Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
K-696/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog HB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-586/2025-3 od 30. listopada 2025., na raspravi dovršenoj 8. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Željke Cunić Milošević, optuženika i branitelja određenog po službenoj dužnosti Davora Bartolca, odvjetnika u Karlovcu, izrekao i
p r e s u d i o j e
Optuženi HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NB i ŠB, rođene H, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar željezničkog prometa, nezaposlen, neoženjen, prema uvjerenju iz kaznene evidencije neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru
k r i v j e
što je:
I. 12. kolovoza 2025., oko 21,00 sati, u Ogulinu, na katu obiteljske kuće na adresi [adresa], u cilju da zastraši svoju majku ŠB, istu snažno uhvatio rukama za haljinu u predjelu ramena i tako ju dovukao do ograde balkona, pritom joj prijetećim glasom govoreći da će kada nabavi pištolj ubiti nju, očuha N i još dvoje ljudi, što je sve kod ŠB izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost kao i za život i sigurnost njoj bliske osobe,
II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., pa se na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. III.
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
IV.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 13. kolovoza 2025., pa nadalje.
V.Na temelju članka 70. KZ/11., optuženom HB izriče se
SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA
koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavati se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.
VI.Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08.), optuženik se oslobađa obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv HB da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci.
2.Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim slijedom čega je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
3.U dokaznom postupku, na temelju suglasnosti stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve ŠB na listu 124 i 125 spisa, rješenje Centra za socijalnu skrb Ogulin od 21. prosinca 2021. na listu 18 i 19 spisa te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na listu 93 do 109 spisa. Po službenoj dužnosti ispitana je vještak dr.med. Vinka Tomić Pignar, specijalist psihijatar a kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije na listu 28 spisa.
4.Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka - žrtve ŠB na listu 124 i 125 spisa razvidno je da je ista iskazala da optuženik, koji je njezin sin, već niz godina ima problema s drogom i u takvom stanju je zadnje dvije do tri godine prema njoj neugodan, vrijeđa je i prijeti joj ubojstvom a inkriminirane zgode vidjela ga je kako sjedi na krevetu, glava mu je bila pokrivena ručnikom, teško je disao i po očima je vidjela da je druga osoba jer je nadrogiran. Obratila mu se riječima kako se to ponaša jer je obećao da će se liječiti i uzimati terapiju. On na to nije ništa odgovorio, ali je naglo ustao s kreveta i snažno ju uhvatio za haljinu u predjelu ramena te počeo vući prema balkonu visokom od zemlje više od 3 metra. Dovukao ju je do ograde balkona, jedna joj je noga bila mimo ograde, a pritom je prijetio da će ubiti nju, N, misleći pritom na očuha i još dvoje ljudi koji nisu ukućani, a to će počiniti kada nabavi pištolj. U samoobrani ga je odgurnula od sebe, prestrašila se i krenula prema prizemlju te pozvala policiju i rekla im da požure. Dodala je da optuženik boluje od shizofrenije i još dvije psihičke bolesti.
5.Provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po specijalisti psihijatru dr.med. Vinki Tomić Pignar iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik osoba urednog duševnog razvitka koja boluje od paranoidne shizofrenije, politoksikomanije i blagog kognitivnog deficita, koji je u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja kaznenog djela mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i vladati svojom voljom u smanjenom stupnju odnosno bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno te da je raspravno sposoban. Navela je da u odnosu na optuženika nisu zadovoljeni kriteriji za izricanje mjere obaveznog liječenja, a opasnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela može se smanjiti smještajem u kontrolirane uvjete – Dom za psihički bolesne odrasle osobe.
6.Na raspravi vještakinja je iskazala da postoji opasnost da optuženik u budućnosti ponovi počinjenje kaznenog djela, koja opasnost proizlazi iz njegove psihopatologije koja je vezana za njegove psihičke poremećaje navedene u vještačenju, paranoidnu šizofreniju i sindrom ovisnosti o više psihoaktivnih tvari koja se do sada uspjela reducirati jedino u kontroliranim bolničkim uvjetima, znači smještaj u psihijatrijsku ustanovu ili u dom za psihički bolesne odrasle osobe te da je kod optuženika evidentna nekritičnost i nedostatan uvid u stanje i bolest te se isti ne smatra psihički bolesnim. Smatra adekvatnim optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja se može provoditi u okviru penalnog sustava.
7.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Ogulin od 21. prosinca 2021. na listu 18 i 19 spisa razvidno je da se optuženik, kao osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka i davanja suglasnosti za provođenje mjera zdravstvene zaštite uključujući i smještaj na bolničko psihijatrijsko liječenje, raspolaganja nekretninama, pokretninama i redovnim mjesečnim primanjima iznad 500,00 kuna i donošenja odluka o smještaju u socijalnu ustanovu, stavlja pod skrbništvo majke ŠB.
8.Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio obranu u kojoj je porekao počinjenje predmetnog kaznenog djela navodeći da je sve to izmislila njegova majka koja je prirodno poremećena i psihički bolesna te da ga je ista kritičnog dana, bez ikakvog povoda i razloga, verbalno napala da je ovakav i onakav, da će ga ubiti, naguravala ga je a on joj je rekao da ga pusti na miru i da se makne od njega a ona je rekla da će zvati policiju što je i napravila. Dodao je da se psihički liječio ali davno i da već dugo nema nikakvih psihičkih problema i smatra se potpuno zdravom osobom.
9.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
10.Tijekom postupka nije bilo sporno da se 12. kolovoza 2025., oko 21,00 sati, u [adresa], na katu obiteljske kuće na adresi [adresa], dogodio incident između optuženika i njegove majke. Sporno je da li je optuženik, u cilju da zastraši svoju majku ŠB, istu snažno uhvatio rukama za haljinu u predjelu ramena i tako ju dovukao do ograde balkona, pritom joj prijetećim glasom govoreći da će kada nabavi pištolj ubiti nju, očuha N i još dvoje ljudi, što je sve kod ŠB izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost kao i za život i sigurnost njoj bliske osobe i takvim ponašanjem počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
11.Prosuđujući sporne činjenice sud je utvrdio da je iskaz oštećene-žrtve ŠB iscrpan, istinit, detaljan, životan, uvjerljiv i dosljedan, čini jednu zaokruženu logičnu cjelinu kada se dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima. Naime, oštećenica-žrtva je decidirano iskazala da ju je optuženik inkriminirane zgode snažno uhvatio rukama za haljinu u predjelu ramena i tako ju dovukao do ograde balkona, pritom joj prijetećim glasom govoreći da će kada nabavi pištolj ubiti nju, očuha N i još dvoje ljudi, što je kod nje izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost kao i za život i sigurnost njoj bliske osobe. Ista je na životan i logičan način opisala kako dinamiku cijelog događaja tako i prijetnje koje joj je optuženik kritične zgode uputio te kako se osjećala čuvši optuženikove prijetnje. Upravo stavljajući cjelokupni iskaz oštećenice-žrtve u kojem je jasno opisala da joj je optuženik prijetio smrću u korelaciju s ostalim materijalnim dokazima u spisu, poglavito nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka, razvidno je da se oštećenica imala razloga bojati optuženikovog ponašanja i prijetnji te je sud njezin iskaz prihvatio istinitim i vjerodostojnim.
12.Obranu optuženika da kritične zgode nije prijetio majci i da je ista izmislila cijeli događaj jer je prirodno poremećena i psihički bolesna, ovaj sud smatra neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Naime, nema nikakvog logičnog razloga iskaz oštećenice smatrati lažnim i izmišljenim kraj činjenice da optuženik neosporno boluje od paranoidne shizofrenije, politoksikomanije, blagog kognitivnog deficita i sindroma ovisnosti o više psihoaktivnih tvari te je kao takav nekritičan i nema dostatan uvid u svoje stanje i bolest.
13.Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem, kojeg je sud prihvatio stručnim i objektivnim, utvrđeno je da optuženik boluje od paranoidne shizofrenije, politoksikomanije i blagog kognitivnog deficita te je isti u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja kaznenog djela mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i vladati svojom voljom u smanjenom stupnju odnosno bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Dakle, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, kojim je utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno, proizlazi da je optuženik tempore criminis postupao reducirane volje u smislu upravljanja postupcima te reducirane mogućnosti shvaćanja djela, što ne isključuje izravnu namjeru u počinjenju djela nego samo umanjuje stupanj optuženikove krivnje (kaznene odgovornosti) što se može reflektirati kod odluke o kazni. Naime, optuženik je sukladno mišljenju vještaka u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja kaznenog djela mogao shvatiti značenje svojeg postupanja i vladati svojom voljom ali u smanjenom stupnju.
14.S obzirom na sve navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, već je bitno da li je žrtva tj. oštećenica s obzirom na okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene, iste ozbiljno shvatila, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je oštećenica, koja je optuženikova majka, osjećala strah za vlastiti život i sigurnost te uznemirenost čime je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
15.Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženik postupa s izravnom namjerom jer je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, ubrojiv je, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, ispunjena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3.KZ/11. Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. osobna sloboda, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je optuženik izrečenim ozbiljnim prijetnjama oštećenici povrijedio odnosno narušio to pravo, ostvario je sva obilježja predmetnog kaznenog djela, pa ga je trebalo proglasit krivim i osuditi po zakonu.
16.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
17.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i nastupjele posljedice na strani oštećenice, činjenicu da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom i da je riječi prijetnje izrekao na grub, surov i agresivan način tako što je oštećenicu dovukao do ograde balkona visokom od zemlje više od 3 metra te joj je jedna noga bila mimo ograde. Olakotnim je cijenio činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv.
18.S obzirom na sve navedeno, sud je optuženika na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci smatrajući da će ovako izrečenom kaznom doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika i druge da se ubuduće suzdrže od činjenja takvih i sličnih kaznenih djela te je primjerena satisfakcija za sve zlo koje je optuženik nanio kako društvu u cjelini a tako i oštećenici činjenjem kaznenog djela. Upravo ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena svrha kažnjavanja jer je ista primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje i pobudama iz kojih je djelo počinjeno kao i okolnostima u kojima je počinjeno. Ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena i svrha generalne prevencije kažnjavanja te će utjecati na građane da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
19.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja od uhićenja 13. kolovoza 2025., pa nadalje.
20.Uz izricanje kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci optuženiku je na temelju članka 70. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavati se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a to sve s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka da se rizično ponašanje optuženika može očekivati i u budućnosti a koju opasnost je moguće prevenirati ili ublažiti psihijatrijskim ili psihologijskim tretmanom. Stoga je, s obzirom da predmetno kazneno djelo ima elemente nasilja odnosno prijetnje nasiljem, sud izrekao optuženiku predmetnu sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana kako bi optuženik naučio kontrolirati agresiju. Navedena sigurnosna mjera izrečena je uz kaznu zatvora te će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Navedenom sigurnosnom mjerom postići će se i zaštita optuženika u smislu korekcije njegovih budućih agresivnih reakcija.
21.Iako je proglašen krivim, sud je optuženika na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., oslobodio obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava, budući da je optuženik nezaposlen, bez primanja i imovine pa ne bi mogao podmiriti predmetne troškove bez štete po vlastito uzdržavanje.
22.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 8. siječnja 2026.
Sutkinja
Snježana Markuš
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1.ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-586/2025-3
2.Optuženi HB, Zatvor u Zagrebu
3.Branitelj opt. po služb.duž. Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu
4.Oštećena ŠB, [adresa]
