Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
32270 Županja
Poslovni broj: P-217/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva na priključnom vozilu, 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik priključnog vozila marke i tip Kässbohrer V12B, model 2/4, broj šasije [broj šasije]/4180575, godina proizvodnje 1993., boja vozila zelena, dužina vozila 6000 mm, širina vozila 2500 mm, visina vozila 2800 mm, oblik karoserije - otvoreno sa samoistovar, namjena - traktorsko priključno vozilo, nosivosti 11400 kg, težina vozila 4600 kg, najveća dopuštena težina 16000 kg, pneumatici 385/65R22,5, broj osovina 2, što je tuženik MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati, te je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva predmetnog vozila na svoje ime."
Obrazloženje
1. Tužitelj CZ je protiv tuženika EZ podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na priključnom vozilu marke i tip Kässbohrer V12B, model 2/4, broj šasije [broj šasije]/4180575, godina proizvodnje 1993., boja vozila zelena, dužina vozila 6000 mm, širina vozila 2500 mm, visina vozila 2800 mm, oblik karoserije - otvoreno sa samoistovar, namjena - traktorsko priključno vozilo, nosivosti 11400 kg, težina vozila 4600 kg, najveća dopuštena težina 16000 kg, pneumatici 385/65R22,5, broj osovina 2 (dalje u tekstu: Priključno vozilo).
2. Tužitelj je u tužbi naveo da je Priključno vozilo kupio i preuzeo od tuženika u veljači 2021., na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000,00 EUR.
3. Tužitelj je naveo da niti tuženik niti on nisu Priključno vozilo ikada registrirali u policijskim evidencijama, jer isto nije bilo korišteno u prometu, tako da za to nije bilo potrebe.
4. Tužitelj je nadalje naveo da je Priključno vozilo nakon kupovine obnovio te da ga želi registrirati za promet, no da je sva dokumentacija o vozilu tijekom proteklih godina zagubljena, pa da ne raspolaže sa valjanom dokumentacijom na temelju koje bi mogao dokazati svoje pravo vlasništva, a da niti njome ne raspolaže ni tuženik, pa da stoga predmetnom tužbom predlaže da sud utvrdi njegovo pravo vlasništva na Priključnom vozilu u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZOV).
5. Tuženiku je tužba uredno dostavljena glede odgovora na istu, no tuženik se nije očitovao u pogledu tužbe i tužbenog zahtjeva.
6. U predmetnom postupku, unatoč činjenici što tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku koji mu je bio za to određen, nije donesena presuda zbog ogluhe, iz razloga što se osnovanost tužbenog zahtjeva nije mogla utvrditi samo na temelju činjenica navedenih u tužbi, te postojanja sumnje da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Stoga je u predmetnom postupku održano najprije pripremno ročište (28. listopada 2025.), a potom i ročište za glavnu raspravu (25. studenog 2025.).
7. Uredno pozvani tuženik nije pristupio niti na pripremno ročište, niti potom na ročište za glavnu raspravu, a izostanke nije opravdao. Stoga je pripremno ročište, a potom i ročište za glavnu raspravu, u skladu sa prijedlogom tužitelja, održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
8. U predmetnom postupku provedeni su od strane tužitelja predloženi dokazi, i to: uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Luke Lešića od 19. prosinca 2024.; uvidom u očitovanje Centra za vozila Hrvatske d.d. od 3. lipnja 2025.; uvidom u očitovanje MUP PU Vukovarsko-srijemska, PGP Vrbanja, od 12. lipnja 2025., te dokaz saslušanjem tužitelja.
9. Na temelju provedenih dokaza, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ocjena je suda da tužiteljev tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Luke Lešića od 19. prosinca 2024. utvrđeno je da je vještak po zahtjevu tužitelja izvršio vještačenje tehničkih karakteristika Priključnog vozila, pri čemu je izvršio radnje pregleda, izmjere i fotografiranja istoga, nakon čega je prema dostupnim podacima, izjavi tužitelja i uporednim katalozima, usporedio i utvrdio osnovne tehničke podatke o priključnom vozilu, koji su neophodni za registraciju istoga.
11. Uvidom u očitovanje Centra za vozila Hrvatske d.d. od 3. lipnja 2025., utvrđeno je da je u istom navedeno da prema dostavljenim podacima o Priključnom vozilu, Centar za vozila Hrvatske d.d. ne nalazi niti jedan podatak zabilježen u evidenciji o tehničkim pregledima vozila i registracijskim postupcima koji su obavljeni u stanicama za tehnički pregled vozila.
12. Uvidom u očitovanje MUP PU Vukovarsko-srijemska, PGP Vrbanja, od 12. lipnja 2025., utvrđeno je da je u istom navedeno da je uvidom u informacijski sustav MUP-a utvrđeno da tuženik MZ nije evidentiran kao vlasnik Priključnog vozila, te da je daljnjom provjerom utvrđeno da se Priključno vozilo ne nalazi u informacijskom sustavu MUP-a.
13. Tužitelj CZ je prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. studenog 2025., iskazao da je Priključno vozilo kupio 2021. od tuženika EZ iz [adresa], kojeg nije poznavao od ranije. Iskazao je da je o prodaji Priključnog vozila saznao u ugostiteljskom objektu u [adresa], s tim da se ne sjeća od koga je to saznao. Iskazao je da je kada je čuo da se prodaje Priključno vozilo otišao do tuženika EZ u [adresa], koji mu je potom pokazao Priključno vozilo, te da su se odmah usmeno dogovorili o kupoprodaji istoga. Iskazao je da mu je tuženik pritom rekao da ne posjeduje ikakvu dokumentaciju od Priključnog vozila, te da mu nije rekao na koji način je došao do vlasništva istoga, kao i da ga on to nije niti posebno pitao. Iskazao je da mu je tuženik samo rekao da Priključno vozilo stoji dugo kod njega, što je i sam mogao zaključiti po tome što je vidio da su gume od istoga bile u lošem stanju, poluprazne, te da je bilo obuhvaćena hrđom na predjelu poda i stranica istoga. Iskazao je da o kupoprodaji nisu zaključili ikakav ugovor, već da je samo tuženiku na temelju njihovog usmenog dogovora isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000,00 EUR, i to odmah taj dan u dvorišnom prostoru nekretnine tuženika. Iskazao je da je isti taj dan i dovezao Priključno vozilo od tuženika do njegove nekretnine u [adresa], te da se od tada neprekidno nalazi kod njega. Iskazao je da je Priključno vozilo renovirao tako da je sada u voznom stanju i da ga želi registrirati. Tužitelj je na poseban upit suca iskazao da nema ikakvih saznanja da bi Priključno vozilo bilo eventualno možda otuđeno, odnosno da nije ikada čuo tako nešto u svezi istoga.
14. Odredbom čl. 116. st. 1. ZOV-a (na koju odredbu se poziva tužitelj u tužbenom zahtjevu), propisano je da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
15. Odredbom čl. 3. st. 3. ZPP-a, propisano je da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
16. Iskaz tužitelja po ocjeni suda nije bio uvjerljiv i životno logičan u dijelu u kojem je isti iskazao da je Priključno vozilo kupio od tuženika kojeg nije ranije poznavao, saznavši da se isto prodaje u ugostiteljskom objektu u [adresa], ne sjećajući se pritom od koje osobe je to saznao, te da je potom isti taj dan otišao do tuženika i odmah kupio Priključno vozilo isplaćujući tuženiku iznos od 1.000,00 EUR, ne sačinivši pritom ikakav kupoprodajni ugovor, te unatoč tome što nije dobio ikakvu dokumentaciju od Priključnog Vozila i što isto kupuje od njemu nepoznate osobe (dakle osobe za koju ukoliko mu je nepoznata nema ranijeg iskustva glede povjerenja u istu i poštenja iste), ne interesirajući se kod tuženika na koji način je tuženik došao do Priključnog vozila, odnosno da li je tuženik bio vlasnik istoga. Tužitelj je prilikom iskazivanja naprijed navedenog, po ocjeni suda verbalnom i neverbalnom komunikacijom odavao dojam nelagode, nesigurnosti i neuvjerljivosti, koje pojave proizlaze iz neistinitog iskazivanja.
17. Uzimajući u obzir naprijed navedeni neuvjerljiv iskaz tužitelja, činjenicu da se tuženik nije odazvao na poziv za davanje odgovora na tužbu, kao niti na daljnje pozive suda za sudjelovanje u predmetnom postupku (pristup na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu), zbog čega sud nije bio u mogućnosti saslušati tuženika te od tuženika dobiti informacije na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je tuženik bio vlasnik Priključnog vozila i da je isto potom prodao tužitelju, kao i činjenicu da tužitelj ne raspolaže ikakvom materijalnom dokumentacijom ili drugim relevantnim dokazom na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je Priključno vozilo stekao od tuženika kao prethodnog vlasnika istoga; utvrđenje je suda da tužitelj u predmetnom postupku nije u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. ZOV-a dokazao da je vlasništvo Priključnog vozila stekao predajom istoga u njegov samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje tuženika kao dotadašnjeg vlasnika istoga, usmjerene na to da tuženikovo vlasništvo prijeđe na tužitelja.
18. Ocjena je suda da su tužitelj podnošenjem predmetnog tužbenog zahtjeva, te tuženik nedavanjem odgovora na tužbu, imali po osnovi vjerojatno zajedničkog dogovora namjeru ishoditi usvajanje tužbenog zahtjeva prvenstveno donošenjem presude na temelju ogluhe, a potom nakon što je od strane suda odlučeno da će se provesti glavna rasprava, neodazivanjem tuženika na pristup na istu, namjeru da se tužbeni zahtjev usvoji bez sudjelovanja tuženika odnosno samo na temelju iskaza tužitelja i drugih od strane tužitelja predloženih dokaza, od kojih se niti jednim dokazom ne utvrđuje tuženikovo prethodno vlasništvo Priključnog vozila; što predstavlja raspolaganje stranaka koje sud na temelju odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a ne uvažava.
19. Radi izloženog, riješeno je kao u izreci presude, odnosno tužiteljev tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
U Županji 8. siječnja 2026.
Sudac
Tomislav Juzbašić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a.
Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
O tome obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje.
2. Tuženik MZ, [adresa].
