Pp-10046/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Damiru Pleše, uz sudjelovanje Vlaste Janton Ferenčić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BR zbog prekršaja iz čl.53.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući po prigovoru okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PU karlovačke PP Slunj, klasa:211-07/25-4/17293, od 18.2.2025. godine, nakon provedenog žurnog postupka, dana 8.1.2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl.182. točka 3. Prekršajnog zakona,

Okrivljenik: BR , OIB: [osobni identifikacijski broj] sin B i R , rođen **.**.1982. godine u [adresa], državljanin RH, VSS, zaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici otac, jednog djeteta nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak, sa prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 21.9.2024. godine u 12,10 sati u Plitvičkoj ulici kod kbr. 66 u Slunju, upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu se kretao brzinom od 82 km/h, na mjestu na kojem je brzina ograničena na 50 km/h,

dakle, u naseljenom mjestu se kretao brzinom koja je za 32 km/h veća od dopuštene,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.53.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.53.st.4. istoga Zakona

Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

PU karlovačka PP Slunj, izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

Okrivljenik je na ovaj nalog u zakonskom roku uložio prigovor, pa je sud nalog stavio izvan snage i proveo je prekršajni postupak.

Okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani naveo da je predmetni obavezni prekršajni nalog je nepravilan i protivan zakonu, te činjenično i pravno neutemeljen pa ga stoga okrivljenik pobija iz svih razloga predviđenih zakonom, a posebno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Iz obrazloženja pobijanog obaveznog prekršajnog naloga vidljivo je da se počinjenje prekršaja temelji na izvješću policijskog službenika i to broj izvješća 1053198370. Ovim putem okrivljenik prije svega želi ukazati da su mu od strane ovlaštenog tužitelja povrijeđena ustavna i zakonska prava i to iz razloga kako slijedi.

Okrivljeniku je pod Klasom: 211-07/244/231789, Ur.broj: 511-05-11-24-1 od 23.09.2024.g, dostavljena Obavijest o počinjenom prekršaju kojom ga se tražila dostava podataka o vozaču, s posebnim upozorenjem na čl. 229, St. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također u predmetnoj obavijesti navedena je mogućnost pristupa u prostorije ovlaštenog tužitelja radi izvršenja uvida u fotografiju uređaja za mjerenje brzine kretanja slijedom čega je okrivljenik izvršio uvid. Međutim, prilikom vršenja uvida u fotografiju uređaja za mjerenje brzine kretanja okrivljeniku je dana mogućnost uvida u samo jednu fotografiju, putem koje je nemoguće izvršiti prepoznavanje osobe koja je upravljala vozilom. Nakon što je okrivljenik policijskom službeniku pred kojim je vršio uvid u fotografiju rekao da se na temelju te fotografije ne može utvrditi osobu vozača, upitao ga je postoji li još koja fotografija na temelju koje bi se moglo utvrditi osobu vozača na što je dobio odgovor da je to jedina fotografija te da ne postoji niti jedna druga fotografija. Obzirom na nejasnoću fotografije okrivljenik je policijskom službeniku pred kojim je vršio uvid u fotografiju rekao da na temelju takve činjenice (nejasne fotografije) objektivno nije u mogućnosti dati podatke o vozaču. Na ovu okrivljenikovu izjavu policijski službenik mu je rekao da podatke mora dati pa makar svoje, jer na njega glasi vozilo, jer u suprotnom ako ne da podatke protiv njega će biti pokrenut prekršajni postupak samo zbog nedavanja podataka što je propisano čl. 229. st. 7. ZOSPC-a te da zbog toga može biti kažnjen novčanom kaznom do 1.990,00 €. Slijedom ovakvog postupanja policijskog službenika okrivljenik je bio prisiljen dati svoje podatke kako se ne bi izvrgnuo dodatnom prekršajnom postupku zbog nedavanja podataka. Ovakvim postupanjem prema okrivljeniku jasno je vidljivo da je došlo do povrede njegovih ustavnih i zakonskih prava i to prvenstveno prava iz čl. 29. st. 3. Ustava te čl. 85. st. 3. Prekršajnog zakona. Naime, imajući u vidu formulaciju članka 229, st. 3 i st. 7. ZOSPC-a, te opisano postupanje policijske službenice prilikom vršenja uvida u fotografiju osobe koja je upravljala vozilom jasno je vidljivo da je okrivljeniku uskraćeno pravo na obranu u smislu ČI, 85. st. 3. Prekršajnog zakona kojim je propisano: „ Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku, iznuđivati priznanja ili druge izjave. Pored navedene uskrate prava na obranu navedenim postupanjem okrivljeniku je povrijeđeno i njegovo ustavno pravo i to pravo zajamčeno ustavnom odredbom propisanom čl. 29. st. 3. Ustava, koja kaže: „ Osumnjičenik. okrivljenik i optuženik ne smile se siliti da prizna krivnju. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 85. st. 3. Prekršajnog zakona i odredbu Čl. 29. st. 3. Ustava, ovlašteni tužitelj je dostavom okrivljeniku Obavijesti o počinjenom prekršaju kojom ga se tražila dostava podataka o vozaču te isticanjem odredbi čl. 229, st. 3. i st. 7. ZOSPC-a (dakle prijetnjom dodatnog prekršajnog postupka i novčanom kaznom od 1.990,00 €) prisilio okrivljenika da odgovara na pitanja, iznuđivao priznanje, iznuđivao druge izjave, odnosno protivno čl. 29. st. 3. Ustava silio okrivljenika da prizna krivnju. Da su okrivljenikova ustavna i zakonska prava povrijeđena na opisani način, jasno je vidljivo i iz činjenice što okrivljeniku nije dana mogućnost nedavanja podataka o vozaču, odnosno iskazivanje da ne zna podatke o vozaču, odnosno mogućnost šutnje. Naime životno je i svakodnevna je pojava da osobna vozila formalno glase na jednu osobu, a da se istim tim osobnim vozilom služi više osoba, u pravilu članovi obitelji osobe na koju vozilo glasi. Dakle, sve da je i bilo moguće prepoznati vozača, to je bio netko od članova obitelji okrivljenika. Tada također postoji zakonska mogućnost ne odavanja identiteta obzirom bi odavanjem identiteta osobe svog bliskog srodnika isti bio izvrgnut prekršajnom gonjenju. Dakle, i iz ove činjenice jasno je vidljivo da je okrivljeniku onemogućeno pozvati se na jedno Od temeljnih načela kaznenog, a time podredno i prekršajnog prava, temeljem kojeg osoba nije dužna dati iskaz ili podatke kojima bi svog bliskog srodnika izvrgla kaznenom (ili prekršajnom) gonjenju, teškoj sramoti ili materijalnoj šteti. Slijedom iznesenog nesporna je povreda okrivljenikovih ustavnih i zakonskih prava, te da je nad istim izvršeno svojevrsno pravno nasilje.

Nadalje, člankom 3. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano je da su policijski poslovi: „Sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima. " Dakle posao za koji je isključivo nadležan ovlašteni tužitelj, kao i teret dokazivanja koji je na ovlaštenom tužitelju, a to je utvrđenje počinitelja prekršaja na nedopušten način i način protivan ustavu i zakonu je prebačen na okrivljenika. A ako okrivljenik to ne učini tada će ga se dodatno prekršajno goniti i kazniti, što je ovo ako ne prisila i pravno nasilje?!

Stoga ovim putem okrivljenik poriče počinjenje prekršaja te ističe kako se zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću sjetiti tko je od članova obitelji navedenog dana upravljao vozilom.

Ovim putem okrivljenik dodatno neovisno o gore navedenim ustavnim i zakonskim povredama okrivljenikovih prava podredno ističe slijedeće:

Iz pobijanog obaveznog prekršajnog naloga proizlazi da je prekršaj utvrđen uređajem za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS. Nadalje, iz pobijanog obaveznog prekršajnog naloga pored naziva marke uređaja za mjerenje brzine nije naveden niti jedan drugi podatak kao što je serijski broj uređaja ili slično, na temelju čega bi se moglo pobliže utvrditi o kojem se konkretno pojedinom uređaju za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS radilo. Ovo je bitno stoga što okrivljenik opravdano sumnja u ispravnost mjernog uređaja kojim je prekršaj bio utvrđen. A razlog zbog kojeg okrivljenik opravdano sumnja u ispravnost mjernog uređaja kojim je prekršaj bio utvrđen je taj što se iz podataka dobivenih od strane predmetnog mjernog uređaja ne može utvrditi počinitelj prekršaja. U suprotnom ne bi ovlašteni tužitelj tražio pod okrivljenika da utvrđuje počinitelja prekršaja. Dodatno se ukazuje na činjenicu da se iz fotografije u koju je okrivljenik izvršio uvid, vidi da su u kretanju dva vozila, a ne samo okrivljenikovo, te je stoga moguće da je brzina vozila za koju se tereti okrivljenika ustvari brzina tog drugog vozila. Pored navedenog ističe se i da ne postoji presumpcija ispravnosti tehničkog uređaja.

Stoga okrivljenik predlaže da se u prekršajnom postupku provjeri ispravnost baš konkretnog mjernog uređaja kojim je prekršaj bio utvrđen i to na način da se izvrši uvid u ovjernicu što ju izdaje Državni zavod za mjeriteljstvo. Da bi se ispravnost mjernog uređaja objektivno mogla utvrditi potrebno je prije svega da ovlašteni tužitelj dostavi potrebne podatke za baš konkretni uređaj za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS kojim je prekršaj bio utvrđen kao i materijalne dokaze da je upravo baš taj konkretni uređaj dana 21.09.2024.g. u 12:10 sati bio postavljen na lokaciji kako je to navedeno u izreci pobijanog obaveznog prekršajnog naloga. Pored navedenog traži se dostaviti i dokaz o osposobljenosti policijskog službenika koji je utvrdio počinjenje prekršaja za rukovanjem uređajem za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS.

Nadalje, a u odnosu na mjesto počinjenja prekršaja ističe se da je iz fotografije koja je okrivljeniku dana na uvid vidljivo da se ne radi o naseljenom mjestu s dopuštenom brzinom kretanja Od 50 km/h. Da je tome tako proizlazi iz činjenice što je na fotografiji jasno vidljiva prometnica s isprekidanom bijelom crtom što znači da je na predmetnoj lokaciji dozvoljeno pretjecanje. Kada bi ograničenje uistinu bilo 50 km/h svakako bi bila iscrtana puna crta, a ne isprekidana, Ovo je bitno stoga što iz fotografije koja je okrivljeniku dana na uvid proizlazi da se radi otvorenoj cesti na kojoj je dopuštena brzina kretanja od 80 km/h u kojem slučaju nema govora o prekoračenju dopuštene brzine pa samim time nema niti počinjenja prekršaja. Isto tako ističe se da iz fotografije koja je okrivljeniku dana na uvid nije moguće odrediti točnu lokaciju zbog ne postojanja bilo kakvog obilježja na fotografiji na osnovu kojeg bi se na nesporan način moglo utvrditi da se radi o Plitvičkoj ulici kućni broj 66, stoga mjesto počinjenja prekršaja i da li je prekršaja uopće bilo, ostaje sporno.

Okrivljenik ističe da su u ovom postupku brojne odlučne činjenice sporne pa tako: sporno je tko je upravljao vozilom, sporno je mjesto počinjenja prekršaja, sporno je da li se radilo o naseljenom mjestu, sporan je uređaj kojim je prekršaj utvrđen iz razloga ne navođenja podataka kao što je serijski broj uređaja ili slično, na temelju čega bi se moglo pobliže utvrditi o kojem se konkretno pojedinom uređaju za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS radilo, sporna je ispravnost uređaja kojim je prekršaj utvrđen, obzirom na spornost uređaja kojim je prekršaj utvrđen iz razloga ne navođenja podataka kao što je serijski broj uređaja ili slično, na temelju čega bi se moglo pobliže utvrditi o kojem se konkretno pojedinom uređaju za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS radilo, sporno je i koji je konkretno uređaj dana 21.09.2024.g., u 12:10 sati, bio postavljen na lokaciji kako je to navedeno u izreci pobijanog obaveznog prekršajnog naloga, sporna je i osposobljenost policijskog službenika koji je utvrdio počinjenje prekršaja za rukovanjem uređajem za mjerenje brzine kretanja marke GATSO DRCS. Jedino što je nesporno je to da su okrivljenikova ustavna i zakonska prava povrijeđena, te da je nad istim izvršeno svojevrsno pravno nasilje u vidu prisile na samookrivljavanje. Slijedom svega navedenog okrivljenik predlaže da Prekršajni sud pobijani obavezni prekršajni nalog stavi van snage te provede redovni prekršajni postupak, a po provedbi svih predloženih dokaza i okončanju istog, obustavi prekršajni postupak protiv okrivljenika, tj. primjenom načela „in dubio pro reo" istog oslobodi, odnosno ukoliko okrivljenika smatra krivim da se okrivljeniku, radi ranijeg uzornog ponašanja u prometu kao i ranije nekažnjavanosti, izrekne mjera upozorenja, Okrivljenik ističe da se za potrebe prekršajnog postupka pred nadležnim sudom ovaj prigovor ujedno ima smatrati njegovom pisanom obranom.

U dopuni svoje obrane okrivljenik je naveo da u konkretnom slučaju kada bi on i imao saznanja o kojem se članu njegove obitelji radi, a koji bi upravljajući vozilom u njegovom vlasništvu počinio prekršaj, smatra da takvu osobu a u skladu sa odredbom ZKP-a na koju se i poziva u svojoj pisanoj obrani, ima pravo ne imenovati i tužitelju ne odavati njezin identitet. Smatra kako je smisao i svrha suda u pružanju pravne zaštitE, a ne da djeluje kao produžena ruka zakonodavca. U odnosu na praksu Visokog prekršajnog suda RH-a u odnosu na čl. 229. st. 7. ZSCP-a gdje je VPS zauzeo stav da vlasnik vozila u svakom trenutku mora znati tko se isti koristi, smatra da isto predstavlja prekoračenja slobode tumačenja zakona u smislu da se na taj način sud stavio u poziciju zakonodavca de facto stvarajući presumpciju krivnje poništavajući time zakonsku presumpciju nevinosti kao i načelo in dubio pro reo. Također smatra da iz stanje spisa i dokaza ne postoji niti jedan nesporan dokaz temeljem kojeg bi proizlazilo da je baš on krivac za prekršaj za koji ga se tereti.

Razmotrivši sadržaj optužnog akta, pisanu obranu okrivljenika, usmenu dopunu obrane okrivljenika, kao i sadržaj dokaza koji prileže spisu sud smatra da u postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik počinila djelo prekršaja za koje se tereti. Ovo stoga što se okrivljenik u postupku aktivno branio, opširno iznoseći iz kojih to sve razloga smatra da nije počinio predmetni prekršaj. Sadržaj dokaza koji prileže spisu, a dovodeći isti u vezu sa navodima iz obrane okrivljenika, u svakom slučaju ne sadrži izvjesnost počinjenja prekršaja na strani okrivljenika. Stoga je sud u postupku zakazao ročište na koje je pozvao okrivljenika, kao i djelatnika policije koji je prema stanju spisa predmetne zgode utvrđivao potencijalni prekršaj okrivljenika, a kako bi se saslušanjem predmetnog svjedoka, u odnosu na istaknute prigovore okrivljenika u njegovoj obrani utvrdilo činjenično stanje u postupku. Okrivljenik se na navedeno ročište uredno odazvao, dok se svjedok, djelatnica policije, pozivu nije odazvala. Obzirom na navedeno, sud smatra da okrivljenik u postupku nije dužan dokazivati svoju nedužnost, već teret dokaza u postupku leži na tužitelju, čiji se djelatnik pozivu suda nije odazvao, pa sud smatra da bi svako daljnje pozivanje okrivljenika na pristup sudu, a obzirom na prethodno iznijete navode, predstavljalo njegovu šikanu, posebno imajući u vidu sadržaj obrane okrivljenika i sve okolnosti utvrđenja prekršaja, kojima okrivljenik u svojoj obrani prigovara. Pri tome sud nije prihvatio kao opravdane razloge radi kojih predmetna svjedokinja nije pristupila na ročište pred sudom, obzirom smatra da je policijska postaja pravovremenim planiranjem rasporeda policijskih službenika, mogla i trebala omogućiti ovoj svjedokinji da pristupi na sud.

S obzirom na sve navedeno, a kako u postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja za koje se tereti, sud je primjenom načela „in dubio pro reo“, okrivljenika oslobodio od optužbe za koju se u postupku tereti.

S obzirom je u ovom postupku okrivljenik oslobođen od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 8.1.2025. godine

Zapisničar

Sudac

Vlasta Janton Ferenčić

Damir Pleše

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku: BR, [adresa]

2. tužitelju: PU karlovačka PP Slunj

3. spis