REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3130/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari tužiteljice SEZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Sanji Matovina-Lulić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Filipu Gereciju, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 08. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Tužiteljica SEZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isključivi je vlasnik, temeljem dosjelosti, dijela nekretnine označene kao kčbr. br. [katastarska čestica] [adresa],7 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu, koji je dio je u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića, dipl.inž.geod. od 12.08.2022. označen slovima A- B-C-D površine 123 m2 ili 34,2 čhv, a koja odgovara dijelu kčbr. [katastarska čestica] [adresa], kulture kuća, zgrada i dvorište površine 562 m2 upisana u posjedovni list broj 64 k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice, a što je tuženi dužan priznati i trpjeti, da se na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti, provede parcelacija i formiranje nove čestica u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama, te se izvrši uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tuženika na ime i u vlasništvo tužiteljice na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 28. svibnja 2024.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.275,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu tuženik upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1667/19 put kod [adresa] površine 41 hvat ili 150 m2, da je osim toga u vlastovnici "B" pored naznake da je tuženik u vlasničkom tijelu upisan 1/1, navedeno i slijedeće: "JAVNO DOBRO U OPĆOJ UPORABI, NERAZVRSTANA CESTA", da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika već više od 40 godina u samostalnom posjedu nekretnine opisane u uvodu tužbe. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica SEZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s naslova dosjelosti vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] z. k. č. br. [katastarska čestica] put kod [adresa] površine 41 hvat ili 150 m2, što je tuženi GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice SEZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnim i drugim javnim knjigama, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 28. svibnja 2024., po učinjenom geodetskom vještačenju, tužiteljica preinačuje tužbeni zahtjev te predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući su isti u cijelosti neosnovani, da tužiteljica tužbom traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1667/19 oznake zemljišta PUT KOD BUKOVAČKE CESTE, površine 150 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što nije moguće budući da se radi o javnom dobru u općoj uporabi - nerazvrstanoj cesti na kojoj se sukladno odredbi iz čl. 101. st. 2. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja i to sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave i pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste, dakle, dok god je predmetna nekretnina u statusu nerazvrstanih cesta na njoj nije moguće stjecati ikakva stvarna prava pa niti dosjelošću. Nadalje navodi da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetne zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti prije no što je ista stekla svojstvo javnog dobra budući je odredbama iz čl. 159. st. 3 i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu ZV) propisano da je temeljem nekvalificiranog posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, županija ili jedinica lokalne i područne samouprave potrebno 40 godina, a koji rok teče najranije od 9. listopada 1991., da je u članku 388. st. 4. ZV-a propisano da se za stjecanje stvarnih prava na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da iz povijesnog zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jasno proizlazi da je na zk.č.br. 1667/19 k. o. [katastarska općina] bila upisana općenarodna imovina da bi nakon otpisa predmetne čestice u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska, a potom temeljem zakonskih propisa i tuženik, pa da je dakle nesporno kako se nisu ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. Tuženik dodatno naglašava i da je odredbom iz čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980) bilo propisano da na stvarima u društvenom vlasništvu nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Nadalje ističe kako je jasno da eventualni posjed tužiteljice nije kvalificiran budući da isti nije niti zakonit niti istinit, da nisu protekli zakonski rokovi potrebni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući se radi o nekretnini koja je 1991. bila upisana kao društveno vlasništvo, a da ista sada predstavlja javno dobro u općoj uporabi - nerazvrstanu cestu na kojoj se ne mogu stjecati stvarna prava, protivi se i naznačenoj vrijednosti predmeta spora budući je ista određena u preniskom iznosu. Slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove.

2.2. Na ročištu održanom 03. lipnja 2024. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 28. svibnja 2024.

3. U ovom predmetu sud je 30. studenog 2020. donio presudu poslovni broj P-11490/19-9 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a protiv koje je tužiteljica izjavila žalbu. Navedenu žalbu je Županijski sud u Karlovcu prihvatio kao osnovanu, te je rješenjem posl. br. Gž-140/2021-2 od 01. travnja 2021. ukinuo navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu da je tijekom ponovnog raspravljanja odlučno raspraviti, u smislu odredbe čl. 131. st. 7 Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje u tekstu: ZC), je li predmetna nekretnina do 01. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08: dalje u tekstu: ZVDSP), faktički bila nerazvrstana cesta i imala svojstvo i svrhu javnog dobra u općoj uporabi, kao i da sud provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, te na okolnosti navedene u tužbi sasluša svjedoke predložene po tužiteljici.

4. Tužiteljica je podneskom od 28. svibnja 2024., po provedenom geodetskom vještačenju, preinačila tužbeni zahtjev, koju preinaku je sud dopustio obzirom je navedeno svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama, te je stoga i odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 3, 100-101 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 4 spisa), rješenje Grada Zagreba, Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13.08.1984. (list 5-6 spisa), darovni ugovor od 01.03.1983. (list 7-8 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 22.11.1983. (list 9 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 10-11, 102 spisa), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (list 21-26 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 60 spisa), geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Vladivoju Reliću (list 67-74 spisa), te se isti i pisano očitovao (list 107-115 spisa), saslušani su: tužiteljica (list 123 spisa), svjedoci: SE (list 122-123 spisa) i ĆE (list 123 spisa).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. U ovom postupku među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

8. Uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu od 07.06.2019. (list 3 spisa), i to broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1667/19, koja u naravi predstavlja put kod [adresa], površine 41,7 čhv, odnosno 150 m2, utvrđeno je da je kao vlasnik uknjižen Grad Zagreb-Javno dobro u općoj uporabi, OIB: 61817894937, nerazvrstana cesta.

9. Uvidom u povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 21-25 spisa) i to za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je na zk.č.br. 1667/19, koja u naravi predstavlja put kod [adresa], površine 41,7 čhv, odnosno 150 m2, bila upisana općenarodna imovina koja je nakon otpisa predmetne čestice 26. svibnja 2011. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 26 spisa) kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, a potom temeljem uvjerenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 15. prosinca 2014., klasa:340- 01/14-01/1972, ur.br.: 251-13-93/103-14-2 i čl. 101 st. 1, čl. 102. st. 2 i čl. 133 st. 1 Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11 i 22/13), te Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane javne ceste (Narodne novine broj 44/12) uknjiženo pravo vlasništva za korist Grada Zagreba, ovdje tuženika.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetnu tužbu podnijela jer je predmetna zemlja od kad se ona sjeća korištena od strane njezine obitelji, ona se igrala tamo, i to je bio dio njihovog vrta, odozada su roditelji radili i roštilj i bio je dio vrta kao i dio koji nije predmet ove tužbe, da se ona osobno iznenadila kada je ustanovila da taj dio nije njihov i da će morati za navedeno tužiti, a poznato joj je i da je njena baka plaćala neke uplatnice i za taj dio zemljišta, da su kuću sagradili njezini prabaka i pradjed, da su kupili teren i izgradili kuću u razdoblju između 1928. do 1930. i oni su je kao obitelj, a ona sada ima 63 godine, koristili, da ograda na terenu oduvijek postoji prema susjedima i to na zapadu, sjeveru i prema [adresa], a to iz razloga jer su oni uvijek imali pse i bilo je ograđeno da bi se psi mogli slobodno kretati unutar terena, da joj nije poznato zbog čega je u zemljišnim knjigama predmetna čestica uknjižena kao nerazvrstana cesta i nije toliko stara da se toga sjeća, a zaista joj nije niti jasno obzirom da su se oni uvijek koristili kao svojim.

11. Svjedok SE, svekrva tužiteljice, u svom iskazu navodi da je ona ušla u obitelj 1981. kada je njezin sin oženio ovdje tužiteljicu, da joj je poznato da je i tužiteljičina baka koristila taj komadić zemlje na način da su tamo sadili cvijeće, pa čak i povrće za vrijeme domovinskog rata, isto tako joj je poznato da je od tada navedeni komadić zemlje u posjedu obitelji, da je bila živica sa Bukovačke strane i bilo je ograđeno prema susjedima koji su bili na sjevernoj parceli, dakle bilo je ograđeno na sjevernoj i na u zapadnoj strani prema susjedima.

12. Svjedok ĆE, suprug tužiteljice, u svom iskazu navodi da on već 45 godina zna da tu česticu koristi obitelj tužiteljice, da je predmetna čestica bila oko kuće tužiteljice i bila je ograđena prema susjednim parcelama i to prema [adresa] i na zapadnom dijelu prema susjednoj čestici i prema sjeveru, da je navedena predmetna čestica bila okućnica od tužiteljice koju su oni koristili na način da su je pljevili i održavali, da nema nikakvih saznanja zašto je predmetna čestica u zemljišnim knjigama zavedena kao nerazvrstana cesta, a poznato mu je da ta čestica u katastru pripada njima.

13. Sud je poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka SE i ĆE obzirom su iskazivali životno i logično, a iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je njezina obitelj bila u posjedu predmetne čestice 1960-tih godina kad je ona rođena (tužiteljica rođena **.**.1961.), a iz iskaza svjedoka da je tužiteljičina obitelj bila u posjedu predmetne čestice i 1980-tih godina kada je ĆE oženio tužiteljicu.

14. Stalni sudski vještak dipl. ing. Vladivoj Relić u svom nalazu i mišljenju od 29. kolovoza 2022., zbog omaške u pisanju ispravljenom 08. lipnja 2024., a koji je sačinio po provedenom očevidu na licu mjesta, navodi da je na situaciji br. 1 prikazano stvarno stanje pokazane sporne površine A-B-C-D-A na dof-u iz 2021., da je na situaciji br. 2 prikazana je skica mjesta prijepora.

U odnosu na identifikaciju sporne površine A-B-C-D-A vještak utvrđuje:

- stanje u katastru

Kako je to razvidno iz situacije br. 2 - skice mjesta prijepora, sporna površina A-B-C-D-A u iznosu od 123 m2, a koja je na skici mjesta prijepora ispunjena i crvenim linijskim rasterom, prema aktivnom stanju čestica katastra odgovarala bi:

dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], P = 123 m2, dio 123/562

- stanje u zemljišnoj knjizi

Kako je to razvidno iz situacije br. 2 - skice mjesta prijepora, sporna površina A- B-C-D-A u iznosu od 123 m2, a koja je na skici mjesta prijepora ispunjena i crvenim linijskim rasterom, prema aktivnom stanju čestica zemljišne knjige odgovarala bi: dijelu zk.č. 1667/19, k. o. [katastarska općina], P = 123 m2, dio 123/150 ili 34.2/41.7

- stvarno stanje sporne površine A-B-C-D-A do 01. siječnja 1997. Prema svemu iznesenom u 2.4 nalaza, razvidno je da se barem od 1966. do danas pokazana sporna površina A-B-C-D-A u stvarnosti ne koristi kao cesta nego kao dio dvorišta kuće tužiteljice br. 47, kada je evidentirana u postupku nove izmjere za k.o.

Maksimir kao dio k. č. [katastarska čestica].

15. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu isticale primjedbe niti prigovore, tužiteljica je upozorila sud i vještaka da je prilikom pisanja nalaza i mišljenja došlo do omaške u pisanju broja čestice, a po kojem prijedlogu je vještak i postupio 08. lipnja 2024. te je ispravio nalaz i mišljenje u tom dijelu. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom je jasan i nedvosmislen te je sačinjen u skladu s pravilima struke.

16. Odredbom čl. 101. st. 2. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje u tekstu ZC) propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

17. Odredbom čl. 131. st. 7. ZC-a propisano je da su nekretnine koje su prema tom zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 01. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

18. Sukladno naprijed navedenim dokazima, a naročito provedenim geodetskim vještačenjem, ovaj sud je u smislu odredbe iz naprijed navedene odredbe čl. 131. st. 7 ZC, te sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 01. travnja 2021. posl. br. Gž-140/2021-2, nesporno utvrdio da se barem od 1966. do danas pokazana sporna površina A-B-C-D-A u stvarnosti ne koristi kao cesta nego kao dio dvorišta kuće tužiteljice br. 47, kada je evidentirana u postupku nove izmjere za k.o.

Maksimir kao dio k. č. [katastarska čestica].

19. Slijedom navedenoga, bitno je za utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini kad se ima u vidu iskaz tužiteljice da je njezina obitelj bila u posjedu predmetne čestice 1960-tih godina kad je ona rođena (tužiteljica rođena **.**.1961.), da je provedenim vještačenjem utvrđeno da se barem od 1966. do danas pokazana sporna površina A-B-C-D-A u stvarnosti ne koristi kao cesta nego kao dio dvorišta kuće tužiteljice br. 47, te utvrđenja pod točkom 9. obrazloženja ove presude.

20. 1960.-tih godina je na snazi bio Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini ("Narodne novine" br. 31/58.) koji je u članku 3. stavak 1. propisivao da je zabranjeno svako samovlasno zauzimanje zemljišta općenarodne imovine, i na temelju takvog zauzeća ne mogu se steći nikakva prava u korist građana i građanskih pravnih osoba, a u stavku 2. je propisivao da se pravo vlasništva na zauzetom zemljištu općenarodne imovine ne može priznati niti s naslova dosjelosti, ako ne postoje uvjeti predviđeni ovim zakonom za priznavanje prava vlasništva na zauzetom zemljištu. Navedeni Zakon je prestao važiti na temelju Zakona o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini ("Narodne novine" br. 58-1168/93) koji je stupio na snagu 25. lipnja 1993. pa se do tog datuma nije moglo dosjelošću stjecati pravo vlasništva na zauzetom zemljištu općenarodne imovine, odnosno društvenog vlasništva.

21. Nadalje, odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96.; dalje: ZVDSP/96) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10. U tim presudama je zauzeto pravno shvaćanje: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“.

22. Sukladno naprijed navedenom proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 1997. kao dana stupanja na snagu ZVDSP/96 do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP/96 bilo moguće stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu. Kako je predmetna nekretnina bila općenarodna imovina, potom u vlasništvu Republike Hrvatske, a sada je u vlasništvu Grada Zagreba, tužiteljici bi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. – službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) bilo potrebno vrijeme posjedovanja od 40 godina koje je trebalo početi najkasnije 16. studenog 1959. i navršiti se najkasnije 16. studenog 1999. Kako je na temelju svih predloženih i provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljičina obitelj bila u posjedu predmetne nekretnine 1960. -tih godina, da je vještačenjem utvrđeno da se od 1966. do danas pokazana sporna površina A-B-C-D-A u stvarnosti ne koristi kao cesta nego kao dio dvorišta kuće tužiteljice br. 47, kada je evidentirana u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] kao dio k. č. [katastarska čestica], za zaključiti je da tužiteljica nije dokazala potrebno vrijeme posjedovanja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini temeljem odredbe članka 159. stavak 4. ZVDSP-a jer nije protekao rok od 40 godina kao dvostruki rok za izvanredno dosjedanje na predmetnoj nekretnini, a s obzirom na upisano pravo vlasništva. Isto tako je za navesti da podnošenjem predmetne tužbe 04. rujna 2019. za utvrđenje vlasništva dosjelošću, kada je odredba iz čl. 388. st. 4 ZVDSP-a ukinuta već dva desetljeća, tužiteljica nije mogla imati niti legitimna očekivanja utemeljena na domaćem zakonodavstvu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini u smislu članka 1. Protokola uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (a contrario ESLJP Trgo protiv Hrvatske) jer niti u razdoblju od 8. listopada 1991. do 04. rujna 2019. nije proteklo dovoljno vremena (40 godina) da bi ista dosjelošću stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

23. Slijedom svega navedenoga, kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 1., čl. 159 st. 4. i čl. 160, sve ZVDSP-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova, koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, a visina troška odmjerena je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (1.327,36 eur – roč. 03.11.2020. list 36 spisa) i zatraženom troškovniku. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.05.2020. i 09.11.2023. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 03.11.2020., 07.02.2022., 03.06.2024., 17.06.2024., 10.02.2025. i 19.11.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na očevidu 08.06.2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7 Tarife), trošak sastava podneska od 24.05.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), odnosno ukupno 950 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.900,00 eur, te uz uvećanje za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) za radnje poduzete do 17.06.2024. (na iznos od 1.500,00 eur (PDV=375,00 eur) (sukladno troškovniku – list 131 spisa) daje iznos od 2.275,00 eura, te je stoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 08. siječnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika