Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1656/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja SU, državljanina Republike Burundi, kojeg zastupa Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi međunarodne zaštite, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/14402, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 14. ožujak 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika jer smatra da ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite i zahtijeva poništavanje rješenja tuženika. Obrazlaže da je rođen i živio u [adresa], da je međunarodnu zaštitu zatražio zbog problema u svojoj domovini, jer tamo vlada nesigurnost, ne može privređivati i živjeti u miru te su prisutni sukobi između S i R. Tužitelj ističe nesigurnost i političku nestabilnost u Burundiju, ističe da vlasti često provode represivne mjere prema građanima, a oružani sukobi, iako povremeni, stvaraju stalnu atmosferu straha i nesigurnosti. Neprijateljsko okruženje onemogućuje normalan život i ugrožava osnovna ljudska prava. Tužitelj smatra bitnim istači i etničke napetosti i rizik od progona, napominje kako je po majci B, po ocu R. Burundi ima dugu povijest sukoba između etničkih skupina Tutsi i Hutu. Premda su otvoreni sukobi smanjeni, napetosti i diskriminacija i dalje postoje. Vezano za nemogućnost privređivanja i osnovne egzistencije ističe se kako je ekonomska situacija u Burundiju izuzetno teška. Visoka nezaposlenost, siromaštvo i manjak radnih prilika čine gotovo nemogućim ostvarivanje osnovnih životnih uvjeta. U takvom kontekstu, tužitelj nije imao pristup stalnim izvorima prihoda, obrazovanju ni zdravstvenoj skrbi. Tužitelj nema budućnosti u njegovoj domovini, te se boji za svoj život u slučaju povratka. Tužitelj je morao pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH.

Tužitelj smatra kako je tuženo tijelo propustilo primijeniti kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji bi trebalo smatrati osnovanim ukoliko on može u razumnoj mjeri pokazati da bi daljnji boravak, ili pak povratak u zemlju podrijetla, zbog razloga navedenih u definiciji, bio nepodnošljiv. Ovi se zaključci ne moraju nužno zasnivati na osobnom iskustvu podnositelja zahtjeva. Strah se ne odnosi samo na osobe koje su stvarno bile proganjane, već i na one koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja. Ovdje se ujedno napominje kako se Burundi nikako ne može smatrati sigurnom zemljom. Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženog tijela u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna načelu „sur place“ iz članka 24. ZMPZ-a. Tuženik u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu iz čl. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza. Ističe se da sud prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir navode tuženika o navodnom krivotvorenju ugovora o najmu stana od strane tužitelja, jer o istom ne postoji pravomoćna sudska presuda kojom bi se utvrdila krivnja za počinjenje kaznenog djela, slijedom čega nije bilo potrebno niti ispitivanje tužitelja vezano za ove okolnosti.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/25 dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u upravnom postupku u bitnom naveo da je zemlju podrijetla napustio 2003. godine, a iz Republike Ugande krenuo je 5.5.2021. godine zbog problema s egzistencijom. Na okolnosti povratka izjavio je da će mu biti isto kao i kao i prije. Uvidom u Informacijsku sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je dana 21.8.2024. godine Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj: PP-2663/2024-8 presudio daje SU kriv za počinjenje prekršaja iz čl. 13 i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, uvjetno na rok od 6 mjeseci. Tražitelj je spisu predmeta na saslušanju priložio presliku originalne vozačke dozvole broj: [broj vozačke dozvole], a koja je izdana 20.7.2023. godine u Republici Burundi s rokom važenja do: 19.7.2028. godine te je pokazao presliku putovnice u mobilnom uređaju broj: OP0232113 izdane 15.4.2019. godine s rokom važenja do: 15.4.2029. godine.

Tražitelj je na zahtjevu izjavio daje u zemlji podrijetla imao problema s egzistencijom. Izjavio je daje u Republici Ugandi živio od 2003. godine te daje tamo ekonomska situacija bila malo bolja, ali je odlučio napustiti obje zemlje i doći u Republiku Hrvatsku. Tražitelj je na saslušanju potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla. Izjavio je daje s obitelji 2003. godine odselio u izbjeglički kamp u Republiku Ugandu i tamo je živio do smrti roditelja 2011./2012., a potom se vratio u Republiku Burundi gdje je radio na crno na tržnici, lovio ribe na jezeru i sve vrijeme skupljao novac kako bi izradio putovnicu i zaputio se u Republiku Hrvatsku. Tuženik je utvrdio da je tužitelj ekonomski migrant. Razvidno je daje tražitelj dobrovoljno napustio zemlju podrijetla isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

Zbog svog identiteta, plemenske i vjerske pripadnosti ne očekuje se da bi tražitelj mogao imati problema pri povratku u zemlju podrijetla. Trenutno stanje u Burundiju je relativno mirno. Osim u pograničnim područjima oko okruga Vugizo, na jugu zemlje uz granicu sa Demokratskom Republikom Kongo gdje djeluju pobunjeničke skupine RED Tabara i gdje se vode sporadični sukobi, ostali dijelovi države, osobito grad Bujumbura nisu izloženi vojnim operacijama. Vezano za opću sigurnosnu situaciju u Republici Burundi uzeta je u obzir regija u kojoj je tražitelj živio prije napuštanja Republike Burundi te su podaci iz ACLED-a pokazali da su se u periodu od veljače 2024. do veljače 2025. na području cijele Republike Burundi dogodila 22 incidentna događaja koji se odnose na civilno stanovništvo, a na području regije Bujumbure gdje je tražitelj živio 2 incidentna događaja. S obzirom na tako utvrđene indikatore može se opravdano zaključiti da na području regije Bujumbure gdje je tražitelj živio postoji rizik za život civilnog stanovništva koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 20. i 21. ZMPZ-a te kod tražitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla, a s obzirom na trenutno stanje sigurnosti moguće je i unutarnje preseljenje u sljedeće provincije gdje nema zabilježenih incidentnih situacija: Ž, Š, T, U, K, M. Nadalje, izvješća pokazuju da bivši tražitelji azila nemaju problema s vlastima povratkom u Republiku Burundi. Kako se uvjeti u Republici Burundi poboljšavaju, visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice RU naglasio je predanost UNHCR-a u pružanju potpore izbjeglicama u sigurnom povratku iz zemalja gdje su zatražili azil i njihovoj naknadnoj reintegraciji. Više od 200.000 burundijskih izbjeglica potpomognuto UNHCR-om se od 2017. godine dobrovoljno vratilo u Republiku Burundi iz susjednih zemalja. Stoga za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao niti straha da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražitelj suočio s nekim oblikom proganjanja. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će tražitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Razmatrajući opće stanje u zemlji podrijetla, izjave i postupke tražitelja te dostupna izvješća, proizlazi da situacija nije rizična za povratak kako to navodi tražitelj. Prema izvješću ACLED-a navodi se da su krajem 2023. godine izbile sporadični sukobi snaga sigurnosti s pobunjeničkim skupinama u pograničnim područjima prema Demokratskoj Republici Kongu. Ti lokalni sukobi su bili kratkotrajni, odvijali se u pograničnim područjima te nisu imali veće značenje za funkcioniranje države u cjelini. Posebno se to odnosi na područje iz kojega dolazi, a udaljeno je od pograničnih ruralnih područja gdje situacija povremeno eskalira u oružani sukob. Isto je tako nedvojbeno daje Republika Burundi zemlja bremenita problemima i da postoje deficiti u funkcioniranju pravne države, ali je teško tvrditi da će pojedinac kao što je tražitelj biti izložen trpljenju ozbiljne nepravde.

Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, sam identitet i državljanstvo tražitelja nisu dovoljni za zaključak da za tražitelja u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla postoji rizik od ozbiljne nepravde; odnosno za tražitelja u zemlji podrijetla ne postoji rizik da bi se povratkom suočio s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Na temelju ocjene izjava tražitelja, procjene budućeg rizika, i analize informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje uvjeta propisanih odredbama članaka 20. i 21. ZMPZ-a.

11. Sud utvrđuje da je na temelju provedenih dokaza pravilno utvrđeno da iz istih ne proizlaze propisani uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH prema odredbama članka 20. i 21. ZMPZ-a te da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja.

12. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

13. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis