Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2950/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-272/2019-22 od 14. srpnja 2025., 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-272/2019-22 od 14. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim nije dopuštena preinaka tužbe na način da se u točki I. tužbenog zahtjeva briše peta riječ "djelomično", stavlja točka iza riječi "pod brojem OU-1432/2005" i briše preostali tekst točke I. tužbenog zahtjeva.
II. Uvažava se žalba tužitelja i ukida pobijano rješenje u preostalom dijelu pod točkom II. izreke kojim nije dopuštena preinaka tužbe na način da se povlače točka III. tužbenog zahtjeva i supsidijarni tužbeni zahtjev i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, koje je u pogledu oznake rješenja ispravljeno rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-272/2019-24 od 16. srpnja 2025., je odlučeno: "I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 27. travnja 2023. kojom je tužbenom zahtjevu dodana nova točka IV koja glasi:
„IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 962,97 EUR / 7.255,53 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31.12.2007. godine teče po stopi određenoj Zakonom o kamatama i Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje povećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOOa), tekućom na iznos od 686,03 EUR / 5.168,93 kn od dana 09.11.2005. godine pa do isplate, a na iznos od 276,94 EUR / 2.086.60 kn od dana 02.11.2005. godine pa do isplate."
II. Ne dopušta se preinaka tužbe kako je to zatražio tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. ožujka 2025. na način da se u točki I. tužbenog zahtjeva briše peta riječ "djelomično", stavlja točka iza riječi "pod brojem OU- 1432/2005" i briše preostali tekst točke I. tužbenog zahtjeva te se povlače točka III. tužbenog zahtjeva i supsidijarni tužbeni zahtjev.".
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te je zatražio trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Nakon što je pobijano rješenje ispitano u granicama ovlaštenja iz članka 365. ZPP odlučeno je kao u izreci zbog razloga koji slijede.
5. Iz spisa proizlazi:
1. da je tužitelj tužbom od 25. travnja 2019. u ovom predmetu tražio:
- utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 1. studenoga 2005. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula (točka I. tužbenog zahtjeva)
- isplatu razlike iznosa pojedinih anuiteta koju je neosnovano stekao tuženik uslijed ništetnosti spornih ugovornih odredbi (točka II. tužbenog zahtjeva),
- utvrđenje visine nedospjele glavnice po istom ugovoru (točka III. tužbenog zahtjeva) i novog otplatnog plana,
- isplatu troškova vještačenja u iznosu od 625,00 kuna (točka IV. tužbenog zahtjeva),
te je postavio i "supsidijarni" tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 1. studenoga 2005. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika i isplatu razlike iznosa pojedinih anuiteta koju je neosnovano stekao tuženik uslijed ništetnosti te ugovorne odredbe,
2. da je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, te se tuženik upustio u raspravljanje po tužbi 25. studenoga 2019.,
3. da je tužitelj podneskom od 27. travnja 2023. povukao "supsidijarni" tužbeni zahtjev, te je dopunio točku I. tužbenog zahtjeva tražeći utvrđenje ništetnom i odredbe članka 5. stavka 1. predmetnog ugovora po kojoj je tužitelj obvezan snositi troškove obrade kredita u visini 1,25% jednokratno, te troškove povezane sa izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe i proširio tužbu postavljanjem nove točke IV. tužbenog zahtjeva u kojoj traži povrat iznosa plaćenog na ime obrade kredita i solemnizacije ugovora,
4. da je tužitelj podneskom od 14. lipnja 2023. preinačio točku III. tužbenog zahtjeva postavljanjem kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa pojedinih anuiteta koju je neosnovano stekao tuženik uslijed ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i "razlike konvertirane i stvarne glavnice" , a koji zahtjev je barem dijelom sadržan u točki II. tužbenog zahtjeva od 25. travnja 2019., 5. da je na ročištu od 27. ožujka 2025. tužitelj preinačio tužbu u točki I. tužbenog zahtjeva postavljajući zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, te je povukao točku III. tužbenog zahtjeva, a ponovo je povukao i "supsidijarni" tužbeni zahtjev.
6. Suprotno stajalištu tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP kada nije dopustio preinaku tužbe učinjenu na ročištu od 27. ožujka 2025. postavljanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, jer je tužitelj takav zahtjev mogao postaviti već u tužbi od 25. travnja 2019. bez obzira je li u to vrijeme bilo sudske prakse na koju se na tom ročištu pozvao.
7. Na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz članka 187. stavka 3. ZPP jer odluka o kondemnatornim zahtjevima tužitelja ne ovisi o pitanju ništetnosti cijelog ugovora već o pitanju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, pa se utoliko u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 187. stavka 4. ZPP.
8. Prema članku 191. stavku 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a time što je umjesto zahtjeva za utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi predmetnog ugovora tužitelj postavio novi zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora tužitelj je promijenio istovjetnost zahtjeva.
9. S druge strane, pogrešno je neobrazloženo stajalište prvostupanjskog suda po kojem bi povlačenje točke III. tužbenog zahtjeva i povlačenje "supsidijarnog" zahtjeva predstavljalo preinaku tužbe u smislu citiranog članka 191. stavka 1. ZPP. Ipak treba primijetiti kako je "supsidijarni" zahtjev već sadržan u glavnom tužbenom zahtjevu pa je o istom sud trebao odlučiti primjenom članka 194. ZPP, dok je u pogledu točke III. tužbenog zahtjeva, u situaciji kada prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe u tom dijelu izvršenoj podneskom od 14. lipnja 2023., za sada nerazumljivo koji dio zahtjeva je tužitelj povukao.
10. Zbog izloženih razloga, po odredbi članka 380. točke 1) ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci pod I., a po odredbi članka 380. točke 3) ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i riješiti kao u izreci pod II.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud najprije odlučiti o preinaci tužbe učinjenoj u podnesku od 14. lipnja 2023., a potom i o procesnom disponiranju tužitelja u pogledu točke III. tužbenog zahtjeva i "supsidijarnog" zahtjeva vodeći među ostalim računa i o odredbi članka 194. ZPP.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 166. stavcima 3. i 4. ZPP.
Split, 8. siječnja 2026.
Sutkinja
Lucija Lasić