Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-235/2022-7

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin kao članova vijeće, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆO i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 2.opt. ĆO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 20. srpnja 2022. posl. br. K-885/2020-35, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2.opt. ĆO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. srpnja 2022. posl. br. K-885/2020-35 proglašeni su krivima 1.opt. UO (na štetu DO) i 2.opt. ŠO (na štetu ZO) zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa su na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečene su im uvjetne osude tako da se kazne zatvora na koje su osuđeni u trajanju od po jedne godine neće se izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 3. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je 1.opt. UO i 2.opt. ĆO da podmire troškove kaznenog postupka i to 1.opt UO troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 HRK i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 HRK, a 2.opt. ŠO trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 HRK, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 HRK te trošak za svjedoka u iznosu od 70,00 HRK, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2.opt. ŠO, po braniteljici Snježani Popović odvjetnici u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje 2.opt. ĆO i njegove braniteljice u žalbi. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočila je zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sanda Pavlović Lučić. Braniteljica 2.opt. ĆO podneskom od 30. listopada 2025. izvijestila je sud da neće pristupiti na sjednicu vijeća, uz prijedlog da se ista održi u njenoj odsutnosti, dok 2.opt. ŠO uredno izviješten nije pristupio na sjednicu, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba 2.opt. ĆO nije osnovana.

7. 2.opt. ŠO nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi koje navodi prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama da su potpuno nejasni i proturječni s iskazima danim tijekom postupka "posebice u odnosu na namjeru postupanja II-okr i način povređivanja ošt.", te da prvostupanjski sud nije s dužnom pažnjom ocjenjivao istinitost i vjerodostojnost "saslušanih svjedoka, kao i samog ošt.".

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama 2.opt. ĆO, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, niti proturječnosti između izreke presude u pogledu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu 2.opt. ĆO i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je 2.opt. ŠO proglašen krivim.

8. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba 2.opt. ĆO iz navedene žalbene osnove nije osnovana.

9. 2.opt. ŠO u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da nije dokazano da je inkriminirane prigode oštećenika, svoga oca ZO, dva puta udario zatvorenom šakom u lice, jer da svjedoci govore o tome da se radilo o šamarima.

9.1. Protivno ovakvim navodima 2.opt. ĆO, iz iskaza oštećenika ZO, njegova oca, jasno proizlazi da ga je inkriminirane prigode njegov sin 2.opt. ŠO udario dva puta zatvorenom šakom u lice, od kojih udaraca je on pao na zemlju, a iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. med. Borisa Dumenčića, u odnosu na ozljede oštećenog ZO proizlazi da kontuzijski otisak na jagodici njegova lica desno i crvenilo desnog obraza čine jednu cjelinu i predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja je nastala direktnim udarcem tupo-tvrdog sredstva po desnoj strani lica te da takve ozljede najčešće nastaju udarcem zatvorene šake silinom slabog intenziteta i da je ozljeda mogla nastati jednim udarcem zatvorene šake.

9.2. Budući da optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, 2.opt. ŠO ističe obzirom na stupanj njegove krivnje i nastalu posljedicu za oštećenika, njegova oca ZO, koju smatra neznatnom, ne postoji potreba da bude kažnjen tj. smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu.

10.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne radi se o beznačajnom djelu. Naime, 2.opt. ŠO proglašen je krivim za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2 u svezi st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine, dakle minimum kazne za navedeno kazneno djelo je visoko određen, odnosno jedna godina zatvora, pa kada se ima to u vidu i da je postupao s izravnom namjerom (najveći stupanj krivnje) u cilju ozljeđivanja svoga oca ZO, same okolnosti pod kojima je kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinjeno, dakle da je fizički napao i ozlijedio svoga oca ZO koji je pokušavao zaustaviti njegov (2.opt. ĆO) fizički napad na brata, 1.opt. UO, ranije narušene njihove odnose, nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu u smislu čl. 33. KZ/11.

11. Nije u pravu 2.opt. ŠO kada u žalbi tvrdi da je inkriminirane prigode postupao u nužnoj obrani braneći se od daljnjeg napada svog oca, oštećenika ZO i ostale svoje braće te da je bio u stanju jake razdraženosti prouzročene napadom oštećenika kojeg on nije ničim izazvao. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je oštećenik ZO, koji je nesporno jednom ošamario 2.opt. ĆO, prije nego što je imenovani optuženik fizički napao oštećenika na način kako se tereti, ovaj (oštećeni ZO) postupao u situaciji nužne pomoći radi odbijana protupravnog napada njegova sina 2.opt. ĆO na njegova drugog sina 1.opt. UO, odnosno kako bi spriječio da jedan njegov sin 2.opt. ŠO napadne nožem njegova drugog sina 1.opt. UO, njegova radnja zadavanja šamara svome sinu 2.opt. ĆO nije bila protupravna, zbog čega 2.opt. ŠO kada je nakon toga udario zatvorenom šakom svog oca oštećenog ZO nije postupao u nužnoj obrani, jer na to nije imao pravo, obzirom da nužna obrana pretpostavlja protupravnost napada, čega u predmetnom slučaju nije bilo.

12. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba 2.opt. ĆO zbog povrede kaznenog zakona, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč.2. ZKP/08 nije utvrdio da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu imenovanog optuženika.

13. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, međutim kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu u odnosu na 2.opt. ĆO.

13.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije 2.opt. ĆO pravilno kao olakotne okolnosti cijenio raniju kaznenu neosuđivanost i da je otac 11 djece, od kojih je sedam maloljetno, da je nezaposlen i bez primanja, a kao otegotnu okolnost raniju prekršajnu kažnjavanost, posebno zbog u dva navrata za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je optuženika osudio na minimalnu propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, u trajanju od jedne godine, a potom na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te je stav i ovog drugostupanjskog suda da je to u svemu svrsishodna kaznena sankcija u predmetnom slučaju kojom će se utjecati na 2.opt. ĆO, ali i sve druge da ne čine kaznena djela.

14. Iz iznesenih razloga žalbu 2.opt. ĆO valjalo je odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac