Poslovni broj: Us I-2900/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, Split, Sukojišanska br. 4., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja DN, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, Split i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/23-01/205, Urbroj: 513-04-24-2 od 23. listopada 2024. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Korčula, Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00290, Urbroj: 513-007-19-02-2023-0007 od 3. ožujka 2023., kao i podredni tužbeni zahtjev za ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/23-01/205, Urbroj: 513- 04-24-2 od 23. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Korčula, Klasa: UP/I-410-20/2022-001/00290, Urbroj: 513-007-19-02-2023-0007 od 3. ožujka 2023., kojim je poništeno porezno rješenje, Klasa: UP/I-410-20/2022- 001/00290, Urbroj: 513-007-19-02-2022-0003 od 22. travnja 2022. i tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 44.097,78 eura/332.232,71 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu 1.322,93 eura/9.966,98 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, u bitnom prigovara kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pozivajući se na odredbu članka 30. ZUP-a, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prigovara kako su pobijana rješenja u protivnosti sa člankom 98. stavka 5. ZUP-u. Prigovara kako tuženik pogrešno primjenjuje pravne institute i navodi kako je stranka presudom stekla pravo vlasništva nekretnine što nije istina. Navodi kako je pravo vlasništva stečen zakonom ili upisom prava uz zemljišne knjige. Navodi kako je u konkretnom slučaju tužiteljev prednik postao vlasnik nekretnine što je sud samo utvrdio, dakle, donio je deklaratornu presudu koja samo utvrđuje pravo koje već postoji. Prigovara kako tuženik pogrešno navodi da Porezna uprava nikad nije imala saznanja o ugovoru ili presudi obzirom kako je pravni prednik stranke još 2023. nadležnim tijelima dostavio ugovor, koja tijela su navedeni ugovor i ovjerili. Prigovara kako tuženik zanemaruje kako je riječ o presudu kojom se utvrđuje (deklaratorno) stanje nekretnine, dakle, dosadašnje stanje koje je svakako po zakonu već postojalo što je razvidno iz samog obrazloženja presude suda. Tužitelj citira navode iz presude Općinskog suda u Dubrovniku te navodi kako iz obrazloženja iste proizlazi da je tužiteljev prednik MN koncem 2001. stekao dosjelošću vlasništvo predmetnog apartmana jer je tada protekao zakonski rok za stjecanje dosjelošću zakonitog i istinitog posjednika, a upravo je takav bio njegov posjed jer je vršen po osnovu valjanog ugovora o kupoprodaji. Ističe prigovor zastare utvrđenja predmetne obveze. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, podredno poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnine na temelju presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020 od 18. siječnja 2022., pravomoćne 19. ožujka 2022., kojom je tužitelj stekao pravo vlasništva apartmana br. 34 – na prvom katu, površine 38,13 m2 i pripadajuće loggie površine 7,24 m2, koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. Porezno tijelo je utvrdilo kako je u konkretnom slučaju do prometa nekretnina došlo odlukom Suda, temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020 od 18. siječnja 2022., pravomoćne 19. ožujka 2022., kojom je tužitelja stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i koja predstavlja valjanu pravnu osnovu za razrez poreza na promet nekretnina, slijedom čega je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina temeljem odredbe članka 9. Zakona, kako je navedeno u osporenom rješenju.
9. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju došlo do prometa nekretnina u smislu odredbe članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., dalje tekstu Zakona). Sporno je je li nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze.
10. Prema odredbi članka 4. stavaka 1. točke 1. Zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, dok se prema točki 2. istog stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
11. Odredbom članka 16. stavaka 2. Zakona propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.
12. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako je u konkretnom slučaju do prometa nekretnina došlo odlukom suda, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020 od 18. siječnja 2022., kojom je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i koja predstavlja valjanu pravnu osnovu za razrez poreza na promet nekretnina, u skladu sa citiranom odredbom članka 4. Zakona.
13. U odnosu na prigovor tužitelja kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao njegov predak MN dosjelošću, dok je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020 od 18. siječnja 2022. sud samo utvrdio, dakle, donio je deklaratornu presudu koja samo utvrđuje pravo koje već postoji, valja kazati kako je citiranom odredbom članka 4. u vezi članka 16. Zakon jasno propisano kako se stjecanje nekretnine, koje je predmet oporezivanja prometa nekretnina, smatra i stjecanje na temelju odluke suda, a tužitelj je predmetnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020) stekao vlasništvo predmetne nekretnine.
14. Stoga, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako je u konkretnom slučaju promet nekretnina ostvaren temeljem odluke suda, koja predstavlja valjanu pravnu osnovu za razrez poreza na promet nekretnina, u skladu sa citiranim odredbama članka 4. i članka 16. Zakona.
15. Prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje obveze poreza na promet nekretnina, nije osnovan.
16. U smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 144/22, dalje u tekstu OPZ-a) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. sitog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
17. U skladu sa navedenim, kako je predmet ovog postupka utvrđenje obveze poreza na promet nekretnina temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P.945/2020 od 18. siječnja 2022., pravomoćne 19. ožujka 2022., koja činjenica nije sporna, koju obvezu je u smislu citirane odredbe članka 16. stavaka 2. Zakona trebalo utvrditi u 2022., to je u smislu citirane odredbe OPZ-a, zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela teći nakon isteka te godine, odnosno 01. siječnja 2023., slijedom čega proizlazi kako u konkretnom slučaju nije protekao šestogodišnji zastari rok iz odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a, računajući od početka tijeka roka zastare od 1. siječnja 2023. do donošenja prvostupanjskog rješenja (3. ožujka 2023.), odnosno drugostupanjskog rješenja (23. listopada 2024.).
18. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani. Sud je stajališta kako je tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).
19. Dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanje spisa P-724/15 i saslušanje tužitelja, Sud je raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2025. odbio, ocijenivši kako je izvođenje navedenih dokaza nepotrebno za rješenje ovog spora budući je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka Sud dovoljno i potpuno utvrdio činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.
20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.
21. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 8. siječnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & Partneri, Split, Sukojišanska br. 4.,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana
