REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-6324/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Ljiljani Smiljanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, zastupanog po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. godine u prisutnosti I i II-tužitelja osobno uz punomoćnike stranaka, dana 08. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZT GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi suvlasnici (svaki u ½ dijela) površine od 135 m2, a što čini dio zk. čestice broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, ukupne površine 272 čhv 976 m2, sve upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva navedene nekretnine, na ime i suvlasništvo tužitelja, svakog u ½ dijela, a što će u protivnome zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana, te je tuženik dužan naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zz kamatama tekućom na taj trošak od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se u odnosu na nekretninu opisanu kao zk. čestica broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, ukupne površine 272 čhv 976 m2, upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazi u vrijeme podnošenja ove tužbe upisan kao samovlasnik tuženik. Tužitelji su suvlasnici nekretnine opisane kao zk. čestica broj 6118/849 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, [adresa], površine 2239 m2, i to GT u ¾, a ZT u ¼ dijela. U katastarskom operatu Grada Zagreba navedena zk. čestica opisana je kao: kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su suvlasnici nekretnine opisane kao zk. čestica broj 6118/740 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 42 i dvorište, [adresa], ukupne površine 1152 m2 i zk. čestice 6118/743 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište [adresa], površine 22 m2, sve upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to Hohnjec Mirko u ½ dijela i GT u ½ dijela. U katastarskom operatu Grada Zagreba navedena zk. čestica broj 6118/740 k. o. [katastarska općina], opisana je kao: kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dio nekretnine tuženika - odnosno dio zk. čestice broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 72 m2 (prema identifikaciji čini kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi se između naprijed navedenih nekretnina koje čine samovlasništvo tužitelja, odnosno 72 m2 od zk. čestice 9028/1 k. o. [katastarska općina] dijeli nekretnine tuženika (zk. česticu broj 6118/849 i 6118/740 k. o. [katastarska općina]), odnosno katastarske oznake 1929/2 i 1929/1 k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine tuženika čine na terenu jedinstvenu cjelinu. Tužitelji dugi niz godina, zajedno s svojim prednicima (više od 60 godina), nesmetano koriste dio čestice tuženika broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 72 m2 (kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) - budući se ista nalazi - proteže uz naprijed navedene tužiteljeve čestice, te na terenu sve zajedno čini jedinstvenu cjelinu. Na terenu ne postoje međašne oznake između nekretnina tužitelja i spornog dijela tuženikove nekretnine, niti postoji ograda između navedenih čestica. Ističe se kako nikada ni nije bilo ograde, niti međašnih oznaka. Također se ističe kako tužitelji ne posjeduju saznanje kada je i kako, temeljem čega tuženik upisan kao samovlasnik zk. čestice broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, površine 976 m2, odnosno kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, tužitelji ističu kako na terenu nikada nije bio postavljen predmetni vrelovod, odnosno kako ne postoji navedeni vrelovod koji bi bio ukopan u zemlji ili iznad zemlje, tako da tužitelji, kao niti njihovi prednici nikada nisu niti imali saznanje da bi njihove nekretnine „presijecala“ nekretnina tuženika u površini od 72 m2. Prednici tužitelja (roditelji tužitelja), kao i tužitelji osobno, nesmetano koriste i obrađuju nekretnine kojih su vlasnici i korisnici, s time da nesmetano koriste i posjeduju i navedenih 72 m2 kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dio zk. čestice tuženika 9028/1 k. o. [katastarska općina], dugi niz godine, više od 80 godina, te nisu niti znali ili imali saznanje da navedenih 72 m2 čine vlasništvo tuženika. Posebno se ističe činjenica kako Tuženik ne koristi i ne nalazi se ni na koji način u posjedu spornog dijela zk. čestice 9028/1 k. o. [katastarska općina], odnosno dijela kčbr.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 72 m2, a što čini predmet ovog postupka. Tužitelji koriste i posjeduju navedenu površinu od 72 m2, dugi niz godina, više od 80 godina, te ih nikada nitko nije smetao u korištenju i posjedovanju spornog dijela nekretnine, niti su isti znali ili mogli znati da navedenih 72 m2 ne čini njihovo vlasništvo. Tužitelji se nalaze u mirnom, vlasničkom posjedu navedenog dijela zk. čestice broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u površini 72 m2, dugi niz godina, te isto koriste zajedno s svojim nekretninama, kao jedinstvenu cjelinu, te obrađuju sukladno gospodarskoj namjeni istih. Navode da su se obratili tuženiku pisanim putem dana 29. ožujka 2022.g., te ponovno dana 09. studenog 2022.g. s prijedlogom da se navedeni prijepor riješi mirnim putem. Međutim, tuženik se oglušio na navedene prijedloge. Slijedom svega naprijed navedenoga, a budući da se tužitelji nalaze u mirnom, vlasničkom posjedu sporne nekretnine više od 80 godina, to imaju pravni interes – radi dosjelosti - ustati ovom tužbom, te predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da su tužitelji isključivi suvlasnici /svaki u ½ dijela/ 72 m2 od zk. čestice broj 9028/1 k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, ukupne površine 272 čhv 976 m2, upisano u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik Hrvatska elektroprivreda dd, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB 28921978587 dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva navedene nekretnine, na ime i vlasništvo tužitelja, svakog u ½ dijela, a što će u protivnome zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana, te je tuženik dužan namiriti tužiteljima prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zz kamatom tekućom na taj trošak od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tužitelji konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, traže utvrđenje da su isključivi suvlasnici (svaki u ½ dijela) površine od 135 m2, a što čini dio zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, ukupne površine 272 čhv 976 m2, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva navedene nekretnine ne ime i suvlasništvo tužitelja.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Navodi kako je tuženik zemljišnoknjižni vlasnik zk.č.br. 9028/1 k. o. [katastarska općina], u naravi vrelovod, površine 272 čhv, 976 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te ujedno i posjednik predmetne nekretnine, u katastru upisane kao k. č. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina] (Termoelektrana-toplana Zagreb). Naime, dio čestice koji je predmet ovog spora u površini od 72 m2, odnosno dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema identifikaciji zk. odnosi na dvije zk. čestice i to zk.č.br. 9028/1 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čiji je zemljišnoknjižni vlasnik tuženik HEP d.d., te na dio zk.č.br. 9028/7, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižni vlasnik Grad Zagreb. Tuženik navodi kako je točno da su se tužitelji obratili tuženiku u pokušaju mirnog rješenja spora.

4. Tuženik se u daljnjem tijeku postupku protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a ujedno ističe kako tužitelji ne ispunjavaju ni minimum kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dijela predmetne nekretnine dosjelošću, prvenstveno stoga što je poštenje nužna kvaliteta posjeda. Ističe kako tužitelji i njihovi pravni prednici od samog početka znaju da nisu vlasnici nekretnine oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da nikada nisu niti mogli biti vlasnici predmetnih nekretnina jer je ista stvar izvan prometa u smislu odredbe čl. 2. u vezi s čl. 61. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Predmetna nekretnina je od 1963. godine upisana kao vrelovod, od kada predstavlja stvar izvan prometa.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopis punomoćnice tužitelja upućen tuženiku, kopiju katastarskog plana za zemljišnu knjigu, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podatke o katastarskog čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka ing. Željka Perića, provedeno je geodetsko vještačenje po istom vještaku, te je proveden dokaz saslušanjem I i II-tužitelja.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Kako su tužitelji tužbu preinačili nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg je utvrđena točna površina spornog dijela to je preinaka tužbe izvršena podneskom od 29. srpnja 2024. godine svrsishodna te je temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a takva preinaka dopuštena.

8. Prema odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelji svoj tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva temelje na dugogodišnjem mirnom vlasničkom posjedu sporne nekretnine.

10. Međutim, da bi se pravo vlasništva steklo na temelju zakona, odnosno dosjelošću, nije dovoljno samo dugogodišnje posjedovanje.

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

13. Prema odredbi čl. 18. st. 1. -3. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] upisana kao suvlasništvo tužitelja.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kč. br. [katastarska čestica] upisane kao suvlasništvo tužitelja.

16. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je zkč. br. [katastarska čestica] površine 976 m2 upisana kao vlasništvo Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb.

17. Uvidom u izvadak iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se tužbeni zahtjev odnosi na dio kč. br. [katastarska čestica] koja se nalazi između kč. br. [katastarska čestica] (koje odgovaraju zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

18. Uvidom u povijesni izvadak iz Zemljišne knjige za zk.u. br. 22495 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je zkč. br. [katastarska čestica] upisana još 1964. godine kao društveno vlasništvo.

19. Radi identifikacije predmetnih nekretnina proveden je očevid na licu mjesta te geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Željku Periću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije usklađena sa evidencijom zemljišne knjige. Dio koji se nalazi između tužiteljevih čestica odgovara dijelu zemljišnoknjižne čestice z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na terenu nema vidljive sjeverne i južne granice tog dijela čestice koji koriste tužitelji, dok je na istočnoj i zapadnoj strani vidljiva ograda. Površina koja je u ograđenom dijelu nalazi se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na dijelu z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 135 m2. Predmetni dio je na skici lica mjesta obilježen slovima A-B-C-D-E. Na istoj skici su i koordinate istih točaka. Nalaz i mišljenje se temelji na dokumentima iz spisa, evidencije Ureda za katastar i snimljenog stanja na očevidu.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na isti.

21. I-tužitelj u svom iskazu navodi da 1955. godine, kada su njegovi roditelji kupili zemljište, radilo se o jednoj parceli koju su oni kao obitelj obrađivali. Međutim, 1961. godine se počeo raditi vrelovod te su presjekli njihovu česticu i rekli da će tim područjem ići vrelovod. Tom prilikom im nije plaćeno zemljište, već samo povrće koje je bilo zasađeno na njemu. Zbog navedenog nisu mogli doći na njihovu drugu česticu, odnosno na njihov drugi dio čestice. Međutim, 1991. godine tuženik je započeo sa uklanjanjem vrelovoda koji je u cijelosti uklonjen, a djelomično su uklonjeni i betonski temelji. Tada su mu rekli kako će ih ukloniti toliko da mogu dalje obrađivati zemlju. Nastavili su to sve obrađivati, a prestali su tek 2013. godine. Nitko drugi u tom periodu nije koristio to zemljište, a nakon 2013. godine su ga nastavili uređivati na način da bi ga pokosili i slično. Nisu znali na koga je upisano predmetno zemljište, odnosno kada su na katastar podnosili žalbe nakon što im je parcela bila presječena, dobivali su odbijenice kako na to nemaju pravo jer da je to od toplane. Vrelovod je maknut sa susjednih čestica, dakle taj dio koji je išao preko njih, poslije su gradili druge vrelovode na drugim lokacijama. Njegovi roditelji su 1955. godine sklopili Kupoprodajni ugovor za navedeno zemljište i platili ga. To zemljište je kupljeno od fizičkih osoba koji su tamo bili vlasnici. Ne može se točno sjetiti kako su se zvali. Navodi da su 1968. upisivali kuću koja je napravljena na toj parceli. Kuća je legalizirana. Na pitanje da li su temeljem rješenja o izvedenom stanju napravili utvrđivanje građevinske čestice, odgovara da je sve bilo tamo napravljeno.

22. II-tužitelj iskazuje suglasno I tužitelju time da navodi kako je 1955. godine predmetno zemljište kupljeno od obitelji Z i obitelji G. U odnosu na utuženih 135 m2, odgovara kako su oni neometano prolazili tim dijelom čak i dok je bio vrelovod, jer su morali prijeći. Doduše, nisu mogli prelaziti poljoprivrednim strojem, već samo pješice. Nakon što su uklonili vrelovod i sve počistili, mogli su neometano prolaziti i koristiti se tim zemljištem. Pojašnjava da je to sada otvorena parcela jedna i druga bez prolaza. Tuženik nije branio ni susjedima korištenje tih dijelova zemljišta kojima je ranije prolazio vrelovod.

23. Sud je u bitnom prihvatio iskaze saslušanih tužitelja te iz istih utvrdio kako nisu osnovani navodi tužbe prema kojima tužitelji nisu znali da je tuženik upisan kao vlasnik dijela koji se nalazi između njihovih nekretnina obzirom tužitelji još od 1961. godine kada se počeo graditi vrelovod znaju za navedeno, a navode kako su dobili i naknadu za uništeno povrće. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da su nakon izgradnje vrelovoda po vlastitim navodima podnosili žalbe koje su im odbijene uz obrazloženje "da je to od Toplane". Dalje iz iskaza tužitelja proizlazi kako nakon 1991. godine nakon što je uklonjen vrelovod nisu dobili nikakvu odluku od tuženika već navodno samo informaciju da taj dio mogu obrađivati.

24. Prvenstveno valja navesti kako je utuženi dio nekretnine zk.č.br. 9028/1 k. o. [katastarska općina] od 1964. godine upisan kao društveno vlasništvo, a tužitelji nisu dokazali da su prethodno postojali neki drugi upisi u odnosu na tu nekretninu ili da bi taj dio bio dio nekretnine koju su kupili prednici tužitelja.

25. O pitanju stjecanja prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću u razdoblju prije 8. listopada 1991. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio svoje pravno shvaćanje u brojnim odlukama (npr. Rev 114/08 od 28. listopada 2008., Rev-x 856/12 od 11. prosinca 2013., Rev-x 27/09 od 13. svibnja 2014., Rev 79/10 od 17. travnja 2013., Rev-x 1188/11 od 7. veljače 2012.), koje do danas nije izmijenio, a prema kojem: - do 1974. mogla su se dosjelošću stjecati samo prava korištenja na sredstvima u društvenom vlasništvu, a ne i pravo vlasništva u smislu građansko privatnog prava, - prema Ustavu SFRJ iz 1974. i Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 53/76, 57/83, 85/87, 6/88, 77/88, 40/89, 60/89, ''Narodne novine'', broj 53/91) koji je nevažeći od 8. listopada 1991., nije se moglo dosjelošću stjecati pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu u klasičnom smislu privatno-građanskog prava, jer je u to vrijeme polazište bio nevlasnički koncept društvenog vlasništva, te se pravo korištenja (upravljanja i raspolaganja) nije smatralo subjektivnim imovinskim pravom koje se može prenositi i stjecati u pravnom prometu, već su se samo prenosila sredstva, - stupanjem na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91. i 91/96.) 1. rujna 1980. izričito je odredbom čl. 29. bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, - nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske (1990.) društveno vlasništvo kao pravna kategorija je prestalo postojati, a odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO o zabrani stjecanja prava dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, - izmijenjenom odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP ("Narodne novine", broj 114/01) propisano je da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje samih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

26. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. propisano je da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, pa iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama broj U-I58/1997, U-I-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani, nego sama država.

27. Naime, u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., zauzeto je slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću, na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

28. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću.

29. Međutim, iz navoda samih tužitelja proizlazi kako su preko spornog dijela čestite samo prolazili od 1961. godine do 1991. godine i to samo pješice jer im vrelovod nije omogućavao drugačije kretanje. Tak nakon 1991. godine su dobili dozvolu taj dio obrađivati.

30. Iz navedenog proizlazi da tužitelji navedeni dio do 1991. godine nisu ni posjedovali, a znali su i da isti nije njihovo vlasništvo slijedom čega razdoblje prije 1991. godine nije relevantno.

31. Kao što je navedeno nakon 1991. godine tužitelji su počeli obrađivati taj dio nakon što im je tuženik to dozvolio.

32. Iz navedenog proizlazi kako tužitelji nisu ni pošteni ni zakoniti posjednici utuženog dijela zemljišta. U konkretnom slučaju radi se o prekariju, a ne o poštenom posjedu jer dozvola da se nešto radi (obrađuje) na površini zemljišta nije valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

33. U razdoblju od 1955. godine pa do 1961. godine kada su navodno tužitelji temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora posjedovali čestice (uključujući i utuženi dio) kao cjelinu, sve i da su bile ispunjene sve druge pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (a što nije dokazano) nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnine.

34. Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

35. Uz to valja napomenuti da tužitelji tužbenim zahtjevom ne traže utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj zemljišnoknjižnoj čestiti kao nekretnini već samo na jednom njezinom dijelu koji dio nije pobliže ni određen kako bi eventualno predstavljao fizički odijeljeni dio, već je određena samo površina tog dijela što takav zahtjev uz to čini neodređenim i neprovedivim u Zemljišnoj knjizi sve kad bi kao takav bio i usvojen.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav podneska od 21.10.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 1. – 150,00 eur, te za zastupanje na ročištu 13.11.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. - 150,00 eur, što ukupno iznosi 300,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 75,00 eur ukupno iznosi 375,00 eur.

37. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 08. siječnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.