Poslovni broj: P-438/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d, OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice i z.z. punomoćnice tuženika PO, odvjetničke vježbenice, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu od 30. lipnja 2025., a temeljem rješenja o ovrsi posl. broj: Ovrv-26758/09. od 27. srpnja 2009.

II. N a l a ž e s e tužiteljici AO da tuženiku Hrvatski Telekom d.d.. nadknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (dvijestopedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. listopada 2025. podnijela tužbu ("zahtjev za pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d.") u kojoj navodi da je zaključkom ovoga suda poslovnog broja: Ovr-606/2025-5 od 26. rujna 2025., a koji joj je dostavljen 3. listopada 2025., kao ovršenica upućena da pokrene parnicu protvi ovrhovoditelja radi utvrđenja da ovra podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjeva za izravnu naplatu dana 30. lipnja 2025., a temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-26758/09. od 27. srpnja 2009. nije dopuštena zbog nastupanja zastare tražbine, odnosno zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona. Navodi da je 3. srpnja 2025. uputila javnom bilježniku Ladi Škaričić-Sinčić iz Zagreba, zahtjev za utvrđivanje apsolutne zastar ovrhe broj Ovrv-26758/09 od 27. srpnja 2009. i obustavu ovršnog postupka zbog nastupa apsolutne zastare. O navedenom podnesku očitovala se javni bilježnik Anita Škurjanec iz Zagreba Općinskom sudu u Zlataru 25. srpnja 2025. navodeći da ovršenika podnosi prigovor na izravnu naplatu temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. broj: Ovrv-26758/09 od 27. srpnja 2009. zbog nastupa zatare ovrhe budući da od pravomoćnosti navedeog rješenja ovrha nije provedena u razdoblju dužem od deset godine, što je sukladno čl. 233. Zakoa o obveznim odnosima razlog za nastupanja apsolutne zastare ovrhe. Tužiteljica tvrdi da u razdoblju dužem od deset godina nije bilo pravnih radnji koje bi prekidale ili obustavljale zastarni rok pa predlaže obustavu predmetne ovrhe i donošenja rješeja kojim će se pljenidba i prijenos u ovom postupku proglasiti nedopuštenim. Navodi i da je Financijska agencija započela naplatu dugovanja 1. srpnja 2025., a kako je ona odmah po primitku obavijesti o blokati računa podnijela prigovor i zahtjev za obustavu ovrhe, moli da se donese rješenje o povratu sredstava zaplijenjenih s njenog računa od 1. srpnja 2025. do okončanja postupka.

2. Rješenjam posl. broj: P-438/2025-2 od 15. listopada 2025. tužiteljici je vraćena tužba, radi ispravka i dopune s odgovarajućom uputom.

3. Tužiteljica je 20. listopada 2025. dostavila, u manjoj mjeri, ispravljenu tužbu iz koje se ipak može razabrati da traži proglašanje nedopuštenom ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu od 30. lipnja 2025., a temeljem rješenja o ovrsi posl. broj:

Ovrv-26758/09. od 27. srpnja 2009., a više nema zahtjeva za vraćanjem zaplijenjenih sredstava.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako je tužbu potrebno odbaciti jer je tužba neuredna, neobrazložena i nejasna jer tužiteljica nije postavila određeni tužbeni zahtjev o kojem bi naslovni sud mogao odlučiti te ponovno nije naznačila vrijednost predmeta spora niti nakon što je tužitelju vraćena tužba na ispravak rješenjem naslovnog suda od 15. listopada 2025. Ukoliko sud ne odbaci tužbu, tuženik predllaže sudu da odredi vrijednost predmeta spora prema glavnoj tražbi sadržanoj u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv-26758/09, odnosno, da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu € 378,74. U slučaju da naslovni sud ne odbaci tužbu kao neurednu, tuženik se na navode iz tužbe očituje kako slijedi. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je nesporno da je tuženik (tada ovrhovoditelj) 30. lipnja 2025. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate temeljem ovršne isprave i to rješenja o ovrsi javnih bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić, posl.br. Ovrv- 26758/09 od dana 27. srpnja 2009. (dalje u tekstu: predmetno rješenje). Nadalje, nesporno, je da predmetno rješenje pravomoćno i ovršno dana 4. rujna 2009. Međutim, nastavno na prigovor zastare tužitelja, tuženik ističe da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, radi nepodmirenih računa ovrhovoditelj je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Ladi Škaričić Sinčić, a koja je na temelju ovršnog prijedloga doneseno rješenje o ovrsi pod Ovrv-26758/09 dana 27. srpnja 2009. Pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostavljeno je prvi puta Financijskoj agenciji 02.09.2011. na provedbu te je Financijska agencija predmetno rješenje o ovrsi uvrstila u redoslijed naplate 13. rujna 2011. Iz navedenog je razvidno da je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Postupak izravne naplate predmetnog rješenja trajao je sve do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija, uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenje te ga isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju zastara je ponovno počela teći upravo od trenutka isknjiženja predmetnog rješenja, a sukladno odredbi čl. ZOO-a koja propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Osim što je zastara prekinuta isknjiženjem predmetne osnove iz redoslijeda naplate Financijske agencije 2018., tuženik ističe kako je naplatu predmetne tražbine pokušao i pljenidbom plaće ovršenika, sada tužitelja. Naime, ovrhovoditelj, sada tuženik, dostavio je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi 12. srpnja 2010. poslodavcu te je isto bilo zavedeno u redoslijed naplate sve do 22. svibnja 2025. kada je poslodavac vratio predmetno rješenje o ovrsi uz obavijest kako ovršenik, sada tužitelj, nije više u radnom odnosu. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, pa je stoga nakon 3 godine Financijska agencija osnovu isknjižila, u cijelosti izvan tuženikove kontrole. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak.

5. Na pripremnom ročištu 17. prosinca 2025. sud je, temeljem odredbe čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), odredio vrijednost predmeta spora s iznosoma od 378,74 eura, što odgovara visini glavnice koju tuženik naplaćujeu ovršnom postupku.

6. U postupku su pročitani: spis ovoga suda posl. broj: Ovr-606/2025, dopis tuženika Financijskoj agenciji od 2. rujna 2011., prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba posl. broj:

Ovrv-26758/09. od 27. srpnja 2009., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 26758/2011 od 30. listopada 2025. i dopis društva Regeneracija non-wowens d.o.o. punomoćniku tuženika od 22. svibnja 2025.

7. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Iz navedenih isprava vidljivo je i među strankama očito nesporno:

- da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježenika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba posl. broj: Ovrv-26758/09 od 27. srpnja 2009. ovršenici naloženo da ovrhovoditelju plati iznos od 2.853,62 kuna za zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kao u prijedlogu te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 720,10 kuna;

- da je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 4. rujna 2009.;

- da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio Financijskoj agenciji radi naplate 13. rujna 2011.;

- da prema Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-26758/09 Financijske agencije od 31. listopada 2025. temeljem tog rješenja o ovrsi ništa nije naplaćeno,a u Specifikaciji je upisana primjedba "nemogućnost izvršenja temeljm čl. 12. ZPONS-a";

- da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi radi naplate 12. srpnja 2010. dostavio i poslodavcu ovršenice koji je ovrhovoditelja dopisom od tog dana obavijestio da je rješenje o ovrsi u redosljedu naplate, a dopisom od 22. svibnja 2025. poslodavac ovršenice Regeneracija non-wowenst d.o.o. je rješenje o ovrsi vratio ovrhovoditelju iz razloga što je ovršenici prestao radni odnos, a navedena je ovrha bila u redoslijedu naplate o čemu je ovrhovoditelj obavijestio dopisom od 12. srpnja 2010. te je do dana prestanka radnog odonsa nisu mogli izvršiti zbog ranije dostavljenih administrativnih zabrana odnosno ovršnih isprava;

- da je ovrhovoditelj temeljem navedenog rješenja o ovrsi ponovno Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu 30. lipnja 2025.;

- da je Financijska agencije 1. srpnja 2025. obavijestila ovršenicu o podnesenom zahtjevu i evidentiranju osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje;

- da je ovršenica 4. srpnja 2025. podnijela javnom bilježniku zahtjev za utvrđivanje apsolutne zastare ovrhe Ovrv-26758/09. od 27. srpnja 2009. i obustavu ovršnog postupka;

- da je javni bilježnik Anita Škurjanec iz Zagreba o navedenome obavijestila sud dopisom od 22. srpnja 2025.;

- da je sud prijedlog ovršenice 10. rujna 2025. dostavio na očitovanje ovrhovoditelju koji se na njega nije očitovao;

- da je zaključkom ovog suda posl. broj: Ovr-606/2025-5. od 26. rujna 2025. ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja da ovrha pokrenuta podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjeva za izravnu naplatu dana 30. lipnja 2025., a temeljem rješenja o ovrsi broj: Ovrv-26758/09 od 27. srpnja 2009. nije dopuštena zbog nastupanja zastare tražbine odnosno zbog žalbenog razloa iz članka 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakon;

- da je ovršenica zaključak primila 30. rujna 2025. te je ovu parnicu pokrenula u danom roku, 10. listopada 2025.

10. Sporno je, je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom

– rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježenika Lade Škaričić- Sinčić iz Zagreba posl. broj: Ovrv-26758/09 od 27. srpnja 2009.

11. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se zastarni rok od deset godina, sukladno odredbi članka 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. dalje: ZOO).

12. Prema odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

13. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanje, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Sukladno navedenom, u konkretnom je slučaju zastara prekinuta 12. srpnja 2010. kada je ovrhovoditelj predmetnu ovršnu ispravu dostavio i poslodavcu ovršenice radi naplate, a zatim i 13. rujna 2011. kada je ovrhovoditelj prvi puta Financijskoj agenciji podnio predmetu ovršnu ispravu na naplatu.

15. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

16. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

17. Sukladno navedenim odredbama, u konkretnom slučaju, zastara koja je prekinuta podnošenje ovršne isprave na naplatu Financijskoj agenciji mogla je ponovno početi teći najranije 4. siječnja 2019. kada je Financijska agencija temeljem odredbe čl. 12. st. 1. u vezi odredbe čl. 33. st. 1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/29018.) bila dužna prestati izvršavati osnovu za plaćanje.

18. Zastara koja je prekinuta dostavljanjem rješenja o ovrsi poslodavcu ovršenice također nije tekla sve dok je to rješenje bilo zavedeno u redoslijedu naplate te je počela iznova teći tek 22. svibnja 2025.kada je poslodavac ovrhovoditelju vratio rješenje o ovrsi uz obavijest da ovršenica više nije u radnom odnosu kod njega.

19. Budući da je ovrhovoditelj podnošenjem zahtjeva za naplatu temeljem predmetne ovršne isprave Financijskoj agenciji 30. lipnja 2025., unutar zastarnog roka od deset godina, ponovno prekinuo zastaru, zastara nije nastupila te nije osnovan žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. toč. 11. Ovršnog zakona, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

20. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, valjalo joj je, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, naložiti da tuženiku naknadi troškove postupka.

21. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom, kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava odgovora tužbu po tbr. 8/1. Tarife u visini od 50 bodova te zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. Po tbr. 9/1 u visini od 50 bodova, a što zajedno iznosi 100 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54 Tarife, 200,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 50,00 eura.

22. Sukladno navedenom, tužiteljici je naloženo da tuženiku na ime naknade troškova postupka plati 250,00 eura.

23. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude pa do isplate.

U Zlataru 8. siječnja 2026.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. tužiteljici AO, [adresa]

2. punomoćnici tuženika Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba