REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-105/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Miličić odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženika ŽČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] radi odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima s djetetom i uzdržavanja djeteta maloljetnog EČ, kojega zastupa posebni skrbnik DČ, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 1. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika osobno te u nenazočnosti uredno pozvanog djeteta zastupanog po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dijete maloljetni EČ, rođen **.**.2008. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zajednički sin tužiteljice LČ i tuženika ŽČ stanovat će s majkom tužiteljicom LČ.

Preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužiteljica LČ i tuženik ŽČ u odnosu na zajedničkog sina maloljetnog EČ ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

II. Osobni odnosi djeteta EČ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom ŽČ, ostvarivat će se sukladno dogovoru djeteta, tuženika i tužiteljice uz uvažavanje školskih i drugih obveza djeteta i prema ustaljenom obrascu ostvarivanja ovih osobnih odnosa.

III. Nalaže se tuženiku ŽČ za dijete maloljetnog EČ, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i to od 8. siječnja 2026. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 290,00 eura (slovima: dvijestotinedevedeseteura) s dospijećem ove novčane obveze petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice LČ za naknadom troškova ovoga parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotina eura).

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 2. svibnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika predlažući da sud odredi da će njihov zajednički sin stanovati s njom, da će s ocem ostvarivati osobne odnose sukladno prijedlogu Hrvatskog zavod za socijalni rad, te tražeći samostalno djelomice ostvarivanje roditeljske skrbi u dijelovima tog sadržaja koji su opisani u tužbi, te da se naloži tuženiku plaćati za dijete uzdržavanje u minimalnom zakonom propisanom mjesečnom iznosu od dana podnošenja tužbe sude pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, potražujući od tuženika i naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik se, nakon zaprimanja tužiteljičine tužbe, nije pisano očitovao na tužbu.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je, primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar (u tekstu koji slijedi: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkom maloljetnom djetetu tužiteljice i tuženika, njihovom sinu EČ Rješenjem od 18. svibnja 2024., imenovao posebnog skrbnika u osobi DČ dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Dislocirana jedinica Osijek (list spisa 16-17).

3.1. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta nije se protivila provedbi ovoga postupka te je istaknula da je u najboljem interesu njezinog štićenika da roditelji postignu sporazum tijekom postupka, a ukoliko roditelji ne postignu sporazum da sud od Zavoda zatraži stručni nalaz i mišljenje i podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka uz obvezno uključivanje djeteta u obradu po psihologu Zavoda.

3.2. Dana 4. studenog 2025. posebna skrbnica je obavijestila suda da nije obavila razgovor s djetetom pa se na stručno mišljenje Zavoda ne može očitovati, da je razgovor s djetetom zakazala za 17. studenog 2025., te predložila da je sud obavijesti ako roditelji postignu sporazum kako bi razgovor mogla otkazati.

4. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 5. studenog 2025. tužiteljica i tuženik su kao roditelji naprijed navedenog djeteta postigli sporazum o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, pri čemu je tužiteljica odustala od traženja za djelomice samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi s obzirom da će dijete uskoro postati punoljetno i ne planira se preseljenje s adrese djetetovog prebivališta, tako da je sud o tome obavijestio posebnu skrbnicu djeteta, koja je u podnesku od 21. studenog 2025. iskazala suglasnost s postignutim sporazumom roditelja njezinog štićenika.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u i pregledao je rodni list na ime EČ (stranica spisa 5), izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 19. travnja 2024. (stranica spisa 7-9), socijalnu anamnezu sastavljenu za parnične stranke 19. srpnja 2024., te nalaz i mišljenje psihologa od 30. rujna 2024. sve po izvršenju obradi tužiteljice, tuženika i njihovog zajedničkog sina EČ po stručnim radnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar (stranica spisa 34-44), koji su dokazi ocijenjeni u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, svaki zasebno i sve u njihovoj međusobnoj povezanosti.

5.1. Iz izvedenih je dokaza utvrđeno da su tužiteljica i tuženik roditelji djeteta maloljetnog EČ, da ne žive u zajednici sa svojim djetetom od travnja mjeseca 2024. kroz koje vrijeme da dijete stanuje s majkom, da se roditelji dogovaraju o svim preostalim sadržajima roditeljske skrbi, da otac, tuženik za dijete redovito plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 250,00 eura, da se osobni odnosi djeteta i tuženika, nakon kraćeg razdoblja neposrednog neostvarivanja, ostvaruju telefonski svakoga dana, te kroz susreta i druženja u dane koje dogovore dijete i otac uz obavješćivanje tužiteljice kao majke o tome, koji način ostvarivanja osobnih odnosa odgovara i djetetu i roditeljima, da je navedeno dijete jedino tuženikovo dijete, te da je tuženik zaposlen po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s plaćom od 970,00 eura mjesečno i bez drugih obveza uzdržavanja po zakonu osim obveze uzdržavanja navedenog maloljetnog sina.

6. Člankom 6. ObZ-a određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a, ovom odlukom prihvatio postignuti sporazum tužiteljice i tuženika kao roditelja navedenog djeteta od 5. studenog 2025., utvrdio da je postignuti sporazum sukladan dobrobiti toga djeteta i u zaštiti je njegovog najboljeg interesa, te odlučio da će dijete i nadalje stanovati s majkom, tužiteljicom, dok će u pogledu ostalih sadržaja roditeljske skrbi tužiteljica i tuženik roditeljsku skrb ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, u smislu čl. 104. ObZ-a.

7.1. Sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik odgovorni roditelji, sposobni pravilni odgojnim postupanjem usmjeriti svoje dijete u pozitivnom smjeru, osigurati pravovremeno i odgovarajuće roditeljsko postupanje u zaštiti svakovrsnog razvitka djeteta, cijeneći pri tome naročito što su roditelji tijekom ovoga postupka nakon postupka prikupljanja podataka i obrade po psihologu kod Zavoda postigli dogovor o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u smislu čl. 106.ObZ-a.

8. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i tuženika kao oca određeno je na način kako je to u točki III. izreke ove presude, te je sud cijeneći dob djeteta i utvrđeno tijekom provedbe ovoga postupka, odredio da će se ovi osobni odnosi ostvarivati sukladno dogovoru djeteta i tuženika uz obavezno saznanje tužiteljice kao majke o postignutom dogovoru, s obzirom da postoji uobičajeni način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem koji oboje prihvaćaju i zbog utvrđene emocionalne povezanosti djeteta i oca sukladno dogovoru ostvarit će i dalje osobne odnose uvažavajući mišljenje djeteta te školske i druge obveze djeteta, te je uobičajeni način ostvarivanja ovih osobnih odnosa opisan u postignutom sporazumu roditelja Na opisani način emocionalna povezanost djeteta i oca će se učvrstiti i dalje razvijati što je na dobrobit djeteta koje izražava iskrenu želju za ostvarivanjem ovih osobnih odnosa na uobičajeni način i u očevu kućanstvu, te koje ostvarivanje osobnih odnosa podržava i majka djeteta.

9. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan maloljetnom djetetu plaćati njegov otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim dijete neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za njegovo uzdržavanje (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za jedno maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

10. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da je zajednički maloljetni sin tužiteljice i tuženika dijete u dobi od gotovo osamnaest godina, da se redovito školuje u gradu u kojemu stanuje u srednjoj školi za odabrano zanimanje, da otac za dijete redovito plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 250,00 eura, te je iskazao svijest o obvezi plaćanja uzdržavanja za dijete i dalje, u nadi da će dijete studirati, te da je tuženik zaposlen na neodređeno vrijeme s plaćom od 970,00 eura mjesečno i da ima obvezu uzdržavanja jednog djeteta, tako da je u mogućnosti platiti to uzdržavanje u mjesečnom iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta dobi od trinaest do osamnaest godina u koju skupinu ulazi i navedeni zajednički sin tužiteljice i tuženika.

Stoga je sud u točki IV. izreke ove presude, odredio da će tuženik sinu plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 290,00 eura, koju obvezu tuženik ima počevši od dana donošenja ove presude, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koja mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec.

10.2. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom za dijete u dobi od trinaest do osamnaest godina, u koju dobnu skupinu ulazi navedeno dijete utvrđen je iz odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 48/23, 49/24 i 75/25) uz odgovarajuću promjenu Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 48/23, 49/24 i 75/25).

Sud je prihvatio po tužiteljici i tuženiku utvrđenu nespornu činjenicu da je tuženik redovito svakog mjeseca od faktičnog prekida izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika za uzdržavanje djeteta plaćao uzdržavanje u iznosu od 250,00 eura, te je tako ovu svoju obvezu za razdoblje do donošenja ove presude ispunio.

11. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

12. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka donesena je primjenom čl. 366. ObZ-a te je sud o troškovima odlučio slobodno cijeneći okolnosti slučaja u kojemu je tužiteljica bila zastupana po punomoćniku-odvjetniku, dok se tuženik zastupao sam, te su tužiteljica i tuženik postigli sporazum o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na svoje zajedničko maloljetno dijete.

U Vukovaru 8. siječnja 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku.

3. Djetetu po posebnom skrbniku.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar.