REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-7244/2019-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja BJ (nominativ HJ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627- 5102883445 sklopljen 6. ožujka 2006. između tužitelja i tuženika u dijelu čl. 8. st. 2. koji glasi: „…u skladu s važećim odlukama Banke“ kao i u dijelu čl. 7. st. 3. koji glasi: „…po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“
II Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 294,25 eura sa zateznim kamatama na iznos od:
-3,77 EUR od 15.11.2008. do isplate
-0,14 EUR od 15.12.2008. do isplate
-10,77 EUR od 15.01.2009. do isplate
-16,96 EUR od 15.02.2009. do isplate
-20,81 EUR od 15.03.2009. do isplate
-10,77 EUR od 15.04.2009. do isplate
-22,88 EUR od 15.05.2009. do isplate
-18,45 EUR od 15.06.2009. do isplate
-17,66 EUR od 15.07.2009. do isplate
-15,54 EUR od 15.08.2009. do isplate
-19,08 EUR od 15.09.2009. do isplate
-16,37 EUR od 15.10.2009. do isplate
-17,05 EUR od 15.11.2009. do isplate
-19,36 EUR od 15.12.2009. do isplate
-23,88 EUR od 15.01.2010. do isplate
-27,35 EUR od 15.02.2010. do isplate
-27,37 EUR od 15.03.2010. do isplate
-6,04 EUR od 15.04.2010. do isplate
III Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u daljnjem iznosu od 6.460,44 eura sa zateznim kamatama na iznos od:
-29,71 EUR od 15.04.2010. do isplate
-38,52 EUR od 15.05.2010. do isplate
-43,21 EUR od 15.06.2010. do isplate
-54,01 EUR od 15.07.2010. do isplate
-44,32 EUR od 15.08.2010. do isplate,
-71,48 EUR od 15.09.2010. do isplate
-58,60 EUR od 15.10.2010. do isplate
-51,37 EUR od 15.11.2010. do isplate
-70,68 EUR od 15.12.2010. do isplate
-84,84 EUR od 15.01.2011. do isplate
-78,25 EUR od 15.02.2011. do isplate
-75,73 EUR od 15.03.2011. do isplate
-70,71 EUR od 15.04.2011. do isplate
-89,55 EUR od 15.05.2011. do isplate
-100,38 EUR od 15.06.2011. do isplate
-103,04 EUR od 15.07.2011. do isplate
-143,42 EUR od 15.08.2011. do isplate,
-102,26 EUR od 22.09.2011. do isplate
-97,25 EUR od 15.10.2011. do isplate
-101,26 EUR od 15.11.2011. do isplate
-95,55 EUR od 15.12.2011. do isplate
-82,04 EUR od 15.01.2012. do isplate
-109,41 EUR od 15.02.2012. do isplate
-109,01 EUR od 15.03.2012. do isplate
-105,57 EUR od 15.04.2012. do isplate
-106,53 EUR od 15.05.2012. do isplate
-109,55 EUR od 15.06.2012. do isplate
-106,46 EUR od 15.07.2012. do isplate
-107,83 EUR od 15.08.2012. do isplate,
-104,74 EUR od 15.09.2012. do isplate
-102,16 EUR od 15.10.2012. do isplate
-106,89 EUR od 15.11.2012. do isplate
-3.706,11 EUR od 15.12.2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje od 15. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 294,25 eura sa zateznim kamatama od 27. travnja 2020. do isplate.
V Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju za isplatu zateznih kamata na iznos od:
- 3,13 EUR od 02.05.2006. do 26.04.2020.
- 2,23 EUR od 02.06.2006. do 26.04.2020.
- 4,32 EUR od 02.07.2006. do 26.04.2020.
- 3,53 EUR od 02.08.2006. do 26.04.2020.
- 2,99 EUR od 02.09.2006. do 26.04.2020.
- 2,43 EUR od 02.10.2006. do 26.04.2020.
- 2,27 EUR od 02.11.2006. do 26.04.2020.
- 3,43 EUR od 02.12.2006. do 26.04.2020.
- 7,06 EUR od 02.01.2007. do 26.04.2020.
- 8,86 EUR od 02.02.2007. do 26.04.2020.
- 6,44 EUR od 02.03.2007. do 26.04.2020.
- 9,78 EUR od 02.04.2007. do 26.04.2020.
- 14,74 EUR od 02.05.2007. do 26.04.2020.
- 15,49 EUR od 02.06.2007. do 26.04.2020.
- 18,14 EUR od 02.07.2007. do 26.04.2020.
- 16,49 EUR od 02.08.2007. do 26.04.2020.
- 14,29 EUR od 02.09.2007. do 26.04.2020.
- 17,26 EUR od 02.10.2007. do 26.04.2020.
- 16,85 EUR od 02.11.2007. do 26.04.2020.
- 14,94 EUR od 02.12.2007. do 26.04.2020.
- 12,00 EUR od 02.01.2008. do 26.04.2020.
- 10,03 EUR od 02.02.2008. do 26.04.2020.
- 5,42 EUR od 02.03.2008. do 26.04.2020.
- 7,16 EUR od 02.04.2008. do 26.04.2020.
- 14,20 EUR od 02.05.2008. do 26.04.2020.
- 12,18 EUR od 02.06.2008. do 26.04.2020.
- 12,55 EUR od 02.07.2008. do 26.04.2020.
- 16,40 EUR od 02.08.2008. do 26.04.2020.
- 11,77 EUR od 02.09.2008. do 26.04.2020.
- 7,87 EUR od 02.10.2008. do 26.04.2020.
VI Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.443,70 eura sa zateznim kamatama od 14. studenog 2013. do isplate.
VII Tražbina tužitelja utvrđena pod toč. II izreke ove presude i tuženikova tražbina utvrđena pod toč. IV izreke ove presude prebijaju se u iznosu 294,25 eura. VIII Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 6.460,44 eura sa zateznim kamatama na iznos od:
-29,71 EUR od 15.04.2010. do isplate
-38,52 EUR od 15.05.2010. do isplate
-43,21 EUR od 15.06.2010. do isplate
-54,01 EUR od 15.07.2010. do isplate
-44,32 EUR od 15.08.2010. do isplate,
-71,48 EUR od 15.09.2010. do isplate
-58,60 EUR od 15.10.2010. do isplate
-51,37 EUR od 15.11.2010. do isplate
-70,68 EUR od 15.12.2010. do isplate
-84,84 EUR od 15.01.2011. do isplate
-78,26 EUR od 15.02.2011. do isplate
-75,73 EUR od 15.03.2011. do isplate
-70,71 EUR od 15.04.2011. do isplate
-89,55 EUR od 15.05.2011. do isplate
-100,38 EUR od 15.06.2011. do isplate
-103,05 EUR od 15.07.2011. do isplate
-143,42 EUR od 15.08.2011. do isplate,
-102,26 EUR od 22.09.2011. do isplate
-97,25 EUR od 15.10.2011. do isplate
-101,26 EUR od 15.11.2011. do isplate
-95,55 EUR od 15.12.2011. do isplate
-82,05 EUR od 15.01.2012. do isplate
-109,41 EUR od 15.02.2012. do isplate
-109,02 EUR od 15.03.2012. do isplate
-105,57 EUR od 15.04.2012. do isplate
-106,54 EUR od 15.05.2012. do isplate
-109,55 EUR od 15.06.2012. do isplate
-106,46 EUR od 15.07.2012. do isplate
-107,83 EUR od 15.08.2012. do isplate,
-104,74 EUR od 15.09.2012. do isplate
-102,16 EUR od 15.10.2012. do isplate
-106,90 EUR od 15.11.2012. do isplate
-3.706,11 EUR od 15.12.2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje od 15. travnja 2010. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IX Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 294,25 eura sa zateznim kamatama na iznos od:
-3,77 EUR od 15.11.2008. do isplate
-0,14 EUR od 15.12.2008. do isplate
-10,77 EUR od 15.01.2009. do isplate
-16,96 EUR od 15.02.2009. do isplate
-20,81 EUR od 15.03.2009. do isplate
-10,77 EUR od 15.04.2009. do isplate
-22,88 EUR od 15.05.2009. do isplate
-18,45 EUR od 15.06.2009. do isplate
-17,66 EUR od 15.07.2009. do isplate
-15,54 EUR od 15.08.2009. do isplate
-19,08 EUR od 15.09.2009. do isplate
-16,37 EUR od 15.10.2009. do isplate
-17,05 EUR od 15.11.2009. do isplate
-19,36 EUR od 15.12.2009. do isplate
-23,88 EUR od 15.01.2010. do isplate
-27,35 EUR od 15.02.2010. do isplate
-27,37 EUR od 15.03.2010. do isplate
-6,04 EUR od 15.04.2010. do isplate
X Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.067,76 eura sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 6. ožujka 2006. kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 39.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 7,79% godišnje. Ističe da je tuženik u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a da je takav način promjene kamatne stope ništetan. Ističe da je ništetna odredba ugovora kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak. Poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102883445 sklopljenog 6. ožujka 2006. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s važećim odlukama Banke.“ kao i odredba čl. 7. st. 3. tog ugovora u dijelu koji glasi: „…po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“ Tužbenim zahtjevom iz tužbe po obje osnove (rasta kamatne stope i rasta tečaja) traži isplatu iznosa od 5.972,53 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2007. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, ističe da zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da je potrebno utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica odnosno da li je banka upozorila tužitelja na posljedice porasta vrijednosti švicarskog franka za njegove kreditne obveze. Navodi da je odredba o valutnoj klauzuli jasna, jasno uočljiva i razumljiva, a da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno važećim pozitivnim propisima. Tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ističe da je tečaj CHF u pojedinim razdobljima bio i manji od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita pa ističe prigovor radi prijeboja tražbine u iznosu 2.758,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u podnesku od 27. travnja 2020. (list 106-114 spisa) po osnovi nižeg tečaja CHF koji je važio na dan plaćanja pojedinih anuiteta u odnosu na početni tečaj kao i po osnovi razlike između tečaja za CHF koji je važio na dan uplate depozita i tečaja za CHF koji je važio na dan isplate depozita i zatvaranja kredita. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3.1. Nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, tuženik u podnesku od 22. listopada 2021. vezano uz istaknut prigovor radi prijeboja uređuje zahtjev na način da traži utvrđenje da postoji tražbina tuženika u iznosu od 294,21 eura s pripadajućim kamatama pobliže opisanim u tom podnesku po osnovi razlike u tečaju i to nižeg tečaja CHF koji je važio na dan plaćanja pojedinih anuiteta u odnosu na početni tečaj te da se ista prebije s tražbinom tužitelja. Po osnovi razlike između tečaja za CHF koji je važio na dan uplate depozita i tečaja za CHF koji je važio na dan isplate depozita i zatvaranja kredita traži utvrđenje postojanja tražbine tuženika u iznosu 2.443,70 eura sa zateznim kamatama od 13. studenog 2012. do isplate te da se ista prebije s tražbinom tužitelja.
3.2. Nakon izvođenja dokaza dopunskim financijskim vještačenjem tuženik u podnesku od 22. kolovoza 2025. (list 358-361 spisa), vezano uz istaknut prigovor radi prijeboja, uređuje zahtjev na način da traži utvrđenje da postoji tražbina tuženika u iznosu od 294,25 eura s pripadajućim kamatama pobliže opisanim u tom podnesku po osnovi razlike u tečaju i to nižeg tečaja CHF koji je važio na dan plaćanja pojedinih anuiteta u odnosu na početni tečaj te da se ista prebije s tražbinom tužitelja. Po osnovi razlike između tečaja za CHF koji je važio na dan uplate depozita i tečaja za CHF koji je važio na dan isplate depozita i zatvaranja kredita traži utvrđenje postojanja tražbine tuženika u iznosu 2.443,70 eura sa zateznim kamatama od 14. studenog 2013. do isplate te da se ista prebije s tražbinom tužitelja.
4.1. Nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj u podnesku od 19. srpnja 2022. (list 296-298 spisa) uređuje tužbeni zahtjev za isplatu na način da po obje osnove (rasta kamatne stope i rasta tečaja) traži isplatu 6.460,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u tom podnesku.
4.2. Tuženik se na ročištu održanom 5. listopada 2023. usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 19. srpnja 2022. te istaknuo prigovor zastare u odnosu na povećan dio zahtjeva.
4.3. S obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje te njegova dopuna, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Stoga je sud, smatrajući da je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP), na ročištu održanom 7. ožujka 2024. (list 309 spisa) dopustio preinaku.
5.1. U podnesku od 22. ožujka 2024. (list 310-314 spisa) tužitelj uređuje zahtjev za isplatu na način da po osnovi rasta kamatne stope traži isplatu iznosa od 493,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano u tom podnesku, dok po osnovi rasta tečaja traži isplatu iznosa od 6.260,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano u tom podnesku. Prema tome, u tom je podnesku tužitelj preinačio tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu za iznos od 294,21 eura s pripadajućim zateznim kamatama (po osnovi rasta tečaja).
5.2. Tuženik se nije usprotivio preinaci iz tog podneska. S obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (jer je vještačenje provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka), on može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave sukladno čl. 190. st. 2. ZPP. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci (i to tzv. nepravoj preinaci), kojoj se tuženik nije niti protivio.
6. Tužitelj je na ročištu održanom 8. prosinca 2025. istaknuo prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužitelja.
7. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz financijskim vještačenjem, dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje SJ.
8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Čitanjem ugovora o kreditu (list 5-8 spisa, dalje ugovor o kreditu) utvrđeno je da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik 6. ožujka 2006. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. ugovora). Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 7. ugovoreno da će se povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke, da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da svojim potpisom na ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Također je utvrđeno da je čl. 8. ugovora propisano da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
10. Nadalje, čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da je kao instrument osiguranja vraćanja (čl. 11.) ugovoren depozit u visini od 30 % iznosa kredita što prema ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi 11.730,00 CHF te da je tužitelj suglasan da se sva njegova kunska i devizna sredstva koriste za naplatu svih dosjelih obveza zajedno s nastalim troškovima.
11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
14. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.
15. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
16. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
17. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
18.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku.
18.2. Iz iskaza tužitelja (list 302 spisa) proizlazi da je prije ovog kredita imao kod tuženika kredit u eurima, da je trebao još jedan manji kredit, ali da ga je bankarica uvjerila da mu se isplati uzeti veći kredit u CHF, zatvoriti raniji kredit i ostatak iskoristiti za ono što mu je trebalo. Također je iskazao da ga nitko od djelatnika banke nije upozorio da postoji povećani rizik promjene tečaja za valutu CHF u odnosu na valutu EUR te da mu nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja za CHF te promjena kamatne stope. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv.
18.3. Iz iskaza svjedoka SJ (list 301-302 spisa) proizlazi da se ne sjeća tužitelja kao niti razgovora kojeg su vodili i koji je prethodio sklapanju ugovora o kreditu. Iskazala je da su, općenito govoreći, ugovori bili tipski i unaprijed formulirani. Također je iskazala da je ona uobičajeno klijentima objašnjavala da tečaj može varirati i da se kamatna stopa može mijenjati, ali da ni ona ne zna o čemu ovisi promjena tečaja i kamatne stope pa niti klijentima nije objašnjavala o čemu ovisi promjena. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv.
18.4. Iz iskaza saslušane svjedokinje i tužitelja ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Nadalje, glede ugovorene valutne klauzule, iz tih iskaza ne proizlazi da je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
18.5. Napominje se da je iskaz svjedokinje SJ suštinski neodlučan jer se ne sjeća tužitelja niti okolnosti vezanih uz sklapanje spornog ugovora o kreditu. Na temelju takvog iskaza ne mogu se utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
18.6. Tuženik je u postupku predložio da se sasluša svjedokinja ČJ, od kojeg prijedloga je odustao u podnesku od 23. svibnja 2025. (list 345 spisa). Tuženik je u postupku dostavio u spis pisanu izjavu predložene svjedokinje ČJ (list 139-140 spisa) te je predložio da je sud uzme u obzir. Prije svega treba reći da odredbama ZPP-a nije predviđena mogućnost ocjene pisane izjave svjedoka. No, čak i kad bi bilo moguće takvu izjavu koristiti kao dokaz u ovom postupku, treba reći da je čitanjem te izjave utvrđeno da se radi o izjavi koja općenito objašnjava način postupanja tuženika i upute koje je banka davala svojim djelatnicima prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Međutim, ta izjava ne sadrži niti jedan konkretan podatak vezano uz ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora. Dakle, spomenuta pisana izjava ne sadrži niti jednu okolnost odlučnu za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
18.7. Iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate. Iz istih ne proizlazi da je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
18.8. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
19. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda tužitelj je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača. Za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve je neodlučno je li tužitelj kao potrošač sklopio ugovor o kreditu za kupnju nekretnine ili kredit za zatvaranje obveza (iz minusa u plus), kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari (čl. 3. ugovora o kreditu).
20. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetne sporne odredbe ugovora o kreditu u dijelovima koji se odnose na ugovaranje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak odnosno ugovorena isplata obveza iz ugovora po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro računa banke (toč. I izreke).
21. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF te razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
22. Jednako tako, s obzirom da je ništetna sporna odredba ugovora kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, pravne posljedice ništetnosti iste protežu se i na tuženika neovisno o tome što on nije potrošač. Stoga i tuženik ima pravo na isplatu iznosa koje je tužitelj platio manje prilikom plaćanja pojedinih anuiteta zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. Kamatna stopa tijekom otplate kredita nije padala u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.
23. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba ugovora o kreditu utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na valutu 14. lipnja 2018., a u odnosu na kamatnu stopu 13. lipnja 2014.
24. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev za isplatu iz tužbe u kojoj je stavljen zahtjev za isplatu i po osnovi rasta tečaja i po osnovi rasta kamatne stope. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podneska od 19. srpnja 2022. kao i podneska od 22. ožujka 2024. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.
25. Tuženik je prigovor radi prijeboja svoje tražbine sa tražbinom tužitelja istaknuo 27. travnja 2020. Dakle, niti u odnosu na njegovu tražbinu nije protekao petogodišnji zastarni rok.
26. Radi utvrđenja visine više i manje plaćenih iznosa sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po UJ iz Ručević vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 4. listopada 2021. (list 239-244 spisa), dopunskog vještačenja od 21. lipnja 2022 (list 293-295 spisa) te dopunskog vještačenja od 14. srpnja 2025.
(list 348-353 spisa) sud nalazi utvrđenim:
-da je tužitelj zbog rasta tečaja i kamatne stope ukupno platio više 6.754,69 eura
-da je tužitelj zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita platio manje 294,25 eura (pojedini iznosi i datumi plaćanja istih pobliže su navedeni u tablici na listu 242-244 spisa odnosno 294-295, stupac n, q i p odnosno u tablici iz dopunskog nalaza od 14. srpnja 2025. na listu 350-353 spisa, stupac n i r1)
- da pozitivne tečajne razlike koje je tužitelj ostvario po depozitu, koje proizlaze iz razlike između tečaja za CHF koji je važio na dan uplate depozita i korištenja depozita (7. ožujka 2006.) i tečaja za CHF koji je važio na dan isplate depozita i zatvaranja kredita (13. studenog 2012.) iznose 2.443,70 eura.
27. Stranke nisu imale primjedbe matematičke izračune vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunske nalaze i mišljenja vještaka kao jasna, stručna i obrazložena.
28. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate pri čemu je sud o tijeku kamata odlučio unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva.
29.1. Tražbina tuženika u ukupnom iznosu od 294,25 eura po osnovi manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja, nastajala je u trenutku plaćanja istih i to:
-3,13 eura 06.04.2006.
-2,23 eura 01.06.2006.
-4,32 eura 06.07.2006.
-3,53 eura 03.08.2006.
-2,99 eura 07.09.2006.
-2,43 eura 04.10.2006.
-2,27 eura 02.11.2006.
-3,43 eura 05.12.2006.
-7,06 eura 08.01.2007.
-8,86 eura 09.02.2007.
-6,44 eura 06.03.2007.
-9,78 eura 10.04.2007.
-14,74 eura 10.05.2007.
-15,49 eura 12.06.2007.
-18,14 eura 09.07.2007.
-16,49 eura 03.08.2007.
-14,29 eura 07.09.2007.
-17,26 eura 05.10.2007.
-16,85 eura 07.11.2007.
-14,94 eura 07.12.2007.
-12,00 eura 08.01.2008.
-10,03 eura 07.02.2008.
-5,42 eura 07.03.2008.
-7,16 eura 08.04.2008.
-14,20 eura 06.05.2008.
-12,18 eura 06.06.2008.
-12,55 eura 08.07.2008.
-16,40 eura 06.08.2008.
-11,77 eura 08.09.2008.
-7,87 eura 06.10.2008.
29.2. Navedeno sud nalazi utvrđenim na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 14. srpnja 2025.
29.3. Tuženiku bi pak, na temelju čl. 1115. ZOO, neovisno o trenutku plaćanja pojedinih anuiteta pripadale zatezne kamate na te iznose tek od isticanja prigovora radi prebijanja – 27. travnja 2020. Naime, tužitelj je pošten stjecatelj koji je plaćao anuitete prema izračunu tuženika i koji kao potrošač nije znao niti morao znati da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.
30. Slijedom navedenog, na temelju čl. 338. st. 3. ZPP, pod toč. II i III izreke utvrđeno je postojanje tražbine tužitelja i po osnovi rasta kamatne stope i po osnovi rasta tečaja u ukupnom iznosu od 6.754,69 eura (pod toč. II izreke u iznosu od 294,25 eura, a pod toč. III izreke u daljnjem iznosu od 6.460,44 eura), s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u toč. II i III izreke.
31. Pod toč. III izreke utvrđeno je postojanje tražbine tuženika po osnovi pada tečaja prilikom plaćanja anuiteta u iznosu 294,25 eura i pripadajućih zateznih kamata od 27. travnja 2020. do isplate (kako je to obrazloženo u toč. 29.3. obrazloženja), dok je u toč. V izreke utvrđeno nepostojanje tražbine tuženika po osnovi zateznih kamata na pojedine iznose glavnice do 26. travnja 2020.
32.1. Nadalje, tuženik u postupku tvrdi da ako je ništetna valutna klauzula u ugovoru o kreditu da je tada ništetna i valutna klauzula ugovora o depozitu pa da mu je tužitelj dužan vratiti ono što je stekao primjenom valutne klauzule u tom ugovoru (2.443,70 eura koji iznos predstavlja razliku između tečaja za CHF koji je važio na dan uplate depozita i korištenja depozita i tečaja za CHF koji je važio na dan isplate depozita i zatvaranja kredita).
32.2. Čitanjem ugovora o kreditu, utvrđeno je da se tužitelj u čl. 11. obvezao prije puštanja kredita predati banci, kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita, depozit u visini od 30% od iznosa kredita (11.730,00 CHF). Čitanjem ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom (list 9 spisa, dalje ugovor o oročenom kunskom depozitu) sklopljenom između stranaka 22. veljače 2006. utvrđeno je da se taj ugovor zaključuje na temelju pologa deponenta u korist banke kao instrument osiguranja po kreditu (čl. 1.), da iznos depozita iznosi 11.730,00 CHF (čl. 2.) te da se isti oročava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF (čl. 2.). Nadalje, utvrđeno je da je ugovoreno da po isteku ugovorenog roka oročeni depozit i kamatu banka isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan isplate deponentu (čl. 7.). Prema tome, ugovorom o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom ugovorena je valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je ugovoreno da po isteku ugovorenog roka oročeni depozit i kamatu banka isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan isplate deponentu (a ne ugovorom o kreditu).
32.3. Učinci presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji je potvrđen presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ne odnose se na ugovore o oročenom kunskom depozitu sklopljene s valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak (nego na ugovore o kreditu koje je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapao s korisnicima kredita). Radi se o dva različita pravna posla koja međusobno nisu uvjetovana na način da ništetnost dijela ugovora o kreditu povlači za sobom ništetnost neke od odredaba ugovora o oročenom kunskom depozitu sklopljenim s valutnom klauzulom. Jedina poveznica je da oročena sredstva predstavljaju instrument osiguranja kredita i da je tužitelj ograničen u raspolaganju tim sredstvima dok ne ispuni svoje obveze prema tuženiku iz ugovora o kreditu. Dakle, na tuženiku leži teret dokaza da je valutna klauzula iz ugovora o oročenom kunskom depozitu ništetna, a tuženik na tu okolnost nije predlagao izvođenje niti jednog dokaza. Dakle, tuženik tu okolnost nije dokazao. Stoga ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.443,70 eura sa zateznim kamatama od 14. studenog 2013. do isplate te je odlučeno kao u toč. VI izreke. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 1171/2025 od 30. rujna 2025.
33. Pod toč. VII izreke sud je prebio tražbinu tužitelja utvrđenu pod toč. II izreke i tuženikovu tražbinu utvrđenu pod toč. IV izreke. Učinak prebijanja uzajamnih tražbina konstitutivnom odlukom suda nastupa od trenutka kad su se tražbine realno susrele (ex tunc), odnosno kad su se ispunile pretpostavke za prestanak tražbina prijebojem. Tražbina tuženika u ukupnom iznosu od 294,25 eura nastajala je u razdoblju od 6. travnja 2006. do 6. listopada 2008., kako je to obrazloženo u toč. 29.1. obrazloženja. Naime, tuženik je već tada mogao zahtijevati ispunjenje s obzirom da ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ima učinak ex tunc. Dakle, tražbina tuženika nastala je prije tražbine tužitelja i njegova je tražbina starija (neovisno o tome što bi tuženik imao pravo na zatezne kamate tek od 27. travnja 2020. kad je istaknuo prigovor radi prijeboja jer je to trenutak u kojem tužitelj postaje nepošten). Stoga je sud pod toč. VII izreke prebio stariju tražbinu tuženika u iznosu od 294,25 eura (utvrđenu pod toč. IV izreke) s tražbinom tužitelja utvrđenom pod toč. II izreke u tom istom iznosu koja se odnosi na razdoblje od studenog 2008. do ožujka 2010. u ukupnom iznosu od 288,21 eura te u daljnjem iznosu od 6,04 eura koja se odnosi na travanj 2010. Stoga se je starija tražbina tuženika u iznosu od 294,25 eura koja je nastajala u razdoblju od 6. travnja 2006. do 6. listopada 2008., susretala s tražbinom tužitelja koja je nastajala u razdoblju od studenog 2008. do ožujka 2010. u iznosu od 288,21 eura, te u daljnjem iznosu od 6,04 eura koja je nastala u travnju 2010. Stoga je to trenutak realnog susretanja tražbina stranaka.
34. S obzirom da tražbina tužitelja utvrđena u toč. III izreke nije prebijena, u toč. VIII izreke prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu te tražbine u cijelosti. Kako je odlukom suda (toč. VII izreke) prebijena tražbina tužitelja iz toč. II izreke s tražbinom tuženika iz toč. VII izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 294,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IX izreke) pri čemu se napominje da se ta tražbina tužitelja kako je nastajala istovremeno susretala sa starijom tražbinom tuženika.
35. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
36. Što se tiče omjera uspjeha u sporu, tužitelj je sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom za isplatu uspio u postupku u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 95,64% i to samo zbog toga što je njegova tražbina, postojanje koje je tuženik osporavao, djelomično prebijena odlukom suda povodom istaknutog prigovora radi prebijanja. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je u uspio u sporu 100%. Dakle, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 97,82%. Dodatno, postojanje tražbine tužitelja presudom je utvrđeno u cijelosti te je prihvaćen i zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog čega nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Stoga se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te zatraženom troškovniku.
37. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), podnesaka od 05.09.2019., 17.12.2020., 19.07.2022. i 22.03.2024. za svako po 100 bodova (Tbr.8/1), trošak sastava podneska od 15.10.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8/4) te trošak pristupa na ročišta 06.04.2021., 05.10.2023., 07.04.2024., 01.04.2025. i 08.12.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1025 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 2.562,50 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 106,18 eura kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 399,08 eura. Navedeno sveukupno iznosi 3.067,76 eura. Priznate su mu i zatezne kamate od donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
38. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu jer je prema noveliranoj odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18, 51/23) tužitelj kao potrošač oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
39. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
