REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-104/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, zastupan po opunomoćeniku Mariju Puškaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tuženika, nakon objave 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 6100007392/2007 sklopljen 10. siječnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku CM iz [adresa] **.**.2007. pod poslovnim brojem: OU-9/2007 između tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, kao pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.174,37 eura (tisuću sto sedamdeset četiri eura i trideset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 14,89 eur počev od 01.11.2007.g. pa do isplate

- iznos od 15,19 eur počev od 01.12.2007.g. pa do isplate

- iznos od 14,67 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate

- iznos od 15,00 eur počev od 01.02.2008.g. pa do isplate

- iznos od 15,03 eur počev od 01.03.2008.g. pa do isplate

- iznos od 14,11 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate

- iznos od 15,09 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate

- iznos od 14,00 eur počev od 01.06.2008.g. pa do isplate

- iznos od 14,14 eur počev od 01.07.2008.g. pa do isplate

- iznos od 13,69 eur počev od 01.08.2008.g. pa do isplate

- iznos od 13,72 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate

- iznos od 13,71 eur počev od 01.10.2008.g. pa do isplate

- iznos od 13,19 eur počev od 01.11.2008.g. pa do isplate

- iznos od 14,11 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate

- iznos od 12,92 eur počev od 01.01.2009.g. pa do isplate

- iznos od 25,15 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate

- iznos od 25,06 eur počev od 01.03.2009.g. pa do isplate

- iznos od 22,38 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate

- iznos od 24,12 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate

- iznos od 22,93 eur počev od 01.06.2009.g. pa do isplate

- iznos od 35,35 eur počev od 01.07.2009.g. pa do isplate

- iznos od 33,15 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate

- iznos od 33,82 eur počev od 01.09.2009.g. pa do isplate

- iznos od 33,59 eur počev od 01.10.2009.g. pa do isplate

- iznos od 31,72 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate

- iznos od 31,95 eur počev od 01.12.2009.g. pa do isplate

- iznos od 30,75 eur počev od 01.01.2010.g. pa do isplate

- iznos od 31,55 eur počev od 01.02.2010.g. pa do isplate

- iznos od 31,31 eur počev od 01.03.2010.g. pa do isplate

- iznos od 27,59 eur počev od 01.04.2010.g. pa do isplate

- iznos od 30,53 eur počev od 01.05.2010.g. pa do isplate

- iznos od 28,72 eur počev od 01.06.2010.g. pa do isplate

- iznos od 29,29 eur počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

- iznos od 29,39 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate

- iznos od 29,21 eur počev od 01.09.2010.g. pa do isplate

- iznos od 29,90 eur počev od 01.10.2010.g. pa do isplate

- iznos od 27,45 eur počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 22,72 eur počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 22,64 eur počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 20,32 eur počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 19,19 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 16,83 eur počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 17,64 eur počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 16,56 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 17,50 eur počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 16,40 eur počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 17,30 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 16,18 eur počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 14,42 eur počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 9,81 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 8,97 eur počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 8,87 eur počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 8,45 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 7,40 eur počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 7,31 eur počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 6,57 eur počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 6,28 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 5,52 eur počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 5,16 eur počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 4,57 eur počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 3,85 eur počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 3,47 eur počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 2,82 eur počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 2,33 eur počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 1,73 eur počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 1,05 eur počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 4,15 eur počev od 01.05.2013.g. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 3. točka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-6100007392/2007 sklopljenog 10. siječnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku CM iz [adresa] **.**.2007. , pod poslovnim brojem: OU-9/2007, između tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, kao pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 5.239,68 eura (pet tisuća dvjesto trideset devet eura i šezdeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. travnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to na:

- iznos od 0,06 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate

- iznos od 5,85 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate

- iznos od 17,95 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate

- iznos od 0,12 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate

- iznos od 32,21 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate

- iznos od 36,21 eur počev od 01.03.2009.g. pa do isplate

- iznos od 38,23 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate

- iznos od 33,44 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate

- iznos od 32,75 eur počev od 01.06.2009.g. pa do isplate

- iznos od 25,24 eur počev od 01.07.2009.g. pa do isplate

- iznos od 18,64 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate

- iznos od 20,95 eur počev od 01.09.2009.g. pa do isplate

- iznos od 25,84 eur počev od 01.10.2009.g. pa do isplate

- iznos od 23,05 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate

- iznos od 20,33 eur počev od 01.12.2009.g. pa do isplate

- iznos od 26,58 eur počev od 01.01.2010.g. pa do isplate

- iznos od 32,50 eur počev od 01.02.2010.g. pa do isplate

- iznos od 38,72 eur počev od 01.03.2010.g. pa do isplate

- iznos od 37,09 eur počev od 01.04.2010.g. pa do isplate

- iznos od 47,58 eur počev od 01.05.2010.g. pa do isplate

- iznos od 44,88 eur počev od 01.06.2010.g. pa do isplate

- iznos od 50,15 eur počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

- iznos od 79,86 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate

- iznos od 73,10 eur počev od 01.09.2010.g. pa do isplate

- iznos od 98,47 eur počev od 01.10.2010.g. pa do isplate

- iznos od 85,09 eur počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 75,02 eur počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 105,63 eur počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 124,55 eur počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 110,83 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 112,84 eur počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 102,99 eur počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 106,03 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 139,53 eur počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 144,23 eur počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 181,31 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 167,85 eur počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 146,88 eur počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 146,33 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 144,04 eur počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 151,65 eur počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 160,04 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 160,29 eur počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 155,02 eur počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 157,16 eur počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 160,30 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 156,91 eur počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 157,20 eur počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 154,08 eur počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 148,29 eur počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 155,34 eur počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 157,91 eur počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 156,88 eur počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 146,59 eur počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 153,76 eur počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 155,36 eur počev od 01.05.2013.g. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.827,95 eura (dvije tisuće osamsto dvadeset sedam eura i devedeset pet centi) sa zateznim kamatama počev od 8. siječnja 2026. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno valja ukazati kako je presudom Općinskog suda u Đakovu od 18. veljače 2021., poslovni broj: P-107/2019-24, u bitnome odlučeno kao u izreci ove presude, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2022., poslovni broj: Gž-1422/2021-2.

1.1. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2022., poslovni broj: Revd 2333/2022-2, dopuštena je revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2022., poslovni broj: Gž-1422/2021-2 radi pravnog pitanja koje u bitnom glasi: Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

1.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2024., poslovni broj: Rev 270/2023-2, pod točkom I. izreke ukinute su presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2022., poslovni broj: Gž-1422/2021-2 i presuda Općinskog suda u Đakovu od 18. veljače 2021., poslovni broj: P-107/2019-24 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II. izreke odlučeno je da se odluka o naknadi troška u povodu revizije ostavlja za konačnu odluku.

2. Tužitelj je 18. rujna 2018. ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s pravnim prednikom tuženika 10. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 na iznos od 44.000,00 CHF s rokom otplate od 6 godina. Kredit je isplaćen u cijelosti. Člankom 3. točka 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 4,65 % godišnje, a člankom 4. tužitelj se obvezao tuženiku plaćati kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebno zaključivanja Aneksa tom ugovoru. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope tuženik je povrijedio odredbu članka 3. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj se poziva na pravna shvaćanja zauzeta u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kao i na stav Vrhovnog suda u odluci Revt-249/14-2 u kojima je zauzet stav da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Banke to nisu činile, pa su navedene odredbe iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora potrošačima ostale potpuno nerazumljive. Navedene su presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, pa se tužitelj u individualnom postupku ima pravo pozivati na utvrđenja iz tih presuda. Osim toga člankom 3. toč. 4. Ugovora o kreditu tuženik je inkorporirao i valutnu klauzulu kojom je glavnicu vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu čijim je nekontroliranim rastom tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koliko je iznosio na dan sklapanja ugovora i tečaja koji se tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. I te su odredbe tužitelju bile nerazumljive kao prosječnom potrošaču, nepoštene, a prema tome i ništetne. Navedeno iz razloga što je tuženik kao kreditor propustio informirati tužitelja o četiri činjenice, i to općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Eur, da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja Euro zone potpuno neizvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Poziva se i na stav Ustavnog suda izražen u odluci broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine u kojem se navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi) podliježe testu poštenosti jer su banke trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule. U tom je smjeru išla je daljnja sudska praksa, presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Tuženik je ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule postupao nepošteno na način da je u Ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Time je tužitelja kao sudionika u obveznom odnosu doveo u neravnopravan položaj. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, tužitelj podnosi tužbu, te postavlja tužbeni zahtjev za isplatu novčane tražbine u domaćoj valuti koji se iznos obvezao točno odrediti nakon što od tuženika pribavi potrebne podatke i nakon što se provede odgovarajuće vještačenje.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivio tužbi, te osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je tužitelj s njegovim pravnim prednikom sklopio Ugovor o kreditu uz depozit radi adaptacije kuće. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje postupka, jer se od 1. siječnja 2014. na predmetni ugovor o kreditu primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23 % godišnje, sukladno Zakonu o izmjeni i dopuno Zakona o potrošačkom kreditiranju. Smatra neosnovanim pozivanje na primjenu presuda iz kolektivnog spora, te ističe da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sporne ugovorne odredbe su jasne, lako uočljive i razumljive, te nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Nadalje, odredbe čl. 138. a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete dok tužitelj traži isplatu na ime stečenog bez osnove, pa je pozivanje na iznesena pravna shvaćanja prema mišljenju tuženika bespredmetno. Tuženik je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama kojim je bila propisana obveza banaka učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, te ostavljena mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Osim toga tuženik je sve potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope. Sve do stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjena ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu, na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope, a nakon 1. siječnja 2014. tuženik je u cijelosti postupio sukladno zakonskim odredbama te primjenjivao kamatnu stopu od 3,23 %. Ugovorena kamatna stopa iz ugovora o kreditu je dopuštena i odrediva sukladno članku 269. stavku 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima, a odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, uočljiva i razumljiva. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale jasne pretpostavke za njezino određivanje, na što je tužitelj pristao, i što mu je pojašnjeno. Osim toga ugovor o kreditu solemniziran je od strane javnog bilježnika, te je javni bilježnik ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi i pojasnio pravne posljedice koje iz ugovora o kreditu proizlaze. S obzirom na navedeno tuženik smatra da je tužitelj mogao prigovoriti i utjecati na sadržaj svih ugovornih odredbi tako i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Prava volja stranaka je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, a tužitelj je dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, te konkludentno prihvaćao sve izmjene kamatne stope. Navode tužitelja o ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF tuženik osporava, te navodi da se i o tim odredbama ugovora pregovaralo. Ističe da je kreditni referent tuženika tužitelju pojasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje iz istog proizlaze. Za utvrđivanje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF potrebno je provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe da bi se utvrdilo da se spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo. Tuženik navedeno osporava, te smatra kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Značajnih fluktuacija CHF nije bilo sve do 2009. godine, te tuženik jednako kao ni tužitelj, nije imao razumnog osnova predvidjeti značajni porast CHF, a za ocjenu savjesnosti postupanja stranaka mjerodavan je trenutak sklapanja ugovora o kreditu. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne lako razumljive i lako uočljive. Ugovorena odredba o valutnoj klauzuli jasna je, razumljiva i lako uočljiva. Tuženik ističe da je u svojim glasilima upozoravao potrošače na rast tečaja, ako koja su glasila bila javno dostupna potrošačima u poslovnicama tuženika te putem interneta. U konačnici tuženik ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti.

4. Tužitelj je postavio manifestacijski zahtjev u smislu odredbe članka 186. b stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: Zakon o parničnom postupku), jer mu tuženik nije dostavio podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Nakon što je tuženik dostavio podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva tužitelj je postavio određen tužbeni zahtjev, koji je konačno specificiran po provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju, a uređen podneskom od 24. rujna 2024. na način da je kunske iznose iskazao u valuti euro prema fiksnom tečaju konverzije, i to na način kako je naznačeno u točkama II. i IV. izreke presude, a osnovom članka 325. a. Zakona o parničnom postupku.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 u iznosu od 44.000,00 CHF s rokom otplate 6 godina. Također nije sporno da su ugovorene kamate od 4,65 % promjenjive u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno tuženika, da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća. Također, nije sporno da je u tom pravnom odnosu tužitelj potrošač, te da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

6. Sporno je mogu li se na konkretan pravni odnos stranaka primijeniti utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., jesu li u Ugovor inkorporirane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne, pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 (list 3 do 9 spisa), materijalna dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu (list 28 do 93 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3142/18-2 (list 117 do 123 spisa), obavijest o promjenama kamatne stope i otplatni plan (list 187 do 196 spisa), pregled prometa po kreditu (list 197 do 203 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Toliću iz Slavonskog Broda. Osim toga, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te svjedoka CM, javnog bilježnika iz [adresa].

7.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka BM, zaposlenika tuženika, obzirom da je tuženik tijekom postupka (u podnesku od 15. svibnja 2020. – list 126 spisa) odustao od tog dokaznog prijedloga.

7.2. Valja ukazati kako u ponovljenom postupku nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ĐM, bivšeg djelatnika tuženika na okolnost da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarala o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja samog ugovora, obzirom na činjenicu da je tuženik u podnesku od 26. studenog 2025. (list 418 spisa) odustao od tog dokaznog prijedloga, čime je nedvojbeno otklonjena povreda na koju je ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 6. veljače 2024., poslovni broj: Rev 270/2023-2.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a primjenom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (list 407-411 spisa) u cijelosti osnovan.

9. Naime, iz Ugovora o kreditu uz depozit 5140030250-61000067392/2007 utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika 10. siječnja 2007. sklopio ugovor o kreditu radi adaptacije kuće u iznosu od 44.000,00 CHF, s rokom otplate od 6 godina. Odredbom članka 3. točka 2. ugovoreno je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.000,00 CHF zaračunavaju kamate od 4,65 % godišnje, dok je članku 3. točka 4. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama, obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Nadalje člankom 3. točka 5. stavkom 3. Ugovora propisano je da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Odredbom članka 5. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita, konkretno tužitelj izričito prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope, koje će se vršiti sukladno internim aktima Banke i koeficijentu konverzije i to na dan izvršenja konverzije, najviše jedan puta godišnje. Izmjena kamatne stope se u smislu članka 4. istog ugovora smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru.

10. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je tijekom 2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu u valuti CHF radi dovršenja obiteljske kuće u iznosu od 44.000,00 CHF na rok otplate od 6 godina. Tada je pristupio u banku, te tražio kredit čiju bi mjesečnu ratu mogao podmirivati s obzirom na njegova primanja. Upravo mu je navedeni kredit predočen kao najpovoljniji, iako je imao namjeru uzeti kredit u eurima. Nije mu pojašnjeno da je kamatna stopa u ugovoru o kreditu promjenjiva, pa dakle niti kako će se tijekom otplate mijenjati. Poznato mu je bilo da je kredit u CHF, no nije posebno niti razumio da će kredit biti vezan za promjenu valute, a osobito ga nitko nije upozorio da će rata kredita drastično porasti. Prema prvom otplatnom planu, mjesečna rata mu je bila 2.600,00 kn, što mu je bilo prihvatljivo i nije imao nikakvih saznanja, niti mu je pojašnjeno da postoji opasnost da će rata drastično porasti, čak do iznosa od 4.600,00 kn. Koliko se sjeća, jedina odredba ugovora o kojoj se pregovaralo i na koju je imao utjecaj je rok otplate kredita i visina rate. Nije tražio pojašnjenje vezano za ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pročitao je ugovor, ali je prihvatio sugestiju stručne osobe banke. Predmetni kredit otplatio je u cijelosti.

11. Svjedok CM je iskazao da se ne sjeća detalja u vezi solemnizacije ovog ugovora, ali da generalno kod postupka selemnizacije ugovora strankama se ugovor pročita, nekada cijeli, a nekada samo najvažnije odredbe koje se odnose na iznos odobrenog kredita, vrijeme otplate, a odredbu vezanu za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu strankama samo pročita te ju posebno detaljno ne pojašnjava, osim ako same stranke od njega traže detaljno pojašnjenje, a u konkretnom slučaju se ne sjeća da li je tužitelju davao takvo pojašnjenje.

12. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te ga sud u cijelosti prihvaća utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, i valutnoj klauzuli nije pregovaralo. Osim toga sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim u dijelu u kojem kazuje da mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF predočen kao povoljniji, a što ga je ponukalo na sklapanje upravo tog ugovora. Nadalje njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, pregledu prometa po kreditu i specifikaciji uplata iz kojeg je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata iznosila i preko 4.500,00 kn.

13. Valja opetovano ukazati kako je među strankama jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, odnosno je li tuženik temeljem takvih ništetnih odredbi stekao korist na štetu tužitelja, kao potrošača.

14. Tužitelj se osnovano poziva na pravna shvaćanja izražena u presudama Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P1401/12, presudu Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14, jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik Addiko Bank d.d. u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

15. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 4,65% godišnje na iznos glavnice u članku 3. stavku 2. Ugovora. U toj odredbi nije navedeno da će kamatna stopa biti promjenjiva, već je članku 5. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita, konkretno tužitelj izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama internim aktima banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa tom ugovoru. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora.

15.1. Činjenica jest da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom članka 502. c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se tijekom cijelog otplatnog razdoblja jednostranim odlukama tuženika mijenjala na više.

16. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. - dalje: ZZP/14.), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07.) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.1. Povezujući navedene zakonske odredbe s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku, valja zaključiti da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača. Navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, suprotno stavu tuženika, tužitelj se osnovano poziva na navedena pravna shvaćanja.

17. Nadalje, odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima.

17.1. Tako je odredbom članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17.2. Osim toga, odredbom članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

17.3. Također, valja napomenuti da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

18. Prema stavu suda u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati. Naime iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je u potpunosti izostalo pregovaranje o spornoj odredbi, a da nisu pojašnjeni niti parametri o kojima ovisi kretanje promjenjive kamatne stope.

19. Čitanjem Obavijesti o promjenama kamatnih stopa te otplatni plan (list 187 do 204 spisa) utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja mijenjala na više, te je s početno ugovorene od 4,65 % porasla na 6,75 %. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja, kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka, te se takovo postupanje protivili načelu savjesnosti i poštenja.

20. Tužitelj je bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa. Navedeno, prema mišljenju suda nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi članka 269. Zakona o obveznim odnosima. Također, tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa povećanim rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jer su postojala dva rizična elementa i to promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa pa je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava. Sve navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja. Činjenica da je tuženik u svojim glasilima objavljivao promjene kamatne stope, kao i što je tužitelju dostavljao obavijesti o promjenama kamatnih stopa s daljnjim otplatnim planom, ne čini spornu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi poštenom.

21. Odredba članka 4. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora), pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu, suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka, ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

22. Prema odredbi članka 98. Zakona o zaštiti potrošača prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe članka 4. među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata određuje prema jednostranoj odluci banke (kao jedne ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija) predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača.

23. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi članka 4. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, i u konačnici kako je takva odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije ima utjecaj na njezin sadržaj, sud je stava da je takva odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača), a što za posljedicu ima povrat svega što je tuženik stekao na ime nepoštene ugovorne odredbe, a temeljem pravila o povratu stečenog bez osnove.

24. Iz svih navedenih razloga, te članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača sud je stava da je i odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u članku 3. točka 4. Ugovora nepoštena.

24.1. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18-11 od 16. rujna 2019. godine zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i tuženik u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Niti o tim odredbama tužitelj nije dobio mogućnost pregovaranja. Navedeni mu je kredit zbog niske kamatne stope i niskog tečaja predočen kao povoljniji, a riječ je o Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

25. Iz svih prethodno obrazloženih razloga koji se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, sud je stava da je i odredba iz članka 3. točka 4. Ugovora kojim je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama a vezano za tečaj CHF, nepoštena ugovorna odredba, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva, i unaprijed je formulirana od strana tuženika kao trgovca. Ista je nesumnjivo, zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz specifikacije uplata. U postupku je, iskazom tužitelja, utvrđeno da je tužitelju predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen kao povoljniji, a nije upozoren na rizike istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora tužitelj je, kao potrošač, doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika. Stoga, sud je stava da je i odredba članka 3. točka 4. Ugovora nepoštena, a time, na temelju članka 102. Zakona o zaštiti potrošača i ništetna.

26. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Toliću iz Slavonskog Broda. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je uzimajući u obzir prvotno ugovorenu kamatnu stopu (od 4,65%), te tečaj CHF na dan isplate kredita, tužitelj za vrijeme otplate kredita, a obzirom na promjene kamatne stope pretplatio iznos od 1.174,37 eura, a na ime valutne klauzule, rasta tečaja iznos od 5.239,68 eura (dodatni nalaz i mišljenje od 23. prosinca 2020. na listu 255 do 260 spisa).

27. Vještak Filip Tolić saslušan na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2021. iskazao je da u cijelosti ostaje kod dodatnog nalaza i mišljenja od 23. prosinca 2020. godine, obzirom da je u izračunu preplaćenog iznosa po razlici u tečaju CHF u tom drugom nalazu i mišljenju uzeo u obzir tuženikovu primjedbu da kod istog obračuna u osnovnom nalazu i mišljenju od 15. rujna 2020. (list 171 do 204 spisa), nije umanjio izračun za već izračunatu razliku u kamati, pa isti smatra kako je ispravniji obračun naveden u dodatnom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2020. godine (list 255 do 260 spisa).

28. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, kao stručan i obrazložen, jer je dan u skladu s pravilima struke, a da je tome tako potvrđuju i stranke koje nisu na nalaz i mišljenje vještaka od 23. prosinca 2020., vezano za matematički izračun, u konačnici imale primjedbi. Iz nalaza i mišljenja, pojedinih iznosa po mjesecima tijekom otplatnog razdoblja, a po čemu je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev proizlazi da je tužitelj tijekom otplate kredita, pretplatio pojedine iznose čiji zbroj iznosi ukupno 6.414,05 eura (1.174,37 eura + 5.239,68 eura), što čini zbroj pojedinih pretplaćenih iznosa po mjesecima za vrijeme otplate.

28.1. Tužitelj ima pravo potraživati razliku svakog pojedinog više plaćenog iznosa na temelju nepoštenih odredbi, a koji su iznosi tablično navedeni u nalazu i mišljenju vještaka od 15. rujna 2020. (list 182 do 184 spisa) i dodatnom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2020. (list 255 do 260 spisa), po pojedinim mjesecima, i čiji zbroj iznosi 6.414,05 eura.

29. Tuženik naime, više nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka u nalazu od 23. prosinca 2020., no iznio je prigovore pravne prirode, jer je vještak izradio izračun primjenom ugovorene početne kamatne stope. Tuženik navedeno drži pogrešnim. Ističe da bi iz navedenog proizlazilo da su ugovorne strane ugovorile fiksnu kamatnu stopu a da je ugovor o kreditu sklopljen u kunama, a primjenjujući pritom kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF. Ističe da bi takovo prihvaćanje financijskog vještačenja značilo zanemarivanje činjenice sukladno tržišnim uvjetima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kada je kamatna stopa na kredite odobravane u kunama bila znatno viša od onih odobrenih u valutnoj klauzuli CHF. Ističe da je prava volja ugovornih strana bila sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, te se protivi da se izračun vještaka koji je sačinjen na temelju početno ugovorene kamatne stope koristi kao dokaz visine tražbine.

30. Sud nije prihvatio osnovanim istaknute prigovore tuženika. Naime, točno je da stranke nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu (iako isto nije vidljivo iz odredbe članka 3. točka 2. Ugovora), no da bi odredba o promjenjivoj kamatno stopa bila dopuštena i valjana potrebno je da ista bude jasna, lako uočljiva i razumljiva, što je u konkretnom slučaju izostalo. Upravo izostanak navedenog uzrokovao je nepoštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a vještačenje je provedeno prema prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi, koja je tužiteljici jedino bila objektivno poznata.

30.1. Uzgredno, tuženik je u podnesku od 26. studenog 2025. predložio dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost primjene kamatne stope koja je vrijedila za kredite u HRK u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu. Sud je na ročištu 3. prosinca 2025. odbio predmetni dokazni prijedlog i to iz razloga što je tuženik na temelju članka 299. Zakona o parničnom postupku prekludiran u predlaganju dokaza. Osim toga, radi se o pravnom pitanju na koje je sud odgovorio ovom presudom.

31. Odredbom čl. 1111 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

32. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. I zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (članak 1111. ZOO). Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, ali ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi naime, bili protivno svrsi odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14.) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interese potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

33. Kako je sud stava, a sve kako je prethodno obrazloženo, da su ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli, što je i utvrđeno pod točkom I. i III. izreke presude, a razlika pretplaćenih iznosa utvrđena je provedenim vještačenjem, sud je valjanom primjenom članka 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 6.414,05 eura, s pojedinim iznosima na način kako je naznačeno u točki II. i IV. izreke presude.

34. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju članka 1115. ZOO-a, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u točki II. i IV. izreke presude.

35. Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare, jer je stava da je zastara počela teći ispočetka 13. lipnja 2014. godine a sve prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/17-2 od 20. veljače 2018., te iznesenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. a koji glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je tužba podnesena 28. rujna 2018. to do podnošenja tužbe nije protekao rok iz članka 225. ZOO-a, odnosno opći zastarni rok od 5 godina (jer je riječ o stjecanju bez osnove), pa nije nastupila niti zastara tražbine.

36. U konačnici, nije cijenjen osnovanim niti prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, a koji prigovor obrazlaže činjenicom da je na sve Ugovore o kreditu tuženik primjenjivao kamatu po od 3,23 % od 1. siječnja 2014., stupanjem na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navedeno, prema mišljenju suda nije relevantno za ovaj postupak, i to iz razloga što je upravo prema dostavljenim podacima vještak izračunao razliku više plaćenih iznosa zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika, a koja je iznosila od 4,65 do 6,75 % u trenutku otplate kredita. Stoga, navedeno nema nikakav utjecaja na pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe.

37. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi nastali parnični trošak u iznosu od 2.827,95 eura koji se sastoji od troška sastava tužbe od 28. rujna 2018. u iznosu od 200,00 eura, nazočnosti na ročištima 4. prosinca 2018., 18. siječnja 2019., 21. svibnja 2020., 27. siječnja 2021., 3. prosinca 2025., svako ročište u iznosu od 200,00 eura, nazočnosti na odgođenom ročištu 28. prosinca 2020. u visini od 50,00 eura, troška nazočnosti na objavu presude u dva navrata u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 12. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 18. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 2.050,00 uvećano za PDV u iznosu od 512,50 eura i troška provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i nagrade isplaćene vještaku u iznosu od 265,45 eura čini ukupni nastali parnični trošak u iznosu od 2.827,95 eura, kako je to tužitelj i potraživao svojim zahtjevom za naknadom troška koji je u cijelosti u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: OT) pa je takvom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti udovoljio.

Đakovo, 8. siječnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u pet primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem opunomoćenika

2. Tuženiku, putem opunomoćenika