Poslovni broj: Us I-1251/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Hrasti, odvjetniku u Hvaru, Ive Miličića 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 , radi ispravka rješenja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/117, URBROJ: 531-03-25-2 od 26. ožujka 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-361-03/24-01/001808, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-25-0002 od 20. siječnja 2025. te da sud meritorno riješi upravnu stvar na način što će usvojiti zahtjev tužiteljice te ispraviti točku 1. izreke rješenja o građevinskoj dozvoli izdanoj od Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Brač, Sekreterijata općinske uprave, broj: UP/I-02/4-1009/1-77. od 25. studenog 1977. tako da umjesto „ čest. zem. [katastarska čestica]“ ima pisati ispravno „ čest. zem. [katastarska čestica]“, dok u preostalom dijelu rješenje ostaje nepromijenjeno.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod ovog suda 3. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/117, URBROJ: 531-03-25-2 od 26. ožujka 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističe kako tužbu podnosi prvenstveno iz razloga što u upravnom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su važne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Prvenstveno, valja posebno naglasiti da se u konkretnom slučaju ispravkom zahtjeva isključivo i samo tražilo otklanjanje pogrješke u pisanju podbroja čestice (na način da umjesto kč. br. [katastarska čestica] ima ispravno pisati kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koja pogreška je tehničke prirode te čijim otklanjanjem se nikako ne dira u sadržaj rješenja o građevinskoj dozvoli koja je odavno konzumirana odnosno prema kojoj je sagrađen objekt u cijelosti na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno dozvoli u cijelosti. Nadalje, primjenom članka 104. ZUP-a mogu se ispravljati pogreške u pisanju koje su tehničke prirode i ne mijenjaju sadržaj samog rješenja, drugim riječima, ispravak je dopušten ukoliko se njime ne dira u meritum rješenja koji sadrži pogrješku. Također, odredbom članka 104. ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima (stavak 1.), s tim da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja (stavak 2.). Dakle, navedena norma ima u vidu ispravljanje tehničkih pogrešaka i nedostataka koji su nastali prilikom pismene redakcije rješenja, odnosno prilikom prijepisa rješenja, te se ispravljanjem pogrešaka u rješenju ne može mijenjati samo rješenje (npr. Visoki upravni sud Republike Hrvatske Usž-1907/2023-2 od 26. ožujka 2024.). Tužiteljica zahtjevom za ispravak nikako ne dira u meritum rješenja – o građevnoj dozvoli iz 1977. godine, na temelju koje je zajedno sa pravnim prednikom, suprugom pok. MJ sagradila objekt u kojemu tužiteljica do danas stanuje te je tužiteljica navedenim pravomoćnim rješenjem iz 1977. stekla određena prava i legitimna očekivanja. Povrh toga, kada se uzme u obzir, da je isto upravno tijelo 9 godina kasnije, odnosno 30. siječnja 1986., susjedu tužiteljice, investitoru EJ, izdalo pravomoćnu građevinsku dozvolu za gradnju, također na „ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“, to proizlazi da egzistiraju dvije građevinske dozvole za gradnju na istoj čestici, koje su pravomoćne i konzumirane, a što je stvarno i pravno nemoguće. Naime, obitelj EJ je svoj objekt sagradila na čest. zem. [katastarska čestica] anagrafske oznake [adresa], a obitelj MJ (tužiteljica) na čest. zem. [katastarska čestica] anagrafske oznake [adresa] – gdje tužiteljica stanuje i danas. U upravnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije pribavilo izvornik projektne dokumentacije, pa se to predlaže učiniti u upravnom sporu. Povrh sve toga, prvostupanjsko upravno tijelo, Upravni odjel za prostorno uređenje, Ispostava u Supetru, KLASA: 361-01/13-24/0262 od 22. lipnja 2013. (odnosno prije 12 godina), izdaje na traženje DJ u presliku predmetnu građevinsku dozvolu iz 1977. koja sadrži točnu i neprijepornu katastarsku oznaku odnosno ni manje ni više nego „ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“. Dakle, sve okolnosti očigledno ukazuju da egzistiraju najmanje dvije građevinske dozvole pod istim brojem, od istog izdavatelja, prema istom investitoru, ali na jednoj se pogrešno navodi kč. br. [katastarska čestica], a na drugoj ispravno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Primjerak priložene građevinske dozvole koji sadrži ispravnu katastarsku oznaku („ čest. zem [katastarska čestica]“) ovjeren je pečatom Socijalističke Republike Hrvatske te je potpisan po višoj upravnoj referentici TJ, isto kao i primjerak dozvole koji sadrži oznaku nekretnine „3688/3“. Dakle, isti izdavatelj te isti potpisnik je izdao istu dozvolu, jednu za gradnju na čest. zem [katastarska čestica] te drugu za na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U suštini, svakako se radi se o tehničkoj pogrešci u podbroju od strane upravnog tijela, koju je dužan ispraviti odnosno rješenjem o ispravku na neprijeporan način anulirati onu dozvolu na kojoj se navodi „ čest. zem [katastarska čestica]“. Također, upravno tijelo u izvornom postupku izdavanja građevinske dozvole nikada nije pozvao stranku da eventualno ispravi projekt ili zahtjev u pogledu katastarske oznake, a spornim ostaje je li upravno tijelo koje je rješavalo o dozvoli ikada obavilo očevid na terenu, međutim, svakako propust upravno tijelo dužno je ispraviti, a prema praksi Europskog suda za ljudska prava takvi propusti ne smiju ići na štetu stranke – koja je, usput rečeno, već stekla određena prava i legitimna očekivanja, naročito imajući u vidu izdani primjerak građevinske dozvole – koji sadrži ispravnu katastarsku oznaku „ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu su održane rasprave 8. listopada 2025. i 9. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 9. prosinca 2025. pristupio je opunomoćenik tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se obavi očevid na kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, da se u svojstvu svjedoka sasluša EJ, iz [adresa], vlasnik susjedne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da sud po službenoj dužnosti pribavi i pregleda izvornike projektne dokumentacije uz građevinsku dozvolu i to za obje susjedne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-361-03/24- 01/001808, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-25-0002 od 20. siječnja 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za ispravkom greške u rješenju o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4- 1009/1-77 od 25. studenog 1977., to u bitnom iz razloga što je tijelo prvog stupnja zaključilo kako se u konkretnom slučaju ne radi o razlozima kave u vidu ima odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) da bi se moglo donijeti traženo rješenje.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/117, URBROJ: 531-03-25-2 od 26. ožujka 2025. postupajući po žalbi tužiteljice, njena žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje.

11.Među strankama ovog spora isključivo prijepornom se ukazuje pitanje predstavlja li razlog na kojem je tužiteljica utemeljila svoj prijedlog za donošenjem rješenja o ispravku rješenja o građevnoj dozvoli, razlog kakav u vidu ima mjerodavna odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 104. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima, a st. 2. istog članka da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužiteljice za ispravkom rješenja o građevnoj dozvoli moglo udovoljiti s obzirom da i sud zaključuje kako u konkretnom slučaju razlog na kojem je tužiteljica utemeljila svoj zahtjev za ispravkom rješenja ne predstavlja razlog za donošenjem traženog rješenja kakav u vidu ima mjerodavna odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužiteljice, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14.Nadalje, ovaj sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za ispravkom pogreške u rješenju o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4-1009/1-77 od 25. studenog 1977., u kojem zahtjevu je u bitnom navedeno kako je tužiteljica nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedila iza pok. muža, te kada je pokrenula postupak uplane da je utvrđeno kako je u citiranom rješenju o građevnoj dozvoli pogrešno navedena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je predložila da se u tom smislu rješenje ispravi. Prvostupanjsko tijelo je postupajući po zahtjevu tužiteljice izvršilo uvid u kompletnu dokumentaciju te je utvrdilo kako se rješenje o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4- 1009/1-77 od 25. studenog 1977., kao i Ugovor o učešću investitora u troškovima uređenja građevinskog zemljišta odnose na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je zaključilo da se neovisno o dostavljenoj dokumentaciji predmetni zahtjev ne odnosi na ispravak greške kakve u vidu ima odredba čl. 104. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, pa je svojim rješenjem od 20. siječnja 2025. odbilo zahtjev tužiteljice, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni spor.

15.Glede temeljnih, a zapravo i jednih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenjem rješenja o ispravku rješenja o građevnoj dozvoli zbog okolnosti kakve u vidu ima odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, koje da su u konkretnom slučaju bile ispunjene, za kazati je kako sud ovakve prigovore na nalazi osnovanima. Naime, stajalište je i ovoga suda kako se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o pogrešci u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te drugoj očitoj netočnosti u rješenju, a koje razloge predviđa naprijed citirana odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku kao osnov za donošenje rješenja o ispravku, to pak iz razloga što je iz dokumentacije koja prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi kako se rješenje o građevnoj dozvoli broj:

UP/I-02/4-1009/1-77 od 25. studenog 1977., kao i Ugovor o učešću investitora u troškovima uređenja građevinskog zemljišta odnose isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je pravni prednik tužiteljice podnio zahtjev za izdavanje građevne dozvole koji se odnosio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se i projektna dokumentacija također odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uslijed čega je nedvojbeno da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja o ispravku greške u rješenju o građevnoj dozvoli.

16.Nadalje, u odnosu pak na tužbene navode tužiteljice koji se odnose na zakonitost samog rješenja o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4-1009/1-77 od 25. studenog 1977., kao i problematiziranje drugog rješenja o građevnoj dozvoli kojeg je dostavila u privitku tužbe, prvenstveno je za istaknuti kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4-1009/1-77 od 25. studenog 1977. kao niti drugog rješenja o građevnoj dozvoli kojeg je tužiteljica dostavila u privitku tužbe, to pak stoga što se radi o pravomoćnim upravnim aktima, dok je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to prvostupanjskog tijela od 20. siječnja 2025. kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za ispravkom rješenja o građevnoj dozvoli, te tuženika od 26. ožujka 2025., kojim je odbijena njena žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, što pak znači da je u ovom sporu trebalo isključivo ocijeniti jesu li u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenjem rješenja o ispravku rješenja o građevnoj dozvoli zbog okolnosti kakve u vidu ima odredba čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, za koje ovaj sud drži da nisu uslijed obrazloženog u prethodnom pasusu ove presude, slijedom čega je problematiziranje samog rješenja o građevnoj dozvoli broj: UP/I-02/4-1009/1-77 od 25. studenog 1977., kao i drugog rješenja o građevnoj dozvoli kojeg je tužiteljica dostavila u privitku tužbe u cijelosti bespredmetno, te nije od nikakvog utjecaja na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Uslijed prethodno obrazloženog, jasno je da je tijelo prvog stupnja pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužiteljice za ispravkom greške u rješenju o građevnoj dozvoli, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja.

18.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njene tužbe.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Nikoli Hrasti, odvjetniku u Hvaru, Ive Miličića 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 9. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.