REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3352/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika OGDO-a, dana 08. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplatiti tužiteljici JU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.323,42 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 331,04 € od 11. svibnja 2020.,

- 331,04 € od 11. lipnja 2020.,

- 331,04 € od 11. srpnja 2020.,

- 330,30 € od 11. kolovoza 2020., sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 12,06 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4,27 € od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 4,77 € od 11. lipnja 2020. do isplate,

- 3,02 € od 11. srpnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.898,77 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju O-10335/21 od 11. siječnja 2022. proglašena jedinom nasljednicom pokojne TU (OIB [osobni identifikacijski broj]) kojoj je temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, klasa UP/I- 942-01/97-01/88 od 21. kolovoza 2001., vraćen suvlasnički dio nekretnine u [adresa], da su temeljem navedenog rješenja pravnoj prednici tužiteljice, njezinoj pokojnoj majci TU, vraćeni stanovi u toj zgradi, a sa njima i obveza zadržavanja u stanu zaštićenih najmoprimaca, da je jedna od zaštićenih najmoprimaca ĆU koja temeljem ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu i ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) koristi tužiteljičin stan u stambenoj zgradi u [adresa], i to jednoipolsobni stan na prvom katu desno, ukupne površine 55,79m2, da za korištenje stana zaštićeni najmoprimac plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 181,12 kn mjesečno, da je prema podacima Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, klasa 371-01/22-001/23 od 22. veljače 2022. visina prosječno ugovorene najamnine za stan u [adresa], tijekom 2020. iznosila 8,95 €/m2 bez obzira na potrese koji su te godine potresli Zagreb. Nadalje navodi da bi tužiteljica mogla po tržišnoj cijeni iznajmljivati prethodno navedeni stan, a kojega je prisiljena iznajmljivati po zaštićenoj najamnini i tada bi taj stan mogla iznajmljivati po cijeni od 499,32 €/mjesec jer je 55,79m2 x 8,95 € = 499,32 €, da je dospijeće plaćanja najamnine do 10. u mjesecu za tekući mjesec, pa stoga tužiteljica radi obračuna svojeg potraživanja primjenjuje tečajnu listu Zagrebačke banke d.d. koja se primjenjuje na 10. dan u mjesecu. Kada se od tržišne najamnine odbije zaštićena najamnina koju tužiteljica prima od zaštićenog najmoprimca, kao i porez na dohodak od imovine kojega bi tužiteljica trebala platiti u razdoblju od svibnja 2020. do kolovoza 2020., koji se izračunava tako da se od svakog iznosa mjesečne najamnine odbije 30% porezno priznatih izdataka, a ostatak od 70% predstavlja poreznu osnovicu, na koju poreznu osnovicu se razrezuje porez u iznosu od 12%, a na tih 12% se plaća još 18% prireza, proizlazi da tužiteljica u navedenom razdoblju trpi štetu u ukupnom iznosu od 1.726,24 eur/13.006,34 kn, koji iznos je zatražila da joj tuženik isplati i to sa zateznim kamatama tekućim na pojedini mjesečni iznos od 11. u tekućem mjesecu na koji se odnosi naknada pa do isplate. Tužiteljica je nadalje istaknula i da su u istovrsnim predmetima koji su se vodili pred ovim sudom pod posl.br. P-1759/2019 i P-1779/2019 donesene presude u korist pravne prednice tužiteljice, te su obje presude postale pravomoćne i u oba predmeta je već isplaćena naknada, a dodala je i da svoje potraživanje temelji i na stavu zauzetom u presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu J protiv [adresa], T protiv Republike Hrvatske, kao i Ć protiv Republike Hrvatske kojim presudama je utvrđeno da Republika Hrvatska čini povredu prava vlasništva vlasnicima stanova koji imaju zaštićene najmoprimce, zbog čega tužiteljica u ovom postupku potražuje naknadu štete na ime razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine svoga stana.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 28. siječnja 2025. tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.335,48 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da joj tužena naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužiteljica vlasnica jednoipolsobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], površine 55,79 m2, položenog na I katu desno, stambene zgrade izgrađene na zk.č. br. 3451, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je vlasništvo predmetnog stana stekla nasljeđivanjem iza smrti svoje majke TU kojoj je na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, klasa: UP/I-942- 01/97-07/88 od 21. kolovoza 2001., vraćen u vlasništvo predmetni stan, a s njim i obveza zadržavanja u stanu zaštićenog najmoprimca, da je ĆU prethodno koristila predmetni stan na temelju Ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu od 16. veljače 1981. sklopljenog sa Samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja općine Centar, a od 1. travnja 2003. predmetni stan koristi na temelju Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenog s pravnom prednicom tužiteljice, da prema izračunu GSKG od 01.12.2020. zaštićena najamnina iznosi 181,12 kn mjesečno, da je prema podacima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 22. veljače 2022. prosječna tržišna najamnina za stan na istoj adresi tijekom 2020. godine iznosila 8,95 EUR/m2, bez obzira na potrese koji su te godine potresli Zagreb, pa se predmetni stan mogao iznajmljivati po cijeni od 499,32 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju Zagrebačke banke d.d. koji je vrijedio na dan dospijeća najamnine, 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Pozivajući se na stajališta zauzeta u presudama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske, broj 12027/10 od 10. srpnja 2014., i u drugim istovrsnim predmetima, te u pravomoćnim presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-1759/19 od 31. ožujka 2021. i P-1779/19 od 1. travnja 2021. donesenim u korist pravne prednice podnositeljice temeljem kojih je već isplaćena naknada samo za drugo razdoblje, tužiteljica za razdoblje od svibnja 2020. do kolovoza 2020. zahtijeva isplatu razlike između primljene zaštićene najamnine i tržišne najamnine, koja razlika je prethodno umanjena za porezna davanja, u ukupnom iznosu od 13.006,34 kn / 1.726,24 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog 11-og u mjesecu do isplate. Nadalje navodi da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana, osporava pravnu osnovu i visinu tražbine, navedeno iz razloga jer iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je tužiteljica dana 10. listopada 2019. pod brojem Z-47412/19, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela svih stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, pa tako i predmetnog stana, a koji su njezinoj pravnoj prednici vraćeni u vlasništvo temeljem citiranog rješenja Grada Zagreba od 21. kolovoza 2001., dok je temeljem rješenja o nasljeđivanju, broj 0-10335/21, UPP/OS-122/21 od 11. siječnja 2022., pod brojem Z-3170/22, upisana kao suvlasnica u preostaloj 1/2 dijela tih stanova, da je uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. utvrđeno kako je na istom od strane javnog bilježnika samo ovjerena istinitost potpisa ugovornih strana, da je, s obzirom da u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina darovateljica RU nije bila u posjedu predmetnog stana, jer u istom od 1964. do danas stanuje zaštićeni najmoprimac ĆU, riječ o darovanju nekretnine bez prave predaje u suposjed podnositeljice kao obdarenika, pa da je predmetni Ugovor, da bi bio pravno valjan i proizvodio pravne učinke, morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama članka 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme njegova sklapanja, da se prema odredbama članka 482. ZOO ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.), dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.), da je prema odredbama članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika, da prema odredbi članka 290. stavka 1. ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo, da je dakle riječ o prisilnim, kogentnim, zakonskim odredbama kojima je propisan oblik ugovora o darovanju bez prave predaje u posjed, pa kako predmetnom Ugovoru o darovanju nedostaje propisani oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a niti je isti realiziran, to je predmetni Ugovor o darovanju protivan prisilnim propisima te sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO ništetan, za koji se smatra kao da nikada nije niti bio sklopljen, da ništetnost nastupa po samom zakonu i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pritom napominje kako nedostatak propisanog oblika ne može otkloniti uknjižba u zemljišnu knjigu, već se može otkloniti samo ako je ugovor realiziran, dakle pravom predajom posjeda stvari, odnosno predajom stvari u neposredan posjed, a takvom se smatra svaka predaja osim predaje posjedovnim konstitutom (constitutum possessorium), o kojem je u konkretnom slučaju riječ, budući neposredan posjed predmetnog stana od 1964. do danas ima zaštićeni najmoprimac ĆU, da je takvo pravno stajalište izraženo u odlukama Županijskog suda u Splitu, broj Gž- 1750/19 od 27. kolovoza 2020. i broj Gž-2607/17 od 23. studenog 2017., Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2420/20 od 21. prosinca 2021, Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž- 329/22 od 19. svibnja 2022, Županijskog suda u Puli, broj Gž-938/22 od 19. rujna 2022., te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH), broj Rev-x-138/15 od 17. lipnja 2015., Rev-359/12 od 21. prosinca 2016., Rev-413/18 od 4. rujna 2018., Rev-x-l 132/15 od 7. srpnja 2021., i dr., a isto je potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: i Ustavni sud), broj U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009., da slijedom navedenog, podnositeljica nije aktivno legitimirana zahtijevati naknadu štete u spornom razdoblju od svibnja do kolovoza 2020. u odnosu na 1/2 dijela predmetnog stana koja je predmet ništetnog Ugovora o darovanju nekretnina od 03.10.2019., već samo u odnosu na naslijeđenu 1/2 dijela predmetnog stana, budući je podnositeljica temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Dabelić u Zagrebu, poslovni broj 0-10335/21, UPP/OS-122/21 od 11. siječnja 2022. koje je postalo pravomoćno 18. siječnja 2022. utvrđena nasljednicom svoje pokojne majke TU u 1/2 dijela predmetnog stana, da je stoga sporna pravna osnova tražbine u odnosu na cijeli stan. Nadalje osporava visinu zaštićene najamnine u spornom razdoblju u iznosu od 181,12 kn mjesečno iz razloga što podnositeljica nije dostavila dokaz o visini troškova zajedničke pričuve o kojima ovisi visina zaštićene najamnine, budući prema odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 - dalje: ZNS) zaštićena najamnina ne može biti niža od troškova zajedničke pričuve, što je izračun zaštićene najamnine GSKG od 01.12.2020. sastavljen prema pogrešnim podacima, jer je u istom navedeno kako predmetni stan koriste 2 osobe, dok je prema Ugovoru o najmu stana od **.**.2003. ĆU jedini korisnik predmetnog stana, pritom napominje da što je veći broj osoba koje koriste stan to je najamnina niža, i obratno, što je manji broj osoba koje koriste stan to je zaštićena najamnina viša, kao i iz razloga što su u spornom razdoblju bile su na snazi odredbe članka 28.a ZNS prema kojima se zaštićena najamnina za stan u privatnom vlasništvu povećavala svakih dvanaest mjeseci, počevši od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2023., s time da je iznos za koji se povećavala najamnina na dan 1. rujna tekuće godine bio fiksan i iznosio je 1,20 puta zaštićene najamnine koju je najmoprimac plaćao na dan 31. kolovoza 2018. (st. 1.), te je takvu povećanu najamninu najmoprimac bio dužan plaćati bez izmjene ugovora, na temelju izračuna najmodavca (st. 4.), da je dakle najmodavac sukladno odredbama članka 28.a ZNS imao pravo prema izračunu zaštićene najamnine koji je vrijedio na dan 31. kolovoza 2018., obračunati i primati povećani iznos zaštićene najamnine, i to od 1. rujna 2018. do 25. rujna 2020. kada je stupila na snagu odluka Ustavnog suda, broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020. („Narodne novine", broj 105/20), kojom su te odredbe ukinute, napominje kako izračun prema navedenim odredbama nije sastavljao GSKG, već isključivo najmodavac, da je u konkretnom slučaju, sve da je zaštićena najamnina za predmetni stan na dan 31.08.2018. iznosila 181,12 kn mjesečno, a nije, primjenom odredbi članka 28.a Zakona o najmu stanova, fiksni iznos za koji se povećavala najamnina iznosio bi 217,34 kn (181,12 x 1,20), pa bi zaštićena najamnina mjesečno iznosila:

- od 01.09.2018. do 31.08.2019. = 398,46 kn (181,12 + 217,34),

- od 01.09.2019. do 31.08.2020. = 615,80 kn (398,46 + 217,34),

- od 01.09.2020. do 30.09.2020. = 833,14 kn (615,80 + 217,34), a

- od 01.10.2020. na dalje = ponovno bi iznosila 181,12 kn. Nadalje navodi da je činjenica što je pravna prednica tužiteljice u spornom razdoblju primala niži iznos zaštićene najamnine od onog koji je prema važećim propisima imala pravo primati, posljedica njezinog propusta, te predstavlja njezin doprinos vlastitoj šteti, da se stoga za dio tražbine koji se odnosi na razliku između zaštićene najamnine koju je pravna prednica tužiteljice primala i zaštićene najamnine koju je imala pravo primati prema važećim propisima ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da prema načelnom stajalištu ESLJP u predmetu Statileo, izraženom u točki 157. presude, naknada štete ne može sadržavati iznos zaštićene najamnine koju je najmodavac imao pravo primati prema domaćim pravnim propisima, bez obzira na to je li on to svoje pravo ostvarivao ili nije, da se dakle ne može najmoprimca zbog propusta najmodavca u ostvarivanju svoga prava na povećanu najamninu, neopravdano osloboditi njegove obveze plaćanja povećane najamnine za odnosno razdoblje, a istodobno od Republike Hrvatske neopravdano tražiti naknadu te razlike, da je odredbom članka 1092. stavka 1. ZOO propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženik nadalje osporava visinu tržišne najamnine u iznosu od 499,32 EUR mjesečno, odnosno 8,95 EUR/m2 u kunskoj protuvrijednosti, i to prema prodajnom tečaju (za efektivu i devize) Zagrebačke banke d.d. koji je vrijedio na dan dospijeća najamnine, budući je riječ o najvećem mogućem iznosu konverzije, predlaže koristiti srednji tečaj HNB koji je vrijedio u spornom razdoblju, i to prema tablici GlOa HNB prema kojoj je prosječni mjesečni srednji tečaj za 1 EUR u 2020. u svibnju iznosio 7,57 kn, u lipnju 7,57 kn, u srpnju 7,53 kn, te u kolovozu 7,50 kn, s time da se i dalje osporava iznos od 8,95 EUR/m2 kao primjereni iznos tržišne najamnine koji se mogao ostvariti iznajmljivanjem predmetnog stana. Pored navedenog, osporava i površinu predmetnog stana od 55,79 m2, budući je u procjembenom elaboratu tržišne vrijednosti najma predmetnog stana od 25.02.2021. izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Željka Erića, dipl. ing. grad., za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1761/19 (sada P-4513/22), između pravne prednice podnositeljice, TU, i tuženice [adresa], po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi za isti stan, samo za drugo vremensko razdoblje, od rujna 2015. do kraja srpnja 2018., utvrđeno da ukupna korisna površina predmetnog stana koji koristi najmoprimac ĆU iznosi 46,80 m2, da se stoga u ovom postupku predlaže koristi navedeni procjembeni elaborat vještaka Željka Erića, ali samo u odnosu na utvrđenu ukupnu korisnu površinu predmetnog stana od 46,80 m2, dok se izrijekom protivi isti koristiti u dijelu kojim je tržišna vrijednost najma za predmetni stan utvrđena u iznosu od 84,90 kn/m2. Nadalje navodi da prema podacima Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove od 22.02.2022. prosječna tržišna najamnina za stan u [adresa], tijekom 2020. iznosi 8,95 EUR/m2, no međutim da su prema podacima sadržanim u elektroničkoj bazi podataka brze procjene statičke stabilnosti objekata oštećenih potresom od 22.03.2020., na zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan utvrđena sljedeća oštećenja: 11 dimnjaka srušeno, srušen zabat, grede otkazale nosivost ravnog krova pa su zamijenjene, dio međukatnih konstrukcija oštećen, većina konstrukcije umjereno teško oštećena, potreban projekt sanacije, da dakle tužiteljica zbog oštećenja zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, ne bi objektivno, prema redovitom tijeku stvari, iznajmljivanjem predmetnog stana mogla ostvariti iznos od 8,95 EUR/m2, odnosno 499,32 EUR mjesečno, da tužiteljica nije navela niti je dostavila dokaz o tome u kakvom stanju se nalazio predmetni stan u spornom razdoblju, u smislu njegove uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za stanovanje, odnosno je li njezina pravna prednica održavala stan u stanju pogodnom za stanovanje sukladno svojoj obvezi propisanoj odredbama članka 80. i 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), odredbama članka 13. ZNS, te odredbama članka 553. i 554. ZOO, a ukoliko ista nije održavala predmetni stan, to ujedno znači da se spomenute zakonske odredbe nisu (prisilno) primijenile na njezinu štetu, pa je visina pretpostavljene tržišne najamnine u iznosu od 499,32 EUR mjesečno, pretjerana i ničim opravdana (pored činjenice što je sporna površina predmetnog stana), da je tužiteljica, štoviše, u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem P-2835/22, između istih stranaka, po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, za isti stan, samo za prethodno razdoblje (naša klasa 371-05/22-02/70, vaš broj P-DO-1095/22) izrijekom navela kako u istoj zgradi, u [adresa], iznajmljuje stan površine 74,00 m2 najmoprimcu ZU po tržišnoj cijeni od 550,00 EUR mjesečno, što iznosi 7,43 EUR/m2, te daje taj stan i uredila za tržišni najam, da se dakle stan u istoj zgradi u kojoj se nalazi i predmetni stan, koji je podnositeljica posebno uredila za tržišno iznajmljivanje (uložila određena novčana sredstva) slobodno iznajmljuje za iznos od 7,43 EUR/m2, dok za predmetni stan u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac i za koji nije poznato u kakvom stanju se nalazi, podnositeljica određuje daleko viši iznos od 8,95 EUR/m2, da prema dosadašnjoj praksi i iskustvu stanovi u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, u pravilu, nisu u takvom stanju da bi se za njih mogla postići tržišna cijena najma koju postižu po lokaciji i površini usporedivi stanovi, jer vlasnici u te stanove godinama nisu vršili nikakva investicijska ulaganja, odnosno nisu ih adaptirali, iako su ih po zakonu dužni održavati u stanju pogodnom za stanovanje. Tužena napominje kako je ESLJP u svim istovrsnim predmetima (Statileo, R i Z, Đ) utvrđivao jesu li podnositelji kao vlasnici stanova koji zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu imovinske štete, ispunjavali svoju zakonsku obvezu održavanja stana i zajedničkih dijelova zgrade, te plaćanja poreza na dohodak od zaštićene najamnine, a koje okolnosti su utjecale na visinu dosuđenog iznosa pravične naknade imovinske štete, da je prema praksi ESLJP sadržanoj u Naputku za postupanje u vezi zahtjeva za pravičnu naknadu (dalje: Naputak), na podnositelju (tužitelju) teret dokaza da je imovinska šteta nastala kao posljedica istaknute povrede, te podnositelj mora priložiti odgovarajuće dokaze kako bi dokazao, u što većoj mjeri, ne samo osnovu nego i visinu imovinske štete (toč. 11.), da je u presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-889/17 od 18. siječnja 2018., izraženo je stajalište prema kojemu je tužitelj dužan dokazati daje s obzirom na stanje i uređenost stana mogao ostvariti tržišnu najamninu u iznosu određenom u tužbi, da stoga predlaže da se pretpostavljena tržišna najamnina, kao primjerena za predmetni stan, utvrdi prema podacima sadržanim u Izvješću o tržištu nekretnina Grada Zagreba za 2020., u kojem je prosječna najamnina utvrđena prema podacima o ugovorenim (realiziranim) cijenama najma uređenih i neuređenih stanova slične površine i istog položajnog obilježja kao i predmetni stan, i koja je nešto niža od one navedene u dopisu Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove Grada Zagreba od 22.02.2022., dostavlja prikaz prosječne ugovorene mjesečne najamnine tijekom 2020. prema podacima iz Izvješća Grada Zagreba od 29.03.2021., i to prema njihovoj površini (relevantna površina od 40 m2 do 59 m2) i položaju u zgradi (relevantna etaža -1 kat), s tim da se u prilogu dostavlja dio Izvješća koji se odnosi na najam stanova, dok je cjelovito Izvješće dostupno na službenim stranicama Grada, na https://www.zagreb.hr/izvjesce-o- trzistu-nekretnina-grada-zagreba/107426.) iz kojeg proizlazi da prosječna mjesečna najamnina za 2020. za površine stana od 40 m2 do 59 m2 po etaži na kojoj se nalazi stan iznosi 7,17 eur/m2, da je prema prikazanim iznosima prosječne mjesečne najamnine ugovorene za usporedive stanove u relevantnom razdoblju, prosječna tržišna najamnina iznosila 6,48 EUR/m2, pa da je iznos od 8,95 EUR/m2 kao iznos koji se navodno mogao ostvariti za najam predmetnog stana u spornom razdoblju, za koji nije poznato u kakvom je stanju, osobito nakon potresa, daleko iznad granice prosjeka. Nadalje navodi kako tužiteljica ničim nije dokazala da je održavala predmetni stan, kao i da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan bila oštećena nakon potresa, te uzimajući u obzir prosječnu visinu ugovorene najamnine prema podacima iz Izvješća Grada Zagreba koja iznosi 6,48 EUR/m2, lokaciju predmetnog stana, kao i činjenicu da adaptirani i uređeni stan iznajmljuje na slobodnom tržištu po cijeni od 7,43 EUR/m2, da bi se primjerenom najamninom mogao smatrati iznos od 6,48 EUR/m2, što bi za predmetni stan površine 46,80 m2 (prema procjembenom elaboratu vještaka Željka Erića od 25.02.2021.) iznosilo 303,26 EUR mjesečno, odnosno razmjerno suvlasničkom dijelu podnositeljice primjerena najamnina za 1/2 dijela predmetnog stana iznosila bi 151,63 EUR mjesečno, da bi u kunskoj protuvrijednosti prema prosječnom srednjem tečaju HNB u 2020. (prema tablici GlOa HNB) primjerena najamnina za 1/2 dijela predmetnog stana iznosila:

- u svibnju 1.147,84 kn (151,63 EUR x tečaj 7,57 kn),

- u lipnju 1.147,84 kn (151,63 EUR x tečaj 7,57 kn),

- u srpnju 1.141,77 kn (151,63 EUR x tečaj 7,53 kn)

- u kolovozu 1.137,23 kn (151,63 EUR x tečaj 7,50 kn).

U odnosu na izračun poreznih davanja, da tužiteljica točno navodi kako bi u razdoblju od svibnja do kolovoza 2020. trebala platiti porez na dohodak od imovine, koji se izračunava na način da se od svakog iznosa mjesečne najamnine odbije 30% porezno priznatih izdataka, a ostatak od 70% predstavlja poreznu osnovicu, na koju se razrezuje porez od 12%, te prirez porezu od 18%, no međutim da tužiteljica pogrešno, najprije od iznosa pretpostavljene tržišne najamnine oduzima iznos zaštićene najamnine, a potom na razliku između tržišne i zaštićene najamnine obračunava i umanjuje porezna davanja, da se porezna davanja obračunavaju na iznos tržišne najamnine (porezna osnovica je 70% tržišne najamnine), te se nakon odbitka poreznih davanja od tržišne najamnine oduzima iznos zaštićene najamnine, a navedeno da proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž-633/20 od 9. srpnja 2020. u kojoj je sud od iznosa tržišne najamnine oduzeo iznos na ime poreznih davanja (obračunatih od 70% tržišne najamnine), a zatim je oduzeo iznos zaštićene najamnine, koji izračun je Središnji ured Porezne uprave u dopisu od 9. ožujka 2021. potvrdio kao pravilan i točan, da je u istom dopisu Porezne uprave u tablici prikazan način obračuna poreznih davanja. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 5-7 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 8-10 spisa), rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 21.8.2001. (list 11-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 19-22, 85-92 spisa), ugovor o korištenju stana u sustanarskom odnosu od 22.10.1974. (list 23-26 spisa), ugovor o najmu stana – sa zaštićenom najamninom od 01.04.2003. (list 27-29 spisa), izračun visine zaštićene najamnine (list 30, 148 spisa), dopis Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove Grada Zagreba od 22.02.2022. s podacima o prosječno slobodno ugovorenoj najamnini (list 31 spisa), ispis tečajne liste Zagrebačke banke d.d. (list 37-53 spisa), porezno rješenje od 8.5.2020. (list 32-35 spisa), porezno rješenje od 10.02.2020. (list 36-37 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel posl. br. Z-47412/19 od 11.10.2019. (list 93-95 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 03.10.2019. (list 96-99 spisa), godišnji i mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HNB-a (list 142-147 spisa), procjembeni elaborat vještaka Željka Erića od 25.02.2021. (list 149-173 spisa), brza procjena statičke stabilnosti objekta (list 175-181 spisa), izvješće o tržištu nekretnina za 2020. Grad Zagreb (list 190-194 spisa), izračun poreza na dohodak imovine (list 202-203 spisa), prilog međuvlasničkom ugovoru od 15.06.2021. (list 222 spisa), račun za pričuvu (list 223 spisa), izračun zaštićene najamnine temeljem čl. 28a ZNS-a za predmetni stan s povratnicom (list 224-225 spisa), privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 07.02.2025. (listb 345-349 spisa), potvrdu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 07.02.2025. (list 350 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između zaštićene najamnine i slobodno ugovorene tržišne cijene najma stana u [adresa], i to jednoipolsobnog stana na prvom katu desno, ukupne površine 55,79 m2, u ukupnom iznosu 1.335,48 € za razdoblje od svibnja 2020. do kolovoza 2020. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da trpi štetu, jer nije u mogućnosti slobodno ugovoriti najamninu za stan čija je vlasnica, čime smatra da je ograničena u izvršavanju svojih vlasničkih prava.

6. Među strankama nije sporno da je prednici tužiteljice TU vraćeno vlasništvo stanova koji se nalaze u [adresa], te da je ista kao vlasnica stana sklopila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s ĆU, kako to i proizlazi iz Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 01. travnja 2003., da je ĆU imala stanarsko pravo na predmetnom stanu, a kako proizlazi iz Ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu od 22. listopada 1974., da se tužiteljica obratila tuženiku prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kako to i proizlazi iz istog zahtjeva te povratnice iz koje je razvidno da je zahtjev zaprimljen od strane Općinskog državnog odvjetništva 04. siječnja 2023.

7. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije valja navesti da je isti neosnovan. Naime, treba naglasiti da je odredbom članka 2. Ugovora o darovanju nekretnina od 03. listopada 2019. (stranica 96-97 spisa) utvrđeno da se tužiteljica, daroprimateljica već nalazi u posjedu darovanih nekretnina, pri čemu treba napomenuti kako činjenica da je predmetni stan kao zaštićeni najmoprimac koristila ĆU, nikako ne rezultira time da tužiteljica, daroprimateljica ne bi bila u suposjedu tog stana i to posrednom suposjedu, jer je imala ključeve tog stana, održavala je taj stan te plaćala pričuvu, što znači da Ugovor o darovanju nekretnina od 03. listopada 2019. da bi bio pravno valjan niti nije trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno solemnizirane privatne isprave. Isto tako, a neovisno o navedenom, kada se ima na umu da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena jedinom zakonskom nasljednicom prvog nasljednog reda iza pokojne majke TU, a sukladno odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu ZN-a) nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi imovina umrle osobe u času ostaviteljeve smrti, to dakle čak i u slučaju da predmetni Ugovor o darovanju nekretnina od 03. listopada 2019. ne bi proizvodio pravne učinke zbog nedostatka forme, a sud je utvrdio da je predmetnim Ugovorom o darovanju nekretnine od 03. listopada 2019. došlo do prave predaje u suposjed, u pitanju je posredan suposjed, pa je isti pravno valjan, niti tada prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije u odnosu na 1/2 dijela predmetne nekretnine, stana ne bi bio osnovan, jer je tužiteljica singularni sukcesor pokojne TU.

8. U odnosu na navode tuženika o oštećenjima nastalim u potresu na zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan, kao i da tužiteljica nije dostavila dokaz o tome u kakvom se stanju nalazi predmetni stan u kojemu zaštićena najmoprimka živi preko pola stoljeća, te zgrada u kojoj se taj stan nalazi, te da su isti neodržavani ili su nedovoljno održavani, valja navesti kako se na navedene navode tužiteljica očitovala u podnesku od 09.04.2024. te ističe da se navedena oštećenja u potresu nisu odrazila na stan u kojemu žive zaštićena najmoprimka i njezin suprug, da štoviše nitko od stanara i korisnika zgrade u [adresa] nije iselio iz stana/poslovnog prostora u kojem živi/radi pa tako niti zaštićena najmoprimka i njezin suprug koji neprekinuto žive u tom stanu bez obzira na oba potresa koji su 2020. potresli Zagreb, da čak štoviše zaštićena najmoprimka u tom stanu živi od rođenja. Nadalje navodi da je pravna prednica tužiteljice, pokojna TU, cijeli svoj život živjela u zgradi u [adresa], pa se o održavanju te zgrade brinula od trenutka kada joj je zgrada vraćena u vlasništvo (lipanj 2002.). Naprijed navedene navode tužitelja tuženik nije posebno osporavao niti je predložio izvođenje dokaza na navedene okolnosti.

8.1. Važno je navesti da činjenice iz podneska tužiteljice od 09.04.2024. proizlaze i iz nalaza vještaka Željka Erića iz predmeta ovoga suda posl. br. P- 1761/2019, a koji je bio prisutan na očevidu na adresi [adresa], u predmetnom stanu dana 30. rujna 2020., nakon utuženog perioda, te da je sudsku komisiju i vještaka pustila u stan zaštićena najmoprimka ĆU (list 168 spisa). Vještak je na temelju utvrđenja sa tog istoga očevida utvrdio stanje nekretnine i iznos tržišne cijene najma za predmetni stan za period od 01.09.2015. do 31.07.2018., a što ne bi mogao učiniti da stan nije useljiv i da je oštećen.

8.2. Slijedom navedenog, ovaj sud navedene prigovore tužene smatra neosnovanima.

9. Iz navedenog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 01. travnja 2003. proizlazi da je istim ugovorena zaštićena najamnina za jednoiposobni stan koji se nalazi na I. katu, desno, ukupne površine 55,79 m2, koji se nalazi u [adresa], u iznosu od 102,63 kn s dospijećem najkasnije svakog 10. u tekućem mjesecu, s tim da je iz Ugovora razvidno da je isti sklopljen sukladno čl. 7. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96 i 63/18, dalje: ZNS), te je navedeno da je sastavni dio ugovora izračun visine zaštićene najamnine sukladno čl. 7. Zakona o najmu stanova. Tako je zaštićena najamnina u utuženom razdoblju, a sukladno izračunu zaštićene najamnine, koji je tužiteljica na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 68/2018) dostavila zaštićenom najmoprimcu (list 224 spisa) iznosila 348,93 kn.

10. Nadalje, iz podataka o prosječno slobodno ugovorenoj najamnini koje podatke je punomoćniku tužiteljice dostavio Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba dana 22.02.2022. (list 31 spisa), a koji se odnose na nekretninu koja se nalazi na istoj adresi, proizlazi da je prosječna visina najamnine za stan na lokaciji [adresa], za 2020. iznosi 8,95 eur/m2.

11. U odnosu na spornu visinu zaštićene najamnine u utuženom periodu, koju je tužiteljica trebala usklađivati u skladu s odredbom čl. 28a ZNS-a, valja navesti da tužitelj podneskom od 09.04.2024. navodi da je ista u utuženom periodu iznosila 46,31 €/348,93 kn mjesečno.

11.1. U odnosu na spornu površinu stana valja navesti kako je tužiteljica u naprijed navedenom podnesku od 09.04.2024. usvojila prigovor tuženice da korisna površina stana iznosi 46,80 m2 (prema nalazu vještaka Željka Erića iz predmeta ovoga suda posl. br. P-1761/2019, odnosno P-4513/2022), pa da stoga prema površini od 46,80 m2 tržišna mjesečna najamnina iznosi 418,86 € (46,80m2 x 8,95€/m2 = 418,86€).

12. Sukladno naprijed navedenom obračun mjesečne najamnine za utuženi period svibanj-kolovoz 2020. glasi:

1.Bruto osnovica tržišna najamnina.............418,86 €

2.Umanjena osnovica za 30% izdataka........293,20 €

3.Porez 12%....................................................35,18 €

4.Prirez 18% na porez.....................................6,33 €

5.porez i prirez................................................41,51 €

Tržišna najamnina.........418,86 €

Porezna davanja .............41,51 €

Zaštićena najamnina.......46,31 € (348,93 kn)

Razlika ..........................331,04 €.

Iznos poreza i prireza se računaju tako da se od porezne osnovice koja se utvrđuje sukladno čl. 57. st.1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) i koja iznosi 70% od iznosa najamnine (umanjenje od 30% odnosi se priznate izdatke), te se na isti iznos obračuna porez na dohodak po tada važećoj stopi iz čl. 61. st. 2. istog zakona koja iznosi 12%, te prirez na isti porez po stopi od 18%, visina kojeg u tom razdoblju je bila propisana čl. 4. Odluke o lokalnim porezima i prirezu porezu na dohodak (Narodne novine br. 28/17). Sukladno naprijed navedenom izračunu tužiteljici mjesečno u utuženom razdoblju pripada iznos od 331,04 €, odnosno ukupno za navedeno razdoblje razlika iznosi 1.324,16 €.

12.1. Za napomenuti je da sud nije uzeo u obzir obračun potraživanja tužiteljice koja je za svoj obračun primjenjivala tečajne liste Zagrebačke banke d.d. imajući u vidu činjenicu da je od 01. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj uvedena službena valuta EUR, te odredbu čl. 1089. st. 2 ZOO-a kojom je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

13. Dakle, u postupku je utvrđeno da je najmoprimac imao status stanara na predmetnom stanu, a prednica tužiteljice je, kao tadašnja vlasnica tog stana, sukladno čl. 31. st. 1. ZNS, bila u obvezi sklopiti s njim ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, s obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da za to nisu postojale zapreke iz st. 2. istog članka.

14. U domaćem zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca, prije svega ZNS, ali i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), te poreznim zakonima, postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca, pa tako primjerice:

- vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme,

- vlasnik stana nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca,

- vlasnik stana je obvezan primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine,

- vlasnik stana nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke,

- vlasnik stana je dužan plaćati pričuvu i održavati stan,

- vlasnik stana je dužan plaćati porez na dohodak od najamnine,

- otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan,

- ne postoji bilo kakvo vremensko ograničenje trajanja sustava zaštićenog najma, čime je vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcem nametnut prekomjeran teret bez ikakvog mehanizma zaštite prava vlasnika stana.

15. Kako je pravo vlasništva, prema čl. 30. ZVDSP, stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako i dati stan u najam po tržišnim cijenama, onda je razvidno da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima, prije svega odredbama ZNS, došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

16. S obzirom na raniji zakon (Zakon o stambenim odnosima), koji je predvidio institut nositelja stanarskog prava, ovo miješanje tuženika u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova je u skladu s općim interesom zajednice, tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimaca.

17. Međutim, takvim miješanjem tuženika je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

18. Slijedom navedenog, proizlazi da pozitivni pravni propisi u Republici Hrvatskoj, koji propisuju pravo na zaštićenu najamninu, ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, tj. na najmodavce. Najmodavac, odnosno vlasnik stana mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, zbog čega je povrijeđeno pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom, koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu još 5. studenog 1997.

19. Iz navedenog slijedi da postoji i aktivna legitimacija na strani tužiteljice i pasivna na strani tuženika, a, sukladno čl. 41. Konvencije, i odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici povredom njenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva, odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužiteljice (test razmjernosti).

20. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca, kroz odredbe ZNS i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (Narodne novine br. 40/97 i 117/05), propustio istim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužiteljice, uslijed čega je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu zbog činjenice da je u utuženom razdoblju tj. od svibnja 2020. do kolovoza 2020. bila spriječena naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine koja je vrijedila u tom razdoblju.

21. Kako je u postupku utvrđeno da tužiteljica zbog navedenog trpi štetu u ukupnom iznosu od 1.324,16 € (4 mjeseca x 331,04 €), a pritom tužiteljica za mjesec kolovoz 2020. traži iznos od 330,30 €, dakle manje nego što joj pripada, sud je stoga primjenom odredbe iz čl. 2 st. 1 ZPP-a u odnosu na taj mjesec istoj dosudio zatraženi iznos od 330,30 €, odnosno ukupno iznos od 1.323,42 €.

21.1. Slijedom svega navedenoga, sud prihvatio tužbeni zahtjev do iznosa od 1.323,42 € i naložio tuženiku, temeljem čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1089 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), naknaditi joj pretrpljenu štetu i to sa zateznim kamatama, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO, tekućim od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, kako je to i zatraženo te pobliže navedeno u izreci. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

22. Visina troškova tužiteljici je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. Tužiteljici je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (1.335,48 €) i zatraženom troškovniku. Tužiteljici je kao potreban priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 09.04.2024., 28.01.2025. i 12.05.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 06.02.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 18.04.2024. i 20.11.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 725 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.450,00 €, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.812,50 €. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 33,18 € s naslova plaćenog troška pristojbe na tužbu i iznos od 53,09 € s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 1.898,77 €, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

23. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 08. siječnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 €

2. ODO u Zagrebu