REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. P-104/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku iz Benkovca, protiv tuženika ad. 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko - upravni odjel, ad. 2. IL, [adresa] str 18c, Austrija, ad. 3. ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 4. UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 5. FL, Wichner str. 28, Altach 6844, Vorarlberg Ӧsterreich, Austrija, ad. 6. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] k.br. 130, ad. 7. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 8. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] k.br. 96, ad. 2. – ad. 8. nasljednici iza pok. PL pok. BL iz [adresa], ad. 9. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 10. VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 24. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom, te tuženica ad. 7 i 8., 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj GL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 4913 m2, a koji dio je na Skici sudskog očevida, izrađenoj od „GEO LESI“ j.d.o.o. po Stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini, od 25.studenog 2021. godine omeđena žutom linijom točkama A-B-C-D-E-F-G-A, a koja skica je sastavni dio presude, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj nakon izvršene parcelacije navedenu nekretnine uknjiži na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, a sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Utvrđuje se da je tužitelj GL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 4913 m2, a koji dio je na Skici sudskog očevida izrađenoj od „GEO LESI“ j.d.o.o. po Stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini, od 25.studenog 2021. godine omeđen žutom linijom i točkama A-B-C-D-E-F-G-A, a koja skica je sastavni dio presude, što su tuženici dužni priznati i tužitelju izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos navedene nekretnine u vlasništvo tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njenoj pravomoćnosti, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici ad. 1. Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.721,36 eura (slovima: tritisućesedamstodvadesetjedan eura i tridesetšest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 5000 m2, za koju zemljišna knjiga nije osnovana, stečenog nasljeđivanjem oca BL te diobom s majkom ML, bratom SL, sestrama TL i ML, a otac ju je stekao raspolaganjem svog oca pok. AL, te diobom s braćom G i IL. Utužena nekretnina, predstavlja starinu obitelji IL na kojoj su bili izgrađeni gospodarski objekti, a njegov otac je, na dijelu iste, u neposrednoj blizini predmeta spora, sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća, izgradio novu kuću koja je u ratu bila uništena te je obnovljena od nadležnog ministarstva. Navodi i kako je u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika dulje od sto godina te ih nitko nikad nije smetao u posjedu i korištenju. Prvopostavljenim tužbenim zahtjevom, predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je stekao pravo vlasništva utuženog realnog dijela, kojeg će precizirati po provedenom uviđaju, a eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom da sud utvrdi kako je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tog istog dijela.

1.2. Podneskom od 4. siječnja 2022. tužitelj je, sukladno skici vještaka, uredio prvopostavljeni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženica ad.1. usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da tužitelj treba dokazati stjecanje dosjelošću dugogodišnjim posjedovanjem sukladno odredbama čl. 159 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok je podneskom od 9. srpnja 2024. navela da nije učinila nespornom pasivnu legitimaciju u ovom postupku.

2.2. Ostali tuženici nisu se očitovali o tužbi i tužbenom zahtjevu u ostavljenom roku za davanje odgovora na tužbu.

3. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem: prijepisa posjedovnog lista br. 214 k. o. [katastarska općina] (l.s.4-9), br. 144 (l.s.10), br. (78 (l.s.12), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl.br. O-122/99 iza pok ĆL (l.s.15-17), diobenog ugovora od 25. listopada 1985. kojim je AL podijelio sinove (l.s.18), uvjerenja Zadarske županije, Upravnog odjel za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostava Benkovac od 30. studenog 2018. (l.s.20), potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 29. studenog 2018. (l.s.22), rješenja o promjeni podataka Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Općine Benkovac od 30. prosinca 1986. (l.s.23), povijesti promjena za dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.24), rješenje Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za obnovu od 10. travnja 1998. (l.s.25-27), presliku spisa ostavinskog predmeta iza pok. AL (l.s.39-77), Dopisa DGU PUK Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac s prilozima o podacima vezano za č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.94-96), popisa katastarskih čestica s posjednicima u k. o. [katastarska općina] (l.s.97), uvidom u izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (l.s.14), proveden je uviđaj uz sudjelovanje Dražena Torbarine i EL iz Geo Lesi j.d.o.o. ovlaštenog za geodetska vještačenja, od kojeg je dostavljena skica i fotografije predmeta spora (l.s.109, 110), kao i dopuna skice, na kojoj je vidljiv prikaz većeg broja nekretnina koje okružuju predmet spora (l.s.132) sa kopijama snimaka iz zraka (l.s.133,134) na kojima je vještak označio predmet spora, saslušani svjedoci: ZL, CL (l.s. 125-128), ČL (l.s.138), te tužitelj te tuženice ad.7. ML i ad.8. TL (l.s.139-142), dok ostali tuženici nisu pristupili radi stranačkog saslušanja, s time da su tužitelj te tuženice ad.7. ML i ad.8. TL (l.s.269-270) ponovno saslušani u ponovljenom postupku.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari je donesena prvostupanjska presuda pod posl. br. P- 1821/2020-43 od 3. studenog 2022. kojom je odbijen prvopostavljeni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev, s time da je ista presuda ukinuta rješenjem Županijski sud u Puli-Pola posl. br. Gž-391/2023-2 od 21. prosinca 2023. s obrazloženjem da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te uputom da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku kroz dopunu dokaznog postupka ponovno raspraviti poštenje tužitelja i njegovih prednika, odnosno utvrditi je li na predmetnoj nekretnini bio pašnjak te je li se baš za nju plaćala pašarina, ili su prednici tužitelja plaćali poreze i zdravstveno osiguranje kako to tvrdi tužitelj.

6. Opažanjem tijekom uviđaja uočeno je da predmet spora predstavlja zemljište pravilnog oblika na kojem se nalazi 70-ak stabala bajama različite veličine. S jugozapadne strane međaši s asfaltnom cestom na kojem dijelu je ograđen ogradom od drvenih kolaca i žice, s jugoistočne pristupnim putem djelomično asfaltiranim, sa sjeverozapadne ogradom od drvenih kolaca i žice a sa sjeveroistočne međa nije definirana. S te strane, dalje u pravcu sjeveroistoka, nalaze se objekti, prema kazivanju tužitelja, kuća njegovih roditelja a zapadno od nje pomoćni objekti i stara kuća tužiteljevog djeda. Na manjem dijelu predmeta spora ograda od betonskih blokova omeđuje manju površinu, za što tužitelj navodi da je tu bio rasadnik u zadnjih 50 godina.

7. Temeljem u postupku pročitanih isprava, utvrđeno je:

- da su posjednicima k. č. br. [katastarska čestica] ''Krš više kuće'' upisani: AL (Stjepan) Erlić u Pl 144, dijela površine 1000 m2 voćnjak; LL i VL dijela površine 1744 kuća, dvorište, pašnjak u Pl 78, dok je ostatak površine od 422029 m2 pašnjak upisan društvenim vlasništvom (l.s.97);

- da je diobenim ugovorom sklopljenim između AL te sinova BL i ŠL (l.s. 18) , nekretninu »''Krš'' ispod i iznad starih kuća», AL podijelio je tako da njemu ostaje 1/3 i to zapadno od starih kuća, uz napomenu da bi to trebalo pripasti njegovu sinu IL; BL 1/3 sa istočne strane na kojem se dijelu nalazi i nova kuća koja ga je dopala, a ŠL 1/3 dijela iste i to dio između AL s jedne i druge strane;

- da je AL (l.s.48) od nadležnog ureda za katastar zatražio diobu posjeda temeljem ugovora iz 1985., navodeći da su nastala tri domaćinstva, predlažući izlazak geodeta na lice mjesta radi identifikacije i podjele svake čestice, te navodeći kako prilaže prijepis posjedovnog lista i diobeni ugovor. Iz preslike posjedovnog lista 144 (l.s.59) sa stanjem iz 1978. i 1986., vidljivo je kako je AL bio upisan posjednikom dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 1000 m2;

- da je temeljem tog zahtjeva rješenjem Općinske uprave za katastar Benkovac od 30. prosinca 1986. (l.s.23, druga stranica nije priložena) izvršen prijenos dijela posjeda sa AL na sinove BL i ŠL (nešto i na druge osobe);

- da je nasljeđivanjem pok. AL (l.s.75-77) 1/3 dijela zemlje zv. ''Krš'' ispod i iznad kuće'' pripala sinu IL, te da je IL ustupio, nasljednicima pok. brata BL, GL i SL dio, u rješenju o nasljeđivanju označen kao »magazin za hranu, svinjac, ''kokošar i svinjci'', te zemlju zv. ''Krš'' koja se nalazi ispred magazina, kokošinjca i svinjca te ista zemlja iznad navedenih objekata», sve k. o. [katastarska općina]. Ostatak zemlje zv. ''Krš'' iznad i ispod kuća, koji je diobom pripao BL i ŠL nije bio predmetom ostavinskog postupka iza AL;

- da su ostavinom tužiteljeva oca BL (l.s.15) utvrđene nekretnine upisane u Pl 634 k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica] dio, 360/3, 360/5, 502/1 dio, 502/2 dio, 502/3 dio, 1017/ dio, 1024/1, 1025 dio, 1032/6, dok k. č. br. [katastarska čestica] odnosno njezin dio nije bila predmetom nasljeđivanja, a nasljednicom je proglašena supruga HL u cijelosti;

- da je na kopijama snimke iz zraka iz 1959. (l.s.133) i snimke iz zraka iz 1977. (l.s.134) gdje na kojima je vještak označio predmet spora, unutar istog vidljiva ograda ili sl., polukružnog oblika.

8. Tužitelj nije priložio povijest promjena za k. č. br. [katastarska čestica], već samo za k. č. br. [katastarska čestica] iz koje proizlazi (l.s.24) da je dio iste, površine 1199 m2 bio upisan u korist AL od revizije posjedovnog stanja i kultura iz 1956 do 1986., kada je temeljem privatnog diobenog ugovora iz 1985., te rješenja Općinske uprave za katastar Benkovac od 30. prosinca 1986. (l.s.23) izvršen upis dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 400 m2 na BL; da bi temeljem rješenja o nasljeđivanju iza BL taj dio bio upisan u korist njegovi supruge HL.

9. Svjedok ZL (rođ. 1959.), daljnji rođak tužitelja, iskazao je (l.s. 126) da su utuženu nekretninu, od kad pamti koristili tužiteljev djed AL te roditelji BL i HL, za ispašu blaga te su imali i bajamik, postojeći i danas. Prema priči njegova oca neki su bajami stari sto godina. Iskazao je da je zemljište do rata bilo ograđeno plotom, da je to područje kroz rat bilo okupirano, da je plot nestao, pa je tužiteljev otac istu, nakon rata ogradio žicom; da je gledano s ceste, zemljište lijevo od ovog u korištenju tužiteljeva strica IL, a desno tužiteljeva brata SL. Još je rekao da je od roditelja čuo kako je pok. AL ovu zemlju naslijedio od svog oca pok. BL, da između Stipanovih nasljednika nema spora o vlasništvu kuća i zemljišta, da im nitko nije smetao posjed i korištenje, kako utužene nekretnine ali i znatno veće površine, i da se to uvijek zvalo ''Stipanovo'', a u Stipanovoj obitelji zvali su je ''Krš''.

10. Svjedok CL (rođ. 1954.), rođak tužitelja, iskazao je (l.s.127), da je Stipanova obitelj bila velika, da mu je sin IL s obitelji živio u [adresa], ŠL radio u Austriji, a obitelj mu je bila u [adresa], dok je BL sa AL i suprugom FL, imao velikom imanje u [adresa]. Utužena nekretnina služila im je kao pašnjak i bajamik, a bilo je nekoliko stotina stabala bajama koja su stradala u ratu. Rekao je da je bio rođen 1919. ili 1920.; da se tu naselio između dva rata i da je na području gdje se nalazi sporna nekretnina posjedovao i koristio zemljište veličine 25 do 30 tisuća m2; da je to sve bilo ograđeno plotom no u ratu je devastirano i uništeno; da su utuženi dio zvali ''Krš''. Iskazao je i kako je diobom, BL pripao veći dio jer je ostao na zemlji, i to baš utuženi te dio s druge strane puta koji je sad od tužiteljeva brata SL. Još je rekao i da se na utuženom dijelu nekad nalazio svinjac koji je srušen, te su sedamdesetih godina prošlog stoljeća napravili rasadnik. Svjedok CL kazao je i da su za ispašu ovaca, kojih su imali stotinjak, državi plaćali travarinu baš za utuženu nekretninu.

11. Svjedok ČL (rođ. 1938.), iskazao je (l.s.138), da su on i pok. AL djeca od dva brata, da je od, sada svjedokove nekretnine (u skici, l.s.132, kao svoju pokazao k. č. br [katastarska čestica] i sjeverno od nje dio k. č. br [katastarska čestica]), AL pripadalo sve do ceste, a u pravcu zapada, još dalje iza njegovih kuća i objekata; da je AL otac preminuo kad je imao dvije godine, te se 1949., dijelio sa svjedokovim ocem, kad mu je ta zemlja pripala, te je 1951. posadio bajame. Osim toga na ovoj je zemlji držao blago, za što je plaćao pašarinu, rekavši i da je imao stotinjak ovaca i krave, da ih je osim na predmetu spora vodio na ispašu u svoje polje, ponovivši da je za korištenje baš utužene nekretnine plaćao pašarinu, kazavši da se jako dobro sjeća da se plaćalo, da su bili susjedi sastajali se, pričali jedan drugom. Još je rekao da je veći dio zemljišta bio ograđen žicom i dračom; da je iza AL predmet spora pripao njegovu sinu BL a zemljište zapadno od njega IL; da je AL blago držao do, godinu, dvije prije smrti; da je i BL imao blago koje je puštao na ispašu oko kuće i u polje, te da je i on plaćao pašarinu.

12. Tužitelj je u svom iskazu (l.s.139) rekao da je svjedok AL stariji čovjek koji živi u inozemstvu te je pobrkao pašarinu s plaćanjem poreza i zdravstvenog osiguranja, jer njegov djed AL i otac nisu plaćali pašarinu već porez i zdravstveno, budući su se bavili poljoprivredom i nisu nigdje radili. Za utuženo zemljište, kao i zemljište istočno i zapadno od njega iskazao je da je pripadalo djedu, a potom diobom ocu, koji je, osim utuženog dijela, stekao i dio istočno od njega. Iza oca sve je naslijedila majka, no kasnijim dogovorom nasljednika, njemu je pripao utuženi dio, a bratu SL istočni, dok sestre nisu uzele ništa u ovom dijelu. Nije znao objasniti zbog čega k. č. br. [katastarska čestica] nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza djeda i oca. Iskazao je i da u obitelji, između njega, brata, sestara, stričeva nikad nije bilo spora oko utužene nekretnine, da je djed u posjedu držao oko 25 tisuća kvadrata oko kuće što je većim dijelom bilo ograđeno žicom, plotovima a ima i betonski zid na krajnjem istočnom dijelu koji je djed radio; da su djed i otac na nekretnini imali rasadnik, posađene bajame od 1951. a možda i ranije, od pradjeda; gumno ograđeno plotom, pokazujući pri tom da je obuhvaćalo mjesto gdje je rasadnik i gdje je u skici vidljivo stablo, na kojem piše broj 502/12; da su tu napasali blago, a osim tu, vodili su ga na ispašu i u polje koje je isto bilo djedovo, te im nitko nikad nije smetao posjed ili korištenje ove nekretnine, ni šumarija niti fizičke osobe. Također je iskazao (l.s.269) da se stoka odvodila u drugi dio, nekoliko kilometara od kuće u predio gdje je cijelo selo odvodilo stoku na ispašu, a utuženi dio nekretnine se nalazi odmah ispred kuće i da tu su zasađeni bademi te je bilo i drugih voćaka, a da je bilo i guvno na kojem su bili stogovi slame, sijena i da nikada nije čuo da se za tu nekretninu plaćala pašarina.

13. Tuženica ML (l.s.140,141), sestra tužitelja, iskazala je, u bitnom da se djed sa sinovima podijelio tako da je istočni dio posjeda, koji obuhvaća i predmet spora pripao njihovu ocu, srednji djedu a iza njega je trebao pripasti stricu IL, dok je zapadni dio pripao stricu ŠL, i to kako kuće tako i zemlja, sve do ceste i iznad kuća gdje su nekad bile smreke koje su izgorjele u ratu. Zemljište je bilo ograđeno plotom sa svih strana, osim u zapadnom dijelu, do lokalnog puta za Belušine; na istom su imali bajame, te preko njega provodili krave, konje i ovce, ali ih nisu tu napasali već su ih gonili u ograde koje su imali. Bilo je i gumno na kojem se vršilo žito šezdesetih i sedamdesetih godina te rasadnik koji je izgradio njen otac sedamdesetih. Iz iskaza dalje proizlazi da je oca naslijedila, njihova majka, a iza nje njih četvero se dogovorilo da braća podijele dvorište. ML u skici (l.s.132) pokazala je položaj gumna kao i tužitelj, pokazala je da je njezin otac diobom stekao sve od ČL (k. č. br. [katastarska čestica]) do pravca A-G-F, stric IL od pravca A-G-F do malo iza prvog puta, otprilike u pravcu gdje završava predzadnja kuća, a stric ŠL od tu pa do puta za Belušine (posljednji, krajnje zapadno vidljiv put, napomena suda). Kad joj je predočeno da iz diobe proizlazi da su stekli po 1/3, a da je pokazano njezina oca znatno veće od dijelova koji su, kako je rekla, pripali stričevima, kazala je da djedu pripala gotovo polovina utuženog dijela i to zapadni dio na kojem je rasadnik i pola gumna, te da ne zna zbog čega je rekla da je to pripalo njenom ocu. Kad joj je predočeno da bi i u tom slučaju dio njena oca bio veći od ostalih, rekla je da su oni (stričevi, napomena suda) radili, a njen se otac bavio poljoprivredom. Još je rekla da nisu plaćali pašarinu, već samo porez i da im nitko nije osporavao korištenje. Također je iskazala (l.s.269, 270) da je na predmetnoj nekretnini bilo ograđeno guvno i u njemu su se nalazili stogovi sijena i slame, bila su tri hrasta i tu je bio plastenik, a da su se bavili proizvodnjom povrća za tržište te su bili isključivo poljoprivredna obitelj i na osnovu plaćenog poreza su imali zdravstvenu zaštitu, a stoka da se odvodila zapadno od [adresa], a ne na ovu nekretninu, niti unutar posjeda njenog djeda od 25000 do 30000 m2, i tamo je stoku odvodilo 30 do 40 domaćinstava iz mjesta [adresa].

14. Tuženica TL (l.s..141, 270), također sestra tužitelja, iskazala je u cijelosti kao i ML, dodajući da je zemljište njezine braće veće od onog što je pripalo stričevima jer je stric IL svoji dio ustupio njima.

15. Svjedoci i stranke su suglasno iskazali kako tužitelju i njegovim prednicima nitko nije osporavao niti smetao posjed i korištenje predmeta spora.

16.1. Odredba članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok će se prema članku 11. stavku 3. ZV-a posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

16.2. Prema odredbama članka 18. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovana (pravo na posjed) (st.1.); istinit, ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. (st.2.); a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st.3.).

16.3. Odredbama članka 159. stavak 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, čiji je posjed barem pošten, pravo vlasništva stvari stječe dosjelošću, protekom 40 godina, takvog posjedovanja, s time da se sukladno odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16.4. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96, koja je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, broj 137/99 od 14. prosinca 1999., prema odredbi članka 53. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj: 99/99), te je u tom vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda.

16.5. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage.

17. Europski sud za ljudska prava u presudama I i dr. protiv [adresa], te Š protiv Republike Hrvatske, u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud ukinuo odredbe članka 388. stavka 4. ZV, zauzeo je shvaćanje da nije od značaja je li postupak pokrenut prije ili nakon 17. studenog 1999., te da dosjelost na nekretninama u ranijem društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. pod pretpostavkama da time nisu povrijeđena prava trećih osoba odnosno da ne postoji suprostavljeni pravni interes. I Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredaba članka 388. stavka 4. ZV, već drugih odredaba istog Zakona. (Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.).

18.1. U odnosu na pasivnu legitimaciju Republike Hrvatske treba istaknuti da za k. o. [katastarska općina] ne postoji zemljišna knjiga, ali su posjednicima k. č. br. [katastarska čestica] ''Krš više kuće'' upisani: AL (Stjepan) Erlić u Pl 144, dijela površine 1000 m2 voćnjak; LL i VL dijela površine 1744 kuća, dvorište, pašnjak u Pl 78, dok je ostatak površine od 422029 m2 pašnjak upisan društvenim vlasništvom (l.s.97, 4- 13), a tužitelj je dostavio i uvjerenje (l.s. 20) prema kojem se k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila izvan građevinskog područja Općine Benkovac, pa nedvojbeno postoji pasivna legitimacija Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari.

18.2. Također, tužitelj je u prilog pasivne legitimacije Republike Hrvatske dostavio uz tužbu i potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 29. studenog 2018. (l.s.22) iz koje je razvidno da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima benkovačkog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., ali predmetni dio nekretnine nedvojbeno nije predstavljao šumu, a što je jasno iz nastavka obrazloženja.

19.1. Tužitelj je u postupku dokazao, i to ponajprije suglasnim izjavama svjedoka i stranaka, da su se njegovi prednici nalazili u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina do 17. studenog 1999.

19.2. U tom smislu se između ostalog ističe da su svjedoci potvrdili da je sporni dio nekretnine bio ograđen, da su na njemu bajami posađeni 1951., a možda i prije, na nekretnini se nalazilo gumno, svinjac, te rasadnik, kao i da je na kopijama snimke iz zraka iz 1959. (l.s.133) i snimke iz zraka iz 1977. (l.s.134) gdje na kojima je vještak označio predmet spora, unutar istog vidljiva ograda ili sl., polukružnog oblika.

19.3. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelj i njegovi prednici predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu jer su njome raspolagali kao vlasnici, koristeći je u vlastitu korist, ograđujući je, te podizali nasade i gospodarske objekte.

20.1. Što se tiče poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika prvenstveno treba istaknuti kako se prema citiranoj odredbi članka 18. stavka 5. ZV-a posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženica ad. 1. Republika Hrvatska tijekom postupka nije osporavala poštenje tužitelja i njegovih prednika, niti je predlagala dokaze na tu okolnost.

20.2. Nadalje, iskaze svjedoka CL i ČL koji su jedini naveli da su prednici tužitelja plaćali pašarinu za ispašu blaga na predmetu spora treba dovesti u vezu s drugim izvedenim dokazima, kao i rezultatima cjelokupnog postupka.

20.3. Sud ne prihvaća iskaze svjedoka CL i ČL u dijelu u kojem su naveli da su prednici tužitelja plaćali pašarinu za ispašu blaga na predmetu spora s obzirom da su isti u tom dijelu proturječni ostalim izvedenim dokazima, ali su i međusobno kontradiktorni.

20.4. Naime, isti su svjedoci i iskazivali da su na predmetnoj nekretnini posađeni bajami, te se nalazio rasadnik, a nelogično i neživotno je da bi prednici tužitelja stoku vodili u pašu na dio nekretnine koji je voćnjak, kao i rasadnik od kojeg su živjeli, ali se nalazio i svinjac, te gumno. Isto tako, sam svjedok ČL je naveo kako je djed tužitelja AL vodio ovce i na neku drugu ispašu, a ne ovu ispred kuće.

20.5. Također, nelogično je da prednici tužitelja obavljaju radnje opisane kao pod točkom 19.3. obrazloženja na dijelu nekretnine za koji plaćaju pašarinu državi, kao i da država koja navodno ubire pašarinu na tom dijelu u više desetljeća ne reagira s ciljem sprječavanja prednika tužitelja u slučaju uzurpiranja zemljišta.

20.6. Između ostaloga, treba navesti i da su se prednici tužitelja bavili poljoprivrednom proizvodnjom i plaćali porez državi iz te osnove, a što se od strane laika može pogrešno protumačiti kao plaćanje obveze državi u vidu pašarine.

21. Prema tome, sud ne nalazi da bi prednici tužitelja bili nesavjesni posjednici predmetne nekretnine, već utvrđuje da su bili pošteni i samostalni posjednici preko 40 godina do 17. studenog 1999., pa su isti stekli pravo vlasništva dosjelošću, stupanjem na snagu ZV, sukladno odredbi članka 159. stavak 4. u vezi odredbe članka 388. stavak 4. ZV.

22. U konkretnom slučaju je odbijen kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev, budući je otac tužitelja dosjelošću postao vlasnikom predmeta spora da bi se to pravo nasljeđivanjem prenijelo na njegovu suprugu, a potom pravnim poslom - diobom u obitelji na tužitelja (nesporno tijekom postupka i potvrđeno iskazima), radi čega je na temelju odredbe članka 115. ZV-a prihvaćen kao eventualno postavljeni osnovan tužbeni zahtjev radi stjecanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva.

23.1. Odluka o trošku je donesena na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč. tekst., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT).

23.2. Pri čemu u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je ovdje slučaj, tužitelj ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a, iz kojeg razloga se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev.

23.3. Dakle, tužitelju, zastupanom po odvjetniku, su priznati troškovi 100 bodova za sastav zahtjev za mirno rješenje spora (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), te 6x100 bodova za zastupanje na ročištima 13.11.2021., 25.11.2021., 12.5.2022., 19.9.2022., 22.5.2024. i 24.11.2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT), 25 bodova za zastupanje na ročištu od 10.7.2024. (Tbr. 9. toč. 5. OT), 3x100 bodova za sastav podnesaka od 23.11.2020., 3.01.2022., 28.5.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT), 125 bodova za sastav žalbe od 16.11.2022. (Tbr. 10. toč. 1. OT), što zbrojeno i pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura te uvećano za PDV iznosi ukupno 3,125,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak uviđaja od 464,53 eura, trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 80,27 eura, predujmovi za trošak dostave u ukupnom iznosu od 46,38 eura, kao i trošak za presliku spisa u iznosu od 5,18 eura, čime ukupan tužitelju priznati trošak iznosi 3.721,36 eura, koji je trošak naloženo tuženici ad. 1. Republici Hrvatskoj naknaditi mu, kao pod točkom III. izreke.

23.4. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a, tužitelju je priznato pravo na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni mu iznos troškova ovog parničnog postupka od dana presuđenja do isplate, a visina istih je utemeljena na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 31/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Benkovac, 8. siječnja 2026.

Sudac

Luka Smoljan

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. ODO u Zadru, Građansko - upravni odjel

3. ŠL, po pun. ZOU Rikardo Perković i Sanja Perković iz Zadra

4. UL, [adresa]

5. SL, [adresa]

6. ML, [adresa]

7. TL, [adresa]

8. LL, [adresa]

9. VL, [adresa]

10. NL i FL - po zast. za primanje pismena RL,

odvj. iz Benkovca