REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1088/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja GRIF-Poslovna inteligencija d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 105, OIB: 70517866614, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 37 protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.996,22 EUR sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 995,42 EUR od 21. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 1.194,51 EUR od 21. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 756,52 EUR od 28. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 49,77 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.152,12 EUR s zateznim kamatama od 8. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 188,09 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. studenog 2021. u Karlovcu došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim se koristio kao korisnik operativnog leasinga, dok je vlasnik vozila leasing društvo. Prometnu nezgodu prouzročilo je vozilo stranih registarskih oznaka, koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod osiguratelja sa sjedištem u [adresa], zbog čega je tužba podnesena protiv Hrvatskog ureda za osiguranje. Tužitelj ističe da se oštećeno vozilo koristilo za obavljanje poslovnih aktivnosti te je bilo na raspolaganju 24 sata dnevno. Nakon štetnog događaja vozilo je, čim je to bilo moguće, predano na popravak ovlaštenom servisu, a popravljeno je i vraćeno tužitelju tek 3. veljače 2022. godine. Budući da vozilo zbog oštećenja nije bilo tehnički ispravno za promet, a tužitelj nije raspolagao drugim vozilom, bio je primoran u razdoblju od 15. studenog 2021. do 3. veljače 2022. koristiti zamjensko vozilo. Tužitelj navodi da su ukupni troškovi najma zamjenskog vozila iznosili 23.700,00 kn. Osiguratelj štetnika isplatio je tužitelju u izvansudskom postupku iznos od 1.500,00 kn, priznajući trošak pet dana najma, dok tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu preostalog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Osim troška najma zamjenskog vozila, tužitelj potražuje i naknadu troška obrade i likvidacije štete u iznosu od 375,00 kn, koji je nastao u vezi s predmetnom prometnom nezgodom i koji bez nastanka štetnog događaja ne bi postojao.

2. Tužbi prileži izvadak iz sudskog registra za društvo tužitelja (list 7 spisa), preslika europskog izvješća (list 8 spisa), izvid štete br. AO-S-224/21 (list 9 spisa), Ugovor o operativnom leasingu br. 68421/18 (list 10 i 11 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 18. svibnja 2022. (list 12 i 13 spisa), preslika prometne dozvole vozila reg. oznake [registarska oznaka] (list 14 i 15 spisa), e-mail dopis od 10. ožujka 2022. sa tužiteljevim dopisom tuženiku od 10. ožujka 2022. (list 16 do 18 spisa), dopis tuženika od 23. ožujka 2022. (list 19 spisa), ispis transakcija HAC-a za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 15. studenog 2022. putem uređaja tužitelja (list 20 i 21 spisa), ispis HAC-a o prolascima u razdoblju od 3. studenog 2021. do 3. veljače 2022. putem pretplatnog računa tužitelja (list 22 i 23 spisa), e-mail dopisi tužitelja i ovlaštenog servisera od 3. prosinca 2021., 10. veljače 2022., 22. veljače 2022. i 24. veljače 2022. (list 24 do 26 spisa), zahtjev za naknadni izvid štete (list 27 spisa), inventurne liste na dan 3. studenog 2021. i 3. veljače 2022. (list 28 i 29 spisa), registar osnovnih sredstava na dan 10. ožujka 2022. (list 30 spisa), Ugovor o najmu osobnog vozila od 15. studenog 2021. i 16. siječnja 2022. (list 31 do 34 spisa), Aneks Ugovoru od 6. veljače 2022. (list 35 spisa), potvrde o provedenom nalogu za plaćanje u kunama (list 36 do 38 spisa), račun br. 203944-1-1 20210203944 od 8. prosinca 2021. (list 39 spisa) te fotografija oštećenog vozila (list 40 spisa).

3. Odgovor na tužbu tuženik je podnio podneskom od 23. lipnja 2023. godine. Tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelju isplatio iznos od 1.500,00 kn, navodeći da je navedena isplata izvršena u okviru dobre poslovne prakse, međutim osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik tvrdi da tužitelj nema pravo na naknadu troška najma zamjenskog vozila, budući da se radi o osobnom vozilu M1 kategorije, pri čemu smatra da se pravo na takav trošak opravdava isključivo kod gospodarskih vozila, odnosno vozila kategorije najmanje N1. Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao da je unajmljeno vozilo korišteno u gospodarske svrhe niti u kojem opsegu, ističući da tužitelj nije vodio evidenciju putnih naloga. Također drži da je potrebno utvrditi je li tužitelj raspolagao nekim drugim vozilom koje je mogao koristiti za obavljanje gospodarskih aktivnosti. Tuženik dodatno navodi da mu nije jasno iz kojeg je razloga tužitelj kao pravna osoba sklopio ugovor o najmu s fizičkom osobom, iako je mogao sklopiti ugovor s pravnom osobom i na taj način ostvariti porezne odbitke koji bi mu bili povoljniji. Ističe i da se u konkretnom slučaju ne radi o korištenju privatnog vozila u poslovne svrhe, kao i da je tužitelj mogao popravak vozila povjeriti drugom servisu, budući da tuženik nije ni na koji način povezan s organizacijom rada servisa koji je tužitelj odabrao. U odgovoru na tužbu tuženik naposljetku ističe da obveza naknade troškova obrade i likvidacije odštetnog zahtjeva ne tereti tuženika, navodeći da je tužitelj mogao zatražiti besplatan izvid štete kod osiguratelja štetnika.

5. Tužitelj se podneskom od 15. rujna 2023. godine očitovao na navode iz odgovora na tužbu. U istome navodi da popravak oštećenog vozila nije mogao biti dovršen u roku od pet dana te ističe da, kao oštećenik u prometnoj nezgodi za koju ne snosi odgovornost, ima pravo na najam zamjenskog vozila iste kategorije, i to za potrebe za koje je koristio i oštećeno vozilo. Tužitelj nadalje navodi da nije u mogućnosti dostaviti evidenciju putnih naloga, budući da je vozilo bilo na raspolaganju radniku, odnosno direktoru, neprekidno 24 sata dnevno, kako za gospodarske, tako i za privatne svrhe. Također ističe da, osim oštećenog vozila, ne raspolaže drugim vozilom koje bi mogao koristiti za obavljanje svojih aktivnosti.

6. Na ročištu održanom dana 1. listopada 2024. saslušan je VD, osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je dana 2. studenog 2021. došlo do prometne nezgode u Karlovcu u kojoj je, dok je stajao na semaforu, njegovo vozilo marke BMW oštećeno naletom drugog vozila sa stražnje strane. Odgovornost za nezgodu snosio je vozač drugog vozila, koji je krivnju odmah priznao, o čemu je sastavljeno europsko izvješće o nezgodi. Naveo je da se oštećeno vozilo koristilo kontinuirano u poslovne i privatne svrhe, a tužitelj nije raspolagao drugim vozilom. Zz tužitelja u relevantno vrijeme nije imao na raspolaganju ni drugo osobno vozilo koje bi mogao koristiti. Nadalje tvrdi da je zbog tehničke neispravnosti oštećenog vozila nakon nezgode, sredinom studenog 2021. uzeo u najam zamjensko vozilo marke Mercedes od fizičke osobe, i to zbog povoljnijih uvjeta najma. Vozilo je koristio isključivo on u poslovne i privatne svrhe, sve do dovršetka popravka početkom veljače 2022. godine, pri čemu je najam plaćalo društvo tužitelja. Popravak oštećenog vozila započeo je s odgodom zbog zauzetosti ovlaštenih servisa, a trošak popravka podmirilo je osiguranje štetnika. Zz tužitelja naveo je da zamjensko vozilo ne bi bilo unajmljeno da nije došlo do predmetne prometne nezgode te da je tužitelj imao i trošak obrade i likvidacije štete prema leasing društvu, koji bez nezgode ne bi nastao.

7. Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 11. veljače 205. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke sa zadatkom utvrđenja trajanja opravdanog najma zamjenskog vozila, a za izradu nalaza i mišljenja imenovan je stalni sudski vještak Igor Jakoplić.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je na vozilu tužitelja utvrđena šteta pretežito na stražnjem lijevom dijelu vozila, sukladno izvidu štete osiguratelja od 3. prosinca 2021., na koji vještak nije imao primjedbi. Na temelju tog opsega štete izvršen je popravak vozila. Vještak je izradio Audatex kalkulaciju prema kojoj trošak popravka iznosi 1.756,61 kn, odnosno 2.195,76 kn s uključenim PDV-om. Prema procjeni vještaka, ukupno trajanje samih radova iznosilo je 9,35 radnih sati, međutim zbog tehnoloških pauza (sušenje), popravak bi u redovitim uvjetima trajao 3 do 5 radnih dana. U navedeni rok nisu uključena čekanja na slobodne kapacitete servisa, dobavu rezervnih dijelova ni administrativne postupke. Vještak ističe da su nakon pojave pandemije COVID-19 rokovi popravaka znatno produljeni zbog otežane dobave dijelova i manjka kvalificirane radne snage, te da su popravci u pojedinim slučajevima trajali i više mjeseci. Nakon što je vozilo zaprimljeno na popravak i radovi započeli, vlasnik odnosno korisnik vozila više nije imao utjecaja na dinamiku popravka. Ako je vozilo zaprimljeno na popravak 1. prosinca 2021., a popravljeno 3. veljače 2022., kako proizlazi iz podataka u spisu, vještak zaključuje da je tužitelju u tom razdoblju korištenje vozila bilo onemogućeno, što potvrđuje i činjenica da je registracija vozila istekla 11. prosinca 2021. te obnovljena tek po završetku popravka.

9. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 25. travnja 2025., dok tuženik pisane prigovore nije iznosio.

10. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 26. studenog 2025. Isti je u cijelosti ostao kod danog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit suda vezano uz prosječnu cijenu najma vozila predmetne kategorije, vještak je naveo da se cijene najma u rent-a-caru formiraju u odnosu na vrijednost vozila te da se cijena navedena u ugovoru o najmu, iako mu se čini nešto povišenom s obzirom na izvansezonsko razdoblje, ipak nalazi u granicama tržišno prihvatljivih vrijednosti, pri čemu napominje da utvrđivanje cijene najma nije bilo predmet vještačenja. Na daljnje upite punomoćnika tuženika vještak je naveo da su cijene najma izvan turističke sezone u pravilu niže te da ovise o poslovnom odnosu između najmodavca i najmoprimca, zbog čega nije moguće precizno odrediti konkretnu tržišnu cijenu za predmetno razdoblje. Također je potvrdio da su prije nekoliko godina postojale okolnosti zbog kojih su tržišne cijene dugoročnog najma bile niže nego danas.

11. Iz provedenog dokaznog postupka sud je kao nesporno utvrdio da je do prometne nezgode od 2. studenog 2021. došlo krivnjom vozača vozila osiguranog kod stranog osiguratelja, uslijed čega je vozilo kojim se tužitelj koristio pretrpjelo oštećenja zbog kojih je postalo neupotrebljivo. Nije sporno niti da tužitelj u relevantnom razdoblju nije raspolagao drugim vozilom koje bi mogao koristiti za obavljanje svojih poslovnih aktivnosti, kao ni da je zamjensko vozilo stvarno unajmljeno i plaćeno.

12. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu troška najma zamjenskog vozila s obzirom na to da se radi o osobnom vozilu M1 kategorije, je li trajanje najma bilo opravdano, je li visina troška razmjerna i tržišno prihvatljiva te ima li tužitelj pravo na naknadu troška obrade i likvidacije štete.

13. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na najam zamjenskog vozila jer se radi o osobnom vozilu M1 kategorije, sud isti ocjenjuje neosnovanim.

14. Naime, pravo na naknadu troška najma zamjenskog vozila ne ovisi o kategorizaciji vozila, već o tome je li oštećeniku zbog štetnog događaja bilo onemogućeno korištenje vozila koje je služilo njegovim uobičajenim potrebama. U konkretnom slučaju, iz iskaza zz tužitelja i priložene dokumentacije proizlazi da se oštećeno vozilo koristilo u poslovne i privatne svrhe te da tužitelj nije imao na raspolaganju drugo vozilo, zbog čega sud nalazi da je najam zamjenskog vozila bio opravdan.

15. Sud nadalje nije prihvatio prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao korištenje zamjenskog vozila u poslovne svrhe niti vodio evidenciju putnih naloga. Sud smatra da vođenje putnih naloga nije odlučno za ocjenu postojanja prava na naknadu štete u vidu najma zamjenskog vozila, osobito u situaciji kada je dokazano da je vozilo bilo nužno za svakodnevno funkcioniranje tužitelja te kada tužitelj nije imao alternativno vozilo.

16. U pogledu trajanja opravdanog najma zamjenskog vozila, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan, jasan i uvjerljiv. Iz istoga proizlazi da bi u redovitim uvjetima popravak trajao 3 do 5 radnih dana, međutim da su u relevantnom razdoblju, zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19, rokovi popravaka vozila bili znatno produljeni. Kako je vozilo zaprimljeno na popravak 1. prosinca 2021., a popravak dovršen tek 3. veljače 2022., pri čemu tužitelj nakon započinjanja popravka nije imao utjecaja na dinamiku istog, sud zaključuje da je najam zamjenskog vozila za navedeno razdoblje bio opravdan.

17. U odnosu na visinu troška najma zamjenskog vozila, sud je utvrdio da su troškovi najma dokazani priloženim ugovorima o najmu i potvrdama o plaćanju. Sud prihvaća iskaz sudskog vještaka da se ugovorena cijena najma, iako nešto povišena s obzirom na izvansezonsko razdoblje, nalazi u granicama tržišno prihvatljivih vrijednosti, pri čemu tuženik nije predložio provođenje novog vještačenja niti je na drugi način dokazao suprotno. Razdoblje u kojem je tužitelj koristio unajmljeno vozilo je prihvatljivo razdoblje i razumno je očekivati da je trebalo proći određeno vrijeme dok se vozilo popravi i dok tužitelj nije na drugi način organizirao svoje poslovanje.

18. Sud također nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troška obrade i likvidacije štete u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn. Iz provedenih dokaza proizlazi da je navedeni trošak stvarno nastao, da je u neposrednoj uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom te da bez nastanka štetnog događaja isti ne bi postojao, neovisno o mogućnosti provođenja besplatnog izvida štete kod osiguratelja štetnika.

19. Slijedom svega navedenog, cijeneći rezultate dokaznog postupka, i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan po osnovi i visini, s time da je tuženik već djelomično ispunio svoju obvezu isplatom iznosa od 1.500,00 kn, zbog čega je sud tužbeni zahtjev usvojio u preostalom dijelu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

20. Propisano je člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) da je onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je i umanjenje nečije imovine.

21. Nadalje, propisano je člankom 1090. ZOO-a da sud, uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

22. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, sud je postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.996,22 EUR, tužitelju pripada naknada troškova za tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 15. rujna 2023. i 25. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2024., 1. listopada 2024. i 27. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 23. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife), za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 38,21 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ˝Narodne novine˝, broj: 37/23, dalje u tekstu: Uredba) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 76,41 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle ukupno mu, uvećano za PDV za pojedinu radnju po stopi od 25% i plaćeni predujam za izvođenje prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, pripada iznos od 2.027,12 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Zatezne kamate na troškove parničnog postupka obračunavaju se po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA:

- Odvj. Dominik Musulin u OD Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 37

- HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71