REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2298/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužiteljice RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II- tužiteljice KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Dubravka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb. radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB 22694857747 isplatiti I-tužiteljici RI OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.695,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 2.389,99 EUR počevši od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 79,63 EUR počevši od 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 53,08 EUR počevši od 16. ožujka 2021. do isplate te

- na iznos od 172,53 EUR počevši od 26. travnja 2021. do isplate

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev I-tužiteljice RI, u dijelu kojim od tuženika Euroherc osiguranje d.d. potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. lipnja 2021. do isplate

III./ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB 22694857747 naknaditi I-tužiteljici RI OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 656,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 8. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Tužba II-tužiteljice KI u ovom parničnom predmetu je povučena.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom predmetu, I-tužiteljica RI (u daljnjem tekstu: tužiteljica) od tuženika Euroherc osiguranja d.d. potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti – prava na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete za naknadu za tuđu pomoć i njegu, za koju tvrdi da joj je nastala uslijed ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju – prometnoj nesreći koja se dogodila 4. srpnja 2020., u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao vozačica vozila reg. oznake [registarska oznaka], na način da je na njezino vozilo naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika.

2. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživala i naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu, no tijekom postupka (podnesak od 25.11.2021.) povlači taj dio zahtjeva, navodeći da je iz odgovora na tužbu saznala da joj je ta šteta naknađena, jer da je tuženik tek u odgovoru na tužbu specificirao da se od tužiteljici prije podnošenja tužbe isplaćenih 19.500,00 kn iznos od 1.500,00 kn odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, dok se preostali iznos od 18.000,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti.

3. Tužiteljica smatra da joj prema kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova pripada iznos od 1.000,00 EUR, da joj prema kriteriju pretrpljenog straha pripada iznos od 1.500,00 EUR, da joj imajući u vidu sniženu životnu aktivnost pripada iznos od 3.500,00 EUR, tako da joj pripada naknada štete u iznosu od ukupno 6.000,00 EUR.

4. Nadalje tužiteljica smatra da joj za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 4,65 EUR (ranije 35,00 kn) po satu, pa po toj osnovi potražuje naknadu štete u iznosu od ukupno 279,00 EUR.

5. Navodeći da joj je tuženik po osnovi naknade neimovinske štete prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 2.389,01 EUR (tada 18.000,00 kn), konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 239 spisa) tužiteljica po osnovi naknade neimovinske štete te naknade za tuđu pomoć i njegu od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.389,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva – 10. lipnja 2021. do isplate.

6. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 239 spisa) potražuje nadalje po osnovi naknade troškova liječenja isplatu iznosa od 79,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. veljače 2021., iznosa od 53,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. ožujka 2021. te iznosa od 172,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. travnja 2021., kao i naknadu troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate

7. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornima aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i štete te tvrdi da je tužiteljici još prije podnošenja tužbe naknadio cjelokupnu štetu koja joj je nastala, i to isplatom iznosa od 18.000,00 kn po osnovi naknade neimovinske štete te iznosa od 1.500,00 kn po osnovi izgubljene zarade. Stoga se tuženik protivi visini tužbenog zahtjeva, kao i zatraženom tijeku kamate te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

8. Između stranaka nisu sporne aktivna ni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika niti uzročna veza između pretrpljenih ozljeda i štetnog događaja. Nije sporno niti da su tužiteljici pomoć i njegu pružali njezini ukućani, besplatno. Isto tako, nije sporno da je u vrijeme podnošenje odštetnog zahtjeva 10.06.2021. liječenje tužiteljice bilo okončano.

9. Sporno je između stranaka je li tuženik isplatom iznosa od 2.389,01 EUR po osnovi naknade neimovinske štete prije podnošenja tužbe tužiteljici u cijelosti naknadio štetu koja joj je nastala. Nadalje je sporna visina naknade za sat pomoći i njege preko iznosa od 3,50 EUR po satu, pa do iznosa od 4,65 EUR po satu, koji tužiteljica potražuje.

10. Nadalje je sporna uzročna veza između računa za troškove liječenja od 15.02.2021. i od 26.04.2021 i predmetnog štetnog događaja, dok je u pogledu računa od 16.03.2021., sporna osnovanost potraživanja jer tuženik tvrdi da je tužiteljica liječenje na koje se taj račun odnosi mogla obaviti na teret HZZO-a.

11. Naposljetku je sporno potraživanja kamate.

12. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima dr. Augustu Mijiću, dr. UI i dr. Gordanu Makariću, saslušanjem svih vještaka te saslušanjem tužiteljice.

13. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. U svrhu utvrđivanja opsega štete koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Augustu Mijiću, dr. UI i dr. Gordanu Makariću te saslušanjem svih vještaka.

15. U svojem pisanom nalazu i mišljenju, nakon što su pregledali tužiteljicu te njezine medicinske isprave, vještaci dr. August Mijić i dr. UI uvodno navode da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi 4. srpnja 2020 te da je pritom zadobila sljedeće ozljede – natučenje zatiljnog dijela glave, natučenje desnog ručnog zgloba i trzajnu ozljedu vrata.

16. U pogledu tijeka liječenja, vještaci dr. August Mijić i dr. UI u svojem pisanom nalazu i mišljenju navode da je tužiteljica s mjesta nesreće kolima hitne medicinske pomoći odvezena u Opću bolnicu Bjelovar, gdje joj je pružena inicijalna medicinska skrb te provedene dijagnostičke pretrage – RTG, MSCT mozga i vratne kralježnice, koja joj je imobilizirana Schantzovim ovratnikom. Tužiteljici je preporučena hospitalizacija, koju je ona otklonila te je potom otpuštena na kućno liječenje, uz preporučeno strogo mirovanje te analgenici i anksiolitici. U daljnjem tijeku liječenja, tužiteljica se podvrgnula pregledima kod kirurga te je provela fizikalnu terapiju pod kontrolom specijalista fizijatra, kod kojega je nastavila liječenje, pa potom je tužiteljičino liječenje nastavljeno kod psihijatra i neurologa.

17. Vještaci dr. August Mijić i dr. UI navode da je tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda trpjela bol jakog intenziteta kroz tri dana te manjeg intenziteta još oko 20 dana, dok su zaostali manji bolovi trajnog karaktera te se kao takvi ubrajaju u pojačane napore. Trajne posljedice s kirurške strane umanjuju tužiteljičinu opću životnu i radnu sposobnost u omjeru od 2% s kirurške strane te u omjeru od 5% s neurološke strane. Tužiteljici je pomoć prilikom liječenja kod kuće bila potrebna 30 dana po dva sata dnevno, jer je morala mirovati i nije mogla obavljati poslove koje uobičajeno obavlja, pa joj je pomoć bila potrebna za pribavljanje hrane, kao i za održavanje osobne higijene i drugih potreba.

18. Vještak dr. Gordan Makarić, nakon što je pregledao tužiteljicu i njezine medicinske isprave, u svojem pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da je tužiteljica na psihičkom planu razvila elemenata PTSP-a, što je posljedica činjenice da je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti za tjelesni integritet, što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Nadalje vještak dr. Makarić navodi da je stoga tužiteljičina životna aktivnost s psihijatrijskog aspekta smanjena za 5% te će u tom omjeru tužiteljica u svojem daljnjem životu morati ulagati pojačane napore. Nadalje ovaj vještak navodi da je tužiteljica uslijed predmetnog štetnog događaja trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta do tri dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do sva tjedna. Nakon toga tužiteljica je trpjela slabiji oscilirajući strah sveukupno do šest tjedana te je zaostao slabiji oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj.

19. Vještak dr. Gordan Makarić, odgovarajući na upit tuženika na čemu je utemelji svoju ocjenu da je kod tužiteljice nastupilo sniženje životne aktivnosti u omjeru od 5% po osnovi dijagnoze PTSP-a, a imajući u vidu činjenicu da se u spisu nalazi samo jedan medicinski nalaz psihijatra, vještak je iskazao da je točno da se u spisu nalazi samo jedan nalaz psihijatra u kojem je utvrđena dg. civilnog PTSP-a (F43.1.) i poremećaja prilagodbe ( F43.2) te pojasnio da je on svoj zaključak o kod tužiteljice nastalom sniženju životne aktivnosti u omjeru od 5% utemeljio na analizi dinamike štetnog događaja, medicinskim ispravama te konačno te odlučno na nalazu vlastitog ispitivanja, u kojem je utvrdio da je kod tužiteljice i nadalje prisutna simptomatika PTSP-a. Vještak dr. Gordan Makarić pojasnio je nadalje da nije neobično da se u ambulantnim kontrolama liječnika drugih specijalnosti poput kirurga, fizijatra i sl. ne navode eventualne psihičke tegobe te da mu je iz kliničke prakse poznato da nije neobično da osobe koje pate od ovakve vrste psihičkog poremećaja ne odlaze na redovne psihijatrijske kontrole.

20. Vještaci dr. August Mijić, dr. UI i dr. Gordan Makarić iskazali su da objedinjena ocjena sniženja životne aktivnosti nastale kod tužiteljice iznosi 10% (2% s kirurške strane, 5% s neurološke strane te 5% s psihijatrijske strane).

21. Po ovako provedenim vještačenjima stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i jasnim, pa ga stoga u cijelosti prihvaća.

22. Nadalje je radi utvrđivanja opsega štete koja joj je nastala izveden dokaz saslušanjem tužiteljice. Tužiteljica je iskazala da nakon ove prometne nesreće svakoga dana putuje na posao u Zagreb vlakom, za što joj je potrebno 60 do 90 minuta, jer se boji voziti, zato što osjeća posljedicu nesreće, koju sama naziva sindromom lijeve strane, a što se očituje u anksioznosti koju osjeća kada god joj se približava vozilo s lijeve strane, da joj pojava vozila s lijeve strane u vidnom polju izaziva takav stres da je zbog toga skoro dva puta izazvala prometnu nesreću te da od tada izbjegava vožnju. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, pomoć joj je nakon nesreće bila potrebna doslovno za sve, a pomagali su joj uglavnom bratići i prijatelji jer živi s tatom, koji je isto bolestan. Nakon te nesreće bila je ''kompletno nesposobna, em sam se osjećala pretučeno, em sam psihički od osobe koja je mogla podnijeti veće tjelesne napore od uobičajene za moju dob sada osoba koja nije tome niti sjena''. Tužiteljičin iskaz ovom je sudu logičan i uvjerljiv te ga stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća.

23. Slijedom gore izloženih, prvenstveno vještačenjem te dopunski i saslušanjem tužiteljice utvrđenih činjenica, u pogledu posljedica koje je predmetni štetni događaj imao za tužiteljičin tjelesni i duševni integritet, u vidu zadobivenih ozljeda, tijeka liječenja, trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih bolova i straha te smanjenja životne aktivnosti koje je kod tužiteljice nastalo kao posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, ovaj sud smatra da tužiteljica s obzirom na sve okolnosti slučaja ima pravo na satisfakciju, za povredu prava osobnosti - prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Prema ocjeni ovoga suda, po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova, uzevši u obzir njihovo trajanje kao i tijek liječenja, tužiteljici pripada iznos od 1.000,00 EUR, po kriteriju pretrpljenoga straha iznos pripada joj iznos od 1.500,00 EUR te joj imajući u vidu nastalo sniženje životne aktivnosti od ukupno 10%, i to nastalo s kirurške, neurološke i psihijatrijske strane, tužiteljici pripada iznos od 2.000,00 EUR; što znači da tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete pripada satisfakcija u iznosu od ukupno 4.500,00 EUR.

24. Nadalje, u pogledu cijene tuđe pomoći u mjestu stanovanja tužiteljice – [adresa] kod [adresa], tužiteljica je iskazala da nema razlike u odnosu na cijene u Zagrebu, što postaje jasno kada se uzme u obzir da je manje mjesto pa je i veća potražnja od ponude u Zagrebu. Ovakav iskaz tužiteljice ovaj sud ocjenjuje logičnim te ga u cijelosti prihvaća. Imajući u vidu da su tužiteljici pomoć i njegu pružali njezini ukućani bez naplate (između stranaka nesporno), te mjesto i vrijeme kada joj je ta pomoć pružana (tužiteljica živi u [adresa] kod [adresa], a pomoć joj je pružana tijekom 2020.), ovaj sud slobodnom ocjenom primjerenom ocjenjuje naknadu u zatraženom iznosu od iznosu od 4,65 EUR (tada 35,00 kn) po satu. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici bilo potrebno 60 sati tuđe pomoći, tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO po toj osnovi dosuđen iznos od 279 EUR.

25. Slijedom izloženoga, prema ocjeni ovoga suda, tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti pripada iznos od 4.500,00 EUR te joj po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od ukupno 279,00 EUR, dakle iznos od ukupno 4.779,00 EUR.

26. Imajući u vidu da je tuženik tužiteljici, postupajući po njezinom odštetnom zahtjevu, prije podnošenja tužbe po ovoj osnovi isplatio iznos od 2.389,01 EUR, tužiteljici pripada daljnji iznos od 2.389,99 EUR, pa joj je stoga navedeni iznos dosuđen pod točkom I/. izreke ove presude sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. lipnja 2021. do isplate (čl. 1103. ZOO), a imajući u vidu između stranaka nespornu činjenicu da je tužiteljičino liječenje u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bilo u cijelosti okončano. Nadalje, pod točkom II./ izreke ove presude tužbeni zahtjev odbijen je u prekomjerno zatraženom iznosu od 2.000,00 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

27. Tužiteljica nadalje potražuje naknadu troškova liječenja, prema računima od 15.02.2021. (list 37 spisa), od 16.03.2021. (list 38 spisa) te od 26.04.2021. (list 39 spisa).

28. U pogledu računa od 16.03.2021., sporna je osnova potraživanja jer tuženik tvrdi da je tužiteljica liječenje na koje se taj račun odnosi mogla obaviti na teret HZZO-a. Iako je točno da je tužiteljica psihoterapiju mogla ostvariti na teret HZZO-a, budući da je notorno da se na takve preglede na teret javnog zdravstva čeka, kao i da se zbog lošeg stanja javno- zdravstvenog sustava u RH svatko tko je to u mogućnosti liječi u privatnom sektoru, proizlazi da je tužiteljica plaćanjem tog pravovremenog pregleda smanjila štetu koja joj je nastajala, odnosno spriječila njezino povećanje, pa joj je tuženik dužan naknaditi trošak prema tom računu, u iznosu od 53,08 EUR (tada 400,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od nastanka tog troška, tj. od 16. ožujka 2021.(čl. 1095. st.1. i čl. 1086. ZOO).

29. U pogledu uzročne veze između računa za troškove liječenja od 15.02.2021. i od 26.04.2021 i predmetnog štetnog događaja, vještaci dr. August Mijić i dr. UI u svojem pisanom nalazu naveli su da troškovi toga liječenja nisu povezani s predmetnim štetnim događajem. Međutim, tužiteljica je u pogledu tih računa iskazala da se oni odnose na uklanjanje madeža te pojasnila da je ona osoba koja ima puno madeža, koji joj nikada nisu smetali, no da je tijekom predmetnog štetnog događaja – prometne nesreće - zračni jastuk ozlijedio te madeže, koji su počeli krvariti, pa ih je zato morala ukloniti. Naposljetku je tužiteljica iskazala da o tome nije razgovarala s liječnicima vještacima, da je oni o tome nisu ništa pitali. Ovakav iskaz tužiteljice ovaj sud ocjenjuje logičnim i potpuno uvjerljivim te stoga, unatoč suprotnom navodu vještaka (list 229 spisa) u pisanom nalazu i mišljenju, prihvaća iskaz tužiteljice, dok u tom dijelu ova sud ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Naime, potpuno je uvjerljivo da vještaci ništa tužiteljicu nisu pitali u pogledu predmetnih računa, jer se na njima navodi da se odnose na uklanjanje madeža, što prima faciae doista nije u svezi s prometnom nesrećom, tako da je ovaj sud uzročnu vezu između tih troškova liječenja i predmetnog štetnog događaja utvrdio saslušanjem tužiteljice, ocijenivši da je njezin iskaz istinit. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove liječenja prema tim računima, u iznosu od 79,63 EUR (tada 600,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka tog troška, tj. od 15. veljače 2021. do isplate te u iznosu od 172,53 EUR (tada 1.300,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka tog troška, tj. od 26. travnja 2021. do isplate.

30. Slijedom izloženoga pod točkama 28. i 29. ovoga obrazloženja, o tužbenom zahtjevu za naknadu troškova liječenja odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.2. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe - po 100 bodova prema Tbr 7/1 OT; za sastavljanje podnesaka od 25.11.2021., 25.10.2024., 10.02.205. – po 100 bodova prema Tbr.- 8/1 OT; za sastavljanje podneska od 06.12.2023. -50 bodova prema Tbr.- 8/3 OT; za sastavljanje podnesaka od 09.03.2022., 27.06.2022., 19.07.2022., 10.11.2022., 22.03.2023., 05.06.2023. , 15.03.2024.,11.11.2024., 21.02.205. – po 25 bodova prema Tbr.- 8/4 OT te za zastupanje na ročištima 10.02.2022., 03.11.2022., 27.10.2023., 05.03.2024., 13.02.2025. i 07.05.2025.– po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT; što iznosi ukupno 1275 bodova, odnosno 2.550,00 EUR te uvećano za PDV 3.187,50 EUR.

32. Nadalje je tužiteljici priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,40 EUR te trošak medicinskih vještačenja u iznosu od ukupno 1.153,43 EUR.

33. Slijedom izloženoga pod točkama 31. i 32. ovog obrazloženja, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 4.434,33 EUR, pa imajući u vidu da je tužiteljica je uspio u parnici u omjeru od 57,40%, a tuženik u omjeru od 42,60%, tužiteljici pripada 14,8% priznatoga troška, dakle iznos od 656,28 EUR.

32. Tužiteljici nisu priznati sljedeći zatraženi troškovi: trošak sudske pristojbe na tužbu jer se u spisu ne nalazi dokaz da je tužiteljica tu pristojbu platila, a ona je u međuvremenu zastarjela; trošak sastavljanja podneska od 05.05.2023. jer se radi o požurnici, a nepostupanje suda slučaj je koji pogađa obje strane u postupku, pa ne može pasti na teret drugoj strani (arg. iz čl. 156. st.1. ZPP); te trošak pristupa na ročište za objavu jer taj trošak nije potreban budući da su od uvođenja e-komunikacije odluke vidljive strankama čim su objavljene.

34. Slijedom svega izloženoga, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude, tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 656,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, dok je rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

35. II-tužiteljica HI podneskom od 6. prosinca 2023. povukla je tužbu, a tuženiku je taj podnesak dostavljen 13. prosinca 2023. Kako se tuženik nije u roku od 15 dana o povlačenju tužbe izjasnio, smatra se da na povlačenje pristaje (čl. 193. st.2. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. pun I. i II tužiteljice

2. pun tuženika