Poslovni broj: P-5838/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku naplate pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika, EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, temeljem Zadužnice posl. broj: OV- 27705/2008 od 21.10.2008.g., ovjerene od strane Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba dana 21.10.2008.g., proglašavaju se nedopuštenim.
II. Nalaže se tuženiku, EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, naknaditi tužitelju, IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.“.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: Ovr-2787/2024-4 od dana 13.09.2024. (u daljnjem tekstu: Zaključak), kao ovršenik, upućen da u roku od 15 dana od primitka navedenog Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, određene na temelju ovršne isprave – zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Alemki Gajski, posl. broj: OV-27705/2008 od dana 21.10.2008. (u daljnjem tekstu: Zadužnica), zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog Zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; u daljnjem tekstu: OZ), da je tuženik dana 16.02.2023. dostavio Financijskoj agenciji Zahtjev za naplatu iznosa od 21.681,78 EUR temeljem Zadužnice posl.br. OV-27705/2008, da je tužitelj potom podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe, no da je sud rješenjem od 13.09.2024. odbio prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja za odgodu ovrhe te je Zaključkom tužitelja uputio na pokretanje parnice, ističe da je tuženik neosnovano aktivirao Zadužnicu iz razloga što je njegovo potraživanje zastarjelo i prestalo, da je naime, ovršna isprava, Zadužnica, temeljem koje ovrhovoditelj zahtijeva naplatu starija od 10 godina jer je donesena dana 21.10.2008. pa da i iz toga razloga nema osnove zahtijevati naplatu temeljem predmetnog rješenja, a sve sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, no međutim da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, da je prema tome ispunjen uvjet iz čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona, radi kojega je tužitelj Zaključkom upućen pokrenuti ovaj postupak, da tužitelj ujedno u cijelosti osporava predmetno potraživanje koje tuženik pokušava naplatiti. Nadalje napominje i skreće pozornost na činjenicu da je upitna i sama aktivna legitimacija ovrhovoditelja u ovršnom postupku, odnosno pasivna legitimacija tuženika u ovom parničnom postupku, budući da tuženik tužitelja nije obavijestio o ustupu tražbine kako nalaže i odredba koja proizlazi iz čl. 82. st.1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, da tuženik uz zahtjev za izravnu naplatu, kao niti u postupku pred naslovljenim sudom koji se vodio povodom prijedloga ovršenika, ovdje tužitelja, za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pod posl. br. Ovr- 2787/2024, uopće ne prilaže osnovu za plaćanje temeljem koje postavlja ovršni zahtjev prema ovdje tužitelju, čime se dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost tuženikova potraživanja, napominje da bi mu provedbom ovrhe sukladno Zahtjevu za izravnu naplatu temeljem Zadužnice, odnosno provedbom pljenidbe i prijenosa, nastala teško nadoknadiva šteta iz razloga što je jasno kako već ima izrazito mala mjesečna primanja, a uvažavajući činjenicu da je u očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje FINA-e, na prvom mjestu već zavedena osnova za plaćanje temeljem izravne naplate, u iznosu od 105.902,94 €, čijim izvršenjem već sada tužitelju ne preostaje dovoljno sredstava za dostojanstven život, da bi neosnovanom provedbom pljenidbe i prijenosa tužitelj praktički ostao bez sredstava za svakodnevne životne potrebe i podmirenje redovitih troškova, te da s obzirom da iz svega ranije navedenog proizlazi nedopuštenost ovrhe koju je protiv tužitelja pokrenuo tuženik temeljem Zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Alemke Gajski posl. broj: OV- 27705/2008 od 21.10.2008. predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude pod navodnim znacima.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe kako je tužitelj u tužbi naznačio suviše visoku vrijednost predmeta spora, na način da ista nepravilno utječe na pravo tužitelja na naknadu troškova ovog postupka, naglašava kako se u konkretnom predmetu radi o deklaratornom zahtjevu, u kojem tužitelj traži da sud utvrdi nedopuštenost izravne naplate, a ne o kondemnatornom zahtjevu, da u skladu s ustaljenom sudskom praksom, vrijednost predmeta spora za tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno tužbe radi utvrđenja, iznose EUR 1.327,23/kn 10.000,00, da tužitelj u tužbi nepravilno određuje visinu predmeta spora u iznosu EUR 21.517,78, a koji iznos ni na koji način nije povezan s ovim predmetom. Nadalje navodi kako je tužitelj na pokretanje ovog postupka upućen Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br.: Ovr-2787/2024, od dana 13.09.2024. i to isključivo zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), odnosno zbog zastare potraživanja, da je odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona propisano kako će sud prvoga stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 2. t. 7. i t. 9. – 11. Ovršnog zakona, a zbog kojeg je izjavio žalbu, da slijedom navedenog, predmet ovog postupka može biti isključivo proglašenje nedopuštenim ovrhe u postupku izravne naplate koji se provodi kod Financijske agencije temeljem ovršne isprave – Zadužnice posl. br.: OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., zbog zastare potraživanja budući da je sud prvog stupnja isključivo radi navedenog razloga uputio ovršenika na pokretanje ovog parničnog postupka, da zbog navedenog tužitelj ne može u tužbi isticati nove prigovore koje nije isticao u prijedlogu za nedopuštenost kao i one zbog kojih nije upućen na pokretanje ovog parničnog postupka, poput nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja za pokretanje i provođenje postupka izravne naplate temeljem ovršne isprave – Zadužnice posl. br.:
OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., da je tužitelj pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br.: Ovr-2787/2024, od dana 13.09.2024., odbijen sa prijedlogom za odgodu ovrhe, a koje razloge iznova ponavlja u ovoj tužbi, ukazuje kako razlozi za odgodu ovrhe, a čije postojanje tužitelj nije dokazao ni u postupku pravnih radnji ovršenika, kao ni u ovoj tužbi, uopće nisu predviđeni te ne mogu biti razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, opreza radi ističe kako tužiteljev prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja za pokretanje i provođenje postupka izravne naplate temeljem ovršne isprave – Zadužnice posl. br.:
OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., osim što je nedopušten, također i u cijelosti neosnovan, da je dana 31.12.2018. sklopljen Ugovor o cesiji, između društva ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 14036333877, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem: OV-53/2019, od dana 03.01.2019., a temeljem kojeg je tuženik postao vlasnik dospjelog, a nepodmirenog dugovanja koje je predmet ovog postupka, da je još u postupku pravnih radnji ovršenika dostavio dokaz o prijenosu tražbine iz zadužnice sa prethodnog vjerovnika na ovdje tuženika, te da je, iako to uopće nije bila njegova zakonska obveza već obveza ustupitelja, obavijestio dužnika o prijenosu tražbine. Nadalje navodi kako je tužitelj svakako bio upoznat sa prijenosom tražbine, budući da je tuženik već u postupku zaplijene po pristanku dužnika koji se temeljem druge ovršne isprave provodi kod poslodavca tužitelja, tužitelju i njegovu punomoćniku (koji je u navedenom postupku zastupao poslodavca tužitelja), dostavio dokaz o prijenosu tražbine, kao i cjelokupno pravno objašnjenje i obrazloženje na prigovore poslodavca tužitelja, odnosno na prigovore samog tužitelja. U odnosu na navod tužitelja da tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine, budući da u postupak pravnih radnji ovršenika, a ni prilikom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije, nije dostavio ovršnu ispravu temeljem koje traži provedbu ovrhe ukazuje kako je navedeni prigovor tuženika, osim što je nedopušten i sulud, također i u cijelosti neosnovan, neutemeljen, paušalan, bez ikakve pravne logike i usmjeren isključivo izbjegavanju podmirenja obveze, ističe kako je postupanje Financijske agencije prilikom provođenja ovrhe na novčanim sredstvima detaljno uređeno Ovršnim zakonom, Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te Pravilnikom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da je uistinu teško zamisliti da bi Financijska agencija, kao provedbeno tijelo koje je gotovo pa općepoznato po svojem strogom formalizmu u postupanju, provela postupak izravne naplate u korist bilo kojeg ovrhovoditelja, a da joj prethodno nije dostavljena ovršna isprava temeljem kojeg se isti ima provesti, opreza radi kao dokaz dostavlja sve zahtjeve za izravnu naplatu, kako prethodnog ovrhovoditelja, tako i vlastiti, a iz kojih je jasno vidljivo kako je original ovršne isprave - Zadužnice posl. br.: OV- 27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., dostavljen Financijskoj agenciji još prilikom podnošenja prvog zahtjeva za izravnu naplatu dana 13.09.2013., a radi otklanjanja svake sumnje, tuženik dostavlja i presliku same ovršne isprave. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, tuženik ističe kako je navedeni u cijelosti neosnovan, ukazuje kako se na tražbinu iz zadužnice ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok kako to neispravno tvrdi tužitelj u tužbi, već se na istu ima primijeniti u skladu s Pravnim shvaćanjem zauzetim na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Su-IV-4/18-17, od dana 19.11.2018., petogodišnji zastarni rok, budući da je tražbina osigurana Zadužnicom, a koja je privatna isprava na kojoj je kod javnog bilježnika ovjeren samo potpis dužnika, odnosno nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), da je odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, da je odredbom čl. 245. Zakona o obveznim odnosima propisano kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, ističe kako se dospjela, a nepodmirena tražbina koja je predmet ovog postupka odnosi na tražbinu iz Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, sklopljenog dana 21.10.2008., između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: , kao Kreditora te CK iz [adresa], OIB: , kao Korisnika kredita, a budući da se dužnik nije pridržavao uvjeta iz navedenog ugovora, prethodni vjerovnik raskinuo je navedeni ugovor dana 07.10.2014., čime je cjelokupna tražbina iz istog dospjela na naplatu, a tužitelj je navedeni raskid ugovora zaprimio dana 09.10.2014., da je s obzirom na navedeno, jasno kako je zastarni rok za navedenu tražbinu počeo teći od dana raskida, odnosno od dana 07.10.2014., da je prethodni vjerovnik prekinuo zastaru za dio potraživanja najprije podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije dana 13.09.2013. i to za dio duga u iznosu EUR 1.761,91., da je zatim dana 27.03.2014. prethodni vjerovnik „povećao dug“ po navedenoj zadužnici za iznos EUR 3.591,92, te konačno, nakon raskida Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, prethodni vjerovnik pokrenuo je dana 27.11.2014. izravnu naplatu kod Financijske agencije za cjelokupni dug, odnosno za preostali iznos duga EUR 11.337,72, da su navedeni postupci neprekidno bili u tijeku do dana 17.07.2019. a kada su obustavljeni ex lege, u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, budući da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, da je s obzirom na navedeno jasno kako je prekid zastare neprekidno bio u tijeku za cijelo vrijeme trajanja navedenog postupka izravne naplate, te da je nakon njegova okončanja, zastara iznova počela teći u novom petogodišnjem zastarnom roku, a pozivom na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. br.: Rev-1027/2021, od 03.05.2022. Nadalje navodi da je tuženik dana 16.02.2023. pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem ovršne isprave – Zadužnice posl. br.: OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., zbog čega je iznova došlo do prekida zastare prije nego li je protekao novi petogodišnji zastarni rok, te da je jasno kako nije nastupila zastara potraživanja za tražbinu iz ovršne isprave - Zadužnice posl. br.: OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, od dana 21.10.2008., da je stoga i navedeni prigovor tužitelja, iako jedini dopušten od svih koje je istaknuo u tužbi, također kao i ostali u cijelosti neosnovan. Slijedom navedenoga predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zaključak ovog suda posl.br. Ovr-2787/2024-4 od 13.09.2024. (list 6-10 spisa), prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom prijenosa (list 11-14 spisa), zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji Zagreb od 16.02.2023. (list 15-17 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate na ime tužitelja (list 18-19 spisa), izvadak popisa neizvršenih osnova u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz online servisa Financijske agencije (list 29 spisa), korespondenciju iz postupka zapljene po pristanku dužnika (list 33-34, 40-43, 52-53, 56-57 spisa), povećanje zahtjeva za naplatu zadužnice OV-27705/2008 od 25.11.2014. (list 38 spisa), presliku Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008 od 21.10.2008. (list 44-48 spisa), presliku raskida Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, zajedno sa izvodom iz otvorenih stavaka te povratnicom (list 49-51 spisa), zahtjev za povećanje duga po običnoj zadužnici OV-27705/2008 (original zadužnica OV-27705/2008 dostavljena FINI od 09.09.2013.) od 25.03.2014. (list 54 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV-27705/2008 s datumom primitka od 27.03.2014. (list 58 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od dana 16.02.2023. (list 59-63 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV-27705/2008 s datumom primitka od 27.11.2014. (list 65 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV-27705/2008 s datumom primitka od 13.09.2013. (list 66 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV-27705/2008 s datumom primitka od 16.02.2023. (list 67 spisa), zahtjev za naplatu zadužnice OV-27705/2008 od 13.09.2013. (list 68 spisa), presliku Zadužnice posl. br.: OV-27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba 21.10.2008. (list 70-71 spisa), presliku Ugovora o cesiji od 31.12.2018. (list 78-81 spisa), presliku Dodatka uz Ugovor o cesiji od 12.06.2019. (list 82-85 spisa).
4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim novčanih sredstava tužitelja u postupku naplate pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika temeljem Zadužnice posl. broj: OV-27705/2008 od 21.10.2008., ovjerene od strane Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba dana 21.10.2008., a sve temeljem odredbe čl. 50 st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22: dalje u tekstu: OZ), kao što stoji u zaključku ovog suda od 13. rujna 2024. posl.br. Ovr-2787/2024-4.
5.1. Za napomenuti je tužitelju da predmet ovog postupka može biti isključivo proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika temeljem ovršne isprave – Zadužnice posl. br.: OV- 27705/2008, ovjerene kod Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba dana 21.10.2008., zbog istaknutog prigovora zastare potraživanja budući da je tužitelj isključivo radi navedenog razloga naprijed navedenim zaključkom od 13. rujna 2024. upućen na pokretanje predmetnog parničnog postupka, pa zbog navedenog tužitelj ne može u tužbi isticati nove prigovore koje nije isticao u prijedlogu za nedopuštenost kao i one zbog kojih nije upućen na pokretanje ovog parničnog postupka, poput nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja za pokretanje i provođenje postupka izravne naplate, promašene pasivne legitimacije, činjenicu da je predmetno potraživanje prestalo, kao niti isticati razloge za odgodu ovrhe o kojima je već odlučio ovaj sud rješenjem posl. br. Ovr-2787/2024 dana 13.09.2024.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem Zadužnice posl. broj: OV-27705/2008 od 21.10.2008., ovjerene od strane Javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba dana 21.10.2008.
7. Nije sporno niti da je tužitelj od strane ovog suda zaključkom posl.br. posl. br. Ovr-2787/2024-4 od 13. rujna 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, kako to i proizlazi iz sadržaja istog zaključka.
8. Među strankama je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo odnosno je li protekao rok u kojem je tuženik mogao tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave - Zadužnice posl. broj: OV-27705/2008 od 21.10.2008.
9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 066-629/2008 od 21.10.2008. utvrđeno je da je isti zaključen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao banke, i ZK, kao korisnika kredita, ovdje tužitelja, kojim je banka odobrila korisniku kredita nenamjenski kredit uz paket tekućeg računa u iznosu od 157.000,00 kn uz kamate od 8,49% dekurzivno godišnje na rok otplate od 9 godina od dana stavljanja kredita u otplatu u 108 mjesečnih anuiteta, da su instrumenti osiguranja naplate tražbine iz ovog ugovora, između ostalih, zadužnica korisnika kredita sukladno odredbama Ovršnog zakona, s potpisom ovjerenim od strane javnog bilježnika, da korisnik kredita ovlašćuje banku da primljene instrumente osiguranja novčane tražbine kao i tražbinu iz ovog ugovora ima pravo prenijeti odnosno prodati trećoj osobi, da su ugovorne strane suglasne da banka može raskinuti ovaj Ugovor prije isteka njegovog redovnog trajanja, čime tražbina iz ovog Ugovora dospijeva u cijelosti, da se Ugovor smatra raskinutim danom otpremanja obavijesti o raskidu preporučenom poštom na posljednju adresu korisnika kredita koja je poznata banci. Navedeni ugovor je potpisan od strane korisnika kredita i banke, a na istom je potpis korisnika kredita ovjeren od strane javnog bilježnika Alemke Gajski pod brojem ovjere OV-27703/2008 dana 21.10.2008.
10. Uvidom u običnu zadužnicu od 21.10.2008. (list 70-71 spisa) utvrđeno je da istom ZK, kao dužnik, u svojstvu korisnika kredita, navedenom zadužnicom daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, kao vjerovniku, iz Ugovora o kreditu broj 066-629/2008 od dana 21.10.2008. u iznosu od 157.000,00 kn uvećano za redovne i zatezne kamate, naknade i troškove, danom kada vjerovnik dostavi ovu zadužnicu (neposredno, putem javnog bilježnika ili preporučenom poštanskom pošiljkom) zaplijene svi računi i to kunski i devizni, koji su otvoreni ili budu otvoreni na ime dužnika u bilo kojoj banci ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, te da pravna osoba novac s tih računa izravno isplati vjerovniku na račun ili na način koji vjerovnik odredi, a sve do potpunog namirenja tražbine vjerovnika, da navedena isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po svim računima dužnika i prenosi na vjerovnika radi naplate, uz uvjet javnobilježničke ovjere potpisa dužnika, da dužnik ovlašćuje vjerovnika da radi naplate po ovoj zadužnici postupi sukladno odredbama čl. 183 Ovršnog zakona. Zadužnica je potpisana po TK u [adresa] **.**.2008. te je potpis istoga ovjeren od strane javnog bilježnika Alemke Gajski pod brojem ovjere OV-27705/2008 dana 21.10.2008.
11. Uvidom u raskid Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, zajedno sa izvodom iz otvorenih stavaka, te povratnicom od 07.10.2014. (list 49-51 spisa), utvrđeno je da istim banka obavještava BK, korisnika kredita, da zbog neplaćanja dospjelih obveza, unatoč opomenama koje su mu poslane, raskida Ugovor o kreditu broj 066-629/2008 s pripadajućim aneksima, koje je sklopio s Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, da danom otpreme navedene Izjave o raskidu gore navedenog Ugovora kredit dospijeva na naplatu u cijelosti, te da mu u privitku dostavljaju i Izvadak iz poslovnih knjiga po navedenom Ugovoru o kreditu broj 066- 629/2008, te da ga pozivaju da namiri dospjelo dugovanje banci u roku od 15 dana od dana dospijeća, a utvrđenom u prethodnom stavku navedene izjave o raskidu Ugovora o kreditu, uplatom na račun banke jer će u protivnom zatražiti ovrhu. Navedena Izjava o raskidu Ugovora poslana je poštom preporučeno 07.10.2014., a istu je tuženik uredno i osobno zaprimio 09.10.2014.
12. Uvidom zahtjev za naplatu zadužnice OV-27705/2008 od 13.09.2013. (list 68 spisa) utvrđeno je da je isti dostavljen FINI od strane Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb radi prisilne naplate potraživanja banke u iznosu od 13.275,08 kn sa računa Kobaščak Silvia, a na temelju zadužnice koju dostavljaju u originalu.
12.1. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV- 27705/2008 s datumom primitka od 13.09.2013. (list 66 spisa) utvrđeno je da je na temelju iste pokrenut postupak kod FINA-e dana 13.09.2013. za iznos od 1.761,91 €, te da na istoj stoji primjedba – nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a.
12.2. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV- 27705/08 NSD s datumom primitka od 27.03.2014. (list 58 spisa) utvrđeno je da je na temelju iste pokrenut postupak kod FINA-e dana 27.03.2014. za iznos od 3.591,92 €, te da na istoj stoji primjedba – nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a.
12.3. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV- 27705/2008-Z003 s datumom primitka od 27.11.2014. (list 65 spisa) utvrđeno je da je na temelju iste pokrenut postupak kod FINA-e dana 27.11.2014. za ukupni iznos od 11.337,72 €, te da na istoj stoji primjedba – nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a.
12.4. Uvidom u presliku zahtjeva za izravnu naplatu od dana 16.02.2023. (list 59-63 spisa) utvrđeno je da istim EOS Matrix d.o.o., ovdje tuženik, zahtijeva od FINA- e izravnu naplatu novčane tražbine na računima ZK, ovdje tužitelj, temeljem Zadužnice posl. broj: OV-27705/2008 od 21.10.2008.
12.5. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje posl. br.: OV- 27705/2008 s datumom primitka od 16.02.2023. (list 67 spisa) utvrđeno je da je na temelju iste pokrenut postupak kod FINA-e dana 16.02.2023. za ukupni iznos od 21.517,58 €.
13. Uvidom u izvadak popisa neizvršenih osnova u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima iz online servisa Financijske agencije (list 29 spisa), utvrđeno je da su se osnove za plaćanje OV-27705/2008, OV-27705/08 NSD i OV-27705/2008-Z003 prestale izvršavati 17.07.2019. odnosno da su iste isknjižene navedenog dana.
14. Slijedom naprijed navedenog za utvrditi je da je predmetna zadužnica posl. broj: OV-27705/2008 od 21.10.2008. koja predstavlja temelj, odnosno ovršnu ispravu za izravnu naplatu, sastavljena temeljem odredbi tada važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje u tekstu OZ/96) koji je bio na snazi u trenutku sastavljanja zadužnice. Sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96 dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Dakle, u trenutku sastavljanja zadužnice nije bila potrebna potvrda javnog bilježnika odnosno solemnizacija privatne isprave da bi se radilo o valjanoj ovršnoj ispravi.
14.1. U odnosu na takvu ispravu u primjeni je pravni stav sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018. koji glasi: Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).
15. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
16. Pravni prednik tuženika, prije zaključenja Ugovora o cesiji s tuženikom od 31.12.2018. ovjerenog kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek 03.01.2019. pod brojem ovjere OV-53/2019 te Dodatka uz Ugovor o cesiji od 31.12.2018. sklopljenog dana 12.06.2019. i ovjerenog kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek 27.06.2019. pod brojem ovjere OV-5366/2019, pokrenuo je postupak izravne naplate kod FINA-e temeljem predmetne zadužnice radi naplate svog potraživanja iz Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, u zastarnom roku od pet godina, odnosno pravovremeno jer se radilo o Ugovoru iz 2008. koji je raskinut 07.10.2014. Naime, respektirajući činjenicu da je potraživanje iz zadužnice apstraktno i da služi osiguranju drugog potraživanja, u ovom slučaju Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008 rokovi zastare se ne računaju od dana izdavanja zadužnice, kako to smatra tužitelj, već od dana kad su dospjele neplaćene rate iz Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008, odnosno od dana raskida Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008 tj. od 07.10.2014. Sukladno navedenom kad se ima u vidu da je prednik tuženika pokrenuo postupak izravne naplate temeljem predmetne zadužnice prvi put 13.09.2013. za dio potraživanja, da je zatim 27.03.2014. povećao dug po navedenoj zadužnici, te potom nakon raskida Ugovora o kreditu broj: 066-629/2008 dana 27.11.2014. pokrenuo izravnu naplatu kod FINA-e za cjelokupni dug, odnosno za preostali iznos duga od 11.337,72 €, za utvrditi je da prednik tuženika pokretanjem navedenih postupaka nije bio u zastari i da je postupak izravne naplate bio je pokrenut unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
17. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je stoga radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastare. Taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (odredba čl. 242. st. 1. ZOO-a), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a) nego je došlo do prestanka izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu, odnosno došlo je do nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20) i stoga se ne može smatrati da prekid zastare nije ni nastupio.
18. Odredbom čl. 245 st. 1 ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, stavkom 6. istog članka propisano je da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
19. Sukladno naprijed navedenoj i citiranoj odredbi ZOO-a za utvrditi je da je novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano predmetnom zadužnicom koja je predmet ovog postupka počeo teći 17. srpnja 2019., okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 13.09.2013., 27.03.2014. i 27.11.2014., i to prestankom izvršenja kod FINA-e isknjiženjem duga temeljem čl. 12. ZPONS-a, pa je, podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 16. veljače 2023. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka, čime je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Alemke Gajski pod brojem OV- 27705/2008 dana 21.10.2008. neosnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.
20. Slijedom svega navedenog, a obzirom da u postupku nije utvrđeno da je potraživanje tuženika zastarjelo, sud je obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ-a, tužbeni zahtjev odbio u cijelosti i odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 08. siječnja 2026.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 261,63 eur
- tuženiku
