarac, da njezin suprug nije bio u blizini tuženika, nego je bio u kući, da je išao zvati policiju.

13. Iz stranačkog iskaza tuženika u bitnome proizlazi da ga je suprug tužiteljice na dan štetnog događaja ispred kuće, dok je prolazio sa svojom obitelji, udario otvorenim dlanom po glavi, na područje iza uha. Taj udarac da ga je zamantao, da ga nije očekivao i da je bio poljuljan i da je pao na pod. Nakon toga, da su u sekundi dotrčali njegova žena i djeca, iz kuće su izašli susjedi, njegov brat, svekrva tužiteljice i tužiteljica koji su ih išli razmiriti. Drugi put u tome šušuru, da ga je suprug tužiteljice ponovno napao, da se tužiteljica stvorila između njih i da je vjerojatno željela umiriti supruga i da ovaj sukob stane, da je on bio ošamućen i da je želio vratiti udarac suprugu od tužiteljice, a da je vjerojatno u tome kolektivnom šušuru udario tužiteljicu. Policija da je došla nakon pet, šest minuta i da su ih skupili, a ne zna je li došla Hitna pomoć. Nakon toga udarca, da tužiteljica nije pala u nesvijest nego da je nastavila vikati i smirivati supruga. U trenutku kada je udario tužiteljicu, da je njezin suprug bio ispred njega, a da je između njih uletjela tužiteljica , vjerojatno sa namjerom da smiri sukob među njima.

14. Iz iskaza svjedoka ZD, supruga tužiteljice, u bitnome proizlazi da sukobi sa tuženikom oko prolaza preko njegove zemlje traju jako dugo, da su u tijeku sudski postupci glede toga. Na dan štetnog događaja, da se obratio tuženiku i rekao mu da prestane praviti probleme, na što da mu je on odgovorio da će raditi što ga je volja, a da ga je on potom udario otvorenim dlanom u desnu stranu lica, nakon čega ga je tuženik uhvatio za majicu, a da su ga članovi tuženikove obitelji počeli udarati. Kada je njegova supruga vidjela to komešanje, da je izašla izvan kuće vidjeti što se događa, da je pokušala primiriti situaciju te je dobila udarac od kćeri tuženika. U tome trenutku, da je on otišao prema kući zvati policiju i donijeti papire o vlasništvu spornog dijela nekretnine, da su se povukli u dvor, a kada se vratio, da je ugledao suprugu krvave glave. Nakon toga da su je njegova majka i susjeda unijele u kuću, da je bila u nikakvom stanju, u nesvijesti. Ovo da se dogodilo nakon što se njihov sukob primirio, a Hitna pomoć je brzo došla i odvela suprugu na Hitni kirurški prijem. Ovaj sukob da je na njegovu suprugu ostavio posljedice, da više nije ista i da se boji izaći ispred kuće da ne vidi tuženika.

15. Iz iskaza svjedoka AD, kćeri tuženika, u bitnome proizlazi da je suprug tužiteljice počeo vikati sa balkona prema njoj, ocu, bratu i mami, govoreći grube riječi i da više neće tu prolaziti, na što da ga je njezin otac pitao u čemu je problem, a da ja ovaj odgovorio da će sada vidjeti u čemu je problem i da je sišao dolje i udario njezinoga oca otvorenim dlanom po licu, nakon čega da je tata zateturao i uhvatio se za kapiju od susjeda. Nakon toga da ga je nastavio tući, udarati šakama, a da ga je ona počela odgurivati od oca te da je u tome trenutku došla tužiteljica koja da ju je počupala za kosu i izgrebala ju je. Oni da su se i dalje nastavili gurati, i to njezin otac, suprug tužiteljice i ona, a tada da je dobila udarac od tužiteljičinog supruga ispod desnog oka, nakon čega da su se vratili mama i brat, i onda da su ih uspjeli rastaviti i da su krenuli put kuće. Nadalje, da je na ulicu izašla susjeda i da je onda suprug tužiteljice krenuo na tatu, da je ponovno nasrnuo na njega iako se već sve bilo smirilo, a da se tata išao obraniti, nakon čega da se tužiteljičin suprug izmaknuo te da je njezin tata udario tužiteljicu. Po njezinom mišljenju, namjera tate da je bila da vrati udarac suprugu tužiteljice, odnosno da se obrani, a onda da je tu uletjela tužiteljica.

16. Svjedok MD, sin tuženika, je glede dinamike nastanka štetnog događaja iskazivao u bitnome istovjetno kao i svjedokinja AD.

17. Cijeneći iskaze stranaka i u postupku saslušanih svjedoka, sud je stava da se štetni događaj, u kojemu je tuženik tužiteljici nanio udarac sa leđa šakom u lijevu stranu glave, dogodio nakon završenog prvog verbalnog i fizičkog sukoba s tužiteljičinim mužem, u trenutku dok je isti otišao u kuću zvati policiju i donijeti papire o vlasništvu spornog dijela nekretnine, odnosno da tuženik nije tužiteljici udarac zadao "slučajno", jer je želio udariti njezinog muža. Naime, tužiteljica i njezin suprug su iskazivali detaljno i okolnosno o dinamici nastanka štetnog događaja, te sud njihove iskaze u cijelosti prihvaća. Da suprug tužiteljice nije bio prisutan odnosno da nije vidio da je tuženik udario tužiteljicu, proizlazi i iz njegovog iskaza u postupku pred Prekršajnim sudom u Splitu, neposredno nakon štetnog događaja, u kojemu je naveo da "nije vidio kada je DD udario njegovu suprugu FD jer je u tim trenucima htio DD Mornaru pokazati dokument iz kojega se vidi da je vlasnik prolaza, zbog kojega je izbio sukob".

17.2. Naime, iako je ponašanje tužiteljičinog supruga naspram tuženika bilo provokativno (za što je i u prekršajnom postupku proglašen krivim), za nanošenje povreda i fizički obračun od strane tuženika naspram tužiteljice, nakon prestanka sukoba sa tužiteljičinim suprugom, nema opravdanja.

17.3. Prema stavu ovog suda, stranački iskaz tuženika te saslušanih svjedoka, AD (tuženikove kćeri) i MD (tuženikovog sina) koji su iskazivali o tome da bi udarac tuženika naspram tužiteljice uslijedio za vrijeme trajanja sukoba između tužiteljičinim suprugom, dok ih je tužiteljica pokušala razdvojiti i smiriti sukob, usmjereni su prema izbjegavanju tuženikove građanskopravne odgovornosti za štetu, odnosno tuženik takvim iskazom želi prikazati kao da je tužiteljici nanio "slučajno".

17.4. Slijedom iznesenog, prigovor suodgovornosti tužiteljice za štetni događaj je u cijelosti neosnovan. Naime, u ovakvim i sličnim, verbalnim i fizičkim sukobima, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka (udarca koji je tuženik nanio tužiteljici) i nastanka štete kao posljedice.

17.5. U nizu pojava i događaja treba pronaći upravo onaj koji je pravno relevantan i koji se može utvrditi kao uzrok određene posljedice.

18. Pored činjeničnog utvrđenja da je tuženik tužiteljici nanio udarac šakom u glavu, u lijevu stranu glave dok je bila okrenuta leđima, nakon završenog sukoba sa njezinim suprugom, u trenutku dok tužiteljičin suprug nije bio tu prisutan, za zaključiti je da tužiteljica , kao oštećena, nije pridonijela tome da šteta bude veća nego što bi inače bila, odnosno da ista nije, protivno tuženikovim navodima, svojim ponašanjem (prethodnim pokušavanjem da spriječi sukob između supruga i tuženika, da bi naknadno, nakon što je suprug otišao u kuću, od tuženika zadobila udarac u glavu), doprinijela svojoj šteti.

19. Stoga tuženik odgovara tužiteljici za povredu prava osobnosti uslijed ozljede koje je ista pretrpjela u štetnom događaju, kao i za imovinsku štetu. Namjerno nanošenje drugome tjelesne ozljede u izravnom fizičkom napadu predstavlja povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje i ne smije se tolerirati. Pravična novčana naknada u konkretnom slučaju nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju, već također i prevencijsku funkciju.

20. Posljedično, sud je odustao od izvođenja dokaza psihijatrijskim vještačenjem tuženika na okolnost tzv. tamnih trenutaka (tvrdnje da je tuženik udario tužiteljicu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje u koje da je dospio nakon što je još bio omamljen od udarca koji mu je ZD zadao prvi) jer je smatrao da je, u opisanim rezultatima provedenog dokaznog postupka, činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

21. Nakon što je utvrđen osnov odgovornosti tuženika, valjalo je raspraviti visinu tužbenog traženja.

22. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom

24. Obzirom da je tijekom postupka među strankama bila sporna visina neimovinske i imovinske štete, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Miru Jurinoviću, spec. neurokirurgu i dr.med. Nikoli Sikirici, spec. psihijatru.

25. Stalni sudski vještak medicinske struke, dr.med. Miro Jurinović, spec neurokirurg, je u svome usmenom mišljenju danom na raspravi održanoj 27. siječnja 2025., naveo kako je pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice, za koju, prema podacima iz spisa, proizlazi da je pala na tlo i udarila glavom , nakon što je šakom udarena u glavu od strane tuženika. Na dan štetnog događaja je opservirana na Hitnom kirurškom prijemu, kazala je da je kratko bila u nesvjesti te se događaja nije sjećala u cijelosti, žalila se na glavobolju i imala je osjećaj mučnine te je povraćala. Sve ovo proizlazi iz prvog nalaza sa Hitnog kirurškog prijma. Urađena je pretraga CT lubanjskih kostiju i mozga te nije bilo koštanih niti traumatskih promjena na mozgu. Imala je udarno-gnječnu ranu u području čela lijevo, dužine do 2 cm, a rana je primarno kirurški opskrbljena.

25.2. Prema mišljenju vještaka, tužiteljica je doživjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja se ispoljila u trpljenju bolova i u duševnim poteškoćama. Bol u srednjem stupnju nakon pada i udara glavom da je bila prvog dana, a bolovi u blažem intenzitetu da su trajali deset dana. Pretrpjela je potres mozga, ali tzv.prvi stupanj, nakon kakvog ozljeđivanja ne preostaju trajne posljedice sa neurokirurškog gledišta. U sudnici je uočio da tužiteljica ima posve maleni tanki ožiljak na čelu lijevo postranično, iznad lijeve obrve, koji ožiljak predstavlja kozmetsku naruženost.

25.3. Konačno, tužiteljici je u prvom tjednu trebala pomoć i njega jedan sat u danu njoj samoj za osobne potrebe i u vidu pripomoći prilikom održavanja osobne higijene.

26. Iz pisanog nalaza i mišljenja dr.med. Nikole Sikirice u bitnome proizlazi da je tužiteljica doživjela traumatski događaj (fizički napad) te da je nakon toga u nekoliko navrata psihijatrijski pregledana, te je redovito uzimala psihofarmakoterapiju. U psihologijskom nalazu koji je obavljen navodi se u zaključku da je FD osoba koja je pasivno anksiozna, depresivna, ima subjektivnu patnju, uočeno je prisustvo elemenata posttraumatskog stresa te se preporuča nastavak psihijatrijskog liječenja.

26.2. Shodno tome, a uvažavajući mišljenje vještaka neurokirurga kao i specifične okolnosti slučaja, vještak je mišljenja da je tužiteljica FD pretrpjela primarni strah u trajanju od jedne minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 3-4 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od dva tjedna. Obzirom na nalaz psihologa, da je evidentno da osoba i dalje ima posttraumatske anksiozne tegobe, zbog čega je njezina svakodnevna funkcionalnost reducirana, pa je povreda duševnog integriteta u aktualnom trenutku 5 – 10 %.

27. Imenovani stalni sudski vještaci medicinske struke koji su dali nalaz i mišljenje, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za utvrđivanje ozljeda i njihove težine i praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća, čemu je dodati kako stranke nisu imale konkretnih prigovora koji bi doveli u pitanje vještačke nalaze i mišljenja.

28. Tužiteljica je, nakon provedenih medicinskih vještačenja, objektivno preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva sa osnova naknade neimovinske štete, na način da umjesto iznosa od 12.000,00 kn / 1.592,67 eura, potražuje naknadu u iznosu od 1.800,00 eura, kojoj preinaci se tuženik nije izrijekom protivio. Navedenu preinaku tužbe je ovaj sud dopustio jer je stava da je ista, u smislu članka 190. st. 3. ZPP, svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

29. Naime, u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva (u konkretnom slučaju za naknadu štete), obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, jer je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

30. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici preostala samo mogućnost podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva i izvrgavanje daljnjim troškovima postupka te izlaganje drugim rizicima koji bi doveli u pitanje ostvarivanje njezina prava na naknadu štete, čime bi joj se nametnuo prekomjeran teret.

31. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP, čime bi se narušila sama bit tužiteljičinog prava na pristup sudu. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

32. Neimovinska šteta tužiteljice sastoji se u povredi prava osobnosti. Temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

33. Kada se imaju u vidu sve ozljede i posljedice štetnog događaja koje je tužiteljica, prema nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka dr. med. Mira Jurinovića i dr. med. Nikole Sikirice, pretrpjela u štetnom događaju, i to u vidu udarca šakom od strane tuženika, pada na tlo i udarca glavom, udarno gnječne rane na području čela dužine 2 cm, potres mozga (prvi stupanj), prisustvo posttraumatskog stresa nakon štetnog događaja, posttraumatske anksiozne tegobe, zatim neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela jer je bila izložena zračenjima, pregledima, te joj je preporučen nastavak psihijatrijskog liječenje; stupanj naruženosti (vještak je pregledom tužiteljice u sudnici uočio da ista ima mali tanki ožiljak na čelu lijevo postranično iznad lijeve obrve, što predstavlja kozmetsku naruženost) te strah koji je tužiteljica pretrpjela, kako primarni tako i sekundarni, kao i okolnost što tužiteljica i dalje ima posttraumatske anksiozne tegobe, zbog čega je njezina svakodnevna funkcionalnost reducirana slijedom čega procjena povrede duševnog integriteta u trenutku izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke iznosi 5 % - 10 %; tužiteljici je sa navedenog osnova kao primjerenu valjalo utvrditi naknadu u ukupnom iznosu od 1.800,00 eura.

34. Na navedeni iznos tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe, odnosno dan poslije, dakle od 22. srpnja 2021. (članak 1103. ZOO).

34.2. Ovdje je za navesti kako je na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj dana 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana, ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga

35. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. Mira Jurinovića proizlazi kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od u prvom tjednu jedan sat u danu, za osobne potrebe i u vidu pripomoći prilikom održavanja osobne higijene.

36. Prema već prihvaćenom pravnom shvaćanju, naknada imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ, kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tu pomoć i njegu, tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bila platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana.

37.2. Tužiteljica nije u spis predmeta dostavila dokaz o visini navedene neto zarade osobe koja bi joj pružala takvu pomoć, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi nesporno proizlazi da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega sedam dana po jedan sat tjedno, sud je visinu naknade utvrdio po slobodnoj ocjeni (članak 223. st. 1. ZPP) u iznosu od 8,00 eura. Stoga je tužiteljici sa osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 56,00 eura (7 dana * 8,00 eura), sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2026., kao dana presuđenja.

38. Naime, u situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke. U navedenim okolnostima riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je poznata tek sa donošenjem sudske odluke, slijedom čega dospijeće obveze štetnika nastaje tek trenutkom donošenja sudske odluke (čl. 1089. st. 2. i čl. 29. st. 1. ZOO).

38.2. Za višetraženo, preko iznosa od 56,00 eura do iznosa od 106,00 eura (za iznos od 50,00 eura) kao i glede sporednog potraživanja sa osnova zateznih kamata tekućih od 26.kolovoza 2018. do 6.siječnja 2025., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

39. Slijedom iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP i članka 164. ZPP. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, radi kojega nisu nastali posebni troškovi, sud je stava da joj je tuženik dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka.

41. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.906,00 eura (kao konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

42. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav tužbe od 21. srpnja 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife);

-zastupanje na ročištu od 18. ožujka 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife);

-zastupanje na ročištu od 5. lipnja 2024., iznos od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. rujna 2024., iznos od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife);

- zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2025., iznos od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife);

-sastav obrazloženog podneska od 18. studenoga 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife);

-zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2025., iznos od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

-pristup na ročište radi objave presude, iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), dakle ukupno 1.500,00 eura.

43. Ovako dosuđeni iznos od 1.500,00 eura valjalo je uvećati za predujam medicinskih vještačenja, u iznosu od 556,20 eura, čime se došlo do iznosa od 2.056,20 eura.

44. Nadalje, tužiteljici je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

44.2. Tužiteljici nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa ne proizlazi da je navedenu pristojbenu obvezu podmirila.

45. Dakle, tužiteljici je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.122,56 eura, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2026. kao dana presuđenja , do isplate (članak 151. st. 3. ZPP i članak 29. ZOO).

46. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki V. izreke.

U Splitu 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis