REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-434/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Frani Sikirica, odvjetniku u Splitu, protiv tužene LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. listopada 2025. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i pun. tužene, dana 8. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na ime tužene za 1/3 idealnog dijela, uz brisanje prava vlasništva na toj istoj nekretnini sa imena tužiteljice za 1/3 idealnog dijela, a do koje uknjižbe je došlo na temelju Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 04. 10. 2019.g. pod poslovnim brojem Z- 37017/2018 (Z-10461/17).

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] kako je bilo prije uknjižbe prava vlasništva ime tužene za 1/3 idealnog dijela i brisanja prava vlasništva na toj istoj nekretnini sa imena tužiteljice za 1/3 idealnog dijela, a koja uknjižba prava vlasništva je određena na temelju Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 04. 10. 2019.g. pod poslovnim brojem Z-37017/2018 (Z-10461/17).

Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.449,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 1.veljače 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 22. ožujka 2017.godine tužena u svojstvu predlagateljice podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka o odnosu na č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] kojim je tražila da ona nakon provedenog postupka bude u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo, uz brisanje toga prava sa imena do tada uknjiženih suvlasnika, a između ostalih i sa imena tužiteljice za 1/3 idealnog dijela. Provodeći predmetni postupak po prijedlogu tužene Općinski sud u Splitu da je počinio više povreda odredbi Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 10004, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - ZZK), a što za posljedicu da ima nezakonitost donesenog rješenja i nevaljanost uknjižbe prava vlasništva na ime tužene za 1/3 idealnog dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a ranije upisanog na ime tužiteljice. Općinski sud u Splitu da je rješenjem od 24. 07. 2018.g. pod poslovnim brojem Z-10461/17 otvorio pojedinačni ispravni postupak u odnosu na č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te da je dana 30. 08. 2018.g. pod istim poslovnim brojem objavio oglas o otvaranju predmetnog pojedinačnog ispravnog postupka s pozivom osobama koje se protive predloženom ispravku da u roku od 30 dana od objave oglasa u Narodnim novinama dostave zemljišnoknjižnom sudu svoje prigovore. Navedeni oglas da je u Narodnim novinama objavljen dana 28. 09. 2018.g. U vrijeme donošenja predmetnog rješenja tužiteljica da je bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K.O. za 1/3 idealnog dijela, i to na način da je u zemljišnoj knjizi bila upisana i adresa njenog prebivališta kao i njen osobni identifikacijski broj. Tužiteljici da nikada nije dostavljeno rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka pod poslovnim brojem Z-10461/17. Dana 29. 10. 2018.g., dakle u roku određenom u objavljenom oglasu, tužiteljica da je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu podnijela prigovor kojim se protivi podnesenom prijedlogu predlagateljice. Dana 19. 11. 2018.g. sud da je u navedenom postupku održao raspravu na licu mjesta uz saslušanje vještaka geometra te troje svjedoka. Unatoč činjenici da je tužiteljica u zemljišnim knjigama bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine (sa adresom prebivališta i OIB [osobni identifikacijski broj]om) te da je u navedenom pojedinačnom ispravnom postupku pravovremeno podnijela prigovor, sud da istu nije pozvao na navedenu raspravu. Tužiteljici kao upisanoj vlasnici i podnositeljici prigovora da nije dana mogućnost sudjelovanja na raspravi u provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, nije joj dana mogućnost da obrazloži svoj prigovor niti da u prilog svojih tvrdnji, pored dokaza dostavljenih uz prigovor, ponudi i druge dokaze (u prvom redu saslušanje svjedoka koji bi potvrdili njene navode) koje bi na toj raspravi bilo moguće odmah izvesti. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda, neovisno o sadržaju podnesenog prigovora i uz njega priložene dokaze, za posljedicu da ima nezakonitost provedenog pojedinačnog ispravnog postupka i nevaljanost uknjižbe prava vlasništva određene rješenjem donesenim u tako nezakonito provedenom postupku, a što je svojim stajalištem potvrdila i sudska praksa. Podredno, iako tužiteljica smatra da to nije odlučno za usvajanje tužbenog zahtjeva, ista ističe kako tužena nije vlasnik za cijelo nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], već je 1/3 idealnog dijela predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, a kako je ranije i bilo upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu. Suprotno navodima tužene iz prijedloga podnesenog naslovljenom sudu u predmetu pod poslovnim brojem Z-37017/2018 (Z-10461/17), nekretnina zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] da nikada nije predstavljala kućicu koja je pripadak obiteljske kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Isto tako da je netočan navod iz predmetnog prijedloga da su osobe upisane u posjedovnom listu br. 982 za K. O. [katastarska općina] bile isključivi vlasnici i posjednici nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica ističe da je vlasništvo 1/3 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na temelju Kupoprodajne pogodbe od 06. 07. 1957.g. stekla VŠ (Nedjeljka) Lisica, koja je bila majka sada pok. CŠ, a koji je bio suprug tužiteljice. Nakon smrti VŠ (Nedjeljke) Lisice idealni dio nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji je bio u njenom vlasništvu da je stekao njen sin CŠ. Vlasništvo i posjed 1/3 idealnog dijela č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] da je nasljeđivanjem iza smrti CŠ stekla tužiteljica. Iz odredbi čl. 197. ZZK-a da je razvidno da je tužiteljica ovlaštena na podizanje ove tužbe. Tužiteljica ističe kako je rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu 04. 10. 2019.g. pod poslovnim brojem Z-37017/2018 (Z-10461/17) kojim se određuje ispravak i uknjižba prava vlasništva na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na ime tužene zaprimila tek 15. 01. 2021.g. iz čega je razvidno da je tužba u ovom slučaju podnesena pravodobno. Kako je iz svega navedenog nesporno da je nezakonitim postupanjem suda brisano pravo vlasništva upisano za 1/3 idealnog dijela na ime tužiteljice na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predlaže naslovljenom sudu donošenje presude kojom se prihvaća zahtjev tužiteljice u cijelosti, a tužbeni zahtjev glasi:

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na ime tužene za 1/3 idealnog dijela, uz brisanje prava vlasništva na toj istoj nekretnini sa imena tužiteljice za 1/3 idealnog dijela, a do koje uknjižbe je došlo na temelju Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 04. 10. 2019.g. pod poslovnim brojem Z- 37017/2018 (Z-10461/17).

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] kako je bilo prije uknjižbe prava vlasništva ime tužene za 1/3 idealnog dijela i brisanja prava vlasništva na toj istoj nekretnini sa imena tužiteljice za 1/3 idealnog dijela, a koja uknjižba prava vlasništva je određena na temelju Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 04. 10. 2019.g. pod poslovnim brojem Z-37017/2018 (Z-10461/17).

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. U svom odgovoru na tužbu od 22.ožujka 2021.godine tužena navodi da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže sudu isti odbiti kao pravno neosnovan uz obvezivanje tužiteljice da joj nadoknadi tužnoj prouzročene parnične troškove. Tužiteljica da ne bi trebala tvrditi kako je upis upis uknjižbe proveden rješenjem zk. odjela OS Split od 04.10.2019.g. pod posl.br. Z-37017/2018 (Z-10461/17) – pravno nevaljan. Upis da može biti istinit ili neistinit, izgubiti učinak u odnosu na tužiteljicu u nekom dijelu. Kada sporni upis ne bi bio pravno valjan onda takav upis ne bi postojao pa da ga time ne bi bilo moguće provesti u zemljišne knjige jer je nevaljan. Tužena da bi se usudila kazati kako su sve činjenice iz tužbe iznesene u točkama od 1-9 doista točne. Međutim tužena smatra kako nisu relevantne za ovaj postupak. Tužena da ne želi ulaziti u polemiziranje provedenog ispravnog postupka, da li je tužiteljica pozvana ili nije pozvana u postupak, da li je sudjelovala na očevidu, da li je znala kako se vodi postupak te da li joj je bilo poznato s kojim ispravama raspolaže tužena. Sud da vodi računa o vođenju postupka primjenom pravnih propisa. Tužena tvrdi kako je tužiteljica ipak znala za očevid jer je viđena tom prigodom od strane tužene i svjedoka koji su saslušani na očevidu. Isto tako da je gotovo sigurno kako je tužiteljica vidjela sudsku komisiju na licu mjesta, ali da je zbog narušenih susjedskih odnosa odbila pristupiti samom očevidu, parnične stranke da su dugi niz godina susjedi. Glavno pitanje koje se mora postaviti u ovom postupku da je: je li tužiteljica stvarno vlasnica ili suvlasnica ove nekretnine za koju je u ispravnom postupku tvrdila kako nosi zk. oznaku č. zgr. [katastarska čestica], a sada u tužbi tvrdi da joj je oznaka č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica da nigdje u tužbi ne navodi kako je upravo ona u posjedu predmetne nekretnine, a da nije neobična situacija da se nekretnina prenosi tabularno kroz rješenja o nasljeđivanju kako to tužiteljica navodi u točki 9 tužbe. Međutim provođenje upisa u zemljišne knjige na ime nevlasnika da ne stvara pravo vlasništva. Taj prijenos u zemljišnim knjigama da nije osnova za stjecanje prava vlasništva propisana zakonom. Za razliku od tužbe, tužiteljica da samo u svom prigovoru na spis OS Split br. Z-10461/17 od 29.10.2018.g. navodi kako je u posjedu (suposjedu) za 1/3 dijela predmetne nekretnine – u naravi ostava. Dakle, ne za cijelo već za 1/3 dijela, a da je propušteno navesti tko drži posjed preostale 2/3 dijela ove nekretnine. Dalje u svom prigovoru tužiteljica navodi kako je tužena pokušala ukloniti neke njezine stvari iz te ostave 2018.g., ali da se ona tome usprotivila i pozvala policiju dana 05.10.2018.g., da nije jasno što se dalje događalo sa tim njezinim suposjedom i koje su to stvari uklonjene, je li tužiteljica poduzela nekakve pravne korake radi povrata svog suposjeda ili vraćanja njezinih stvari. Godine 2018., kada je pozvana policija, da je određen i održan očevid OS Split na licu mjesta i to dana 19.11.2018.g. Dakle, prije očevida tužena da je pristupila uređenju predmetne - ostave te uklonila svoje stvari i to različiti građevinski materijal koji je stajao u toj ostavi od 1985.g. kada je renovirana obližnja obiteljska kuća tužene, da se radilo o stvarima u vlasništvu obitelji tužene koja je prije te renovacije u toj ostavi držala poljoprivredni alat, a još prije toga magarca za potrebe obrade polja. Tužena da se sjeća kako je popravila i krov ove ostave 1978.g. te umjesto kamenih kupa stavila tzv. trnitu (azbestne ploče). Na očevidu sud da se uvjerio u činjenicu stvarnog posjeda tužene nad predmetnom nekretninom – u naravi ostava. Prigovor tužiteljice u ispravnom postupku tužena da je zaprimila tek 04.04.2019.g. Kada je to vidjela, tužena da je odmah odgovorila tužiteljici podneskom od 11.04.2019.g. na koji nije dobila nikakav odgovor. Čak da se niti u tužbi tužiteljica ne osvrće na podnesak tužene od 11.04.2019.g. U tom svom odgovoru tužena da je prislonila niz isprava pa tako i Zaključak br. A-361/20 od 29.07.1927.g. koji će se original pokazati sudu na ročištu za glavnu raspravu. Što se tiče Zamjene iz 1920.g. – zaključak br. a-361/20 od 29.07.1927.godine, isti da je pisan rukom pa prijepis teksta glasi:

''…Kr. Kotarski sud u Splitu kao štičenička vlast ovlašćuje S. ČŠ kao majku i štitnicu malolj. L, AŠ, V i PŠ pk. ČŠ, da pravo vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] bude uknjiženo na ime baštinike MŠ i da kako je sada to pravo uknjiženo u pogledu č. zgr. [katastarska čestica] bude uknjiženo ono od č. zgr. [katastarska čestica]. Kr. Kotarski sud u Splitu odio IV dne. 29/7 – 1927. ''nečitko'' potpis…'' Dakle, od te 1927.g., ali i nešto prije toga, pa do danas, da nitko nije ometao tuženu ili njezine prednike u posjedu predmetne nekretnine – manje kućice, štale, ostave. Čitanjem ovog zaključka da su vidljive dvije bitne činjenice:

1. Pored pravnih prednika tužene (PŠ – otac) spominju se i baštinici MŠ s druge strane.

2. Radi se faktički o zamjeni č. zgr. [katastarska čestica] za č. zgr. [katastarska čestica] obje u [adresa] u [adresa], kvart Veli Varoš.

Uvidom u povijesni zk. izvadak za ZU 605 k. o. [katastarska općina] gdje je bila upisana č. zgr. [katastarska čestica] da je vidljivo kako je prvi upisan upravo Bakić Luka, a da se je kasnije upisao CŠ kao pravni prednik tužiteljice. Posebice da se ukazuje sudu na vrijeme kada su izvršeni pojedini upisi. Najzanimljivija činjenica da je ta što je danas na č. zgr. [katastarska čestica] ZU 6142 k. o. [katastarska općina] upisana upravo tužiteljica za cijelo. Predlaže se sudu pribaviti povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga kako bi se vidjelo stanje upisa prije 1920.g. u odnosu na ovu nekretninu. U zemljišnoknjižnom izvatku koji se dostavlja za č. zgr. [katastarska čestica] da je vidljiva upisana površina od 23m2 što da gotovo odgovara površini sporne nekretnine, a da je za pretpostaviti kako su obje nekretnine te 1920.g. bile u naravi štale pa se predlaže provesti i dodatno vještačenje putem vještaka za građevinu koji će procijeniti obje nekretnine u vrijeme izvršene zamjene. U spisu ovog suda br. Z-10461/17 da su priložena rješenja o nasljeđivanju kojima je vidljiv pravni tijeka stjecanja ove nekretnine od oca tužene, PŠ pok. ČŠ pa potom pravnim poslovima (ugovor o kupoprodaji i ugovor o doživotnom uzdržavanju) gdje se predmetna nekretnina u naravi ostava – spominje kao štala (manja kućica). Nadalje, da očito tužiteljica pobija izvršenu zamjenu iz 1920.g., ali da bi istovremeno zadržala vlasništvo na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužena nadalje navodi da je očito kako tužiteljica nije suposjednica niti suvlasnica predmetne nekretnine. Osim pozivanja policije tužiteljica da nije dokazala da bi držala predmetnu nekretninu u posjedu, a da je to najočitije vidljivo iz kasnijeg njezinog ponašanja nakon poziva policiji gdje nije pokazala nikakav interes za ovu nekretninu. S druge strane tužena da je dokazala svoje izvanknjižno stjecanje predmetne nekretnine ranije od 1920.g. kada je ista stečena zamjenom, pa potom nasljeđivanjem i pravnim poslovima (ugovor o kupoprodaji i ugovor o doživotnom uzdržavanju) koje su isprave priložene u spisu ovog suda br. Z-10461/17.

3. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužiteljice spram tužene radi utvrđenja da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina] na ime tužene za 1/3 dijela, uz brisanje prava vlasništva na toj istoj nekretnini sa imena tužiteljice za 1/3 dijela, te se nalaže zk odjelu ovog suda uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva sa imena tužiteljice za 1/3 na ime tužene za 1/3 dijela.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Z- 37017/18 (Z-10461/17); izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina] na dan 29. siječnja 2021. godine; prerisa katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] na dan 11. kolovoza 2011. godine sa identifikacijom čestica Područnog ureda za katastar Split od 21. studenog 2016. godine; Zaključka Kotarskog suda u Splitu broj a 361/20 od 29. srpnja 1927. godine; povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 6142 k. o. [katastarska općina] na dan 21. ožujka 2021. godine; fotografija lica mjesta; saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka; saslušanjem EŠ u svojstvu svjedoka te očevidom na licu mjesta.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. U svom iskazu tužiteljica (stara 80 godina, nesrodna sa tuženom) navodi da je podnijela ovu tužbu, da nije imala nikakvih saznanja o pojedinačnom ispravnom postupku, niti bilo kakvih saznanja o tome što je tužena poduzela radi uknjižbe na predmetnoj nekretnini, gospođa NŠ, majka EŠ koji je inače susjed u [adresa], a ona je neki rod tužene, da joj je kazala da je tužena poduzela neke korake radi uknjižbe na sebe predmetne kućice. Tek nakon brojnih pokušaja da je došla do te dokumentacije i onda da je ovaj problem iznijela odvjetniku i ustala ovom tužbom. Navodi da živi u splitskom [adresa], da se udala za svog sada pok. supruga [adresa]. godine, CŠ da je preminuo 2009. godine, a Vinkova majka VŠ odnosno svekrva tužiteljice da je preminula 1981. godine. Suprug i ona da su nakon zasnivanja braka živjeli u tadašnjoj Drvarskoj ulici u Splitu, nakon toga da su dobili veći stan na Splitu 3, a u [adresa] da su, na adresu [adresa], došli živjeti nakon što su ishodili građevinsku dozvolu za nadogradnju te kuće, ta kuća da je vlasništvo suprugove obitelji bila odavno, suprug da je naslijedio tužiteljičinog svekra, svog oca, i da tu tužiteljica stanuje. Po priči pok. svekrve VŠ, ona da je pomagala i uzdržavala gospođu FŠ, te da je njoj FŠ oporukom ostavila veći dio u predmetnoj kućici i jednoj drugoj kući, ta FŠ da je imala samo nećakinju IŠ kojoj se ne može sjetiti prezimena, ta IŠ da joj je bila poznata kao i svima jer je prodavala novine, kao kolporter, uglavnom, ta IŠ da se usprotivila u ostavinskom postupku oporuci svoje tete FŠ, to da je osporavala i u konačnici da je tužiteljičina svekrva nju isplatila i kupila dio. To da je ono što zna i navodi da je za taj dio njenu svekrvu naslijedio tužiteljičin pok. suprug CŠ, a CŠ tužiteljica, nakon njegove smrti. Tužena da je njena susjeda, navodi da je predmetna kućica neuvjetna i u njoj da se nije stanovalo, da se sjećam da je tu stvari držao susjed EŠ koji je inače slikar te da je on supruga tužiteljice pitao treba li mu ključ da stavi neke svoje stvari, uglavnom, ta kućica da ni sada nije zaključana, dugi niz godina da nije zaključana, a unutra da su i tužiteljičini držali svoje stvari nakon što su izgradili taj kat i te stvari da su sada nestale. Ponavlja da tuženu nikada nije vidjela da koristi ovu kućicu ili ostavlja neke svoje stvari. EŠ da je i predložila kao svjedoka radi saslušanja u ovom postupku. Koliko ona zna, da nitko osim EŠ i njenih srodnika nije držao svoje stvari u toj kućici. Predmetna kućica da graniči sa njenim dvorištem, a ima smještaj na ulicu, kao i ulaz u dvorište tužiteljice odnosno prema tužiteljičinoj kući. Navodi da je tužena njena susjeda i da su bile dobre sve do ove situacije odnosno njenih pretenzija. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužiteljica navodi da EŠ nije niti vlasnik niti suvlasnik predmetne kućice da je on tu svoje stvari stavio očito kod dopuštenja njenog supruga, ali je li njen suprug EŠ dao ključ kućice da ne zna, uglavnom, nakon toga da je EŠ njenom suprugu kazao da će mu dati ključ ako njenom suprugu to treba radi stavljanja svojih stvari. Navodi nadalje, da je intervenirala policija na licu mjesta kada je tužena izbacila stvari tužiteljice iz predmetne kućice na dvorište, navodi da ne zna kada je to bilo, a da njen suprug već tada nije bio među živima. Na posebno pitanje pun. tužene, tužiteljica navodi da ponovno ne zna godinu kada je tužena izbacila njene stvari iz predmetne kućice, prije toga da nikada nije vidjela tuženu da kućicu koristi, ali da je osobno vidjela i slikala tuženu kako izbacuje ove stvari, a da je to bilo moguće prije 5-6 godina. Navodi da se radilo o dijelovima namještaja i nekim stvarima koje nisu potrebne, a skladište se jer nisu za baciti. Navodi da predmetna kućica ima samo jedan ulaz odnosno samo jedna vrata. Nakon što je tužiteljica pozvana da pregleda fotografiju koja prileži spisu (list 36), navodi da je na ovoj fotografiji razvidna predmetna kućica položena desno, a lijevo da je ulaz u njen dvor preko metalne kapije i da je razvidna anagrafska oznaka [adresa]. Navodi da je razvidno da je iza ove kapije dvorište, ovaj noviji dio da je njen i ovaj dio lijevo također, a desno na fotografiji se nalazi posebna kuća vlasnosti njenih susjeda koji nemaju ulaz preko ovog dvora nego s druge strane.

8. Tužena u svom iskazu (stara 71 godinu, nesrodna sa tužiteljicom) iskazuje da na području splitskog [adresa] živi od rođenja, u kući u [adresa], njena obitelj da je starosjedilačka na tom području, njen djed ČŠ da je preminuo 1918. godine, a da je čula po priči u obitelji da je on napravio zamjenu predmetne kuće koja je bila vlasništvo obitelji IŠ, C i još nekog trećeg, djedu da je trebala štala i djed da je zamjenom dobio predmetnu kućicu od njih, a da je dao u zamjenu kućicu koja je položena u neposrednoj blizini. To da je bilo napravljeno i čak da se sjećam da postoji dokumentacija još iz 1920. godine po kojoj je njena baka plaćala porez za obje kućice. Begina unuka da je baš ova FŠ, dakle, ta FŠ da je stekla zajedno sa ostalima raniju kućicu obitelji tužene i da to sada koristi tužiteljica, tu da su ranije bili podstanari i tužena sa tim da nema ništa. Što se tiče predmetne štale koju je njen djed dobio zamjenom, tu da je držao kozu, a nakon toga, prestankom držanja koze i korištenjem ta štala da je korištena za stavljanje stvari. Na kućici da su bile stare kamene ploče i to da je propalo, upravo da je VŠ kazala tuženoj, 1978. godine, da popravi taj krov jer da joj ulaze mačke kraj kuće, da je tužena baš te godine stavila ovu trnitu jer nije bilo moguće kupiti kamene ploče, VŠ sa tim da nije imala ništa. Čitavo vrijeme da su na ovoj kućici bila jedna drvena vrata i ključ da je imala isključivo tužena, njen rođak da je EŠ i da mu je ona dala dopuštenje da stavi neke stvari kada su tužena i on renovirali svoje kuće, tu da su bile njihove grede i daske, ključeve da nije dala EŠ nego da je ključ imala tužena i da bi ga pustila da tu stavi materijal, tvrdi da članovi obitelji VŠ nikada nisu imali ključ ovih vrata i da nisu ostavljali nikakve svoje stvari. Navodi da je EŠ dala i dopuštenje da unutra drži biciklu jer su mu ranije ukrali biciklu sa ulice. Kada se ženio mlađi sin tužiteljice, da ne zna kada je to bilo, a kako su ova drvena vrata propala, navodi da su ista bila potpuno uništena, to da je preko EŠ i zajedno s njim tražila meštra kojemu je isključivo ona platila da postavi nova drvena vrata koja su sada također propala zbog proteka vremena, ponovno da je jedino ona imala ključ tih novih vrata. Godine 2017.e, mjesec dana prije dolaska suda na očevid, da je išla očistiti tu kućicu od stvari koje su bile unutra, da je nestao i razbijen katanac sa ulaznih vrata te kućice pa da novi nije niti stavljala, a kada je iznijela stvari iz kućice, sa strane tužiteljice da su zvali policiju i sinovi tužiteljice da su našli među tim stvarima nekakav drveni podest i jednu dasku za koje su tvrdili da su njihovi, da se radilo o nekoj stranici od ormara, tužena da nije uopće niti znala da bi to bilo njihovo i da je to bilo prvi put kada su se o tom pravcu očitovala. Prije podnošenja prijedloga u pojedinačnom ispravnom postupku da su tužiteljica i njena dva sina došli kod nje i da im je ona kazala da će srediti zemljišnoknjižno stanje, oni da su se tome usprotivili i naveli da imaju kupoprodajni ugovor i da joj neće priznati vlasništvo nego da će priznati onako kako sud riješi. Dakle, radi toga da je odlučeno u pojedinačnom ispravnom postupku, a radi njihovog protivljenja da je došlo do ove parnice. Navodi da je EŠ na broju [adresa], on da je u bloku sa tuženom po pitanju naših kuća. Ova gospođa FŠ da je preminula 1957. godine, da je imala tu nećakinju IŠ koja je bila kolporter Vjesnika, da ista nije živjela u [adresa] nego negdje u gradu, da je znala tu dolaziti i da je stalno radila probleme svima. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužena navodi da svekar i svekrva tužiteljice PŠ i VŠ nikada nisu držali nikakve stvari u predmetnoj kućici, kada bi im trebalo nešto od alata da bi pitali tuženu odnosno njenu baku Č da im to da, te da bi im onda to posudili. Tužena navodi da je njena baka A preminula 1972. godine. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužena navodi da je EŠ počeo u smislu skladištenja svojih stvari zajedno sa tuženom i njenom obitelju ovu kućicu koristi negdje 1985. ili 1986. godine, kada su i EŠ i ona renovirali svoje kuće. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužena navodi da je ova IŠ radila probleme na način da bi vikala da nema gdje stanovati jer su joj ŠŠ i ŠŠ kuću ukrali i da su je prevarili, da nikada u pogledu nikog drugog nije vikala nego samo u odnosu na ŠŠ. Navodi da je IŠ vikala za ovu drugu kuću koja se nalazi sjeverno od dvorišta, ne za predmetnu kuću. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužena navodi da je prilikom onog kontakta sa tužiteljicom i njenim sinovima bilo s njihove strane navedeno da oni imaju kupoprodajni ugovor za predmetnu kućicu, ali joj ga nisu pokazali, a to da je vidjela tek nakon što je primila ovu tužbu. Navodi da je među susjedima bilo priče da oni nisu kupili nego da su nešto naslijedili. Navodi da su obitelj ŠŠ ovdje doselili negdje 1943. ili 1944. godine, CŠ da je rođen negdje na Poljudu, a da su nakon tog II. svj. rata i svog doseljenja po dozvoli tuženičine bake A umjesto ranije drvene kapije stavili metalnu i umjesto ranijeg starog zida na ovom mjestu napravili betonski zid. Navodi da je prema dvoru CŠ ranije bila kolovaja odnosno niski zidić uz predmetnu kućicu, a da su to oni očito makli, da su jednostavno došli skroz do zida od predmetne kućice. Navodi da prema dvorištu tužiteljice nije nikada bio prozor nego da je samo iz unutrašnjosti ove kućice njen sada pok. otac napravio nišu u zidu da se mogu držati nekakve stvari, ali da to nije bio otvor ni prozor, nikada. Ispravlja navod te da navodi da ova ništa nije u unutrašnjosti kućice nego sa vanjske strane dvorišta, dvorišta obitelji CŠ.

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EŠ (starog 68 godina, nesrodnog sa tužiteljicom i rođaka tužene u trećem koljenu), isti u svom iskazu navodi da je susjed stranaka, vlasnik nekretnine na predmetnoj lokaciji, [adresa], navodi da su članovi obitelji CŠ na ovoj lokaciji imali svoju kuću, još kada je bio dijete da je dolazio kod njih u staru kuću, navodi da je daljnji rod tužene i ujedno njen susjed, a da mu je dobro poznata ova kućica koja je predmet spora. Tužena i on da su srodnici odnosno rođaci, pradjed svjedoka da je bio OŠ, a djed tužene da je bio ČŠ, Marinov brat. Navodi da je on u svojoj nekretnini još od treće godine svog života, da je rođen u [adresa] i u [adresa] da je došao kada je imao tri godine, tu da je neprekidno čitav svoj život, kao dijete da je bio 10 godina u Austriji. Navodi da je uvijek držao da je ova predmetna kućica vlasništvo dva brata ČŠ, OŠ i ČŠ, da on njih nije zapamtio, to da je bila nekakva štalica, da ne pamti životinju koju bi tu držali, ali da je ta kućica uvijek bila na neki način napuštena odnosno u njoj da su bile stare stvari. Navodi da su tu kućicu, od kada se sjeća, koristili roditelji tužene – PŠ i AŠ, nakon toga tužena, oni da su tu solili srdele, držali stare stvari i tu da su bila stara drvena vrata koja su imala krakun, da se ne sjeća je li bio katanac na vratima, uglavnom, ta vrata da su razbijena prije Domovinskog rata, kako su tu u kvartu bila dva dilera, tu da su dolazili narkomani u tu kućicu, čak da su sa njima imali verbalne i fizičke obračune zbog toga. Prije otprilike 12 godina, kada je renovirao svoju kuću, to da je zamolio tuženu može li držati materijal i stvari u ovoj predmetnoj kućici, tako da je on prije tih 12 ili 13 godina tu stavio svoje stvari, da nikada nije tu držao bicikl, navodi da je tu stvari i nadalje ostavio, da misli da su tamo i danas, a da mu te stvari ne trebaju, da su to bile neke drvene grede, daske i tome slično. Svakako, kada se ženio jedan od sinova tužiteljice, kako je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa majkom svjedoka, to da ga je majka pitala i stalno pogurivala da renovira ta vrata odnosno da sredi ta vrata, jer će dolaziti ljudi radi vjenčanja i ta vrata da ne mogu biti takva, da ga je majka forsirala i svađala se sa njim da to napravi, da je on zaista stavio druga stara drvena vrata, krakun i postavio katanac pa da je ključ katanca dao tuženoj. Navodi da nije sebi ostavio ključ tog katanca, svakako, to da je predao tuženoj jer je držao čitavo vrijeme pa tako i danas, da je to njihovo. Navodi da nikada nije čuo da bi bilo tko osporavao vlasništvo predmetne kućice tuženoj i njenim prednicima, da nikada nije čuo ni da bi ova kućica pripadala tužiteljici odnosno članovima njene obitelji, što kaže upis i papiri da on ne zna, da kazuje samo ono što zna kroz svoj život po pitanju vlasništva. Navodi da ne zna na koji način bi prednici tužene stekli ovu nekretninu, sa tim da nije upoznat, a da je i nakon ovog kada je postavio drvena vrata došlo do razbijanja tih vrata, u nekoliko navrata, da ne zna tko je to radio. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje su sačinjene za vrijeme očevida na licu mjesta, svjedok navodi da predočene fotografije predstavljaju baš predmetnu kućicu, a da su ova drvena, zelenom bojom obojana vrata, baš ta vrata koja je on postavio, s tim što su ista protekom vremena propala i u ovom donjem dijelu sagnjila. Navodi da je ovo krovište predmetne kućice, onako kako je sada, od trnite i kupa postavljeno upravo sa strane oca tužene, da su to radili svjedok, otac tužene i još jedan čovjek po imenu P, kojem ne zna prezime, da je to bilo prije 50 godina, dakle, da su tada zamijenili stare upale kamene ploče kojima je kućica bila pokrivena i postavili ovu trnitu odnosno konstrukciju kakva je zatečena na očevidu. Na posebno pitanje pun. tužiteljice navodi da su vrata sa njegove strane na predmetnoj kućici zamijenjena neposredno nakon Domovinskog rata, kada je bilo vjenčanje tužiteljičinog sina kojemu se sada ne može sjetiti imena, ista da ima dvojicu odraslih sinova, a prije 12 ili 13 godina da je ostavio svoje stvari u ovu kućicu. Na posebno pitanje pun. tužiteljice je li svjedoku poznato ime FŠ, svjedok navodi da za ženu pod imenom FŠ koje ne zna prezime, zna samo po priči njegove majke i bake. Navodi da ne zna je li FŠ bila vlasnica bilo čega, kakve nekretnine vezane za predmet spora i okolne nekretnine. Navodi da ne zna za neku nećakinju gospođe FŠ. Navodi da je u Austriji bio do svoje 18 godine, kada se vratio živjeti u [adresa] i da su tada već skoro svi sa tog područja bili pokojni. Ponavlja da je u Varoš došao kada je bio star 3 godine, tu živio do 9 godine svog života kada je otišao živjeti u [adresa] i da se iz Austrije vratio kada je imao 18 godina. Na daljnje pitanje pun. tužiteljice svjedok navodi da je on poznavao CŠ i da mu nije poznato da bi isti ikada koristio predmetnu kućicu, da ne zna niti za okolnost da bi netko od članova obitelji CŠ koristio predmetnu kućicu. Navodi da ne zna kada su se stranke počele svađati oko predmetne kućice i kada su krenuli sudski postupci, da je to za njega bilo iznenađenje, da je za njihove prepirke čuo po priči, da ne zna da je intervenirala policija. Navodi da se vremenski ne može odrediti kada su ove prepirke počele odnosno kada je za to čuo, ali da to traje već nekoliko godina, navodi da nije to uopće želio slušati, priče o tome, kada je prvi put čuo za ove prepirke jer da su to za njega nebuloze, da je to za njega van mozga jer čitav život živi tu i da zna tko je to koristio i čije je to, ograđuje se po pitanju papira, ali da zna situaciju u stvarnosti i da je o tome iskazao.

10. Sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta, to ročište održano je dana 20.rujna 2024.godine, fotografije sačinjene tijekom očevida su sastavni dio zapisnika sa ročišta za očevid na licu mjesta, dakle, sud je utvrdio stanje na licu mjesta na taj dan. Predmet spora nalazi se na području Splita pod nazivom Veli Varoš, pristupa se sa glavne - [adresa]. Predmet spora predstavlja manji prizemni objekt napravljen od kamenih "vaca" sa krovom na dvije vode sa trnitom, očito je da se radilo o pomoćnom objektu, štali, kakvi su se u to vrijeme na navedenom području radili. U objekt se pristupa sa prostora – betoniranog platoa, te putem malog otvora koji se zatvara drvenim vratima. Na vratima postoji tzv. "krakun", tužena je otvorila katanac stavljen na lancu. Predmetni objekt je iznutra nesređen, prepun dasaka, vidljive su i odložene plinske boce, nema struje i nije inkartan odnosno ožbukan, gledajući iznutra, u lošem je stanju. Ispred tog objekta, sa lijeve strane ulaznih vrata, gledajući prema ulaznim vratima, uz zid je prislonjena kamena klupa – blok. Lijevo od toga nalaze se dvokrilna metalna vrata za ulazak u dvor. Sa desne strane tih vrata su 3 table sa anagrafskom oznakom Radmilovića 26, 26 a i 26 b. Tužiteljica je otključala vrata ove metalne kapije te je sud pristupio u prostor ispred njene kuće, a radi se o kompleksu objekata sa ove tri anagrafske oznake, to su objekti tužiteljice, a sa desne strane ove metalne kapije, tik do iste u dvorištu tužiteljice nalazi se mali betonski pomoćni objekt sa zelenim drvenim vratima na kojem objektu je nalivena – ukoso betonska ploča, to bi bila sprema, tužiteljica je navela da je to pečenjara odnosno dimna kuhinja te je otvorila a drvena vrata pa je i utvrđeno da se radi o kominu. Ova pečenjara odnosno komin naslonjen je na predmetni kameni objekt, na zid istog, a u zidu predmetnog objekta vidljiva je niša u kamenu koju je sud fotografirao, dubine cca 40-ak cm. Sve ovo utvrđeno i opisano je iz dvorišta tužiteljice u koje s pristupilo preko dvokrakih dvokrilnih metalnih zelenih vrata. Nakon toga, izlaska kroz ta vrata, vidljiva je druga zgrada, a radi se o dvoetažnom starom objektu koji je prislonjen i kao jedna cjelina na dvoetažnu kuću tužiteljice Radmilovića 26. Na istoj postoje stara drvena vrata zatvorena sajlom, tužiteljica je navela da je to njeno i da je ona to zatvorila sajlom, ali da to sada ne može otvoriti, jer to nije predmet spora. Ispred tog dvoetažnog objekta, potpuno zapuštenog koji se očito ne koristi za stanovanje nalazi se niski kameni objekt – potleušica sa starim fumarom i ispred nabacanim kamenim blokovima. Tužena navodi da je i ovaj ranije opisani objekt taj koji je zamijenjen za predmetni o čemu je iskazala, a u kojem pravcu će se detaljno očitovati. Pristupa se do zgrade tužene, preko dvokrilnih drvenih zelenih vrata sa anagrafskim oznakama Radmilovića 28, 28 i 30. Kuća tužene je sa desne strane tih ulaznih vrata odnosno dvora i iz ovog dvora jedan zid je zid od ranije opisanog objekta (222/2) te objekta tužiteljice – Radmilovića 26.

11. Dakle, predmet spora je identificiran, radi se o kamenoj kućici u Velom Varošu, odnosno čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina]. Tužena sebe drži isključivom vlasnicom predmetne nekretnine, a pregledom predmeta ovog suda u pojedinačnom ispravnom postupku broj Z-10461/17 (sada Z-21370/22), utvrđeno je da je tužena kao predlagateljica dana 22. ožujka 2017. godine podnijela prijedlog radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka za nekretninu upisanu u ZU 605 k. o. [katastarska općina]. Tužena je predložila provesti pojedinačni ispravni postupak glede čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina], I. zk. tijelo, te ovu nekretninu uknjižiti na njeno ime za cijelo, uz istodobno brisanje ŽŠ pok. MŠ, KŠ ud. M i tužiteljice. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za ovu nekretninu na dan 22. ožujka 2017. godine utvrđeno je da tužena nije bila upisana na predmetnoj nekretnini, ni u jednom dijelu, a tužiteljica je bila upisana za 1/3 dijela. Dana 4. listopada 2019. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Z-37017/18 (Z-10461/17) kojim je prihvaćen prijedlog i određen ispravak na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina], na način da se brišu RŠ pok. MŠ za 1/3 dijela, KŠ ud. M – ležeća ostavština za 1/3 dijela i tužiteljica za 1/3 dijela, na način da se određuje uknjižba prava vlasništva na ime tužene za cijelo. Bez obzira na pravilnost provedenog postupka, ovog pojedinačno ispravnog postupka, tužiteljica je podnijela tužbu pred ovim sudom i zatražila je ispravak, dakle, iskoristila je svoje pravo na podnošenje ove tužbe te je valjalo utvrditi je li njen zahtjev osnovan.

12. Vezano za postavljeni tužbeni zahtjev, provedeni pojedinačni ispravni postupak u pogledu predmetne nekretnine, valjalo je utvrditi tko je stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Tužiteljica tvrdi da je njena svekrva VŠ, majka njenog pokojnog supruga CŠ koji je preminuo 2009. godine, predmetnu nekretninu – staru kućicu kupila od nećakinje pokojne FŠ, odnosno, stekla istu temeljem Matildine oporuke. Ukoliko bi tome bilo tako, ako je FŠ odnosno njena nasljednica, nećakinja IŠ, bila stvarna suvlasnica kućice za 1/3 dijela, onda bi tužiteljica bila i stvarna i ranije upisana suvlasnica kućice za 1/3 dijela, dakle, ne čitave nekretnine. VŠ preminula je 1981. godine, a za razrješenje ovog spora odlučno je pitanje je li ona dio predmetne kućice stekla od stvarne suvlasnice iste ili je još prije više od 100 godina ugovorena i izvršena zamjena nekretnina, ukoliko je ovaj zamjena tada i ugovorena i izvršena, a prednici tužene stupili u nesmetan posjed zamjenom stečene kućice, onda bi prednica tužiteljice, njena svekrva pravni posao zaključila sa nevlasnicom, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih ima i u tom slučaju bi upravo tužena bila isključiva vlasnica (dakle i dijela tužiteljice) predmetne nekretnine. Tužena navodi da je ona unuka sada pokojnog ČŠ koji je preminuo 1918. godine, obitelj ČŠ je starosjedilačka obitelj u Velom Varošu, a ČŠ je bio brat pradjeda svjedoka EŠ – OŠ. Tužena tvrdi da je njen djed ČŠ napravio zamjenu predmetne kuće koja je bila u vlasništvu obitelji KŠ, C i još nekog trećeg, da im je trebala štala te da je djed zamjenom dobio predmetnu kućicu od vlasnika kućice, a u zamjenu im dao kućicu koja je položena u neposrednoj blizini. Navedena FŠ je unuka navedenog KŠ, pa je očito otud i bila upisana za 1/3 dijela predmetne nekretnine. Tužena se poziva i na dokumentaciju iz 1927. godine, pa tako spisu prilaže Zaključak Kotarskog suda u Splitu broj a 361/20 od 29. srpnja 1927. godine. Kada se analizira sadržaj ovog Zaključka, tada se zaista dolazi do zaključka o zamjeni predmetne nekretnine sa vlasnicima, jer je u Zaključku naveden MŠ, a na predmetnoj nekretnini je za 1/3 dijela bio upisan RŠ. MŠ. Tužena navodi da je FŠ bila Begina unuka, unuka ranijeg suvlasnika (prije zamjene), da je FŠ zajedno sa ostalima stekla raniju kućicu tužene i njene obitelji i da to sada koristi tužiteljica. Prema stavu ovog suda, vezano za sve izvedene dokaze, ova tvrdnja tužene je logična, sud drži da je zaista utanačena (prije više od 100 godina) i izvršena pogodba o zamjeni nekretnina i da je prema toj pogodbi, za života djeda tužene ČŠ, ČŠ i njegovim nasljednicima pripala u vlasnost predmetna kućica označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 605 k. o. [katastarska općina]. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su odmah nakon zamjene nekretnina, a ta pogodba o zamjeni je valjana i proizvodi pravne učinke te je izvršena u cijelosti, članovi obitelji tužene stupili u posjed predmetne nekretnine te istu koristili kao ostavu, čitavo ovo vrijeme.

13. Prema stavu ovog suda iskaz tužene je logičan i uvjerljiv, njen iskaz je u skladu sa svim izvedenim dokazima, a potkrijepljen je i iskazom svjedoka EŠ, u cijelosti. Svjedok EŠ je ostavio dojam vjerodostojne osobe, iskazao je o svim bitnim okolnostima slučaja, njegov iskaz je životan, logičan i uvjerljiv, pa tako temeljem njegovog iskaza sud zaključuje da je zaista tužena sa svojim prednicima, članovima svoje obitelji, čitavo vrijeme, desetljećima, nakon izvršene zamjene nekretnina od strane njenog djeda ČŠ sa tadašnjim suvlasnicima predmetne nekretnine, bila u posjedu predmetne nekretnine. Svjedok EŠ iskazuje da je uvijek držao kako je predmetna kućica vlasništvo OŠ i ČŠ, OŠ je Markov brat, pradjed svjedoka EŠ. Svjedok je iskazao da su predmetnu kućicu, od kada se sjeća, koristili roditelji tužene – PŠ i AŠ, nakon toga tužena. Svjedok iskazuje o tome da je on osobno zamolio tuženu, kada je renovirao svoju kuću koja se nalazi u susjedstvu, držati materijal i stvari u predmetnoj kućici, svoje stvari da je tu ostavio prije 12 ili 13 godina, a da mu se čini da su stvari i danas tamo jer mu ne trebaju. Kada se ženio jedan od sinova tužiteljice, svjedokova majka da ga je pogurivala da renovira odnosno sredi ulazna vrata kućice i da je on to napravio, stavio druga stara drvena vrata, krakun i postavio katanac te ključ od katanca dao tuženoj. Svjedok je naveo i to da je krovište predmetne kućice, onakvo kakvo je danas, od trnite i kupa, postavljeno upravo od strane oca tužene, da su to radili svjedok, otac tužene i još jedan čovjek po imenu P, prije 50 godina, da su tada zamijenili stare upale kamene ploče kojima je kućica bila pokrivena i postavili trnitu odnosno konstrukciju kakva je zatečena na očevidu.

14. Dakle, temeljem iskaza tužene i svjedoka EŠ, spisu priložene dokumentacije i apsolutno svih izvedenih dokaza, ovaj sud drži utvrđenim kako je djed tužene ČŠ utanačio i izvršio usmenu pogodbu o zamjeni predmetne nekretnine za drugu kućicu vlasnosti ČŠ, to je bilo prije više od 100 godina, nakon toga se predmetna kućica koristila kao štala, kasnije ostava i sud drži utvrđenim kako je upravo tužena zajedno sa članovima svoje obitelji bila u posjedu predmetne nekretnine pa da je tako tužena dopustila svjedoku EŠ držati svoje stvari u ovoj kućici, a svjedok EŠ je popravio stara drvena vrata, prije toga je zajedno sa ocem tužene stare kamene ploče zamijenio trnitom i kupama. Ništa od ovih radova, zamjene krovišta odnosno skidanja kamenih ploča koje su propale, popravljanja drvenih vrata na predmetnoj kućici, nisu napravili članovi obitelji tužiteljice, niti tužiteljica. To su isključivo napravili članovi obitelji tužene koji su čitavo vrijeme, pa tako i tužena, u posjedu predmetne kućice. Tužena je kao stvarna vlasnica predmetne nekretnine bila ovlaštena pokrenuti pojedinačni ispravni postupak, za navesti je da taj postupak nije pokrenut samo u odnosu na tužiteljicu, nego u odnosu na osobe koje su očito nepoznate sudu, preminule, tako i u odnosu na ležeću ostavinu. Kao stvarna vlasnica predmetne nekretnine tužena je pokrenula pojedinačni ispravni postupak, doneseno je rješenje nakon provedenog postupka i prihvaćen je prijedlog tužene. Tužiteljica je nakon toga iskoristila pravnu mogućnost podnošenja ove tužbe. Međutim, rješenje iz pojedinačnog ispravnog postupka predstavlja pravilnu odluku jer je tužena ionako, prema stavu ovog suda, temeljem svih izvedenih dokaza, bila stvarna i izvanknjižna vlasnica čitave predmetne nekretnine, prije pokretanja ovog postupka. Prednica tužiteljice nije predmetnu nekretninu stekla od stvarnog vlasnika, odnosno dio nekretnine, niti FŠ niti njena nećakinja IŠ u to vrijeme nisu ni bile stvarne suvlasnice predmetne nekretnine, pa onaj upis za 1/3 dijela nekretnine na ime tužiteljice ne predstavlja stvarno stanje vlasništva. Stvarni vlasnik predmetne nekretnine koju je isti stekao predmetom izvršene zamjene, bio je djed tužene ČŠ, nekretnina odnosno predmetna kućica čitavo je vrijeme isključivo u posjedu tužene i njene obitelji, ne i tužiteljice i njene obitelji. Da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu u svoje vlasništvo odnosno suvlasništvo, a sud drži da nije, ista bi bila u posjedu nekretnine i tu bi kućicu uredila, ista ne bi bila u ovako zapuštenom stanju jer se nalazi neposredno do njene kuće i dvorišta. Nema logike u tome da to tužiteljica ne napravi, držeći sebe vlasnicom kućice, svakako, ranije skoro bezvrijedne nekretnine na tom području, danas su postale iznimno vrijedne, a kako je isključivo tužena čitavo vrijeme, desetljećima, ranije i njeni prednici, bila u posjedu predmetne nekretnine, to je logično da istu koristi kao spremu, dok nije logično da to tužiteljica ne bi uredila i osobno koristila. Tužiteljica navodi da nije imala potrebu svakodnevno koristiti predmetnu kućicu i da je radi toga nije uredila (a radi o derutnoj, ali i vrijednoj nekretnini), ovo sudu nije logično, s obzirom na položaj kućice u odnosu na nekretninu tužiteljice, dakle, očito tužiteljica predmetnu kućicu nije uredila, stvari iz nje izbacila te promijenila i zaključala vrata, jer očito nije bila stvarna ni vlasnica ni suvlasnica iste, s obzirom da su zamjenom nekretnina koja je izvršena (a nekretnina je bila u posjedu tužene i njene obitelji), stvarni vlasnici postali prednici tužene i konačno tužena.

15. Svjedok EŠ potvrdio je sve navode tužene, potvrdio je svoj cjeloživotni stav o tome tko su stvarni vlasnici predmetne nekretnine, tko su osobe koje su predmetnom nekretninom upravljale, držale je u svom isključivom posjedu i vršile neophodne zahvate na istoj. Prednici tužiteljice nisu na predmetnoj kućici napravili nikakve zahvate, nikada, kućica nije bila u njihovom posjedu i zaista je logično da to nisu radili jer nisu ni bili stvarni vlasnici predmetne kućice. Dakle, u odnosu na tužiteljicu, tužena je isključiva vlasnica predmetne nekretnine, pa tako i ovog dijela od 1/3 idealnog dijela koji je ranije bio upisan na ime tužiteljice, što nije predstavljalo stvarno stanje vlasništva. Pojedinačni ispravni postupak ispravio je ovaj upis, sud drži da je upis ispravljen pravilno i da je tužena dokazala kako je u odnosu na sve, pa tako i u odnosu na tužiteljicu, isključiva vlasnica predmetne nekretnine.

16. Radi svega navedenog, temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži da je zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti, da su izvedeni svi potrebni dokazi radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo suvišno i suprotno načelu ekonomičnosti postupka. Sadašnje stanje upisa na ime tužene za cijelo je pravilno, u skladu je sa stvarnim stanjem i tužena je isključiva vlasnica predmetne nekretnine.

17. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženoj odnosi se trošak sastava odgovora na tužbu te trošak zastupanja na ročištima održanim dana 10.ožujka 2022.godine, 21.veljače 2023.godine, 15.travnja 2024.godine, 20.rujna 2024.godine, 18.veljače 2025.godine i 21.listopada 2025.godine; za svaku radnju po 200,00 EUR; što zbrojeno daje iznos od 1.400,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i trošak očevida na licu mjesta u iznosu od 49,48 EUR, pa je tako tužiteljica konačno obvezana tuženoj na ime parničnog troška isplatiti iznos od 1.449,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženoj nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 8. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tužene