Poslovni broj: Us I-1298/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova ulica 7, protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, OIB: 98821262119, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-702-02/24-01/26, Urbroj: 514-05-02-02-02/02-25-08 od 15. travnja 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 4. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2157/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-15 od 6. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1298/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Klasa: UP/I- 702-02/24-01/26, Urbroj: 514-05-02-02-02/02-25-08 od 15. travnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 24. srpnja 2025. tužiteljica u bitnom navodi kako je 20. rujna 2024. podnijela zahtjev za naknadu žrtvama kaznenih djela. Tuženik je donio rješenje kojim je odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje kako iz medicinske dokumentacije i ocjene članice Odbora CČČ, dr.med. ne proizlazi da se bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja kao posljedici predmetnog kaznenog djela te da time nije ispunjena zakonska pretpostavka iz članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela. Ovakvo utvrđenje tuženika temelji se na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužiteljice. Naime, tužiteljica je 20. ožujka 2024. bila žrtva kaznenog djela razbojništva počinjenog od strane nepoznatih osoba, što je kod tužiteljice izazvalo jaku stresnu reakciju, a zadobila je i teške tjelesne ozljede, pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica je zbog navedenog događaja bila primorana koristiti bolovanje radi čega joj je nastala šteta u vidu izgubljene zarade u iznosu od 1.435,22 EUR. Tužiteljica i dalje trpi teškoće u vidu straha te u svakodnevnom funkcioniranju mora ulagati pojačane napore. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i priznati joj pravo na novčanu naknadu kao žrtvi kaznenog djela, a pored toga predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 23. rujna 2025. i 25. studenog 2025., u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice smatrajući da u provedenom postupku nije došlo do povreda postupovnih odredbi, činjenično stanje da je potpuno i pravilno utvrđen i na tako utvrđeno činjenično stanje da je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3.U sporu su održane rasprave 8. listopada 2025. i 9. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 9. prosinca 2025. pristupila je zamjenica opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u ovom sporu provede medicinsko i financijsko vještačenje po vještacima specijalistima medicinske struke i financijsko knjigovodstvene struke, te da se tužiteljicu sasluša u svojstvu stranke u ovom sporu, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-702-02/24-01/26, Urbroj: 514-05-02- 02-02/02-25-08 od 15. travnja 2025. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za novčanu naknadu kao žrtvi kaznenog djela razbojništva počinjenog 20. ožujka 2024. od strane nepoznatog počinitelja, to u bitnom iz razloga što je tuženik zaključio da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenje zdravlja kao posljedici predmetnog kaznenog djela, slijedom čega da nije ispunjena zakonska pretpostavka iz odredbe članaka 5. stavka 2. i 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ("Narodne novine" broj 80/08 i 27/11), pa je rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 20. st. 1. citiranog Zakona.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela da se tužiteljici kao žrtvi kaznenog djela isplati novčana naknada, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.U smislu odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ("Narodne novine" broj 80/08 i 27/11) pravo na naknadu prema ovom Zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da se neposrednom žrtvom smatra osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja.

Kaznenim djelom nasilja prema odredbi stavka 3. istog članka Zakona, smatra se kazneno djelo počinjeno s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta, odnosno kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba, a propisano je Kaznenim zakonom kao teži oblik temeljnoga kaznenog djela počinjenog s namjerom.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, s čim u vezi sud nalazi da je tužiteljica tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavila u privitku tužbe dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa te obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužiteljica tuženiku 20. rujna 2024. podnijela zahtjev za novčanu naknadu kao žrtva kaznenog djela razbojništva počinjenog 20. ožujka 2024. od strane nepoznatog počinitelja, te je zatražila novčanu naknadu za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.435,22 eura. Tužiteljica je uz zahtjev te tijekom upravnog postupka dostavila dokumentaciju koja se taksativno navodi u obrazloženju rješenja tuženika na stranici 2., nakon čega je tuženik dopisima od 2. listopada 2024. i 19. veljače 2025. zatražio od Općinskog državnog odvjetništva Novi Zagreb podatak o stanju kaznenog predmeta, te o tome kako je ODO okvalificirao predmetni događaj, te je li isti prijavljen i kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede, nakon čega je ODO Novi Zagreb mailom od 10. listopada 2024. te dopisom od 20. veljače 2025. obavijestio tuženika da se predmet vodi pod br. KPn-DO-449/2024, za kazneno djelo razbojništva čl. 230. st. 1. KZ-a počinjenog od nepoznatog počinitelja, da nije provedeno medicinsko vještačenje, te je dostavio medicinsku dokumentaciju koja mu je naknadnim policijskim izvješćem dostavljena. Tuženik potom u obrazloženju rješenja ističe kako je članica Odbora CČČ, dr.med. kao stručnjak iz područja zdravstva na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton ocijenila da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja, te da tužiteljica nije zadobila teške tjelesne ozljede ili teško narušeno zdravlje kako posljedicu predmetnog kaznenog djela, uz napomenu da je pored toga što se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja u medicinskom nalazu opaskom naznačeno i pitanje starosti ozljede metakarpalne kosti. Stoga, s obzirom da iz medicinske dokumentacije, te ocijene članice Odbora iz područja zdravstva ne proizlazi da bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenje zdravlja kao posljedici predmetnog kaznenog djela, to da u konkretnom slučaju nije ispunjena zakonska pretpostavka iz zakonske odredbe članaka 5. stavka 2. i 3. Zakona, pa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

14.Međutim, kod izloženog stanja stvari, ovaj sud primjećuje kako tuženik tijekom provedenog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, to pak najprije stoga što iz samih dopisa ODO Novi Zagreb od 10. listopada 2024. i 20. veljače 2025. nedvojbeno proizlazi da se predmet vodi pod br. KPn-DO-449/2024 za kazneno djelo razbojništva čl. 230. st. 1. KZ-a počinjenog od nepoznatog počinitelja, te kao još važnije da nije provedeno medicinsko vještačenje, s tim da je ovo tijelo tuženiku dostavilo medicinsku dokumentaciju koja mu je naknadnim policijskim izvješćem dostavljena. Nadalje, unatoč tome, odnosno što u konkretnom slučaju nije provedeno medicinsko vještačenje, tuženik isključivo na temelju mišljenja članice Odbora tuženika CČČ, dr.med. kao stručnjakinje iz područja zdravstva odbija zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje kako je dotična liječnica na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton ocijenila da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja, te da tužiteljica nije zadobila teške tjelesne ozljede ili teško narušeno zdravlje kako posljedicu predmetnog kaznenog djela, uz napomenu da je pored toga što se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja u medicinskom nalazu opaskom naznačeno i pitanje starosti ozljede metakarpalne kosti. No, sud zaključuje kako isključivo na temelju mišljenja navedene liječnice nije bilo moguće nedvojbeno ocijeniti radi li se u konkretnom slučaju zaista o teškoj tjelesnoj ozljedi ili pak teškom narušenju zdravlja, kod kojeg stanja stvari činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

15.Također, sud primjećuje da članica Odbora tuženika CČČ, dr.med. kao stručnjakinja iz područja zdravstva u svom mišljenju uopće ne navodi o kakvoj bi se ozljedi u konkretnom slučaju radilo, niti daje jasne, precizne i nedvojbene razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, odnosno teškom narušenju zdravlja, već samo paušalno tvrdi da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi ili teškom narušenju zdravlja bez da za takvo mišljenje daje bilo kakvu stručnu argumentaciju, s tim da nije sporno da je dotična liječnica, odnosno doktorica medicine, ali ostaje nejasno radi li se o liječnici opće prakse ili pak liječnici specijalistici, uslijed čega ostaje dvojbeno je li ona i dostatno stručna za davanje mišljenja na kojem je tuženik utemeljio svoj akt, pa sud smatra da na temelju takvog mišljenja tuženik nije mogao objektivno i relevantno odlučiti o predmetnom zahtjevu tužiteljice, zbog čega se osporeno rješenje za sada ne može ocijeniti zakonitim.

16.Ujedno, s obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo i do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, niti su u tu se svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, s tim da je izostala i savjesna i brižljiva ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužiteljica iznosi u ovom sporu.

17.Nadalje, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužiteljici odbija zahtjev za novčanu naknadu kao žrtvi kaznenog djela, tužiteljici zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

18.Zaključno, kada je riječ o načelu procesne ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja), valja imati na umu ustaljenu i dugogodišnju ustavnosudsku praksu Ustavnog suda RH prema kojoj to pravo obuhvaća razumnu mogućnost svake stranke izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima u takvim uvjetima koji nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1946/2019 od 28. svibnja 2020.). Stoga, po stajalištu ovog suda nije prihvatljivo da se za potrebe upravnog postupka pribavlja stručno mišljenje na način da se tužiteljicu kao stranku upravnog postupka o tome uopće ne obavijesti te da joj se takvo mišljenje nikada ne dostavi, odnosno da joj se ne omogući da se očituje na navode tog mišljenja ili istakne prigovore u pogledu istog te da predloži izvođenje dokaza kojim bi se takvo mišljenje moglo preispitati, već tužiteljica u izloženim okolnostima za postojanje stručnog mišljenja saznaje tek u trenutku kada joj se dostavi rješenje, bez da joj se omogući da ona na bilo koji način iznese svoje primjedbe u pogledu istog ili dovede u sumnju utvrđenja u takvom mišljenju, što po stajalištu ovog suda nije pravno dopustivo i kosi se s osnovnim načelom upravnog postupka o omogućavanju stranci da sudjeluje u upravnom postupku te da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, pri čemu treba imati na umu da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

19.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

20.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, te će ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela da se tužiteljici kao žrtvi kaznenog djela isplati novčana naknada, u kojem smislu je dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, izvesti sve potrebne dokaze, pa tako ukoliko se ukaže potrebnim i odgovarajuće medicinsko vještačenje te će tužiteljici omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega će uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

21.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova ulica 7, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Odboru za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz zapisnik od 9. prosinca 2025., zapisnik o objavi, te povrat spisa po pravomoćnosti,

- u spis.