REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-72/2021-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 30.905,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 496,15 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 922,95 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01 siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 902,09 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.037,40 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.037,40 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.037,40 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.037,40 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 902,09 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.037,40 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 947,19 EUR računajući od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 930,64 EUR računajući od 10. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 992,30 EUR računajući od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR računajući od 01. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 48,95 EUR računajući od 22. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 19,57 EUR računajući od 25. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 9,46 EUR računajući od 24. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR računajući od 27. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR računajući od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR računajući od 29. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 4,73 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 4,73 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 4,73 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 3.433,89 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 55,13 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 102,55 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01 siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 100,23 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 115,27 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 115,27 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 115,27 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 115,27 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 100,23 EUR računajući od 01. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 115,27 EUR računajući od 01. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 105,25 EUR računajući od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 103,40 EUR računajući od 10. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 110,25 EUR računajući od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR računajući od 01. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 5,44 EUR računajući od 22. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR računajući od 25. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,05 EUR računajući od 24. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR računajući od 27. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 2,68 EUR računajući od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR računajući od 29. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR računajući od 12. ožujka 2011. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.409,75 EUR sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je osiguranik tužitelja OP zadobio tjelesne ozljede, koje su priznate kao ozljede na radu, u prometnoj nezgodi 17. ožujka 2010. koju je prouzročila RP upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom broj [broj police]. Nadalje tvrdi da su pravni prednik tužitelja i tužitelj na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja navedenog osiguranika platili zdravstvenim ustanovama iznos od 34.338,89 EUR/258.726,39 kuna. Kako je tužitelj prema odredbama članka 28. i 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 139/10) pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, to tvrda da je primjenom odredbe čl. 62. i 63. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08) ovlašten potraživati naknadu prouzročene štete, a kako tuženik nije podmirio utuženi iznos u mirnom postupku, tužitelj tužbom zahtijeva od tuženika naknadu štete u iznosu od 34.338,89 EUR/258.726,39 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. Tuženik odgovorom na tužbu čini nespornom činjenicu da se 17. ožujka 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari. Smatra da je osiguranik tužitelja znatno doprinio nastalom štetnom događaju jer se kretao po kolniku namijenjenom za kretanje vozila protivno zakonskim odredbama iz članka 124. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te da je do oštećenja vozila došlo zbog njegove nepropisne vožnje. Nadalje, navodi da je iz dokumentacije te iz policijskog zapisnika razvidno da je osiguranik tužitelja ozljede zadobio skoro 7 sati nakon slijetanja zrakoplova koji je prevozio vojnu misiju (MORH) iz Afganistana, a da je uz to osiguraniku tužitelja utvrđena koncentracija alkohola od 0,22 g/Kg u krvi i 0,39 g/Kg u mokraći pa da se ozljeđivanje osiguranika tužitelja ne može podvesti pod pojam redovnog puta od mjesta rada do stana iz čega proizlazi da spori da mu nastale ozljede trebaju biti priznate kao ozljede na radu. Tuženik stoga spori tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja i prigovor pasivne legitimacije tuženika, te spori zahtjev za isplatom zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice od dana plaćanja svakog pojedinog računa. Ističe i prigovor limita po tuženikovoj polici osiguranja te u bitnome navodi da je u svakom slučaju potraživanje tužitelja neosnovano jer je već naplaćeno kroz funkcionalnu premiju.

2.2. Tijekom postupka tuženik spori i istinitost činjenica dostavljenih u internoj dokumentaciji tužitelja da bi uopće bilo što bilo naplaćeno na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja tvrdeći da tužitelj nije dostavio za navedene tvrdnje dokaze. Nadalje, tuženik ne spori da je osiguranik tužitelja bio vojnik-djelatnik koji se vraćao s misije, ali smatra upitnim razdoblje od slijetanja pa do prometne nezgode.

3. Ovaj sud je po drugom sucu donio presudu poslovni broj P-2269/2018 od 29. ožujka 2019. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka (list 433. do 439. spisa). Navedena presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2796/2019-3 od 5. studenog 2020. u točkama I. i II. izreke te je u tom dijelu vraćena ovom sudu na ponovno suđenje (list 459. do 464. spisa).

4.1. U navedenom ukidnom rješenju viši sud, vezano uz primjenu materijalnog prava, napominje se da je, sukladno čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'' broj 139/10), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu pripojen tužitelju, a da je tužitelj je u sklopu preuzetih obveza od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, preuzeo i obvezu iz čl. 62. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (''Narodne novine" broj 85/06 i 67/08, dalje u tekstu: ZZOZZR), iz čega proizlazi i njegova aktivna legitimacija.

4.2. Nadalje navodi da na temelju odredbe čl. 62. st. 1. ZZOZZR-a, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57. (šteta prouzročena bolešću, ozljedom ili smrću) izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (odnosno ovdje tuženika). Naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članka 56., 57., 58. do 64. obuhvaća troškove zdravstvene zaštite te iznose novčanih naknada koje plaća Zavod (čl. 65. ZZOZZR-a). Upravo navedenu obvezu tužitelj, kao slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, i ispunjava pokretanjem sudskog postupka radi naplate. Osim ZZOZZR, u trenutku nastanka štetnog događaja na snazi je bio i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZOZO/08). Iz odredaba ZOZO/08 proizlazi neosnovanost tvrdnje da je tužiteljevo potraživanje bilo namireno plaćanjem funkcionalne premije. Odredbe čl. 53. st. 1. t. 10. i čl. 53. st. 2. ZOZO/08 određuju da je jedan od prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji izdvajaju društva za osiguranje te da naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti predstavljaju naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113. ZOZO/08 koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila. Međutim, odredba čl. 22. ZOZO/08 izričito propisuje da se osiguranim osobama u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan tim zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona, kao i za zaštitu zdravlja na radu. Dakle, sukladno odredbama ZOZO/08, u vrijeme nastanka štetnog događaja prihodi iz kojih su se namirivali troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, pa tako i funkcionalna premija koju je uplaćivao tuženik po zaključenoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, nisu bili namijenjeni plaćanju troškova zaštite zdravlja na radu. Također, ZZOZZR nije propisivao obvezu tuženika da uplaćuje postotak od naplaćene funkcionalne premije za troškove zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Neovisno o vremenu kad je plaćanje troškova bilo izvršeno, u trenutku nastanka štetnog događaja (17. ožujka 2010.), na snazi je bio ZZOZZR-a i zdravstvenu zaštitu zdravlja na radu je provodio isključivo Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 139/10), s obzirom na to da je prestao važiti ZZOZZR i da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu pripojen Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje počinje provoditi i zdravstvenu zaštitu zdravlja na radu te prihodi ostvareni iz polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti postaju i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Dakle, tek od navedenog datuma funkcionalna premija na police osiguranja zaključene s tim ili kasnijim datumom postaje prihod namijenjen i pokrivanju troškova s osnove ozljede na radu (dok u odnosu na police osiguranja zaključene s ranijim datumom funkcionalna premija nije bila namijenjena za tu svrhu). Stoga je viši sud utvrdio da utuženi iznos štete koji je nastao Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu nije bio pokriven funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja. Neovisno o tome što su utuženi troškovi plaćeni nakon 1. siječnja 2011., navedeni su troškovi u uzročno posljedičnoj vezi s nesrećom koja se dogodila 17. ožujka 2010., u vrijeme kada izdvajanja po osnovi funkcionalne premije nisu bila namijenjena pokrivanju troškova zaštite na radu. Činjenica da je određena plaćanja izvršio tužitelj, budući da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u vrijeme kada je isplata izvršena više nije postojao, nije prema ocjeni višeg suda od utjecaja, jer je tužitelj platio utuženi iznos koji tuženik nije platio funkcionalnom premijom. Osim toga, tuženik je pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu te ima ista prava koja je prema tuženiku imao i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. U konkretnom slučaju, budući da se prometna nesreća dogodila u vrijeme kad je obveza Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bilo podmiriti troškove liječenja i naknade plaće, okolnost da je tužitelj ispunio obvezu svog prednika, ne utječe na pravo tužitelja da zahtijeva naknadu tih troškova od osiguratelja od automobilske odgovornosti (tuženika) u smislu čl. 62. st. 1. ZZOZZR-a.

4.3. Imajući u vidu utvrđenja iz citiranog ukidnog rješenja, dana je uputa ovom sudu da u ponovljenom postupku pribavi kazneni spis poslovni broj Ks-161/2010 i utvrdi odlučnu činjenicu - odgovornost za nastanak štetnog događaja, a zatim raspraviti prigovore tuženika o kojima nije raspravljeno (da ozljede osiguranika tužitelja nisu ozljede zadobivene na radu, prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete i prigovor iscrpljenosti limita osiguranja), navesti koje je odlučne činjenice i kojim dokazima utvrdio i kako ih je ocijenio te potom donijeti pravilnu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

5. Sud je stoga u ponovljenom postupku ponovo pokušao pribaviti radi uvida spis Ks-161/2010, kao i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3040/17 kojemu je kazneni spis priklopljen, međutim, kako se navedeni spis nalazio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, isti nije mogao biti priklopljen radi uvida zbog čega se punomoćnik tuženika na ročištu održanom 27. travnja 2022. obvezao u spis dostaviti dokaze provedene u navedenom spisu Pn-3040/17 te kaznenu presudu donesenu u predmetu Ks-161/2010. Punomoćnik tuženika nije postupio po navedenom rješenju, već je u spis zaprimljena preslika kaznenog spisa Ks-161/2010 koju je dostavio punomoćnik OP nakon što je isti pozvan kao svjedok svjedočiti u ovom predmetu (preslika kaznenog spisa prileži spisu na listu 493. do 564. spisa). Tužitelj se potom podnescima od 9. lipnja 2022. i 14. rujna 2022. suglasio da se u ovom predmetu koriste dokazi provedeni u kaznenom spisu i pribavljenom spisu Općinskog suda u Karlovcu P-1517/11, a s navedenim se suglasio i tuženik podneskom od 27. rujna 2022.

6. Tuženik je tijekom postupka, imajući u vidu omjer odgovornosti tuženika pravomoćno utvrđene u predmetima Općinskog suda u Karlovcu broj P-1517/11 i P- 1394/12, očitovao da je spreman zaključiti kao nespornu činjenicu odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 90%, a tužitelj je podneskom od 25. studenog 2023. prihvatio suodgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 10% te je slijedom toga i podneskom od 24. srpnja 2025. konačno odredio tužbeni zahtjev na način da je svoje potraživanje umanjio za doprinos njegovog osiguranika u omjeru od 10%. Tuženik se suglasio s navedenim djelomičnim povlačenjem tužbe pa je stoga u skladu s odredbom članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Ovaj sud je stoga u ponovljenom postupku izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: preslika dostavnice (list 4. spisa), izvješće o bolovanju uz pregled proknjiženih stavki po broju dokumenta (list 5. do 151. spisa), zapisnik o očevidu (list 152. do 153. spisa), prijava o ozljedi na radu (list 154. do 157., 293. do 296. spisa), tablica (list 158. spisa), troškovnik liječenja uz pregled proknjiženih stavki po broju dokumenta i izvadak o promjenama i stanju na računu (list 159. do 186. spisa), foto-dokumentacija u podnesku tuženika (list i poleđina lista 191. spisa), rješenje (list 199. do 200. spisa), dopisi (list 201. do 202. spisa), rješenje (list 203. spisa), izvadak s internetske stranice danas.net.hr (list 204. do 205. spisa), sudska praksa (list 213. do 231., list 349. do 358., list 364. do 382., list 392. do 418., list 426., list 592. do 605., list 726. do 739., list 748. do 751. spisa), tablica (list 237. spisa), izvodi HNB-a uz tablice (list 238. do 245. spisa), popis troškova uz izvješća o bolovanju (list 246. do 292. spisa), zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku (list 297. spisa), izvješće o bolovanju (list 298. do 326. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-480/2017-2 od 14. listopada 2020. (list 488. do 491. spisa), preslika kaznenog spisa broj: 511-19-44/3-K-69/2010 (list 493. do 564. spisa), raspravni zapisnici od 07. rujna 2011., 25. listopada 2011., zapisnik o vanjskom uredovanju od 31. siječnja 2014. u predmetu poslovni broj Pn-331/2011 (list 606. do 614. spisa), nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet dipl.ing. Zvonko Ivašić, od 02. srpnja 2014. (list 615. do 630. spisa), raspravni zapisnik od 18. studenog 2014. o usmenom saslušanju navedenog vještaka (list 631. do 634. spisa), podnesak tuženika od 02. svibnja 2014. iz predmeta P-1517/11 Općinskog suda u Karlovcu (list 635. do 646. spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (list 697. do 718. spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-978/2023 od 19. travnja 2023. (list 742. do 744. spisa), tužba u predmetu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-978/2023 (list 746. do 747. spisa), provedeno je financijsko vještačenje po društvu Centar za financijska vještačenja d.o.o. koje je pisani nalaz i mišljenje izradilo po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. Petri Blašković (nalaz i mišljenje na listovima 763. do 774. spisa, dopuna nalaza i mišljenja na listovima 789. do 799. spisa), a koja vještakinja je usmeno iznijela nalaz i mišljenje na ročištu održanom 13. siječnja 2025. (iskaz na listu 803. spisa), provedeno je vještačenje po vještaku za medicinu rada po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Azri Huršidić Radulović (nalaz i mišljenje na listovima 816. do 825. spisa), a koja vještakinja je usmeno iznijela nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. rujna 2025. (iskaz na listu 858. spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po društvu Centar za financijska vještačenja d.o.o. koje je pisani nalaz i mišljenje izradilo po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. Petri Blašković (nalaz i mišljenje na listovima 836. do 844. spisa), a koja vještakinja je usmeno iznijela nalaz i mišljenje na ročištu održanom 23. srpnja 2025. (iskaz na listu 851. spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-311/2011, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1517/2011, izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-712/2020, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1394/12, izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1394/2012, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-110/2019.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je došao do uvjerenja da je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Predmet spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu iznosa od 30.905,00 EUR s osnove plaćenih troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja, OP, koji je ozlijeđen na radu u prometnoj nesreći 17. ožujka 2010.

10. Između stranaka nije bilo prijeporno da je OP **.**.2010. ozlijeđen u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovalo vozilo osigurano kod tuženika od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari.

11. Nastavno na ranije detaljno citirano ukidno rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2796/2019-3 od 5. studenoga 2020. kojim je riješeno sporno pitanje tužiteljeve aktivne legitimacije, tuženikove pasivne legitimacije te činjenica da utuženi iznos štete nije bio pokriven funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja, u ponovljenom postupku je među strankama bilo sporno predstavljaju li ozljede koje je tužiteljev osiguranik zadobio u predmetnom štetnom događaju ozljedu na radu, bila je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja te postoji li doprinos osiguranika tužitelja nastanku istom, kao i je li osnovan tuženikov prigovor iscrpljenosti limita osiguranja.

12. Stranke su u pogledu sporne odgovornosti za nastanak štetnog događaja te doprinosa osiguranika tužitelja nastanku istom tijekom ponovljenog postupka učinile nespornim odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 90% te doprinos osiguranika tužitelja nastanku istoga u omjeru od 10%. Tužitelj je u skladu s tako utvrđenim omjerima i konačno odredio tužbeni zahtjev, a s obzirom na navedeno sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene radi određivanja sporne odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja.

13. Među strankama je sporno i jesu li utuženi troškovi liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja plaćeni te je u konačnici bila sporna i uzročna veza između utuženih putnih troškova i troškova hospitalizacije osiguranika tužitelja u Krapinskim toplicama te opravdanost bolovanja u razdoblju nakon studenoga 2011., dok preostale utužene troškove i naknade plaća tuženik nije sporio kao opravdane.

14. S obzirom na istaknuti prigovor iscrpljenosti limita osiguranja, sud je odredio provođenje vještačenja po vještaku za financije i knjigovodstvo na spornu okolnost iscrpljenosti limita po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Vještakom je imenovano društvo CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o., koje je nalaz i mišljenje izradilo po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze dipl.oec. Petri Blašković (nalaz i mišljenje od 4. listopada 2024.).

15. Vještakinja Petra Blašković je u okviru nalaza analizirala visine isplaćenih iznosa po osnovi šteta nastalih iz predmetnog štetnog događaja, osvrćući se posebno na priklopljene spise Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1517/11 i P-1394/12, Općinskog građanskog suda u zagrebu poslovni broj Pn-331/11 i Pn- 3040/17, kao i u spis dostavljene potvrde o izvršenim plaćanjima te je u konačnici iznijela mišljenje kako slijedi. Ukupno osigurana svota po štetnom događaju za osobe po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051649381 tuženika, za vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju, iznosi 464.530,00 EUR, a budući da je tuženik temeljem u spisu priloženih pravomoćnih presuda isplatilo svim oštećenicima naknade štete po predmetnom štetnom događaju u iznosu od 234.966,26 EUR, ukupna osigurana svota ne bi bila iscrpljena. Ukupno osigurana svota po štetnom događaju za osobe i za stvari po tuženikovoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051649381, za vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju, iznosila bi 663.614,00 EUR, a budući da je tuženik temeljem u spisu priloženih Potvrda o izvršenom plaćanju, isplatilo svim oštećenicima naknade štete po predmetnom štetnom događaju u iznosu od 384.179,02 EUR, ukupna osigurana svota ne bi bila iscrpljena.

16. Tužitelj na navedeni nalaz i mišljenje nije imao prigovora, međutim, tuženik je na ročištu održanom 19. studenog 2024. na kojem je vještakinja trebala usmeno iznositi nalaz i mišljenje prigovorio nalazu i mišljenju (iako je uredno zaprimio rješenje kojim se poziva dostaviti sudu obrazložene primjedbe te kojim se poziva na ročište zaprimio 15. listopada 2024.) navodeći da je isti nepotpun i netočan jer je vještakinja propustila uzeti u izračun odštetne zahtjeve i drugih oštećenih osoba pa tako Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u spisima Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-110/2019, odštetni zahtjevi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u predmetima Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2483/2016 i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-712/2020 te odštetni zahtjev SP u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-978/2023. Osim toga tuženik upire i na to da iz nalaza proizlazi rentna obveza tuženika koju vještakinja nije kapitalizirala i tako dobiveni iznos uključila u obračun. Tuženik je stoga predložio da se pribave ovi spisi i da vještak dopuni nalaz i mišljenje u svezi prigovora limita ili razmjernog smanjenja prava te se ujedno obvezao i svu dokumentaciju dostaviti neposredno vještakinji.

17. Vještakinja je u smislu tuženikovih prigovora 13. prosinca 2024. izradila dopunu provedenog financijskog vještačenja te je uzimajući u obzir sve tuženikove prigovore iznijela dopunu mišljenja prema kojem, ukoliko se usporede štete svih oštećenika iz predmetnog štetnog događaja iskazane prema cijenama i kriterijima važećima u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u ukupnom iznosu od 2.943.966,28 kn (390.731,48 EUR), sa osiguranom svotom od 3.500.000,00 kn (464.530,00 EUR), proizlazi da su sve do sada poznate štete pokrivene osiguranom svotom.

18. Tužitelj niti na dopunu vještačenja nije imao prigovora, dok je tuženik istaknuo da prigovara metodologiji koja je primijenjena prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja na način da je šteta svedena na dan štetnog događaja, ali ne prigovara samom mišljenju vještaka danom u dopunskom nalazu i mišljenju.

19. Vještakinja je na ročištu 13. siječnja 2025. usmeno iznosila nalaz i mišljenje te dopunu istoga te je ukratko iznijela da su sve štete koje proizlaze iz predmetnog štetnog događaja pokrivene osiguranom svotom temeljem predmetne police osiguranja tuženika, odnosno da nije iscrpljena svota osiguranja.

20. Nakon što je vještakinja usmeno iznijela nalaz i mišljenje i dopunu istoga stranke nisu imale bilo kakvih daljnjih prigovora.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka iz razloga što je vještakinja prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrila predmet vještačenja, točno je navela sve što je opazila i našla te je svoje mišljenje i dopunu istoga iznijela savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine te je dopunskim vještačenjem s uspjehom otklonila istaknute prigovore tuženika nakon kojeg tuženik na vještačenje nije imao daljnjih prigovora.

22. Ovaj sud je tako temeljem provedenog vještačenja i dopune istoga utvrdio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svota osiguranja po tuženikovoj polici pa je stoga tuženikov prigovor iscrpljenosti limita osiguranja ocijenjen neosnovanim.

23. S obzirom da je tuženik osporio i činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja OP od strane tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, sud je i na tu okolnost proveo vještačenje po vještaku za financije i knjigovodstvo pri čemu su se stranke suglasile da se i ovo financijsko vještačenje povjeri društvu CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o., odnosno vještakinji Petri Blašković.

24. Stalna sudska vještakinja Petra Blašković podnijela je pisani nalaz i mišljenje 10. lipnja 2025. (list 836. do 844.). Vještakinja je u okviru nalaza analizirala u spis dostavljenu specifikaciju troškova u dokumentu „Obilježeni troškovi prometnih nesreća – računi za regresni postupak'' (list 107. do 109. spisa), i to račune koji se odnose na troškove liječenja osiguranika tužitelja OP u razdoblju od 17. ožujka 2010. do rujna 2012. godine, a u kojoj specifikaciji računa se navode obračuni naknade po doznaci bolovanja (DDZN), računi putnih troškova (PUTNI), računi za primarnu zdravstvenu zaštitu (PZZ), računi za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu (SKZZ) te računi stacionarnog bolničkog liječenja (STAC) vezani uz prometnu nezgodu 008235 u kojoj su sudjelovali RP, kao vozač, i OP, kao pješak pri čemu dokument „Obilježeni troškovi prometnih nesreća- računi za regresni postupak“ sadrže podatke o vrsti troška, datumu te iznosu računa i opis troška na koji se račun odnosi. Slijedom toga vještakinja je tabelarno prikazala (Tabela 1.) temeljem u spis dostavljenih Izvješća o bolovanju s obračunom naknade po doznaci bolovanja te dostavljenih Pregleda proknjiženih stavki po broju dokumenta, pregled ukupno refundiranih iznosa s osnove naknade plaće za bolovanje prouzročeno ozljedom na radu izvršenih od strane tužitelje prema Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, odnosno poslodavcu osiguranika tužitelja OP, u razdoblju od 17. ožujka 2010. do 30. rujna 2012. godine te je utvrdila da je u tom razdoblju tužitelj Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, kao poslodavcu osiguranika tužitelja OP ukupno refundirao na ime naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene ozljedom na radu iznos od 249.768,26 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 33.149,94 EUR.

25. Uvidom u račune za primarnu zdravstvenu zaštitu, račune za troškove liječenja u sklopu specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, račune za troškove liječenja u bolnici, koji su dostavljeni u spis, razvidno je unutar koje zdravstvene ustanove je usluga obavljena, datum dijagnostičko-terapijskog postupka, šifra dijagnostičko- terapijskog postupka te iznos za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za obavljeni dijagnostičko-terapijski postupak pa je i vještakinja tabelarno dala pregled (Tabela 2.) izdanih računa za zdravstvene usluge u utuženom razdoblju na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u ovom predmetu tužitelja te je utvrdila da je u predmetnom razdoblju ukupni trošak za dijagnostičko-terapijske postupke u okviru zdravstvene zaštite za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosio 8.082,13 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 1.072,68 EUR.

26. Vještakinja je potom temeljem dostavljenih Naloga za putne troškove i dokumenata Pregled proknjiženih stavki po broju dokumenta, u Tabeli 3. dala pregled isplaćenih naknada putnih troškova na teret sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u razdoblju od 17. ožujka 2010. do 30. rujna 2012. godine te je tako utvrdila da u navedenom razdoblju ukupni trošak za naknadu putnih troškova osiguraniku OP za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosi 876,00 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro ukupno iznosi 116,27 EUR.

27. Temeljem svega navedenoga vještakinja je dala rekapitulaciju troškova zdravstvenih usluga po vrsti troška, iznos ukupno isplaćenih naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene ozljedom na radu te ukupni iznos za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te je iznijela mišljenje da je za utužene troškove liječenja po računima i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja OP sveukupno plaćen iznos od 34.338,89 EUR od strane tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

28. Stranke nisu na navedeni nalaz i mišljenje imali prigovora, a sud je u cijelosti prihvatio i ovaj nalaz i mišljenje iz razloga što je vještakinja prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrila i ovaj predmet vještačenja, točno je navela sve što je opazila i našla te je svoje mišljenje i dopunu istoga iznijela savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

29. Sud je tako temeljem provedenog financijskog vještačenje utvrdio da su svi utuženi troškovi liječenja po računima i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja OP plaćeni od strane tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, i to u ukupnom iznosu od 34.338,89 EUR (prvotno utuženi iznos). Stoga je ovaj sud ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da su utuženi troškovi i naknade plaće, odnosno utuženi računi plaćeni.

30. Imajući u vidu da je tuženik osporio i činjenicu predstavljaju li zadobivene ozljede osiguranika tužitelja ozljede na radu, opravdanost utuženih putnih troškova (list 721. spisa), troškova hospitalizacije u Krapinskim toplicama i bolovanja osiguranika tužitelja nakon studenog 2011., kao i uzročno posljedičnu vezu između tih troškova i bolovanja nakon studenog 2011. te ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, sud je na navedene sporne okolnosti odredio provođenje vještačenja po vještaku za medicinu rada, s time da su se stranke suglasile da se to vještačenje povjeri stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Azri Huršidić Radulović.

31.1. Vještakinja Huršidić Radulović je pisani nalaz i mišljenje podnijela 16. ožujka 2025. (list 816. do 825. spisa). U okviru nalaza vještakinja je analizirala tjelesne ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju te svu medicinsku dokumentaciju koja prileži ovom spisu te ovom spisu priklopljenim spisima, kao i cjelokupni tijek njegovog liječenja pri čemu je pribavila i njegov zdravstveni karton iz kojeg je izdvojila samo zapise vezane uz posljedice predmetnog štetnog događaja. Vještakinja je potom analizirala račune koji prileže spisu u vidu troškova liječenja, putnih troškova, bolničkog liječenja u Krapinskim toplicama te naknade po doznakama za bolovanje. Nakon vrlo detaljne analize svega navedenoga vještakinja je iznijela mišljenje prema kojem ozljede koje je osiguranik tužitelja OP zadobio u predmetnom štetnom događaju predstavljaju ozljede na radu, da su putni troškovi od 08. rujna do 01. prosinca 2010 i 30. lipnja 2011. kao i od 19. listopada do 09. studenog 2011. koji se odnose se na odlazak iz Karlovca do Zavoda za rehabilitaciju (Božidarevićeva) i putni troškovi 01. do 22. kolovoza 2011. za odlazak na stacionarnu rehabilitaciju iz Karlovca do Krapinskih Toplicama i trošak hospitalizacije u Krapinskim Toplicama opravdani i povezani sa ozljedama nastalim u štetnom događaju, zatim da je bolovanje osiguranika tužitelja nakon studenog 2011. bilo opravdano, kao i da su troškovi i bolovanje nakon studenog 2011. također opravdani i u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

31.2. Dodatno vještakinja u mišljenju ističe da je osiguranik tužitelja OP zadobio ozljede kao pješak kada ga je prignječio drugi automobil na njegov automobil straga i to otvoreni prijelomi obih potkoljenica, poluamputaciju lijeve podkoljenice, prijelom rebara VI, VII i IX te da je isti dan učinjena dezartikulacija obje potkoljenice. Nakon sanacija rana i potrebne transplantacije kože nastavljena je rehabilitacija i učenje za upotrebu kolica u specijaliziranom odjelu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala. Radi potrebe povećanja kondicionog statusa i pojačanje muskulature bataljaka osiguranik tužitelja upućen je na stacionarnu rehabilitaciju te su mu radi potrebne statičke i dinamičke korekcije proteza potrebne i kontrole specijaliziranih ortopeda. Tako veliki tjelesni gubitak i bitne promjene života praćene su i značajnim psihičkim problemima. Stoga je i bolovanje kod takovih ozljeda dugotrajno i kod osiguranika tužitelja OP je bilo od 17. ožujka 2010. do 30. rujna 2012.

31.3. Vještakinja je nakon iznijetog mišljenja u nastavku još detaljnije obrazložila isto po svakom pojedinom dijelu iznijetog mišljenja. Tako ističe da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske prijavilo ozljedu na radu jer se nezgoda dogodila na povratku s radnog mjesta misije Republike Hrvatske u Afganistanu nakon produženog vremena rada. Također je i u zdravstvenom kartonu izabranog liječnika zapisano kako je pacijent nastradao na povratku s misije u Afganistanu. Radi teškog stanja pacijenta, kako je i navedeno u dokumentima, analiza alkohola u krvi je obavljena s vremenskim pomakom te nije pouzdana, a da posljedično nije niti relevantna u konkretnom slučaju. U upravnom postupku nakon Prijave ozljede na radu ili profesionalne bolesti od strane poslodavca ili samog osiguranika, HZZO po zakonskim odredbama mora provesti postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti. Nakon prikupljanja dokumenata te provedbenog postupka, HZZO je 04. lipnja 2010. priznao ozljedu na radu. U provedbenom postupku HZZO-a utvrđena je i primijenjena odredba, a posebno kad se radi o specifičnim i logistički dugotrajnim vojnim misijama izvan RH, o produženom vremena rada, a u svezi priznavanja povrede na radu. Naime, osobe koje su uključene u navedenu misiju nakon povratka u RH trebaju u kontekstu potrebe obavljanja normalnih i osnovnih životnih potreba te razduživanja opreme i drugih radnih aktivnosti, nakon dolaska u RH osigurati relaksirajući povratak svom domu.

31.4. U odnosu na sporne putne troškove vještakinja se očitovala da se isti odnose na potrebu putovanja iz Karlovca za Zagreb u Klinički bolnički centar Zagreb, Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala koja pruža specifičnu zdravstvenu zaštitu koja nije moguća u Karlovcu, dok se putni nalog 01. kolovoza-22. kolovoza 2011. odnosi na stacionarnu rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama koja je odobrena od strane Liječničkog povjerenstva, tj. potrebu putovanja iz Karlovaca za Krapinske Toplice.

31.5. U studenom 2011. prema zapisu u zdravstvenom kartonu izabranog liječnika „Prvostupanjska zdr. komisija od 31.10.2011. – predmetni spis OP – upućen kirurgu zdr. komisije“ iz čega je razvidno kako osiguraniku tužitelja nije završeno bolovanje radi Z 89.7, tj. ozljeda nastalih u štetnom događaju. Također, prema zapisima u zdravstvenom kartonu nastavljeno je liječenje radi stečenih gubitaka obih nogu. Radi održavanja funkcionalnog statusa preporuča se stacionarna rehabilitacija jednom godišnje kod osoba koje imaju stečeni gubitak obih nogu te je u veljači 2012. liječnik opće medicine uputio prijedlog za stacionarnu rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama Liječničkom povjerenstvu, a što je Liječničko povjerenstvo odobrilo. Liječničko povjerenstvo HZZO-a je također u četiri navrata produžilo bolovanje osiguranika. Stoga je vještakinja zaključila da je bolovanje radi ozljede na radu, odnosno zbog ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju opravdano do 30. rujna 2012.

32. Tužitelj na nalaz i mišljenje nije imao prigovora, dok je tuženik prigovore istaknuo podneskom od 16. travnja 2025. Prvenstveno ističe da vještakinja nema potrebne specijalističke kvalifikacije za vještačenje troškova liječenja i troškova stacionarne rehabilitacije pa smatra da se u tom dijelu radi o neadekvatnom dokazu te smatra da je vještakinja specijalizirana samo da vještači radnu sposobnost/nesposobnost. Ujedno u bitnome navodi da vještakinja pogrešno utvrđuje da su putni troškovi opravdani jer isti nisu argumentirani ovjerenim putnim nalozima, a u odnosu na stacionarnu rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama navodi kako nije sporno da ju je osiguranik tužitelja proveo, ali da je zahtjev vezan za te troškove paušalno napravljen bez prikaza stvarnih troškova.

33. Vještakinja je usmeno iznosila nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. rujna 2025., na kojem ročištu se očitovala i na tuženikove prigovore. Tom prilikom je ostala u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja u okviru kojeg je odgovorila na sve zadatke suda, a koji su se prvenstveno odnosili na opravdanost i potrebu putnih troškova radi liječenja u toplicama, opravdanosti troškova bolničkog liječenja te opravdanosti bolovanja. Ukratko, njezino je stručno mišljenje da je osiguranik tužitelja OP zadobio ozljede na radu koje su priznate i od strane HZZO-a kao ozljede na radu, kao i da su svi putni troškovi, troškovi hospitalizacije i naknade plaće za vrijeme bolovanja opravdani i u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Vještakinja se očitovala da je opravdanost svih tih troškova ustanovila na osnovu medicinske dokumentacije koja prileži spisu i na temelju zdravstvenog kartona pacijenta koji je zatražila i za potrebe vještačenja dobila od njegovog liječnika obiteljske medicine, s time da je sve relevantne podatke iskazala u nalazu i mišljenju. U odnosu na prigovor tuženika nadodala je kako ona ima stručna znanja ocjenjivati ne samo nesposobnost za rad nego i opravdanost svih pa tako i putnih troškova, a posebice onih koji su povezani uz ozljede na radu.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Huršidić Radulović iz razloga što je ona prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrila predmet vještačenja, točno je navela sve što je opazila i našla te je svoje mišljenje iznijela savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a ocjena je ovog suda da je svojim usmenim očitovanjem s uspjehom otklonila istaknute prigovore tuženika. Naime, u odnosu na tuženikove prigovore usmjerene na stručnost i kvalifikacije vještakinje ističe se kako je i sam tuženik suglasno s tužiteljem predložio upravo imenovanu vještakinju osobom vještaka, a što zasigurno ne bi učinio da je imao bilo kakve sumnje u njezinu stručnost ili kvalifikacije da vještači sporne okolnosti na koje je vještačenje i predloženo. Vještakinja je prema ocjeni ovog suda kao doktor medicine i specijalist medicine rada i sporta stručna osoba ne samo za utvrđivanje radne sposobnosti/nesposobnosti, već je stručna i kvalificirana i za vještačenje troškova liječenja i stacionarne rehabilitacije pa jednako tako i za vještačenje opravdanosti svih troškova vezanih za isto pa tako i putnih troškova, posebice onih vezanih za ozljede na radu, što je i u konkretnom predmetu slučaj. O navedenom se i sama vještakinja očitovala na ročištu na kojem je usmeno iznosila nalaz i mišljenje te se očitovala na prigovore tuženika pa tako i one vezane upravo na utvrđivanje opravdanosti spornih troškova. Uz navedeno valja istaknuti kako opravdanost spornih troškova liječenja i putnih troškova proizlazi i iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja, kao što je to vrlo detaljno obrazloženo u mišljenju vještakinje. U odnosu na trošak hospitalizacije u Krapinskim Toplicama ističe se kako je vještakinja utvrdila da je i taj trošak bio opravdan i u uzročnoj vezi s ozljedama koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju pri čemu je i Liječničko povjerenstvo na prijedlog liječnika opće medicine odobrilo osiguraniku tužitelja stacionarnu rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama, a odlazak na koju je zahtijevalo i opravdani trošak putovanja iz mjesta prebivališta osiguranika tužitelja do navedene institucije. Račun za troškove liječenja u navedenoj bolnici (list 142. spisa) sadrži šifre i opise zdravstvenih postupaka te broj postupaka kojima je tamo osiguranik tužitelja povrgnut, kao i vrste i cijene lijekova koji su mu za vrijeme hospitalizacije ordinirani te je tako cjelokupno iskazani trošak liječenja vještakinja ocijenila opravdanim i u uzročnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud je, kako je to već ranije navedeno, u cijelosti prihvatio mišljenje vještakinje Huršidić Radulović te stoga nije smatrao potrebnim provoditi novo medicinsko vještačenje koje je tuženik predložio.

35. Nastavno na utvrđenja iz ranije citiranog ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2796/2019-3 u odnosu na pitanje aktivne legitimacije tužitelja, pasivne legitimacije tuženika i utvrđenja da utuženi iznos štete koji je nastao Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu nije bio pokriven funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja, zatim uzimajući u obzir među strankama usuglašenu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 90% te doprinos osiguranika tužitelja šteti u omjeru od 10%, ovaj sud je u ponovljenom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da prigovor iscrpljenosti limita osiguranja nije osnovan, da je osiguranik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede koje su mu priznate i koje se kvalificiraju kao ozljede na radu, da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je osiguranik tužitelja u istom zadobio i svih utuženih troškova liječenja, uključujući i utužene putne troškove, i naknada plaća osiguranika tužitelja za vrijeme bolovanja, kao i da su tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, platili zdravstvenim ustanovama sve utužene troškove i naknade plaća za vrijeme bolovanja, a koje bolovanje je također u cijelosti utvrđeno opravdanim, slijedom kojih utvrđenja je ovaj sud ocijenio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za ostvarenje regresnog zahtjeva iz odredbe čl. 119. i čl. 124. ZOZO- a, kao i da su ispunjeni svi elementi iz odredbe čl. 1045. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pa je konačno postavljeni tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti te je odlučeno kao u izreci ove presude.

36.1. U odnosu na početak tijeka zateznih kamata na pojedinačno utužene iznose glavnica, primijenjena je odredba čl. 68. st. 3. ZZOZZR koja određuje da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete. S obzirom na to da je tužitelju šteta nastala isplatom svakog pojedinog davanja za troškove liječenja zdravstvenoj ustanovi, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od dana isplate tog davanja jer mu je upravo tada nastala šteta u vidu umanjenja njegove imovine. S obzirom na to da je šteta nastala isplatom svakog pojedinog davanja za troškove liječenja (kada počinje teći i rok zastarijevanja u smislu odredbe čl. 67. toč. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu), tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od dana isplate tog davanja jer je upravo tada njemu odnosno njegovu pravnom predniku nastala šteta u vidu umanjenja imovine. Datumi plaćanja pojedinih utuženih troškova liječenja i naknade plaća za vrijeme bolovanja utvrđeni su i tabelarno prikazani u nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 10. lipnja 2025., a tužitelj je zateznu kamatu na pojedinačno utužene iznose glavnice zahtijevao od dana nakon izvršenih plaćanja pa do isplate pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.

36.2. Stopa zateznih kamata određena je primjenom odredbe članka 29. stavka 2.

ZOO-a određenoj za ostale odnose.

37.1. Imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, odluka o njegovom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, prema zahtjevu za naknadu troškova (list 860. spisa) i uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.

37.2. Tužitelju je kao potreban priznat zatraženi trošak uplaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 450,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 177,75 EUR, odnosno ukupno mu je kao potreban priznat trošak u iznosu od 1.027,75 EUR.

38.1. Međutim, tužitelj je podneskom od 24. srpnja 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 3.433,89 EUR. Tuženik se navedenom djelomičnom povlačenju nije protivio, ali je podneskom od 21. kolovoza 2025. u odnosu na povučeni dio pravovremeno postavio zahtjev za naknadu troškova (list 855. spisa) pa mu je tužitelj u skladu s odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a u obvezi za povučeni dio tužbe naknaditi troškove prema vrijednosti tako povučenog dijela, i to u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), odnosno u vrijednosti od 100 bodova po radnji (Tbr. 7.1. Tarife) te uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR.

38.2. Tuženiku su kao priznati priznati slijedeći troškovi:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. siječnja 2015. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 24. listopada 2017. (Tbr. 9.2. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. ožujka 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 14. studenoga 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 19. ožujka 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 27. travnja 2022. (Tbr. 9.2. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR

- trošak sastava podneska od 27. rujna 2022. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50

EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 3. studenoga 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak sastava podneska od 21. studenoga 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 1. prosinca 2023. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. veljače 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 19. studenoga 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak sastava podneska od 16. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, odnosno ukupno mu je u odnosu na povučeni dio tužbe priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 EUR.

38.3. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 13. siječnja 2015. (datiran sa 9. siječnjem 2015.) iz razloga što je navedeni podnesak predan sudu na dan održavanja ročišta za pristup na koje ročište je tuženiku u cijelosti priznata zatražena nagrada pa je taj trošak ocijenjen nepotrebnim za vođenje postupka s obzirom je tuženik na navedenom ročištu mogao i morao iznijeti sve navode iz istoga bez potrebe sastava navedenog podneska. Kao nepotreban je ocijenjen i zatraženi trošak sastava podneska od 5. ožujka 2015. iz razloga što istim tuženik ne iznosi nikakve nove tvrdnje već ponavlja u bitnome već ranije tijekom postupka istaknuti prigovor da su utuženi troškovi pokriveni propisanom funkcionalnom premijom (koji prigovor je u konačnici ocijenjen neosnovanim). Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 24. listopada 2017. i 27. travnja 2022. iz razloga što se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima te se nije raspravljalo o glavnoj stvari zbog čega tuženiku za pristup na navedena ročišta pripada nagrada prema Tbr. 9.2. Tarife, a ne 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu s obzirom da je taj trošak ocijenjen nepotrebnim za vođenje ovog postupka, kao i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 27. rujna 2022. jer se ne radi o obrazloženom podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.1. Tarife, već o podnesku koji spada u kategoriju tzv. ostalih podnesaka s obzirom se istim tuženik u bitnome usuglašava s korištenjem dokaza provedenih u kaznenom spisu i referira na omjer odgovornosti tuženika utvrđen u drugim provedenim postupcima. Također tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na neosnovano prekomjerno zatražene troškove zastupanja na ročištima 1. prosinca 2023. i 13. veljače 2024. s obzirom da su ta ročišta odgođena prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari pa tuženiku u odnosu na te troškove pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva je stoga odbijen kao neosnovan za ukupni iznos od 1.562,50 EUR.

39. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.027,75 EUR (točka 37.2. obrazloženja), a tužitelj tuženiku u odnosu na povučeni dio zahtjeva troškove u ukupnom iznosu od 3.437,50 EUR (točka 38.2. obrazloženja), ovaj sud je prebio tako priznate i određene troškove postupka te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.409,75 EUR (razlika između troškova dosuđenih tuženiku i tužitelju), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

40. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.