Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj Pn-10/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurica Bakmazu, u parničnom predmetu tužitelja ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Potočnjak i partneri, Zadarska 77, Zagreb, protiv tuženika ZO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 10. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika odvjetničkog vježbenika JO i tuženika, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ZO da tužitelju ĆO isplati iznos od 1.000,00 eura (slovima:tisućueura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. svibnja 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbijaju se tužbeni zahtjevi kojima tužitelj ĆO traži isplatu preostalih utuženih iznosa od ukupno 9.000,00 eura (slovima:devettisućaeura) uvećanih za zakonske zatezne kamate.
III. Nalaže se tuženiku ZO da tužitelju ĆO nadoknadi troškova postupka u iznosu od 149,09 eura (slovima: stočetrdesetdevet euraidevetcenta) uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. siječnja 2026. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu se zahtjeva za naknadnu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 20. svibnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade nematerijalne štete u visini od 5.000,00 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da je tuženik u vrijeme objavljivanja netočnih informacija bio upisan kao glavni urednik, odgovorna osoba i nakladnik za elektroničku publikaciju „Regionalni informativni novinarski portal www.slobodnalika.com“. Na tom internetskom portalu nema impressuma, te nije vidljivo tko su glavni urednik i nakladnik, kao i da je internetski portal www.slobodnalika.com izbrisan iz registra elektroničkih publikacija kojeg vodi Agencija za elektroničke medije, a i dalje se objavljuju članci na internetskom portalu, čime tuženik krši odredbe Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima.
2. 20. veljače 2025. na internetskom portalu www.slobodnalika.com, u članku naslova „Zašto je ĆO uznemirilo da se tajno našao sa AO, Ć se nalazio javno“, a kojeg je tuženik ujedno i autor, objavljene su netočne i neistinite informacije o tužitelju, a kojima se grubo vrijeđa njegova čast i ugled. Radi ispravka netočnih i neistinitih informacija i objave isprike nakladnika, tužitelj je 20. ožujka 2025. godine preporučeno poštom uputio tuženiku zahtjev za objavu ispravka i isprike nakladnika radi prestanka daljnje povrede prava osobnosti. Tuženik je 25. ožujka 2025. godine od strane Hrvatske pošte obaviješten o pošiljci, no odbio ju je preuzeti. Tužitelj do dana podnošenja ove tužbe nije zaprimio nikakvu pisanu obavijest tuženika o tome namjerava li objaviti ispravak ili ispriku, niti je tuženik objavio traženi ispravak ili ispriku.
3. Prema odredbi čl. 21. st. 1 Zakona o medijima, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Prema odredbi čl. 22. Zakona o medijima, nematerijalna šteta nastala netočno i neistinito objavljenom informacijom u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.
4. Tuženik je u predmetnom članku objavio:
„Otkriće-vijest da se početkom godine gradonačelnik [adresa] ĆO našao u [adresa] sa vlasnikom tvrtke TIPOS RESURSI iz Varaždina danas uhićenim vlasnikom AO, silno je uzbudila prvog čovjeka [adresa].“ „Nameće se pitanje zašto se srami ĆO susretom- kavicom sa AO, ...“
„... treba razumjeti da mu nije lako da se nakon svega nalazi sa osobom koja je prema tvrdnjama istražitelja otrovala [adresa] i [adresa].“
5. Prva netočna i neistinita tvrdnja koja predstavlja osnovu za naknadu štete je tvrdnja da se tužitelj početkom godine našao sa AO te da je raniji članak objavljen na internetskom portalu www.slobodnalika.com silno uzbudio tužitelja. Tužitelj ističe da se nije početkom godine sastao s g. AO, a niti ikada, ni na kavi kako to tuženik neistinito navodi, niti u uredu. Tužitelj ističe da ne poznaje g. AO, te nije ni u kakvom odnosu s g. AO, ni poslovnom, niti prijateljskom. Tužitelj ističe da se nije uzbudio iz razloga što se spomenuti susret nikada nije ni dogodio, nego koji je izmišljena konstrukcija tuženika objavljena u lošoj vjeri i potpuno neprimjereno za novinarsku struku. Druga netočna i neistinita tvrdnja koja predstavlja osnovu za naknadu štete je tvrdnja da se tužitelj srami i da mu nije lako zbog susreta i nalaženja s g. AO. Tužitelj ističe da se ne srami, te da se općenito nije moguće sramiti susreta koji se nije niti dogodio, nego koji je izmišljena konstrukcija tuženika objavljena u lošoj vjeri i potpuno neprimjereno za novinarsku struku.
6. Tužitelj je istog dana, 20. svibnja 2025. podnio još jednu tužbu protiv tuženika u kojoj potražuje naknadu neimovinske štete u visini od 5.000,000 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate. (str. 23. do. 26. spisa) Druga tužbe je podnijeta zbog drugog članka objavljenog na portalu www.slobodnalika.com 19. veljače 2025. pod naslovom „OTKRIVAMO ĆO se početkom godine našao sa uhićenim AO“. U tom je članku navedeno:
„... portal Slobodna lika doznaje da se početkom godine gradonačelnik [adresa] ĆO našao sa AO u [adresa] i njemu se AO javio.“ „ ĆO ... nije spominjao da se u vrijeme kada su istražitelji pratili AO sa njim sastao.“
„O čemu u razgovarali nije poznato, za pretpostaviti je o projektima za razvoj grada.“
7. Prva netočna i neistinita tvrdnja koja predstavlja osnovu za naknadu štete je tvrdnja da se tužitelj početkom godine tužitelj našao sa AO u [adresa] i da mu se g. AO javio. Tužitelj se nikada nije sastao s g. AO, ni početkom godine niti u vrijeme kada su istražitelji pratili g. AO, te mu se g. AO nije nikada javljao. Tužitelj ne poznaje g. AO i nije ni u kakvom odnosu s g. AO, ni poslovnom, niti prijateljskom. Druga netočna i neistinita tvrdnja koja predstavlja osnovu za naknadu štete je tvrdnja da je tužitelj s g. AO razgovarao o projektima za razvoj grada. Tuženik ovim navodima u lošoj vjeri i neprimjereno novinarskoj struci iznosi čista nagađanja o temi izmišljenog sastanka tužitelja i g. AO.
8. Dva su predmeta spojena radi zajedničkog raspravljanja rješenjem ovog suda broje Pn-10/2025-5 od 1. srpnja 2025. (list 21 i 22 spisa)
9. Navodima iznesenima u spornim člancima se ne napada djelovanje tužitelja, niti iznosi bilo kakav kritički osvrt na rad tužitelja kao političara, već ga se napada isključivo osobno, na najgrublji mogući način, iznoseći izmišljene, netočne i neistinite informacije o sastancima s osobom koja se tereti za teška kaznena djela kako bi se u lošoj vjeri tužitelja prikazalo kao osobu koja je bliska s takvim osobama, kao i da bi se prikazalo da je tužitelj upleten u počinjenje istih kaznenih djela.. Tužitelj smatra da su mu tvrdnjama netočno i neistinito iznesenim u spornim člancima povrijeđeno dostojanstvo, ugled, čast, ime, dobar glas, pravo osobnosti, prava privatnosti i obiteljskog života, te da je pretrpio duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva.
10. Tužitelj je javno poznata i eksponirana ličnost i gradonačelnik Grada Gospića. Objavljenim člancima se u javnosti stvara i stvoren je pogrešan zaključak o ličnosti tužitelja osobno te ličnosti tužitelja kao gradonačelnika Grada Gospića, političara i politički aktivne javne osobe, što mu otežava obavljanje poslova povezanih sa svojom političkom funkcijom, zbog prirode iste. Tužitelj i članovi njegove obitelji su nakon objave spornih članaka primali pozive od različitih poznanika, prijatelja i suradnika, kao i rodbine, a vezano za članke te je tvrdnjama iznesenima u objavljenim člancima tužitelj u Republici Hrvatskoj izvrgnut ruglu. Zbog tvrdnji iznesenih u spornim člancima ima brojne probleme u svakodnevnoj komunikaciji s drugim osobama i javnosti s kojima komunicira zbog prirode svoje pozicije, što sve dodatno utječe na njegove čast i ugled te političko djelovanje. Težina povrede prava osobnosti je posebno značajna jer su članci objavljeni na besplatnom javno dostupnom internetskom portalu www.slobodnalika.com. Time su netočne, neistinite i klevetničke tvrdnje o podnositelju postale dostupne svim hrvatskim državljanima, dijaspori, a i šire.
11. Tuženik je u odgovorima na tužbu (str. 20. i 42. spisa) osporio tužbe kao neosnovane. Na pripremnom ročištu 25. rujna 2025. (str. 52. i 53. spisa) izjavio je da su informacije objavljene u spornim člancima istinite, te da ih je doznao od CO, zaposlenika AO i voditelja firme Tipos resursi iz Varaždina. Na spis je predao nagodbu o preuzimanju duga od 24. siječnja 2024. Osporava da su tužitelju narušeni čast i ugled. Na ročištu 10. prosinca 2025. je pojasnio da je osporio i visinu tužbenog zahtjeva.
12. Tijekom postupka su pročitani ispis sa stranice Agencije za elektroničke medije (str. 7 i 29 spisa), ispis s portala www.slobodnalika.com članka naslova „Zašto je ĆO uznemirilo da se tajno snašao sa AO, Ć se nalazio javno“ od 20. veljače 2025. (str. 8 spisa), ispis s portala www.slobodnalika.com članka naslova „OTKRIVAMO ĆO se početkom godine našao sa uhićenim AO“ od 19. veljače 2025. (str. 30 spisa), nagodba od 24. siječnja 2024. (str. 54. spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda broj P-104/2025 (tužba i presuda su preslikani na str. 55. – 67. spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda broj P-105/2025 (tužba i presuda su preslikani na str. 68. – 80. spisa), te su saslušani svjedok CO, (str. 83. i 84. spisa), tuženik (str. 84. i 85. spisa) i tužitelj (str. 85 spisa).
13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
14. U postupku nije sporno da je tuženik, kao nakladnik portala „Slobodna Lika“, 19. i 20. ožujak 2025. na svom portalu na adresi www.slobodnalika.com objavio dva predmetna članka u kojima je iznio tvrdnje da se tužitelj početkom 2025. godine, oko mjesec dana prije Šincekovog uhićenja, našao s AO, uhićenim zbog sumnji u počinjenje kaznenih djela vezanih za ilegalno odlaganje otpada u [adresa] i drugim mjestima u Republici Hrvatskoj, kao i da je tužitelja vijest o objavi te informacije uzbudila.
15. Sporno je treba li tuženik odgovarati zbog objave te informacije, je li odgovoran zbog postojanja nagodbe između tužitelja i MO od 24. siječnja 2024., te visina štete.
16. Iz nagodbe od 24. siječnja 2024. između tužitelja i MO je vidljivo da se MO obvezao preuzeti financijsko obveze tuženika po sudskim presudama i ostale troškove sudskih postupka koje je ovdje tužitelj imao s ovdje tuženikom. Obvezao se platiti 20.000,00 eura tužitelju, i to 15.000,00 eura odmah, a 5.000,00 eura ako se ponove slični tekstovi na portalu Slobodna Lika ili na portalu koji je u vlasništvu ili suvlasništvu ovdje tuženika ili je on autor tekstova u narednih pet godina uz uvjet da ovdje tuženik uputi javnu ispriku u roku od 14 dana od datuma kada je povučena zabilježba na kuću na portalu Slobodna Lika koji će biti na naslovnici portala u trajanju 7 dana. MO nema obvezu isplatiti preostalih 5.000,00 eura uz da uvjeta: 1. da ne bude tekstova od strane ovdje tuženika u spomenutom periodu koji narušavaju ugled ĆO, 2. ako uslijedi isprika ovdje tuženika u zadanom roku. U slučaju kršenja tih dviju odredbi MO mora isplatiti preostali iznos u roku od 14 dana.
17. Iz pravomoćne presude ovog suda broj P-104/2025-7 od 4. srpnja 2025. je vidljivo da je ovdje tuženiku naloženo da objavi ispravak članka od 19. veljače 2025., a u kojem stoji da je neistina da se ovdje tužitelj našao s AO, te da se njih dvoje uopće ne poznaju. U postupku je ovdje tuženik iskazao da nije provjeravao istinitost navoda o sastanku ovdje tužitelja i Z, a za kojeg je doznao od CO, niti s ovdje tužiteljem, niti sa AO, niti s drugim radnicima tvrtke AO (st. 24. obrazloženja).
18. Iz pravomoćne presude ovog suda broj P-105/2025-7 od 4. srpnja 2025. je vidljivo da je ovdje tuženiku naloženo da objavi ispravak članka od 20. veljače 2025., a u kojem stoji da da je neistina da se ovdje tužitelj našao s AO, te da se njih dvoje uopće ne poznaju. Ovdje tužitelj se nije uzbudio, niti se srami sastanka koji se nije dogodio. U postupku je ovdje tuženik iskazao da nije provjeravao istinitost navoda o sastanku ovdje tužitelja i Z, a za kojeg je doznao od CO, niti s ovdje tužiteljem, niti sa AO, niti s drugim radnicima tvrtke AO (st. 24. obrazloženja).
19. Svjedok CO je na ročištu 10. prosinca 2025., u bitnome, iskazao da poznaje AO i stranke. Radio je u Šincekovoj formi Tipos resursi gdje je bio strojar i mehaničar. Svjedok je bio postavljen i za direktora druge firme, Plastruktor, iako je stvari vlasnik bio AO. S tuženikom je često pio kavu na istom mjestu, na benzinskoj pumpi, pa i par dana nakon Šincekovog uhićenja. Jednom je čak, po Šincekovom nalogu, vozio tuženika na boat show u Biograd. Svjedok je pričao s tuženikom u kafiću benzinske pumpe, misli da je to bilo prošle godine (2024.), negdje u vrijeme održavanja manifestacije „Jesen u Lici“. Svjedok i tuženik su sjedili svatko za svojim stolom. Tad je rekao tuženiku, u razgovoru, da je AO tog dana na poslu svim zaposlenicima rekao da ima sastanak u gradskom poglavarstvu ili Komunalcu, ali ne zna je li se taj sastanak uistinu i održao. Nije rekao tuženiku da AO ima sastanak s tužiteljem.
20. Tuženik je na istom ročištu osporio iskaz svjedoka CO kao lažan. S CO se družio godinama, pili su zajedno kavu na benzinskoj pumpi, ali su se susretali i na privatnim druženjima. Nakon uhićenja mu je CO na kavi rekao da su AO i tužitelj u kontaktu i da se AO prije uhićenja trebao naći s tužiteljem, što je tuženik odmah objavio na svom portalu. Tu je informaciju provjerio telefonski, ali se ne sjeća koga ja kontaktirao. Nije izravno kontaktirao tužitelja jer tužitelj ne želi s njim komunicirati. Iako nije čuo za vezu tužitelja i AO, smatra nemogućim da se nisu znali jer je tužitelj prije funkcije gradonačelnika Grada Gospića četiri godine bio župan.
21. Tužitelj je, u bitnome, iskazao da nikad nije sreo AO, iako ne isključuje mogućnost da je AO bio na sastancima u Županiji, Gradu ili Komunalcu. AO je kao investitora doveo bivši gradonačelnik. Zbog članaka je doživio brojne neugodnosti jer su ga kolege i prijatelji pitali zbog čega se tajno sastajao sa AO, na što je morao pojašnjavati da se s njim uopće nije sastajao. U vrijeme kad su objavljeni članci je vladala velika napetost u [adresa] jer je tek otkriveno odlaganje opasnog otpada u [adresa] i nitko nije znao o kakvoj se vrsti otpada radi.
22. Tužitelj tuženika ne smatra toliko utjecajnim novinarom jer stalno gubi parnice zbog ovakvih članaka pred sudom, tužitelj je uspio u svom parnicama protiv tuženika. Unatoč tome gradske službe uvijek na medijska događanja pozivaju portal „Slobodna Lika“ koji je čitan na ovom području jer se bavi „žutilom“. Tuženik na svom portalu blati ljude i prestaje o njima pisati negativno tek kad od njih stekne nekakvu korist.
23. Nakon izvedenih dokaza, sud zaključuje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na ugled i čast, čime dolazi do povrede prava osobnosti pojedinca zaštićenog čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) i čl. 7. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM).
24. Čl. 21. ZM-a propisuje da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ZM-om (st. 1.). Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), kako propisuje st. 2. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ZM-om nije drugačije određeno (st. 3.). U st. 4. su navedeni razlozi zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu, a među njima je, u ovoj situaciji, relevantna toč. 3. u kojoj je navedeno da informacija mora biti utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
25. Iako je teret dokaza postojanja pretpostavki odgovornosti za štetu na tužitelju, postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM-a dokazuje tuženik. (čl. 21. st. 6. ZM-a)
26. Tužitelj je iznio svoj teret dokaza i dokazao da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, a to je da postoji protupravna štetna radnja štetnika koja je u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Tužitelj je u trenutku objave informacije bio, a i još je, na dužnosti gradonačelnika Grada Gospića i neosnovano dovođenje u vezu tužitelja s osobom uhićenom zbog ozbiljnog kaznenog djela zbog kojeg je potencijalno ugroženo zdravlje građana [adresa], ali i drugih gradova gdje je ilegalno odlagan opasni otpad, narušava javnu sliku osobe koja je medijski eksponirana zbog funkcije koju obnaša. Objavom neistinite informacije u predmetnim člancima su narušena tužiteljeva prava na ugled, čast i dostojanstvo koje mu jamči čl. 19. st. 2. ZOO-a. S obzirom na tužiteljevu javnu dužnosti, razumno je zaključiti da mu je objavljena informacija prouzročila neugodnosti i narušila percepciju javnosti, pogotovo jer je informacija objavljena u trenutku kad je javnost tek doznala za odlaganje opasnog otpada, kad su izvršena medijski popraćena uhićenja.
27. S druge strane, tuženik tvrdi da je objavljenu informaciju u predmetnim člancima doznao do zaposlenika u firmi AO, CO. CO ne spori da je komunicirao s tuženikom, ali spori da mu je rekao da se AO i tužitelj poznaju, odnosno da AO i tužitelj imaju dogovoren sastanak. Iz iskaza CO se jasno da zaključiti da je sam tužitelj iz informacije koju mu je dao svjedok CO, a to je da AO ima dogovoren sastanak u poglavarstvu ili Komunalcu, zaključio da AO ima dogovoren sastanak s tužiteljem kao gradonačelnikom. Iako sud smatra da je CO, zaposlenik u firmi AO, čak i direktor Šincekove druge firme Plastruktor, vjerodostojan izvor informacija o ovoje temi, pa bi novinar ili nakladnik imao razloga vjerovati tom izvoru, odnosno objaviti informaciju dobivenu iz tog izvora, sam izvor je rekao sudu da nije tuženiku dao objavljenu informaciju, već drugu informaciju iz koje je tuženik izveo zaključak kojeg je objavio u dvama spornim člancima. Osim toga, tuženik nije dokazao da je provjerio informaciju koju je objavio, iako tvrdi da je to učinio telefonski, nakon razgovora s CO, ali se ne sjeća s kim. Ta tuženikova tvrdnja je u opreci s njegovim izjavama u predmetima koji su pravomoćno okončani pred ovim sudom broj P-104/2025 i P- 105/2025 u kojima je izjavio da nije provjerio objavljenu informaciju. Kako informacija koja je objavljena nije točna, niti je tuženik imao osnovanog razloga povjerovati da je točna (jer mu ta informacija nije ni prenijeta), a nije ni poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, nije nastupio ekskulpacijski razlog propisan u čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a, pa tuženik mora odgovarati za štetu.
28. Međutim, sud se slaže s utuženom visinom štete. Čl. 1100. ZOO-a u st. 1. propisuje da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. U st. 2. je propisano da će sud, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
29. Iako tužiteljeva društvena pozicija i medijska eksponiranost kao gradonačelnika Grada Gospića jasno ukazuje na povredu prava osobnosti koja opravdana dosudu pravične novčane naknade, tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao zbog čega bi mu bila dosuđena šteta u tako visokom iznosu kojeg potražuje, po 5.000,00 eura po članku, ukupno 10.000,00 eura. Tužitelj je iznio logične tvrdnje da je morao osporavati pred svojim kolegama i prijateljima neistinite navode iz tuženikovih članaka, ali nije ponudio niti jedan dokaz, osim vlastitog iskaza, da je pretrpio fizičku bol, duševne boli i strah, kako to zahtjeva čl. 1100. st. 2. ZOO-a, koji bi opravdali dosudu tako velikog iznosa štete. Pri tome treba uzeti u obzir i činjenice da ni sam tužitelj ne smatra tuženika „ozbiljnim novinarom“ jer se bavi „žutilom“ i stalno gubi slične parnice protiv tužitelja, a njegov portal „Slobodna Lika“ je izbrisan iz registra elektroničkih publikacija kojeg vodi Agencija za elektroničke medije. Iako je portal na internetu, dostupan cijelom svijetu, njegov stvarni doseg je strogo lokalan. Time se bitno sužava broj ljudi koji na temelju objavljenih članaka mogu steći negativnu sliku o tužitelju, što utječe i na visinu štete (u nedostatku drugih dokaza o njezinoj visini). Važno je za istaknuti da, iako su objavljeni članci narušili javnu sliku tužitelja, oni su objavljeni u veljači 2025., pred redovne lokalne izbore u svibnju 2025., a notorna je činjenica da je tužitelj pobijedio na tim izborima i izborio novi gradonačelnički mandat, zbog čega se (bez daljnjih dokaza) ne može izvesti zaključak o velikim posljedicama povrede njegovog prava na čast, ugled i dostojanstvo. Zbog toga sud ne nalazi razloga da tužitelju dosudi višu štetu, vođen Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 500,00 eura po članku, odnosno 1.000,00 eura ukupno. Dosuda višeg iznosa štete bez daljnjih dokaza o okolnostima koje utječu na njezinu visinu bi predstavljalo penalizaciju tuženika što je suprotno restitucijskoj naravi instituta naknade štete i predstavljalo bi dosudu naknade koja je suprotna cilju kojem služi naknada i ne bi bila spojiva s njezinom naravi.
30. Konačno, sud ne smatra da postojanje nagodbe od 24. siječnja 2024. između ovdje tužitelja i MO utječe na odgovornost tuženika za štetu tužitelju. Iz teksta nagodbe prvenstveno nije jasno je li se MO obvezao platiti iznos od 5.000,00 eura tužitelju kao nekakvu vrstu kazne zbog budućih difamacjiskih članaka koje bi tuženik objavio protiv tužitelja, ili je preuzeo obvezu plaćanja budućih šteta tužitelju zbog tih članaka. U prvoj situaciji, plaćanje kazne nije vezano uz ovdje utuženu tražbinu naknade nematerijalne štete jer naknada štete nije penalnog karaktera. U drugoj situaciji, radi se o pristupanju dugu kako ga definira čl. 101. ZOO-a, jer se ugovorom između vjerovnika (ovdje tužitelja) i trećega (MO) treći obvezao vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, pa treći stupa u obvezu pored dužnika (ne umjesto dužnika). Nigdje u nagodbi nije ugovoreno da time prestaje obveza dužnika (tuženika), pa pored obveze trećega (MO) i dalje postoji obveza dužnika (tuženika) da ispuni svoju obvezu vjerovniku.
31. Tužitelj je djelomično i u većoj mjeri uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% ukupnog uspjeha u sporu. U pogledu visine, tužitelj je uspio dokazati visinu od 10% utuženog iznosa, što predstavlja 5% od ukupnog uspjeha u sporu. Ukupni uspjeh tužitelja u sporu o pogledu tužbenog zahtjeva je stoga 55%, a tuženika 45%.
32. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 10%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tužitelju.
33. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:
- trošak sastavljanja tužbi u predmetima Pn-10/2025 i Pn-11/2025 od 200,00 eura po tužbi, u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), ukupno 400,00 eura, uvećano za PDV 500,00 eura,
- trošak podnesaka od 29. srpnja 2025. i 19. rujna 2025., od 50,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, ukupno 100,00 eura, uvećano za PDV 125,00 eura, jer se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.1., već samo o obavijestima sudu o pokretanju i okončanju postupka medijacije, pa se u preostalom dijelu do zatraženih 200,00 eura po podnesku tužitelj odbija,
- trošak pristupa ročištima 25. rujna 2025. i 10. prosinca 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 400,00 eura, uvećano za PDV 500,00 eura,
- trošak pristojbi na tužbe ukupno 219,44 eura (109,72 za svaku tužbu prema rješenjima kojima se tužitelj pozvao na plaćanje), pa se u preostalom dijelu zahtjeva do zatraženih 292,90 eura odbija, te
- trošak pristojbe na presudu od zatraženih 146,45 eura,
pa je ukupni priznati trošak tužitelju 1.490,89 eura. Dio koji odgovara postotku od 10% tog iznosa je 149,09 eura koji je i dosuđen tužitelju.
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću 8. siječnja 2026.
Sudac
Jurica Bakmaz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
