REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-2352/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Split, protiv tuženika ZAVAROVALNICA SAVA, Zavarovalna družba, d.d., Maribor, Slovenija, Eve Lovše 7 – SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2025. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 8. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 3.100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10.veljače 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Maribor, Slovenija, A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade troškova liječenja iznos od 1.230,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.02.2023. godine do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.426,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 1.lipnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se mjesna nadležnost zasniva na članku 52. ZPP-a obzirom da se prometna nezgoda na kojoj se temelji tužbeni zahtjev dogodila na području nadležnosti suda u Splitu, gdje tužiteljica kao oštećena, ima i prebivalište. Dana 2. veljače 2022. godine, da se dogodila prometna nesreća u [adresa], između vozila marke „Opel Corsa“, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika, broj police: [broj police], i vozila marke „Mazda Demio“, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica.

Do nezgode da je došlo krivnjom osiguranika tuženika i to na način da je osiguranik tuženika, ne držeći potreban razmak između vozila, postupio protivno odredbi članka 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) te udario u stražnji dio osobnog automobila kojim je upravljala tužiteljica. Sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) tuženik da je pasivno legitimiran i da odgovara tužiteljici za štetu koja je tom prigodom tužiteljici nastala. Kako je u mirnom postupku tuženik isplatio nesporni dio tužiteljici, pravna osnova i pasivna legitimacija da vjerojatno neće biti sporni. Tužiteljici da je u predmetnoj prometnoj nezgodi nastala neimovinska i imovinska šteta. Tužiteljica da je u predmetnoj prometnoj nezgodi ozlijeđena te da je zaprimljena na Zavodu za neurokirurgiju KBC Split, gdje su joj konstatirane ozljede u vidu iščašenja i nategnuća cervikalne kralježnice. Uz bolnost vratnih mišića i ograničenu pokretljivost vrata, izrazito s desne strane, tužiteljica da je osjećala bolove u donjem dijelu leđa uz iradijaciju uz lijevu nogu te da nije mogla hodati na peti lijevog stopala. Zbog predmetne prometne nesreće i zadobivenih ozljeda tužiteljici da je nastao poremećaj osjeta u rukama i nogama (parestezija i dizestezija), a zatrnjenost lijevog trapezijusa da ju je ograničila u svakodnevnom životu posebice u vidu antalgičnog hoda i držanja. Nadalje, i tri mjeseca nakon nesreće tužiteljici da je i dalje bila prisutna bol u vratu i lijevoj ruci, a u studenom 2022. godine da joj je posljedično zbog zadobivenih ozljeda nemogućnosti pravilnog„držanja“ nastala takozvana protuzija diskova C5-C6 (bulging). S obzirom da je prije 17 godina (2003. godine) tužiteljica bila operirana u lumbalno-sakralnom djelu kralježnice, predmetna prometna nesreća da joj je pogoršala postojeće tegobe u L5 i S1 kralješku. Godinu dana nakon predmetne prometne nesreće tužiteljica da i dalje osjeća bol i trnjenje lijeve polovice vrata, slabost lijeve ruke, križobolju te bol lijeve noge. Srednje teška do teža subkronična posttraumatska radikulopatija spinalnih živčanih korjenova C6 i C7 da je utvrđena EMNG nalazom, zbog čega da su tužiteljici bolnost navedenog djela, glavobolja, trnci u lijevoj ruci i bolnost u nogama postale svakodnevnica. Zatrnjenost trapezijusa lijevog ramena i bolnost oba ramena da je prisutna još uvijek. Uz fizičke bolove, pretrpljeni strah koji je tužiteljica preživjela, da je ostavio značajan utjecaj na njezino psihičko zdravlje. Zbog predmetne prometne nezgode tužiteljica da je psihički uznemirena, a zbog jačine udarca i nastalih posljedica da ima strah od prometa i da joj je potrebna ponovna prilagodba na vožnju. Tužiteljica da je pretrpjela i brojne neugodnosti u vidu RTG snimanja, EMNG pretraga, odlaska na fizikalne terapije, pregleda te nošenja Schantzovog ovratnika. Zaključno, zbog nastalih povreda kod tužiteljice da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti i brojne trajne posljedice koje će osjećati cijeloga života. O svemu da svjedoči medicinska dokumentacija. Dakle, tužiteljica da je u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. u svezi članka 1100. ZOO-a) za koju smatra da pravična novčana naknada iznosi 4.000,00 EUR. Tužiteljica da je trebala tuđu njegu i pomoć, ponajviše ukućana i bliskih članova obitelji, te s ovog osnova na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 250,00 EUR. Zbog predmetne prometne nezgode tužiteljica DA je pretrpjela štetu s naslova troškova liječenja, koji su skopčani s tretiranjem gore navedenih povreda kao što su troškovi participacija, troškovi analgetika, Schantzovog ovratnika i sl., a koje troškove ne pokriva osnovno zdravstveno osiguranje. Tužiteljica DA je posebice imala izdatke za fizikalne terapije (elektrostimulacije mišića) na koje je išla u veljači i srpnju 2022. godine kao i za preglede koji su bili potrebni da bi oštećena što prije svoje zdravlje vratila u stanje kakvo je bilo prije prometne nesreće. Nadalje, tužiteljica da je imala i troškove pregleda i puta na pregled od [adresa] do Splita, jer je općepoznato da je za odlazak na fizikalne terapije i na preglede potreban određeni iznos novca za gorivo i karte autoprijevoznika. Za dio troškova tužiteljica da ima račune, a za dio ne, međutim, kako se radi o troškovima koji su skopčani sa ovakvim ozljedama tužiteljica potražuje iznos od 1.230,00 EUR. Tužiteljici da je ukupno nastala štete u iznosu od 5.480,00 EUR. Tužiteljica da se obratila tuženiku odštetnim zahtjevom dana 10.02.2023. godine te da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 2.654,45 EUR. Tužiteljica smatra kako je isplaćeni iznos naknade štete daleko ispod kriterija sudske prakse te da je prenizak s obzirom na zadobivene povrede i zaostale posljedice. U svakom slučaju tužiteljica da će u petitu tužbenog zahtjeva isti oduzeti te dalje smatra da joj na ime naknade štete pripada iznos od 2.825,55 EUR (5.480,00- 2.654,45). Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), u članku 12. st. 4. da je izričito propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. navedenog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na isplatu kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga, s obzirom da se tužiteljica AF dana 10.2.2023. godine obratila tuženiku odštetnim zahtjevom po predmetnom štetnom događaju, a kako tuženik nije udovoljio istome u cijelosti, potražuje se i kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Radi navedenog tužiteljica predlaže da su donese presudu kojom će obvezati tuženika da joj isplati iznos od 2.825,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10.veljače 2023.godine do isplate, te joj naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne spori pasivnu legitimaciju kao ni nastanak prometne nezgode. Tuženik ne spori ni odgovornost za nastanak prometne nezgode i štete tužiteljici koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Nastavno, tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete kao previsoko postavljenom i protivi se zatraženom tijeku kamata, te imovinske štete kao neosnovanom. Naime, tuženik osporava tužbene tvrdnje, a time i tužbeni zahtjev, da bi tužiteljeve ozljede uzrokovale povredu prava osobnosti na toj razini i u tome stupnju da bi tužitelju na ime naknade štete pripadao iznos viši od ukupno isplaćenog iznosa od 2.400,00 EUR koliko je tuženik isplatio tužitelju i to prije tužbe od čega za pretrpljene fizičke boli iznos od 900,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 700,00 EUR, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 EUR, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 254,45 EUR. Tuženik negira uzročno posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i zdravstvenih tegoba kod tužiteljice u odnosu na smetnje u području lumbalne kralješnice prikazanih u medicinskim nalazima. Sve to iz razloga što su zdravstvene smetnje u području lumbalne kralješnice kod tužiteljice nastale još 2003.godine, te nisu u svezi sa predmetnom prometnom nezgodom, a o čemu se očitovanje očekuje od strane medicinskih vještaka.. Negira se i uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode i zdravstvenih tegoba kod tužiteljice u odnosu na smetnje u području vratne kralješnice i navodnih oštećenja živčanih korijena vratne kralješnice u području od C4-C6, a iz razloga što nalazi svjedoče razinu oštećenja koja se nije mogla uzrokovati predmetnom prometnom nezgodom. Tuženik negira uzročno posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i troškova liječenja koje se potražuju kroz provedbu privatne dijagnostike, a misli se na račune elektrostimulacije mišića izvršene od strane JF jer su navedene terapije mogle biti obavljene u okvirima ustanova i kroz podmirenje troškova HZZO-a. Konačno, kako je i navedeno negiranje uzročno posljedične veze između prometne nezgode i zdravstvenih smetnji u području lumbalne kralješnice kod tužiteljice nastale još 2003.g. i prije, to se negiraju i troškovi računa izrade MR lumbosakralne kralježnice u LF. Tuženik da je isplatom navedenih iznosa podmirio u cijelosti naknadu za tuđu pomoć i njegu pa se protivi tužbenom zahtjevu preko isplaćenoga sa osnova troška liječenja i tuđe pomoći i njege i zatraženom tijeku kamata, pa se predlaže isti odbiti .

3. Svojim podneskom od 22.siječnja 2025.godine tužiteljica navodi da se očituje na nalaze i mišljenja vještaka dr Mira Jurinovića i dr BF, te uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno navedenom. Tužiteljica navodi da ne prigovara nalazima i mišljenjima vještaka budući su isti objektivni i u skladu sa pravilima struke pa da tužiteljica smatra da joj na ime naknade cjelokupne štete pripada iznos od 6.730,00 € i to na ime: naknade neimovinske štete iznos od 5.500,00 EUR te na ime troškova liječenja iznos od 1.230,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 6.730,00 EUR. Od ovog iznosa naknade neimovinske štete tužiteljica oduzima nesporno isplaćeni iznos naknade s ovog osnova od 2.400,00 EUR, tako da sa ovog osnova potražuje daljnji iznos od 3.100,00 EUR, te na ime naknade štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.230,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 4.330,00 EUR na ime naknade cjelokupne štete. Radi navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom obvezuje tuženika da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10.veljače 2023.godine do isplate; te na ime naknade imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.230,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10.veljače 2024.godine do isplate.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete koja je tužiteljici nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 2.veljače 2022.godine i u kojoj je povrijeđena krivnjom osiguranika tuženika. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan osnov odgovornosti, sporna je visina tužbenog zahtjeva.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrde PU Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split Klasa: 211-08/22-4/1462, Ur. broj: 511-12-36-22-1 od 14. veljače 2022. godine; medicinske dokumentacije za tužiteljicu; računa AFFIDEA broj 2073/1/1 od 11. veljače 2022. godine; računa MEDIOSTYM vl. JF SREĆKO na iznose od 350,00 kn (list 35-38 spisa); računa spec. neurol. ord. CF od 9. veljače 2023. godine (list 39 spisa); odštetnog zahtjeva tužiteljici tuženiku od 10. veljače 2023. godine; e-mail poruke tužiteljice tuženiku od 13. veljače 2023. godine s prilozima; vještačenjem po vještacima medicinske struke spec. ortopedu dr. BF, spec. neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću i spec. psihijatru dr. Sanji Batina te saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Na okolnost visine štete koju je iz ove nezgode pretrpjela i trpi tužiteljica sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec.ortopedu dr BF i spec.neurokirurgu dr Miru Jurinoviću kao i sudskom vještaku spec.psihijatru dr Sanji Batina.

9. Vještak, spec. ortoped, dr BF u svom nalazu i mišljenju navodi da se tužiteljica javila na Hitan kirurški prijem Split dana 2. veljače 2022. godine zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, da je postavljena dijagnoza istegnuće vratnih mišića i postavljena imobilizacija Shanzovim ovratnikom, isti da odlazi na redovne kontrole te zbog bolova u vratnoj kralježnici i ograničene pokretljivosti odlazi višekratno na fizikalnu terapiju. Vrši i dodatne pretrage te da se javlja za liječenje i kod neurokirurga. Posljednji medicinski nalazi od 31. ožujka 2023. godine i 10. svibnja 2023. godine da govore da je pokretljivost vratne kralježnice reducirana i bolna. Stoga kao posljedice ovog udesa da se može navesti: da je zaostala pokretljivost vratne kralježnice lakšeg stupnja. Zbog dugotrajnih tegoba i fizikalne terapije da možemo smatrati da je liječenje trajalo oko 10 mjeseci. Za posljedice s ortopedske strane da cijeni postotak umanjenja životne aktivnosti na 3 %, svaki novi postotak umanjenja životnih aktivnosti od kolega vještaka da treba pribrojiti ovom ortopedskom. Jake bolove da cijeni na 1 dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta još 3 mjeseca. Tuđu njegu i pomoć za obavljanje osobne higijene oblačenja da cijeni u trajanju od 2 tjedna 2 sata dnevno te još 2 tjedna 1 sat dnevno.

10. Vještak, spec.neurokirurg dr SF, u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica AF, rođena 1968. godine, u prometnoj nesreći 2. veljače 2022. godine zadobila vratno trzajnu ozljedu. Navodi da je osjećala bolove u vratu i otežanu pokretljivost, a objektivno da su vratni mišići bili napeti i bolni pri palpaciji, a pokretljivost otežana. Nadalje, da je urađena rentgenska snimka vratne kralježnice u dva smjera – da nije bilo koštanih traumatskih promjena, da je postavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje uz uzimanje tableta protiv bolova po potrebi te da se javi na kontrolni neurokirurški pregled. Nadalje da su slijedili kontrolni pregledi neurokirurga koji su zabilježili izmijenjen i smanjen osjet obostrano u šakama, nadalje da su bile ograničene kretnje vratom i napetost mišića vrata. Diferentne neuroradiološke pretrage što ih je uradila da su bile magnetna rezonancija vratne i slabinsko križne kralježnice. U obje pretrage da se konstatiraju prisutne degenerativne promjene u srednjem stupnju, da se bilježe i blage protruzije što uzročno posljedično nije povezano s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći. Nadalje, da se bilježi i sužen prostor između 5-og slabinskog i prvog križnog kralješka, to da je na račun izvršene operacije otprilike prije 16 ili 17 godina. U spisu da prileže preslike fizijatrijskih kartona što svjedoči o provedenom fizikalnom liječenju u trajanju od 2 tjedna u ožujku mjesecu, 2 tjedna u srpnju i 2 tjedna u 10. mjesecu. Preporučena pretraga EMNG (elektromioneurografija) da je ukazala na subkronično oštećenje 6-ih i 7-ih vratnih živčanih korjenova. Tužiteljica da je doživjela povredu njezinog osobnog prava na tjelesno i dakako duševno zdravlje, da se ta povreda prava osobnosti ispoljila u trpljenju bolova, određeno vrijeme dakle privremeno u punom obimu da su joj bile reducirane životne aktivnosti, a zatim u polovičnom obimu privremeno još neko vrijeme. Trajno da je u malenom postotku na račun oštećenja vratnih živčanih korjenova vratnog segmenta u malenom postotku oštećeno tjelesno zdravlje. Ista da je imala neugodnosti radi ovog ozljeđivanja i nadalje da je imala potrebu pomoć i njege kod kuće od strane treće osobe. Navodi da je slušao izlaganje vještaka za ortopediju i traumatologiju, da se usuglašava sa procjenom pretrpljenih bolova što se tiče intenziteta i trajanja, a da bi pridodao atribut za bolove u blagom intenzitetu da su to bolovi i diskontinuitetu kroz 3 mjeseca jer je odlazila na fizikalnu terapiju, fizikalne procedure da su umjereno nelagodne. Kroz dva tjedna da su joj životne aktivnosti u punom obimu bile reducirane, a nadalje u polovičnom obimu još kroz tri tjedna. Procjenjuje trajno oštećenje tjelesnog zdravlja, dakle umanjenje životnih aktivnosti za 5 % na račun oštećenja četiri vratna živčana korijena. Spisu da prileži zdravstveni karton koji je pregledao te da nije našao da je ranije imala niti bolesti niti ozljede vratnog dijela. Spisu da prileže tzv. žute korice i podaci ispisani rukom te e-ispisi od 2007. godine do srpnja 2024. godine. U zdravstvenom kartonu da se spominje ispupčenje (protruzija) diska između 5-og slabinskog kralješka i 1-og križnog kralješka, a što je već spomenuo da je poradi toga operirana. Navodi da će se umanjenje životnih aktivnosti s neurokirurškog gledišta u lakšem zamaranju pri uporabi šaka, ona da će poradi toga trebati kraće stanke da se odmori, ali poradi ovog oštećenja da nije njena učinkovitost odnosno efikasnost manjkava jer će ona sve poslove sa šakama moći obaviti uz ulaganje napora u blagom intenzitetu. Navodi da se usuglašava sa procjenom potrebe njege i pomoći kod kuće po 2 sata kroz 2 tjedna u kojem vremenu je nosila i Shanzov okovratnik te još 2 tjedna 1 sat dnevno. Sve to, na račun osobnih potreba same tužiteljice i u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Neugodnosti za tužiteljicu da su bile od početka samo odvoženje na HKP pa da je zatim bila izložena rentgenskom snimanju, da je nosila imobilizacijski okovratnik, zasigurno uzimala lijekove protiv bolova, potom odlazila višekratno na specijalističke preglede (neurokirurg, fizijatar, radiolog), da je bila tri puta na pretragama magnetske rezonancije, radila pretragu EMNG koja je neugodna jer je povezana s bockanjem iglicama i sveukupno da je 6 tjedana odlazila na fizikalnu terapiju, a svega toga da ne bi bilo da se nije ozlijedila u predmetnoj prometnoj nesreći. Ukratko tužiteljica po svojoj volji da nije mogla koristiti svoje slobodno vrijeme. Navodi da je suglasan sa procjenom da se poradi ove ozljede tužiteljica liječila 10 mjeseci. S obzirom da se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava to da se sugerira pribrojiti procijenjeno oštećenje tjelesnog zdravlja od 3 % od strane ortopeda s neurokirurških 5 % što bi iznosilo ukupno 8 %. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tužiteljica prije prometne nezgode imala ili pak trebala imati probleme, a sve s obzirom na činjenicu postojanja degenerativnih promjena vratne kralježnice koje su dijagnosticirane u obliku osteofitoze kroz hipertrofiju malih artikulacija, sudski vještak navodi da je točno kako je konstatirano pri radiološkim pretragama (MR) da su prisutne degenerativne promjene kralježnice što da je on uzeo u obzir kada bi to bila mlada osoba bez degenerativnih promjena sa konstatiranim oštećenjem četiri vratna živčana korijena da bi on cijenio oštećenje tjelesnog zdravlja za 8 %, da je cijenio za tri postotka manje upravo radi degenerativnih promjena te da je tako samo na račun upravo ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći cijenio s neurokirurškog gledišta trajno oštećenje za 5 %.

11. Sudski vještak spec.psihijatar dr Sanja Batina u svom nalazu i mišljenju navodi da su se o težini tjelesnih ozljeda i hodogramu liječenja prethodno izjasnili vještaci ortoped i neurokirurg. Pored ostalih medicinskih nalaza priloženih spisu, da je pregledala i originalni osobni zdravstveni karton tužiteljice od 1990. godine kao i elektronički ispis osobnog zdravstvenog kartona od 2008. godine do 2024. godine u kojima ne nalazi da je bilo zabilješki dijagnoza s naslova njene specijalnosti a niti su propisivani lijekovi s naslova njene specijalnosti. Navodi da je mišljenja da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna. Strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima da je trpjela u trajanju od 3 mjeseca. Trajnih posljedica straha da nema. Navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. U opisanoj kliničkoj slici povredu duševnog integriteta da izražavaju simptomi anksioznosti straha, napetosti, potrebom za mirovanje, indiciranim kontrolnim pregledima različitih specijalista kao i daljnjim dijagnostičkim pretragama, potrebom za tuđom njegom i pomoći, te zbog trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti o kojima su se izjasnili prethodno navedeni vještaci. Ističe da je njeno vještvo koncipirano isključivo za povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj koji je tužiteljica doživjela.

12. Sud u potpunosti prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, spec.ortopeda, spec.neurorkirurga i spec.psihijatra, nalazi i mišljenja svih vještaka su stručni, logični i uvjerljivi, vještaci su odgovorili na sva postavljena i bitna pitanja, kvalitetno i stručno, pa vještva sud u potpunosti prihvaća kod presuđenja.

13. Sud je izveo dokaz i saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke. Tužiteljica, stara 57 godina, u svom nalazu i mišljenja navodi da je zbog posljedica ove prometne nezgode i liječenja imala izdatke i troškove koji joj nisu ulazili u troškove priznate od strane HZZO-a. Naime, navodi da je zaposlena u trgovačkom društvu Goran i Zoran, da je jedina administratorica na tim poslovima koji su bitni za firmu pa da se što prije trebala vratiti na posao jer je nije imao tko mijenjati. Kako joj je u bolnici rečeno nakon povrjeđivanja, za fizikalnu terapiju da bi trebala čekati zaista dosta vremena, što je i općepoznato da se dugo čeka, a kako je imala velike bolove u vratnoj kralježnici, to da joj je savjetovano u bolnici da ode privatno i da je odlazila na elektrostimulacije u privatnu ambulantu na Poljud – Mediostym, da je bila tamo preko 20 puta, svaki put da joj je je naplaćeno 300,00 kn, a dokaze da je priložila u sudski spis i sve što je od računa imala da je priložila u spis, s ovog osnova. Navodi da je trebala sama kupovati analgetike i kreme za olakšanje bolova koji ne idu preko recepta te da je na ime toga izdatka platila sigurno 100,00 EUR, što se tiče troškova prijevoza do bolnice, preglede i tome slično, navodi da ju je uglavnom vozio kolega sa posla, djever i susjeda, da bi im dala nekakve novčane iznose za gorivo, tako da je na ime tog izdatka platila sigurno između 100-150,00 EUR. Kada sve zbroji što je na ime svih ovih troškova imala radi predmetne prometne nezgode, navodi da je zasigurno imala izdatak od nekih 1.500,00 EUR. Navodi da je platila EMNG pretragu, doktorica opće prakse odnosno moja izabrana liječnica da joj je kazala da bi za ovu pretragu u bolnici trebala čekati sigurno 8-9 mjeseci, ako je ona naruči ona, a ne ode privatno, tako da je bila prisiljena napraviti privatno ovu pretragu.

14. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..Tužiteljici je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 5.500,00 EUR (na ime tjelesnih bolova, duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti i pretrpljenog straha). Kako je tuženik tužiteljici s osnova neimovinske štete u mirnom postupku isplatio iznos od 2.400,00 EUR, to joj je dužan platiti razliku u iznosu od 3.100,00 EUR, koliko tužiteljica sa ovog osnova i potražuje. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužiteljica zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, odnosno od dana 20.veljače 2023.godine do isplate, pa joj zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.100,00 EUR od tada do isplate i pripadaju. Radi navedenog je odlučeno kao u tč.I. izreke ove presude.

16. Što se tiče ranijeg zahtjeva tužiteljice za naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, jasno je da je tuženik tužiteljici s ovog osnova u mirnom postupku isplatio iznos od 254,45 EUR, nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem i na ovu okolnosti, tužiteljica više ne postavlja zahtjev na ime plaćanja razlike ove vrste štete, dakle, jasno je da je tužiteljici ova vrsta štete, imovinska štete s naslova tuđe njege i pomoći, naknađena od strane tuženika, pa o tome nije ni trebalo donijeti odluku.

17. Nadalje, na ime troškova liječenja, tužiteljica potražuje iznos od 1.230,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, o hodogramu liječenja očitovali su se sudski vještaci u svojim vještvima, a tužiteljica je saslušana u svojstvu parnične stranke. Sud je stava da je svatko ovlašten posegnuti za liječenjem koje mu suvremena znanost i medicina pruža, da bi olakšao svoje bolove i patnje, međutim, ono što tuženik treba platiti na ime troškova liječenja su samo opravdani troškovi koji nisu pokriveni zdravstvenom zaštitom preko HZZO, a takvih opravdanih troškova u ovom slučaju nema. Trošak MR pretrage lumbosakralne kralježnice u iznosu od 1.600,00 kuna (privatna ustanova Affidea Poliklinika dr Kalajžić) od 11.veljače 2022.godine, prema stavu ovog suda nije potreban trošak. Tužiteljica je povrijeđena u nezgodi od 2.veljače 2022.godine, a račun za ovu pretragu u privatnoj ustanovi je od 11.veljače 2022.godine, pa je jasno da se radilo o odluci same tužiteljice da odmah napravi ovu pretragu i istu plati, što nije opravdano sa stajališta odgovornosti tuženika za štetu, jer se radi o, u odnosu na tuženika, nepotrebnom trošku, koji predstavlja izbor tužiteljice koji joj tuženik ne treba platiti. Svakako, bez obzira koliko se čeka pretraga MR u bolnicama, za redovna stanja, općepoznato je da bi ova pretraga bila ordinirana odmah, da je ista bila neophodna i hitna. Poznato je i to da i privatne ustanove rade ove pretrage u okviru kvote preko HZZO, besplatno na pacijente, kojima je to potrebno, dakle, sud drži da tuženik ovu pretragu tužiteljici ne treba naknaditi jer se radi o izdatku koji je tužiteljica odlučila napraviti, a ne o izdatku koji je bio neophodan da bi ga tuženik trebao platiti tužiteljici. Ista je situacija i sa pretragom EMNG ruku i nogu koju je tužiteljica privatno obavila kod spec.neurol.ord.CF (list 39 spisa) od 9.veljače 2023.godine u iznosu od 130,00 EUR. Također se radi o nepotrebnom trošku koji tužiteljici ne treba naknaditi tuženik, a i troškovi elektrostimulacija mišića (list 35- 38 spisa) ustanove MEDIOSTYM vl.JF, u iznosima od po 350,00 kn, nisu opravdani troškovi u smislu osnovanosti zahtjeva po tom pitanju, radi se ponovno o osobnom izboru tužiteljice radi poboljšanja zdravstvenog stanja, za ponoviti je da je tužiteljica mogla i morala ostvariti zdravstvenu zaštitu preko HZZO-a i da je to standard u liječenju svih pacijenata, navedeni troškovi privatnih pretraga i elektrostimulacija mišića nisu troškovi za koje je kriv tuženik, nisu neophodni troškovi nastali krivnjom tuženika, a koje bi tužiteljici tuženik trebao platiti. Nikakve daljnje troškove niti izdatke, potrebne i vezane za predmetnu nezgodu, tužiteljica nije dokazala i sud je stava da tužiteljici ne pripada nikakav novčani iznos na ime troškova liječenja, dakle, zahtjev tužiteljice sa ovog osnova, vezano za zatraženu glavnicu u iznosu od 1.230,00 EUR sa kamatama valjalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u tč.II. izreke ove presude.

18. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljici razmjeran je njenom uspjehu u sporu od konačnih 44%, sporna je bila visina tužbenog zahtjeva (tužiteljica je sporu uspjeha za 72%, tuženik za 28%, kada se o uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika, dođe se do 44% iznosa koji tužiteljici treba dosuditi od ukupnog potrebnog troška za vođenje postupka. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe od 200,00 EUR (svaka radnja po 100 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR); sastava zahtjeva u mirnom postupku od 200,00 EUR; sastava podnesaka od 8.svibnja 2024.godine i 22.siječnja 2025.godine od po 200,00 EUR; zastupanja na ročištima održanim dana 14.svibnja 2024.godine, 16.siječnja 2025.godine, 26.ožujka 2025.godine i 23.listopada 2025.godine u iznosu od po 200,00 EUR; 25% PDV-a u iznosu od 400,00 EUR; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 74,71 EUR i pristojbu presude u iznosu od 89,75 EUR. Na ovaj način dođe se do iznosa od ukupno 2.164,46 EUR, a 44% od ovog iznosa daje iznos od 952,36 EUR. Na ovaj posljednji iznos valjalo je dodati cjelokupan trošak vještačenja u iznosu od 390,00 EUR i 83,85 EUR; pa je tako tuženik konačno obvezan tužiteljici na ime naknade cjelokupnog parničnog troška potrebnog za vođenje postupka isplatiti iznos od 1.426,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 8. siječnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika