REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3993/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VUKIĆ i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 01394705384, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika BLC PHARMACEUTICA d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 82, OIB: 07275548038, zastupanog po direktoru FID, a koju zastupa punomoćnik Filip Gereci, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 08. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. studenog 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-522/2023-21 od 12. srpnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 28. studenog 2025. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-522/2023-21 od 12. srpnja 2024., a koja je bila potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-4119/2024-4 od 03. rujna 2025. U bitnom ovršenik ukazuje da je protiv naprijed navedene drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, podnio (izvanredne) pravne lijekove i to prijedlog za dopuštenje revizije, kao i ustavnu tužbu. Nadalje, ovršenik tvrdi da je ovršna isprava nezakonita i nevaljana, te se za obrazloženje svojih navoda, poziva na sadržaj priloženog prijedloga za dopuštenje revizije i na sadržaj ustavne tužbe (list 24. do 57. spisa). Ovršenik smatra da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosnu teško nadoknadivu štetu, jer bi mu blokadom računa prijetilo otvaranje stečaja, a što bi rezultiralo njegovim prestajanjem postojanja kao pravnog subjekta, stoga predlaže odgodu do donošenja odluka o podnesenim pravnim lijekovima. Također, ovršenik traži naknadu troškova ovog postupka na ime sastavljanja prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 250,00 EUR, te sudskih pristojbi u iznosu od 551,18 EUR.

2. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 28. studenog 2025. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 17. prosinca 2025. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika. U bitnom, ovrhovoditelj tvrdi da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, jer podnošenje izvanrednog pravnog lijeka tj. prijedloga za dopuštenje revizije ni na koji način ne potvrđuje navode ovršenika. U odnosu na spomenute stečajne razloge, ovrhovoditelj se poziva na čl. 5. st. 2. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24), a koji kaže da su to nesposobnost za plaćanje i prezaduženost, odnosno ovrhovoditelj ističe da zbog odgode ovrhe ne bi prestala obaveza ovršenika. Ovrhovoditelj osporava i da je podnošenjem ustavne tužbe ispunjen zakonski preduvjet predviđen za odgodu ovrhe u smislu da ustavna tužba nije ni redoviti, a ni izvanredni pravni lijek. Slijedom navedenog ovrhovoditelj je predložio odbijanje prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, te potražuje naknadu prouzročenog troška ovog postupka u ukupnom iznosu od 625,00 EUR.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

4. Odredbom čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

6. Iako se ustavna tužba u ovoj situaciji ne može smatrati pravnim lijekom, ovršenik se opravdano poziva na Prijedlog za dopuštenje revizije, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

7. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, sud smatra kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

8. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta s obzirom da mu blokadom računa prijeti otvaranje stečaja ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima tj. bio bi nesposoban za plaćanje svojih obveza, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu i poslovnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima na računu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

10. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

11. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

12. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. prosinca 2025. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 08. siječnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun. uz podnesak ovrhovoditelja od 17. prosinca 2025.

3. Spis