P-2306/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Duje Kandžija, odvjetnik iz Trogira, Matije Gupca 18, protiv tužene: ŠB pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Milan Remetin, odvjetnik iz Trogira, Blaža Jurjeva 6, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice ZB, punomoćnika tužiteljice Duje Karadže, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika tuženika Milana Remetina, odvjetnika iz Trogira, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska stambena kuća u [adresa] anagrafske oznake Murtinica broj 3. sa svim pripadnostima i služnostima.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana ispustiti tužiteljici ispravu podobnu za upis prava vlasništva za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska stambena kuća u [adresa] anagrafske oznake Murtinica broj 3. sa svim pripadnostima i služnostima, u protivnom takvu ispravu zamijenit će ova presuda na temelju koje se tužiteljica ovlašćuje izvršiti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za ½ dijela uz istovremeni izbris tog prava s imena tužene za ½ dijela.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za više traženo na ime utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska stambena kuća u [adresa] anagrafske oznake Murtinica broj 3. sa svim pripadnostima i služnostima i to za daljnju ½ dijela.

IV. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 10.289,79 eura, dok se za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 418,02 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 21. studenog 2012., se navodi kako je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo tužene za cijelo. Međutim, stvarni i pravni vlasnik predmetne nekretnine je tužiteljica. Tužiteljica je stekla vlasništvo predmetne nekretnine još 1993. ugovorom o kupoprodaji nekretnine od prodavatelja IB, pravnog prednika tužene. Nakon toga tužiteljica je, tada prezimena BB, na ovoj nekretnini podigla obiteljsku stambenu kuću. Nekretnina ima površinu od 1.835 m2, kuća se nalazi u [adresa], anagrafske oznake Murtinica 3. Od 1993. tužiteljica je sve vrijeme u posjedu kuće, a što ne bi trebalo biti sporno između stranaka. Prije pokretanja parnice tužiteljica se obratila tuženoj da joj ispusti tabularnu izjavu i to dopisom od 15. studenog 2012., međutim tužena je tužiteljici usmeno priopćila da ne želi ispustiti takvu ispravu. Radi svega navedenog predlaže donošenje presude sadržaja navedenog u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 5. ožujka 2013., tužena je navela kako je izvršila provjeru kod Ministarstva financija, Porezne uprave kojom je utvrđeno da osoba po imenu ZBI s imenom oca PB nije evidentirana kao nositelj OIB [osobni identifikacijski broj]a pa je vrlo vjerojatno riječ o stranoj fizičkoj osobi. Sukladno Zakonu o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991. i 88/2001.) tužena zahtjeva da joj tužiteljica osigura parnične troškove u gotovom novcu u iznosu od 50.000,00 kuna, a sve na temelju članka 82. navedenog Zakona.

Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu isti odbiti uz osudu tužiteljice na podmirenje parničnog troška tuženoj.

Tuženoj je poznato da je njen pravni prednik, sada pok. otac IB pok. Š, **.**.1993. prodao dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš 1190/3849 dijela u površini od 1.190 m2 kupcima PB pok. I, EB, NB sinu B i BB ž. NB, svakom za po ¼ dijela. Kupoprodajna cijena je iznosila 60,00 DM/m2. Tužena je voljna u korist osoba koje su zaključile kupoprodajni ugovor s pok. IB pok. Š ispustiti tabularnu ispravu pod uvjetom da je izvršena obveza kupca na isplatu cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Tužena je pronašla u kućnoj arhivi samo priznanicu P, **.**.1993." iz koje je razvidno da su kupci uplatili 20.000,00 DEM, priznanicu od 22. ožujka 1996. na iznos od 7.000,00 DEM, priznanicu na iznos od 10.000,00 DEM od 14. travnja 2001. Prema kazivanju njenog oca tuženoj je poznato da cjelokupan iznos kupoprodajne cijene nije isplaćen. Sukladno kupoprodajnom ugovoru zaključenom 6. veljače 1993. kupoprodajna cijena je trebala biti isplaćena u cijelosti do 31. prosinca 1994. U činjeničnom opisu tužbe nema dokaza iz kojih bi proizlazila aktivna legitimacija tužiteljice. Tužiteljica je dužna uz tužbu predočiti sudu pravovaljane dokaze o svojoj aktivnoj legitimaciji te o isplati cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Tuženoj nije poznata osoba ZBI pa nije dužna toj osobi dozvoliti upis prava vlasništva na ovoj nekretnini. Smatra da nije tužiteljica postupila sukladno članku 299. stavak 1. ZPP-a.

3. Podneskom od 7. lipnja 2015. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.

4. Općinski sud u Splitu je 27. srpnja 2017. donio presudu pod poslovnim brojem Pst-1337/2012. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tužiteljicu na isplatu parničnog troška tuženoj u iznosu od 62.500,00 kuna.

4.1. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je donio presudu pod poslovnim brojem Gž-1294/2017-2 od 22. ožujka 2019. kojom je preinačio presudu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst-1337/2012. od 27. srpnja 2017. te utvrdio da je tužiteljica isključiva vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], naložio je tuženoj da u roku od 15 dana ispusti tužiteljici ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine te je obvezao tuženu da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 82.922,50 kuna.

4.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 20. rujna 2023. pod poslovnim brojem Rev-3800/2019-4 od 20. rujna 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi pod poslovnim brojem Gž- 1294/2017-2 od 22. ožujka 2019. i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.3. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je donio rješenje 27. svibnja 2024. pod poslovnim brojem Gž-834/2023-6 kojim je usvojio žalbu tužiteljice te ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst- 1337/2012. od 27. srpnja 2017. i predmet je vraćen istom sudu na ponovni postupak.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopisa od 15. studenog 2012., kupoprodajnog ugovora od 6. veljače 1993., priznanice od 22. ožujka 1996., priznanice od 15. travnja 2001., priznanice od 14. travnja 1993., izvatka iz matice rođenih Klasa: 223-06/09-07/93, Ur. broj: 2181- 06/03-09-2 od 22. srpnja 2009., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. siječnja 1999. ovjerene kod javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića pod poslovnim brojem OV-71/1999. od 8. siječnja 1999., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. siječnja 2012. ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1- 28/2012. od 21. veljače 2012., izjave EB od 30. svibnja 2012. ovjerene kod javnog bilježnika Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-6972/2012. od 31. svibnja 2012., rješenja Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo, zaštitu okoliša, imovinsko pravne poslove, gospodarenje gradskom imovinom i komunalno gospodarstvo, Klasa: UP/I-951-05/10-01/77, Ur. broj: 2134/01-02-01-02-10-1 od 5. ožujka 2010., potvrde Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo, zaštitu okoliša, imovinskopravne poslove, gospodarenje gradskom imovinom i komunalno gospodarstvo, Klasa: 951-05/12-01/05, Ur. broj: 2134/01-02-01-02/3-12-1193 od 26. listopada 2012., nagodbe o naknadi od 8. listopada 1999., računa za svibanj 2016., računa za lipanj 2016., računa za srpanj 2016., računa broj 1610396314, fotografija, izjave JB od 31. svibnja 2016., uplatnice broj 2420 od 24. veljače 1994., uplatnice broj 2421 od 24. veljače 1994., uplatnice broj 2419 od 24. veljače 1994., rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti za privremeni priključak Ur. broj: 00000/649-90/93 od 16. srpnja 1993., ugovora o udruživanju sredstava broj 150K/93 od 16. srpnja 1993., obavijesti od 9. srpnja 1993., suglasnosti broj 556/93 TS/Ing.TB/GB od 23. veljače 1993., zapisnika o inspekcijskom pregledu Ur. broj: 531- 07-1-23-2-06-02 od 29. lipnja 2006., zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 1993., presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u [adresa] pod poslovnim brojem P-469/2009. od 16. studenog 2009., saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, saslušanjem svjedoka ĐB, ŽB, KB, pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petra Vrdoljaka od 11. travnja 2017., dopunskim saslušanjem tužiteljice.

6. Tijekom postupka tužiteljica je dokazala da je promijenila osobno ime iz ZBI u ZB, a što je utvrđeno uvidom u Izvadak iz matice rođenih klasa: 223-02/25-04/765, ur.br.2181-12-00-25-2 od 6. svibnja 2025.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Čitanjem zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 14. studenoga 2012. utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] "vinograd" površine 1.835 m2 kao vlasnica za cijelo upisana ŠB pok. Z.

10. Čitanjem dopisa od 15. studenog 2012. utvrđeno je da istim tužiteljica putem punomoćnika poziva tuženu da se izjasni je li spremna potpisati izjavu – uknjižbeno očitovanje na temelju koje izjave bi tužiteljica isključivo o svom trošku izvršila upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u protivnom će pokrenuti parnični postupak.

11. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 6. veljače 1993. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između IB kao prodavatelja te PB pok. I, EB, NB sina B i HB. NB kao kupaca

- da su stranke složne da je na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na ime IB za 4/6 dijela, CB za 1/6 dijela i VB kći E za 1/6 dijela

- da je Viculin VB svoj dio od 1/6 dijela prodala IB pok. Š

- da je CB u toku II. Svjetskog rata nestao i više se nije javljao pak je već i mrtav, a njegov dio je naslijedio IB

- da je IB N već proda ĆB 1000/3849 dijela, a RB također 1000/3849 dijela i to sa sjeverne strane

- da navedena nekretnina zaprema površinu od 3.849 m2

- da prodavatelj prodaje i ustupa u pravo vlasništva sa svim pravima, služnostima i pripadnostima 1190/3849 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine kupci kupuju za sebe i to svaki za po ¼ dijela

- da kupoprodajna cijena predmetne nekretnine se utanačuje za 60,00 DEM/m2

- da dio koji bi pripao DB u površini od 641 m2, a iznosi 641/3849 dijela prodavatelj prodaje pod uvjetom da do 31. prosinca 1995. dokaže valjanim ispravama da je vlasnik ovog dijela nekretnine, cijena također 60 DEM/m2

- da kupci danom potpisivanja ugovora isplaćuju iznos od 10.000,00 DEM, dok će iznos od daljnjih 10.000,00 DEM biti isplaćen do 14. travnja 1993., a još iznos od 20.000,00 DEM do 31. prosinca 1993., a ostatak do 31. prosinca 1994.

- da će dio koji pripada CB biti isplaćen do 31. prosinca 1995. do kada će prodavatelj dati kupcu uredne isprave o vlasništvu, a za slučaj da prodavatelj do ostavljenog roka ne bude dokazao vlasništvo u tom slučaju ugovor gubi u pogledu ovog dijela vrijednost

- da prodavatelj ovlašćuje kupca da mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini na svoje ime bez njegovog daljnjeg pitanja te ga uvode u posjed.

12. Čitanjem priznanice od 22. ožujka 1996. utvrđeno je da istom IB potvrđuje da je na ime prodane zemlje " [adresa] primio od PB i NB iznos od 7.000,00 DEM, kao dio kupoprodajnog ugovora za zemlju

13. Čitanjem priznanice od 15. travnja 2001. utvrđeno je da istom IB potvrđuje da je od PB i EB te J NB i HB (čine jedno domaćinstvo) primio iznos od 10.000,00 DEM na ime dijela isplate za česticu zemljišta u [adresa].

14. Čitanjem priznanice od 14. travnja 1993. utvrđeno je da istom IB potvrđuje da je od PB i N te NB i HB primio na ruke u prisustvu svjedoka SB i [adresa].000,00 DEM 6. veljače 1993. i 10.000,00 DEM-a 14. travnja 1993. u svrhu prodanog zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] zvano [adresa] u [adresa].

15. Čitanjem izvatka iz matice rođenih Klasa: 223-06/09-07/93, Ur. broj: 2181- 06/03-09-2 od 22. srpnja 2009. utvrđeno je da se istim potvrđuje da ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj] je rođena **.**.1968. Kći OB i EB rođene Đ. Da je ista sklopila brak **.**.1984. sa NB i uzela prezime JB. Osobno ime BB je promijenjeno u FB pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za opću upravu, Ispostava Kaštela, Klasa: UP/I-222-02/05-01/12, Ur. broj: 2181-06/03-05-9 od 4. listopada 2005. Brak sa LB je rastavljen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšić pod poslovnim brojem P-804/2005. od 21. studenog 2005. Sklopila je brak **.**.2006. sa ČB te je prezime nakon sklapanja braka ČB. Navedeni brak je razveden presudom Općinskog suda u Livnu broj 068-0-P-06-000 642 od **.**.2006. S ŠBI je sklopila brak 18. prosinca 2006. i prezime nakon sklapanja brata glasi MB.

16. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. siječnja 1999. ovjerene kod javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića pod poslovnim brojem OV-71/1999. od 8. siječnja 1999. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između IB kao prodavatelja s jedne strane i OB pok. I i EB ž. PB kao kupaca s druge strane

- da istim prodavatelj prodaje, a kupci kupuju nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], a označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] zv. [adresa], približne površine 1.800 m2, svaki po ½ dijela cjeline

- da se kupci obvezuju prodavatelju platiti ukupnu kupoprodajnu cijenu za nekretninu iz prethodne točke u iznosu od 54.000,00 DEM, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate

- da danom sklapanja ugovora kupci isplaćuju prodavatelju iznos od 10.000,00 DEM u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a ostatak od 44.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kupci će prodavatelju isplatiti do kraja 2000. Ukoliko bi kupci zapali u novčane teškoće prodavatelj će im produljiti rok isplate navedenog ostatka kupoprodajne cijene

- da prodavatelj uvodi kupce u zakonit i materijalni posjed kupljene nekretnine iz ovog ugovora danom njegovog sklapanja

- da porez na promet nekretnina snose kupci

- da ukoliko bi jedan od kupaca umro prije isplate cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, vlasnost nekretnine prelazi u cijelosti na drugog kupca, a nakon njegove smrti vlasnost nad tom nekretninom prelazi na njihovu kćer BB

- da prodavatelj ovlašćuje kupce da se bez njegovog daljnjeg znanja i pristanka uknjiže kao vlasnici kupljene nekretnine iz ugovora uz istodobno brisanje tog prava s imena prodavatelja.

17. Čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. siječnja 2012. ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-28/2012. od 21. veljače 2012. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između IBI kao davateljice uzdržavanja i EB kao primateljice uzdržavanja

- da primateljica uzdržavanja jamči davateljici uzdržavanja da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. siječnja 1999., ovjerenog 8. siječnja 1999. pod poslovnim brojem OV-71/1999. kao vanknjižna vlasnica ½ dijela nekretnine položene u [adresa], predio zvan [adresa], označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1.800 m2, a u trenutku zaključenja ovog ugovora u zemljišnim knjigama označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (a koja promjena je proizašla iz rješenja Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Kaštel Sućurac po rješenju Klasča: UP-I-932-06/94-01/0187, Ur. broj: 2181-05/1-94-02 od 27. lipnja 1994. u kojoj se formira čest. zem. [katastarska čestica], kulture vinograd, površine 1.835 m2), a koja nekretnina je upisana na ŠB pok. Z

- da primateljica uzdržavanja utvrđuje da su na predmetnoj nekretnini sagrađene nekretnine isključivo sredstvima davateljice uzdržavanja i članova njene obitelji i da se ista samo nalazi u posjedu dijela istih koristeći ih za stanovanje sa članovima obitelji davateljice uzdržavanja, a kako iste nisu njeno vlasništvo iste ne mogu biti ni predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju

- da primateljica uzdržavanja kao vlasnica navedene nekretnine svjesno i bez prisile ustupa u vlasništvo davateljici uzdržavanja navedenu nekretninu sa svim pripadnostima i služnostima uz uvjet da je davateljica uzdržavanja doživotno uzdržava

- da se davateljica uzdržavanja obvezuje za sebe i svoje nasljednike da će primateljicu uzdržavanja čuvati, paziti, istoj osigurati sve potrebno za normalni život te joj pružiti i osigurati liječničku pomoć i lijekove, kao i svaku drugu potrebnu pažnju i njegu i da neće dopustiti da joj bilo što uzmanjka i sve to do njene smrti te nakon smrti istu sahraniti u skladu s mjesnim običajima

- da primateljica uzdržavanja izjavljuje da za uzvrat primljenom uzdržavanju u trenutku svoje smrti na davateljicu uzdržavanja prenosi u vlasništvo navedenu nekretninu

- da primateljica uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da bez njenog daljnjeg učešća i suglasnosti izvrši zabilježbu postojanja ovog ugovora u zemljišnim knjigama te da nakon njene smrti na temelju istog zatraži uknjižbu prava vlasništva.

18. Čitanjem izjave EB od 30. svibnja 2012. ovjerene kod javnog bilježnika Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-6972/2012. od 31. svibnja 2012. utvrđeno je da Ž, majka tužiteljice u istoj navodi da je on a dala pola novaca za kupoprodaju predmetnog zemljišta, da se njena kći i njen suprug bavili stočarstvom i da je njena kći pronašla zemlju koju je kupila a ona joj je novcem pripomogla, da je njena kći otišla u Njemačku raditi zajedno sa suprugom i sa gradnjom kuće se započelo 1993., zajedničkim novcem supružnika. Ugovor od 7. siječnja 1999. sastavljen je iz formalnih razloga jer su ona i suprug mislili da neće uspjeti upisati vlasništvo, ali zemlja nije njihova, jer su stvarni vlasnici njena kći i suprug. Nje unuci, od kćeri djeca, su uložili u nadogradnju kuće, dok sinovi nisu sudjelovali u nikakvim davanjima niti novcem niti radom. Otac njenog zeta je dao dio novca njenoj kćeri i zetu kod početka gradnje, kao i zetova sestra, a stvarni vlasnik i kupac su njena kći i zet.

19. Čitanjem rješenja Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo, zaštitu okoliša, imovinsko pravne poslove, gospodarenje gradskom imovinom i komunalno gospodarstvo, Klasa: UP/I-951-05/10-01/77, Ur. broj: 2134/01-02-01-02-10-1 od 5. ožujka 2010. utvrđeno je da se istim zgradi u [adresa] izgrađenoj na katastarskoj čestici zemlje [katastarska čestica] k.o. K. Lukšić određuje anagrafska oznaka – kućni broj [adresa].

20. Čitanjem potvrde Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo, zaštitu okoliša, imovinskopravne poslove, gospodarenje gradskom imovinom i komunalno gospodarstvo, Klasa: 951-05/12-01/05, Ur. broj: 2134/01-02-01-02/3-12-1193 od 26. listopada 2012. utvrđeno je da se istom potvrđuje uvidom u jedinstveni registar prostornih jedinica u [adresa] da je na čest. zem. [katastarska čestica] u k.o. [adresa] evidentiran objekt koji nosi anagrafsku oznaku ulice – kućni broj [adresa].

21. Čitanjem nagodbe o naknadi od 8. listopada 1999. utvrđeno je:

- da se istom utvrđuje da je predmet nagodbe određivanje naknade za privremeno zauzimanje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa] u površini od 242 m2 upisan u PL 1658 na ime AB i IB u ZK upisana u z. u. [broj ZK uloška] na ime IB CB pok. Š, ĆB GB, UB. Š i TB pok. Š, a stvarnog prava vlasništva ZU iz [adresa]

- da će se nekretnina privremeno uzeti u posjed po prijedlogu Vodovod i kanalizacije d.o.o. Split, a u svrhu izgradnje glavnog cjevovoda kroz Kaštela u Sklopu integralnog projekta zaštite kaštelanskog zaljeva

- da stranke složno utvrđuju da vrijednost poljoprivrednih kultura, izgubljene dobiti i građevinskih poboljšica čini ukupan iznos od 28.212,25 kuna

- da se obvezuje korisnik izvlaštenja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split navedeni iznos isplatiti na štednu knjižicu otvorenu kod Splitske banke na ime OB

- da su nagodbu potpisali ŠU - voditeljica postupka, Sofija Bašić – zapisničarka i stranke IU i BU.

22. Čitanjem računa za svibanj 2016. utvrđeno je da je isti ispostavio HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija – Split na ime BBI, šifra kupca 3241165 na ime mjesečne obveze za svibanj 2016. u iznosu od 452,84 kuna s datumom dospijeća 16. svibnja 2016.

23. Čitanjem računa za lipanj 2016. utvrđeno je da je isti ispostavio HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija – Split na ime BBI, šifra kupca 3241165 na ime mjesečne obveze za lipanj 2016. u iznosu od 452,84 kuna s datumom dospijeća 15. lipnja 2016.

24. Čitanjem računa za srpanj 2016. utvrđeno je da je isti ispostavio HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija – Split na ime BBI, šifra kupca 3241165 na ime mjesečne obveze za srpanj 2016. u iznosu od 452,84 kuna s datumom dospijeća 15. srpnja 2016.

25. Čitanjem računa broj 1610396314 utvrđeno je da je isti ispostavio Vodovod i kanalizacija d.o.o., šifra kupca 184998/2629713 na ime PBI na ime potroška od 13. travnja 2016. do 13. svibnja 2016. u iznosu od 37,23 kuna s datumom dospijeća 15. lipnja 2016.

26. Čitanjem izjave JB od 31. svibnja 2016. utvrđeno je da isti izjavljuje da je upoznat sa činjeničnim stanjem u vezi kuće i zemlje. Zemlju su kupili zajedno na jednake dijelove on, njegova bivša žena BB, odnosno IBI, punac IU i punica Ž, sada pok. Zemlju su kupili 1993. 1.800 m2 koja je koštala 60,00 DEM/m2 od IB zvanog PU. Zemlju nisu odmah isplatili jer nije bila sređena. Jedan dio je bio na IB te VB od koje je pok. N imao kupoprodajni ugovor i CB koji se nalazio u Americi. IB se obvezao da će sve srediti. Ugovor su promijenili 1999. i obvezali se isplatiti do kraja godine, što su i učinili pred Božić 1999. Ugovor je glasio na pok. ZU i EB. Oni su čuvali četvero djece kako bi on i njegova supruga mogli raditi u Njemačkoj. Oni su im htjeli dati sigurnost da će se on i njegova supruga brinuti o njima kad onemoćaju i zbog toga je došlo do promjene ugovora. Prvu ratu su platili 1993., drugu 1995., treću 1997. i zadnju pred Božić 1999. Naglasio je kako su isplaćivali bez uplatnice jer su bili u dobrim odnosima. Štalu i sušaru su napravili u proljeće 1993. jer su na taj način mogli dobiti struju i vodu jer nisu imali građevinsku dozvolu. Kuću su počeli graditi 1993., on je radio u Njemačkoj, a supruga je vodila brigu o gradnji kuće u kolovozu 1993. što se može vidjeti iz inspekcijskog nalaza. Veličina kuće je bila 14,50 x 10,50 m podrum i kat. Čim je podrum bio gotov u grubim radovima pok. punac i punica su se uselili sa djecom te su nastavili raditi kat koji je dovršen u proljeće 1995. kada su se preselili iz podruma na kat. Sinovi EU i NU su produžili kuću 10,50 x 10,50 m garaža mali stan i kat u istoj visini kao i prva kuća. Nadogradnju kuće su nastavili sa svojom majkom u cijeloj dužini cca 25 m te je nadograđeno dva stana i sve čvršće povezano 2011. Nekretninu je ogradio sa suprugom i to istočni dio 1997. sa betonom i željeznim ogradama, zapadni dio su ogradili sa betonskim blokovima 2 metra visine i dužine cca 60 m. Južni dio sa visokom pletenom žicom. Zemlju nisu sređivali zbog poreza, a i trebalo je građevinsku dozvolu srediti, što su bivša žena i sinovi EU i JU i učinili. Od 2003. on i supruga ne žive u zajedničkom kućanstvu, ali su u dobrim odnosima i sa svim činjenicama je upoznat.

27. Čitanjem uplatnice broj 2420 od 24. veljače 1994. utvrđeno je da je istom izvršena uplata iznosa od 69.754 HRD na račun Elektrodalmacije Split na ime prijave brojila, u rubrici iznos primljen se navodi IB N.

28. Čitanjem uplatnice broj 2421 od 24. veljače 1994. utvrđeno je da je istom izvršena uplata iznosa od 122.261 HRD na račun Elektrodalmacije Split na ime pregleda el. priključka, u rubrici iznos primljen se navodi IB N.

29. Čitanjem uplatnice broj 2419 od 24. veljače 1994. utvrđeno je da je istom izvršena uplata iznosa od 59.260 HRD na račun Elektrodalmacije Split na ime prijave UK sata, u rubrici iznos primljen se navodi IB N.

30. Čitanjem rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti za privremeni priključak Ur. broj: 00000/649-90/93 od 16. srpnja 1993. utvrđeno je da je isto izdano na osnovu zahtjeva IB na ime izdavanja elektroenergetske suglasnosti za priključenje štale. Investitoru (potrošaču) IB je izdana elektroenergetska suglasnost na adresi [adresa].

31. Čitanjem ugovora o udruživanju sredstava broj 150K/93 od 16. srpnja 1993. utvrđeno je da je isti sklopljen između Hrvatske elektroprivrede – distribucijsko područje "Elektrodalmacija" – Split i IB. Istim ugovorom su stranke suglasne da je od zajedničkog interesa priključenje objekta potrošača na postojeću mrežu isporučitelja. Obzirom ne postoje energetsko-tehničke mogućnosti za priključenje objekta potrošača ugovorne stranke udružuju sredstva (bespovratno) za revitalizaciju, rekonstrukciju i popravak energetsko-tehničkih uvjeta u postojećoj mreži i elektroenergetskim objektima isporučitelja, čime će se stvoriti uvjeti za priključenje objekta potrošača. Potrošač se obvezuje udružiti bespovratno iznos u visini dinarske protuvrijednosti od 1.500 DEM na dan uplate po jednom izgrađenom stanu, odnosno pripadajućem instaliranom brojilu tj. za štalu.

32. Čitanjem obavijesti od 9. srpnja 1993. utvrđeno je da istom Hrvatska elektroprivreda obavještava IB da se odlukom direktora DP Elektrodalmacija Split I. br. 813/93 usvaja njegova molba za podnošenje zahtjeva za izdavnje EES za objekat u [adresa].

33. Čitanjem suglasnosti broj 556/93 TS/Ing.TB/GB od 23. veljače 1993. utvrđeno je da je istu izdao J. K. P. Vodovod i kanalizacija na traženje IB pok. Š od 19. ožujka 1993. kojim mu pružaju uvjete za priključak na vodnu mrežu na 654 k. o. [katastarska općina] i navode kako postoji mogućnost priključenja na vodovodnu mrežu.

34. Čitanjem zapisnika o inspekcijskom pregledu Ur. broj: 531-07-1-23-2-06-02 od 29. lipnja 2006. utvrđeno je da se istom vrši kontrola gradnje, kao investitori su navedeni BB, JU i EU. Građevinski inspektor je naveo da je inspekcijskim pregledom na licu mjesta na lokaciji [adresa] na neutvrđenoj k.č.z., a kupljenoj od pok. IB iz [adresa] oko 1994. izgrađena građevina tlocrtnih dimenzija cca14,30 x 10,00 m, visine prizemlje + kat. Prizemlje je visine cca 2,30 m vanjskih zidova od armiranog betona, kat građevine je visine cca 3,00 metra, a zidovi od blok opeke sa vertikalnim i horizontalnim armiranobetonskim serklažima, a horizontalne armiranobetonske stropne konstrukcije. Pred katom građevine izveden je armiranobetonski balkon tlocrtnih dimenzija cca 12,05 x 2,00 m oslonjen na armiranobetonske stupove. Odmah uz zapadni zid ove građevine tijekom 2005. investitori JU i EU su izgradili građevinu tlocrtnih dimenzija cca 10,30 x 10,00 m, visine prizemlje + kat. Prizemlje je visine cca 2,70 m, zidova od blok opeke sa vertikalnim i horizontalnim A.B. serklažima sa stropnom konstrukcijom od A. B. monolitnih fert gredica i monta blok opeke. Kat građevine visine je cca 3,05 m2 sa vertikalnim i horizontalnim A.B. serklažima i sa horizontalnom stropnom konstrukcijom od A. B. fert gredica i mont blok opeke. Pred katom ovog dijela građevine izgrađen je armiranobetonski balkon tlocrtnih dimenzija cca 10,30 x 2,00 m oslonjen na armiranobetonske stupove, izgrađenost ove građevine je u grubim građevinskim radovima. Građevine izgrađene 1994./1995. i 2005. izgrađene su bez građevinske dozvole te se na temelju članka 166. stavak 1. Zakona o gradnji na lice mjesta postavlja službeni znak "zatvoreno gradilište" i traka s natpisom "građevinska inspekcija".

35. Čitanjem zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 1993. utvrđeno je da je isti izvršio građevinski inspektor Jozo Škaro, kao investitor je naveden JB . U inspekcijskom nalazu je utvrđeno kako je nadzorom na licu mjesta utvrđeno da je investitor pristupio izgradnji stambenog objekta te da je do dana nadzora izvršio iskop i betoniranje temelja, kao i zidanje podruma visine 1,80 m, dimenzija 220 x 180 te verande 6 x 4 m, širine zidova 30 cm. Prema izjavi supruge investitora BB sa radovima se otpočelo u prvoj polovini kolovoza.

36. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su ona i roditelji izbjegli 1992. i 1993. te su odlučili kupiti zemlju u Kaštelima. Zemlju su kupili ona, njen muž NB, otac i majka i kupili su 1.800 m2 od IB. Tako je navedeno u ugovoru koji prileži spisu iz 1993. Inače ona i muž su tada radili u Njemačkoj, roditelji su pazili četvero djece i već tada je bilo govora o tome da će ih ona uzdržavati. Već u prvom ugovoru iz 1993. kupljeno je 1.800 m2, međutim bio je problem što zemlja nije bila sređena papirnato. IB N im je tada pokazivao ugovor da je isplatio zemlju VB, misli da je VB snaha od njegovog pok. brata. Pokazao im je ugovor u kojem je to bilo sve navedeno i potpisano. Upravo iz tog razloga što nije vlasnički bila sređena zemlja dogovorena je isplata u ratama. Cijena je u cijelosti isplaćena do kraja 90-ih. Cijenu zemljišta su isplaćivali ona i muž te otac i majka sve po pola kako su i dogovorili. Cjelokupna cijena je bila 102.000,00 DEM jer je cijena zemljišta bila 60 DEM/m2. Taj novac je isplaćen isključivo IB od kojega se zemljište i kupilo. Obzirom je imala neograničeno povjerenje u svoje roditelje kao i oni u nju zaključen je novi kupoprodajni ugovor od 7. siječnja 1999. u kojem su isključivo roditelji navedeni kao kupci. Cijelo vrijeme su razgovarali da će ih ona uzdržavati i da će biti zaključen i ugovor o doživotnom uzdržavanju između njih kao što je to i učinjeno. Razlog radi kojeg je zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine 1999. je taj što su htjeli odgoditi plaćanje poreza jer ranije nisu imali novaca za to, a ona je živjela u [adresa]. Na posebno pitanje uredujuće sutkinje kako to da je tužiteljica prethodno navela da je cjelokupna cijena za predmetno zemljište isplaćena prije 2000. a u članku 2. kupoprodajnog ugovora od 7. siječnja 1999. stoji da će se ostatak od 44.000 DEM isplatiti kupcu do kraja 2000., tužiteljica je odgovorila da je tako stavljeno u ugovoru, ali je cjelokupna kupoprodajna cijena isplaćena krajem 1999. pred K kad su došli iz Njemačke i prije nego što je to bilo dogovoreno. Nakon što joj je predočena priznanica od 15. travnja 2001. navela je kako nema saznanja o sadržaju te priznanice i zbog čega je ona sastavljena, pisana je rukom ŽB i na njoj nema tužiteljičinog potpisa kao ni potpisa muža te njenih roditelja. U odnosu na ove druge dvije priznanice koje prileže na listu spisa 13 i 15, navela je kako o sadržaju istih nema saznanja. Navela je da ondje gdje nema njenog potpisa ili potpisa njenog oca te priznanice ne priznaje. Bili su u dobrim odnosima s pok. IB i on ih je posjećivao čak ih je i učio kako se sade sadnice. Prvu ratu su platili IB kod odvjetnika, a dalje su mu davali novac postepeno. Druga rata je bila prije 1995. prije bojanja kuće, slijedeću ratu su platili 1997., a posljednju oko Božića 1999. tada je bio iznos nešto više od 40.000 DEM, a prije toga su bili iznosi oko 10-15.000 DEM. U svakom slučaju svaki puta je bilo po pola ona i muž i drugu polovicu roditelji. Nikada sa pok. IB nisu sastavljali potvrdu o primitku novca jer su bili u dobrim odnosima, a njen otac i N su bili vitalne osobe. Ne zna kad je IB sredio zemlju, samo su 1999. napravili ugovor na 1.800 m2. Inače kada su kupili zemlju u naravi je to bio vinograd i nije bilo ograđeno. U kolovozu 1993. ona i muž su isključivo svojim sredstvima počeli graditi kuću na kupljenom zemljištu i u tome im nisu pomagali njeni roditelji jer su već bili stariji. Najprije su napravili podrum i poslije toga kat. Površina je bila 14 x 10 m. Odmah kada su napravili podrum u njega su išli živjeti njeni roditelji i djeca. To je bilo već u zimu 1993. Nakon nekog vremena su pored kuću nadogradili garažu dužine 6 x 10 m. Kasnije su nadogradili na garažu još jednu kuću 10 x 10 m. Garažu su radili 1998., a ovaj nastavak na garažu odnosno tu kuću koja je nastavljena na garažu su radili 2004. Ovo prvo podrum i kat su izgradili 1993 i postupno uređivali i bojali do 1995. kada su se preselili iz podruma u kat. Na predmetnom zemljištu su napravili štalu kao pomoćni objekt 8 x 6m u srpnju 1993. Sve ovo što je nabrojila što je građeno financirano je isključivo njenim sredstvima i sredstvima bivšeg muža. Nakon 2000. jednim dijelom su pomogla i djeca EU i NU koji su dizali kredite. Praktički oni su nadogradili kat poviše garaže. 2011. je svojim sredstvima napravila još jednu etažu na način da je praktički povezala te dvije kuće da bude čvršća i napravila nosivi zid u garaži. Inače cijelu zemlju su ogradili negdje 1996., 1997., čak je sa zapadne strane podignut jedan viši zid. 1999. vodovod je oduzimao zemlju za postavljanje cijevi i bili su prisutni njen otac i IB. Tada je N izjavio da je on zemlju prodao njenom ocu i da nema ništa s time. Iz tog razloga je novac, odnosno iznos od 28.000,00 kuna isplaćen njenom ocu, a ne IB. Logično je da kupoprodajna cijena zemljišta nije isplaćena IB da tada zasigurno ne bi taj novac ustupio njenom ocu. Cijelo vrijeme gradnje kuće u istu je dolazio IB jer je bio u dobrim odnosima s ocem. Primjerice izvođači radova na kući su bili ĐB i KB, a bilo je i drugih osoba. U ugovoru iz 1999. je stavljeno da ukupna kupoprodajna cijena zemljišta iznosi 54.000,00 DEM-a u kunskoj protuvrijednosti vjerojatno radi poreza. IB je umro negdje 2003., 2004., prije njenog oca. Bili su u jako dobrim odnosima. Iza smrti njenog oca pok. OB postoji spor što predstavlja njegovu ostavinu . Bivšeg supruga NB u odnosu na predmetnu nekretninu ima ista prava kao i ona obzirom da su zajednički radili i ulagali.

36.1. Dopunski saslušana tužiteljica je ostala pri prvom iskazu i navela da je 1993. od pok. IB kupila je parcelu površine 1835m[2] . Odmah po kupnji suprug i ona izgradili su jednu štalu za koju su dobili priključak vode i struje s mogućnosti spajanja na glavni objekt. Također ta štala im je služila za odlaganje građevinskog materijala, alata, stoke. Iste te godine nakon svega 2 mjeseca izgradili su podrum u koji su odmah preselili jer su bili podstanari i najamnina im je bila previsoka i često s mijenjala. Uz to imala je 4 djece koji doslovno nisu smjeli ništa u iznajmljenom. Zajedno s njima preselili su i njezini roditelji. Krajem 1994. bilo je gotovo prizemlje te su odmah potom preselili u prizemlje. Sjećam se da je satove za struju za prizemlje donijela iz Njemačke. Negdje 1997., 1998., ne može se točno sjetiti, podigli su garažu. 2004. iznad garaže su podigli kat i stepenište na način da su proširili garažu. 2011. kuća je bila povezana tako da su iznad prizemlja podigli još jedan kat. Financiranje svega bilo je od strane tužiteljice, njenog supruga kasnije njihove djece kada su odrastala. Prvim ugovorom iz 1993. pok. IB se obvezao da će srediti zemljišnoknjižno dio koji je otpadao na njegovog brata KB koji je bio negdje u Argentini, a oni su nakon što on to sredi trebali isplatiti dio koji pada na KB. Nakon ugovora iz 1993. potpisali su novi ugovor 1999. s IB i to njezini roditelji u dogovoru s tužiteljicom jer je kupljeno od IB trebalo ostati tužiteljici. Tim novim ugovorom trebali su isplatiti ostatak koji je bio na bratu IB KB i to do kraja 2000. Međutim do kraja 1999. cjelokupna kupoprodajna cijena dakle i za dio koji je bio upisan na KB isplaćen je pok. IB. Prilikom potpisivanja ugovora iz 1999. isplaćeno je 10.000,00 DEM, ostalo je još za isplatiti 20.000,00 DEM, a koji iznos je isplaćen do kraja 1999. taj iznos od 20.000,00 je dala sam na ruke IB, priznanice za to nema, nije bilo razloga da mu ne vjeruju jer radilo se o čovjeku koji je držao do riječi, koji im nikada nije osporavao pravo vlasništva, nije se protivio gradnji. Cjelokupan posjed su ogradili sa tri strane i to još 1996., 1997. i to betonom i željeznom ogradom. Pok. IB je imao zemlju u samoj blizini te su njemu na očigled gradili, čak je dolazio kod njih. Nije joj poznato kada je pok. IB sredio zemlju zemljišnoknjižno, ali je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Prije 2012. odnosno ove tužbe nije imala nikakvih problema s tuženom, kćeri pok. N, a misli da se uknjižila 2011. kao vlasnik. Ističe da tužena tijekom višegodišnjeg postupka nikad se nije pojavila pred sudom, a zašto joj osporava vlasništvo trebalo bi pitat nju. Kuća gdje živi IB je otprilike udaljena 20ak metara od zemlje koju je od njega kupila tužiteljica i na kojoj je kasnije podigla objekt. Predmetnu nekretninu je stekla od svojih roditelja, bio je dogovor s roditeljima da će ih zauzvrat uzdržavati. Cijelo vrijeme živjeli su sa tužiteljicom. Nakon smrti oca između tužiteljice i njenog brata nastao spor vezano za ovu imovinu, postupak nije završen. Razvela se prije više od 20 godina te nikada nije potraživao vezano za ovo jer je isto moje.

37. Svjedok ĐB je naveo kako je negdje početkom rata 1992. ili 1993. angažiran od strane tužiteljice za obavljanje manjih poslova, da pomaže meštrima pri gradnji zidova, ograda na kući tužiteljice. Te poslove radi povremeno svake godine pa sve do sada. Tužiteljica ga je uvijek angažirala i plaćala. U početku kada su se radili temelji radio je s ĐU koji je preminuo. Zajedno su radili na tim poslovima. Ti poslovi su se radili na samom početku 1992., 1993. Počeli su raditi odmah čim je tužiteljica sa roditeljima kupila zemlju. Tužiteljica mu je pričala da je kupila zemlju. Zemlju je kupila od PU, tako mu je bio nadimak. Nije se moga sjetiti imena. Nitko nikada mu nije govorio zbog čega radi na tom zemljištu niti ga tjerao sa zemljišta i kuće, zašto bi to i radio. Ta kuća na kojoj je radio je ogromna. Radi se o 4 velika stana. Svaki kat je tlocrtno od 100-120 m2. Također je jedna štala iza kuće. Sjeća se da je na gornjem katu radio jedan H. Misli da je KB izvodio radove na keramici. Nekretnina na kojoj je tužiteljica sagradila kuću ograđena je betonskim zidom prije 10-15 god, a sa južne strane žicom. Sjeća se da prije toga nije bilo ni asfalta. Ispred kuće tužiteljice je prošao vodovod. Sigurno je oduzimano od zemljišta kako bi vodovod prošao. Vodovod je prošao prije 50-60 god. Naravno da je PU znao da se na zemljištu gradi kuća. Imao je jednu ogromnu parcelu koju je podijelio na 4 dijela i sve je to prodao.

38. Svjedokinja ŽB je navela kako je ona nevjenčana supruga pok. IB s kojim je živjela u [adresa] od 1985. do 2001. Tužiteljica, njen bivši suprug te tužiteljični roditelji su sa pok. IB zaključili kupoprodajni ugovor predmetne nekretnine. Oni su im kazali kako su izbjegli iz BiH i kako imaju namjeru kupiti zemljište za gradnju kuće. Sjeća se da su zaključili prvi kupoprodajni ugovor 1993. Međutim, radilo se o nedefiniranoj parceli jer nije bilo za cijelo u vlasništvu pok. N. On je bio vlasnik 4/6, a druga njegova dva brata su bili vlasnici za po 1/6 dijela. U odnosu na brata koji je umro pok. N je njegovoj supruzi isplatio dio za tu 1/6 dijela i praktički je ostala neriješena još 1/6 i to za brata koji je nakon II. Svjetskog rata otišao u Argentinu. Inače pok. N je prodao dvojici susjeda od tužiteljice po cca 1000 m2 te je ostalo još oko 1800 m2. Upravo radi toga što nije bila razriješena ta 1/6 dijela u ugovoru koji je sastavljen 1993. je navedeno da će se pokušati riješiti taj dio do 1995., jer pok. N nije mogao prodavati tuđe. Radilo se o nekih 600 m2 kao i pristupni put. U ugovoru je bio navedeno da se kupoprodajna cijena treba isplatiti do kraja 1995. jer je do tada pok. N mislio da će riješiti tu spornu 1/6 dijela. Nije se sa sigurnošću mogla izjasniti kada je tužiteljica, odnosno njeni roditelji počeli sa izgradnjom kuće. Dopušta mogućnost nakon kupoprodajnog ugovora da nije proteklo puno vremena, gradnja je išla postepeno kako su imali novaca. Isto tako kupoprodajnu cijenu su isplaćivali u ratama, koliko su mogli. Tužiteljičin otac je radio u Njemačkoj i imao dozvolu za to, dok su tužiteljica i njen tadašnji suprug radili "na crno", a djeca su ostala kod bake. Pretpostavlja da se novi kupoprodajni ugovor zaključio 1999. jer kupci nisu imali za plaćanje poreza, a misli da se i tužiteljica već bila rastavila od supruga pa su novi ugovor zaključili samo roditelji tužiteljice. Koliko se sjeća u tom ugovoru je stavljeno da je pok N primio već 46.000 DEM te da su roditelji ostali dužni iznos od 44.000 DEM. U rujnu 2001. sjeća se da je jedna priznanica bila na 10.000 DEM, a za ostatak misli da nikad nije plaćen. Tužiteljici, odnosno njenim roditeljima je ostalo 1835 m2, a kupoprodajna cijena je bila 60 DEM/m2. Pok. IB se protivio gradnji te je umro u rujnu 2001. Što s tiče ove 1/6 dijela koja je bila upisana na brata koji je živio u [adresa], to se kasnije riješilo i ta 1/6 dijela je prešla na ime njegove kćerke ŽU. Kako se radi o velikoj kući ista nije ni dan danas završena s gradnjom. Kuća je također ograđena, a kada točno to nije mogla kazati. Ima saznanja da je isplaćena ukupno kupoprodajna cijena od 56.000 DEM te je ostao dug još do 110.000 DEM. Inače pok. N je imao jedno suosjećanje prema tužiteljici i njenoj obitelji, imali su 4 djece. Govorio joj je o tome da su mu ostali dužni za kupoprodajnu cijenu, ali se nije protivio tome da grade na kupljenoj nekretnini. Na mjestu gdje je trebala 1/6 dijela ostati za Antinog brata iz Argentine tu je tužiteljičina majka napravila jednu štalu i držala domaće životinje. Praktički tužiteljica i njeni roditelji i bivši suprug su i taj dio od cca 600 kvadrata koji je trebao pripasti u vlasništvo Antinog brata zaposjeli i praktički je i taj dio je ograđen, odnosno koristi tužiteljica sa svojom obitelji. Živi oko 500 m udaljenosti od kuće tužiteljice. Tu je prije bio vinograd i zasađene su bile voćke, prije nego što je sagrađena kuća, odnosno zemljište prodano. Investitori izgradnje kuće su bili tužiteljica, njen bivši suprug i tužiteljičini roditelji. Inače kuća je sagrađena na način da je podrum koji nije u cijelosti ukopan u zemlju pa dva kata i u pripremi je izgradnja trećeg. Misli kako je po etaži oko 120-150 m2. Inače pok. IB je naslijedila kćerka ŽU rođena 1948. i nije baš zdrava. Jednom prilikom, prije par godina joj je ŽU kazala da ju je tužiteljica nazvala i da se imala namjeru s njom nagoditi te da joj ponudila nekakve novce 5.000, ali ne zna koje valute.

39. Svjedok KB je naveo kako je bio angažiran od strane tužiteljice s kojom je susjed, da 1993. ožbuka stan koji je bio sagrađen poviše podruma. Stan je ožbukan iznutra te je izvana stavljena zaštita od vlage. Pomagali su mu još dvojica kolega u tom poslu. Tužiteljica ih je isplatila za obavljene poslove. Kada bi prolazio nije primijetio, niti je vidio da bi itko tužiteljicu ometao u gradnji kuće. Nekretnina tužiteljice je ograđena, samo nije s južne strane jer je tu vodovodni pojas. Ne zna kada je nekretnina ograđena. Najprije je napravljen podrum i tužiteljica je sa svojom obitelji živjela u tom podrumu.

40. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petra Vrdoljaka od 11. travnja 2017. proizlazi:

- da stanje na terenu odgovara stanju koje se vodi u katastru i zemljišnoj knjizi što se tiče površine, ali ne odgovara stanju izgrađenosti, a ono se razlikuje u tome što na terenu postoji obiteljska kuća s pomoćnim objektom – zgradom koje stanje nije evidentirano u katastru ni u zemljišnoj knjizi. U tom dijelu je potrebno izvršiti usklađenje

- da je predmetna parcela ograđena sa svih strana i to sa zapada zidom od betonskih blokova, s južne strane betonskim zidom na kojem se nalazi žičana ograda, s istočne strane betonskim zidom na kojem se nalazi žičana ograda i sa sjeverne strane betonskim zidom sa željeznom ogradom

- da se radi o površini od 1.835 m2 u naravi obiteljska zgrada, pomoćna zgrada i ograđeno zemljište.

41. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

42. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim.

43. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno članku 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013, 89/2014., 114/2022.i 155/2023.; dalje: ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužiteljica opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta građenja na tuđem zemljištu.

44. Pri tom treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012.,; dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.

45. S obzirom na izgradnju objekta na spornoj nekretnini (1993.), na stjecanje prava vlasništva građenjem primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. (Službeni list broj: 6/1980., 36/1990., 53/1991. i 91/1996.; dalje: ZOVO). To je u skladu i s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci U-III-22/2006. od 5. srpnja 2006.

46. Člankom 21. ZOVO-a propisano je da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

46.1. Stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu ZOVO je regulirao na slijedeći način:

a) člankom 24. ZOVO-a propisano je da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio (1.). U slučaju iz stavka 1. ovog članka, vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke (2.). b) člankom 25. stavak 2. ZOVO-a propisano je da ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.

c) člankom 26. ZOVO-a propisano je da ako je graditelj nesavjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski objekt vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljišta (2.) Ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekt dosuditi njemu i obavezati ga da graditelju nadoknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik može podnijeti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta (3.).

47. Dakle, pretpostavke stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu su:

- graditelj može biti samo osoba koja može biti nositelj prava vlasništva – vlasničkopravni subjekt

- na zemljištu na kojem se gradi mora postojati pravo vlasništva, dakle mora biti u građanskom vlasništvu i odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (članci 24. do 26. ZOVO ) ne mogu se primijeniti na slučaj kad subjekt prava vlasništva gradi na zemljištu društvenog vlasništva , barem ne na slučajeve takve izgradnje nakon stupanja na snagu ZOVO (1. rujna 1980.) pa do stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991.) – 8. listopada 1991.

- mora se izgraditi zgrada ili druga građevina (građevinski objekt), što znači da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju završenom izgradnjom građevine, a to je završetak izgradnje, kad je građevina stvarno dovedena u stanje da se može rabiti prema svojoj namjeni.

48. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica sa svojim roditeljima i bivšim suprugom 6. veljače 1993. sklopila kupoprodajni ugovor s IB, danas pokojnim, a predmet kojeg ugovora je bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom prednik tužene pok. IB je prodao ne samo svoj suvlasnički udio, nego i suvlasnički udio svog brata KB koji je nestao u Argentini i svoje nevjeste VB s kojom je prethodno regulirao međusobni odnos. Navedenim ugovorom je IB prodao 1190/3849 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 641/3849 dijela iste čestice, a koji se odnosio na njegovog brata KB i nevjestu VB, sve za cijenu 60 DEM/m2. Dakle, pok. IB je prodao ukupno 1844 m2 za cijenu od 110.640,00 DEM. Ugovorom su kupci preuzeli obvezu da će iznos od 10.000,00 DEM biti isplaćen do 14. travnja 1993., daljnjih 20.000,00 DEM do 31. prosinca 1993., ostatak do 31. prosinca 1994, a dio koji se odnosi na pok. CB do 31. prosinca 1995., s tim da su potpisom ugovora isplatili 10.000,00 DEM. Prodavatelj je kupce odmah uveo u posjed i dozvolio im uknjižbu prava vlasništva.

49. Tijekom postupka ukazalo se spornim je li kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti.

49.1. Tužiteljica je tvrdila da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti do kraja 1999. kada je sa suprugom za K došla iz SR Njemačke, gdje su radili, sve isključivo na ruke pok. IB. Isto proizlazi i iz izjave supruga tužiteljice JB od 31. svibnja 2016. Spisu prileži i izjava koju je potpisala majka tužiteljice EB u kojoj navodi da je pola zemlje kupljeno njenim novcem, a pola novcem njene kćeri i zeta. Za istaknuti je da se tužena nije protivila korištenju izjava od 31. svibnja 2016. i 30. svibnja 2012., a koje su potpisali i bivši suprug tužiteljice i majka tužiteljice. Tužiteljica je iskazala i to da su s pok. KU bili u jako dobrim odnosima, da su zemlju isplatili pola ona i njen suprug, a pola njeni roditelji. Svjedokinja ŽB, nevjenčana supruga pok. IB od 1985. do 2001., je potvrdila da je zaključen kupoprodajni ugovor 1993., da se kupoprodajna cijena isplaćivala u ratama i to tako da je isplaćeno 56.000,00 DEM, ali je preostao dug do 110.000,00 DEM. Spisu prileže priznanice i to 22. ožujka 1996. na 7.000,00 DEM, 14. travnja 1993. na 20.000,00 DEM i 15. travnja 2001. na 10.000,00 DEM. U ugovoru od 7. siječnja 1999. se navodi da će se ostatak od 44.000,00 DEM isplatiti do kraja 2000. Radi se o ugovoru kojeg su potpisali roditelji tužiteljice i pok. IB za istu zemlju koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora iz 1993. Ugovor iz 1999. je sklopljen, kako tvrdi tužiteljica, ali i svjedokinja ŽB, da bi se odgodilo plaćanje poreza. I iz izjave majke tužiteljice od 30. svibnja 2012. proizlazi da je drugi ugovor potpisan iz formalnih razloga, a da su ga potpisali ona i suprug jer su u to vrijem tužiteljica i njen suprug bili na radu u Njemačkoj.

49.2. I tužiteljica i njen tadašnji suprug JB u izjavi od 31. svibnja 2016. su suglasni oko toga da je kupoprodajna cijena isplaćena do kraja 1999., ali o tome ne postoje materijalni dokazi. Da je točan zaključak suda da kupoprodajna cijena nije isplaćena do kraja 1999. kako tvrdi tužiteljica, razvidno je i iz priznanice od 15. travnja 2001. kojom se prodavatelju IB daje iznos od 10.000,00 DEM na ime dijela isplate kupoprodajne cijene. Iako tužiteljica dovodi u sumnju ovu priznanicu jer istu nije pisala rukom niti potpisala kao niti druge priznanice, ovaj sud ih smatra vjerodostojnima. Naime, iako su prednik tužene i tužiteljica i njeni roditelji bili u dobrim odnosima, neživotno je i nelogično da prilikom davanja odnosno preuzimanja novca o tome nisu sastavljali priznanice. Na priznanicama su navedena imena svjedoka, a jedan od njih je i ŽB koja je saslušana u ovom postupku i koja je potvrdila da kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti. Prema materijalnim dokazima isplaćeno je 47.000,00 DEM, a prema iskazu svjedokinje ŽB 56.000,00 DEM od ukupno 110.640,00 DEM.

49.2.1.Dakle, tužiteljica nije dokazala da je u cijelosti isplatila prodavatelju kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu radi čega nije niti mogla steći pravo vlasništva pravnim poslom.

50. Iz iskaza tužiteljice, izjave njenog tadašnjeg supruga JB i majke EB proizlazi da su tužiteljica i njen tadašnji suprug svojim sredstvima u kolovozu 1993. počeli graditi kuću na kupljenom zemljištu, a u tome im nisu pomagali roditelji tužiteljice. Tužiteljica i njen suprug su radili u Njemačkoj, djecu su čuvali djed i baka, roditelji tužiteljice. Najprije su izgradili, i to u proljeće 1993., štalu i sušaru koje su im kasnije služile za odlaganje materijala. Podrum je završen u zimu 1993. u koji su odmah uselili roditelji tužiteljice sa unučadi, djecom tužiteljice, jer su bili podstanari i nisu imali gdje živjeti. Nakon podruma, početkom 1995. završen je I. kat te su tada roditelji tužiteljice i djeca tužiteljice prešli živjeti na I. kat. Potom je sagrađena garaža (1998.), kuća uz garažu 2004., a 2011. još jedna etaža. Tužiteljica u iskazu, a tadašnji suprug u izjavi, potvrđuju da je cijeli posjed ograđen 1996., 1997., a sve navedeno financirano je prema tvrdnji tužiteljice isključivo njenim novcem i novcem njenog tadašnjeg supruga. Nakon 2000. jednim dijelom su pomagala djeca podižući kredite, a 2011. je svojim sredstvima, kako kaže, napravila još jedan kat. Tužiteljica je potvrdila da bivši suprug i ona imaju ista prava na predmetnoj nekretnini jer su zajedno radili i ulagali. Spisu prileži i zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 25. kolovoza 1993. u kojem se navodi da je investitor JB, tadašnji suprug tužiteljice, te da je pristupio izgradnji stambenog objekta, izvršio iskope, betonirao temelje, zidove podruma visine 1,80 m te verandu. Spisu prileži i rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti za privremeni priključak Ur. broj: 00000/649-90/93 od 16. srpnja 1993. koja je izdana osnovu zahtjeva IB na ime izdavanja elektroenergetske suglasnosti za priključenje štale koju su izgradili tužiteljica i njen tadašnji suprug, nagodba o naknadi od 8. listopada 1999., suglasnost Vodovoda i kanalizacije Split od 23. ožujka 1993. za priključak na vodovodnu mrežu za spornu zemljišnu česticu pri čemu je kao vlasnik naveden pok. IB, što je i bio u to vrijeme, ali se kao investitor građevinskog objekta i ovlaštenici naknade za privremeno izvlaštenje spominju tužiteljica i njena obitelj.

50.1. Svjedok ĐB je potvrdio da je angažiran od tužiteljice početkom 1993., odmah nakon kupnje zemljišta, da pomaže radnicima pri gradnji kao i to da je IB znao da se gradi kuća.

Svjedokinja ŽB je potvrdila da je pok. KU bio u dobrim odnosima s tužiteljicom i njenom obitelji, da je pok. KU živio 500 metara od zemlje na kojoj je tužiteljica gradila kuću kao i to da se nije protivio gradnji.

Svjedok KB je potvrdio da se s radovima započelo 1993., da nije primijetio da je itko tužiteljicu ometao u gradnji, a on je pomagao u izvođenju radova. Sud u cijelosti prihvaća iskaze saslušanih svjedoka jer se radi o nepristranim svjedocima te isti nemaju razloga iskazivati neistinito.

50.2. Danas je na terenu izgrađena obiteljska kuća i pomoćna zgrada koja se sastoji od prizemlja, dva kata te natkrivenog unutrašnjeg stepeništa, pomoćni objekt-sušara, sa svih strana omeđena betonskim zidom i žičanom ogradom.

50.3. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da su tužiteljica i njen tadašnji suprug započeli gradnju odmah po kupoprodaji i to u proljeće 1993. kada su izgradili štalu i sušaru, a u kolovozu 1993. gradnju kuće i to tako da su najprije izgradili podrum u koji su uselili u zimu 1993. roditelji tužiteljice i tužiteljičina djeca jer su tužiteljica i suprug radili u Njemačkoj. Upravo to vrijeme predstavlja vrijeme dovršenja građevinskog objekta u smislu uporabne cjeline istog tako da taj trenutak treba cijeniti kao vrijeme stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Tijekom vremena je došlo do nadogradnje i rekonstrukcije ranije sagrađene kuće koja činjenica nema utjecaj na već od ranije stečeno pravo vlasništava na temelju građenja na tuđem zemljištu. Sud je pitanje poštenosti stjecatelja vlasništva u konkretnom slučaju tužiteljice cijenio prema činjenici da je raniji vlasnik pok. IB dopustio tužiteljici i njenom suprugu gradnju, dakle znao je za istu i istoj se nije usprotivio. Međutim, pitanje poštenosti graditelja se u konkretnom slučaju mora cijeniti i s obzirom na ugovorenu obročnu otplatu ugovorene cijene za kupljeno zemljište pri čemu je tužiteljica mogla postati nepošten posjednik o gradnji tek zakašnjenjem, odnosno neisplatom preostalog dijela kupovine, a sve to uz presumciju da se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Spisu prileže priznanice i to od 22. ožujka 1996. na 7.000,00 DEM, 14. travnja 1993. na 20.000,00 DEM i 15. travnja 2001. na 10.000,00 DEM. Ugovorom su kupci preuzeli obvezu da će iznos od 10.000,00 DEM biti isplaćen do 14. travnja 1993., daljnjih 20.000,00 DEM do 31. prosinca 1993., ostatak do 31. prosinca 1994, a dio koji se odnosi na pok. CB do 31. prosinca 1995. Tužiteljica je ispoštovala rok do 14. travnja 1993., a djelomično i do 31. prosinca 1993. jer je do tada trebala platiti daljnjih 20.000,00 DEM, a 14. travnja 1993. je isplatila obveznih 10.000,00 DEM i daljnjih 10.000,00 DEM. Prema tome tužiteljica je najranije mogla pasti u zakašnjenje 31. prosinca 1993. kada je već stekla prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, kako je to naprijed izneseno. Ako se uzme u obzir da je pok. KU prodao i dio svog brata i ugovornu odredbu da su njegov dio kupci dužni platiti najkasnije do 31. prosinca 1995., obveza za isplatu dijela kupoprodajne cijene koji se odnosi na taj dio zemljišta tek tad dospijeva što znači da je tužiteljica najkasnije tada pala u zakašnjenje, a i tad je već stekla prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

51. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, što je tužiteljica potvrdila više puta u svom iskazu, da je gradnja financirana isključivo novcem tužiteljice i njenog tadašnjeg supruga JB, a nakon 2000. su pomagala djeca tužiteljice ili ona sama, dakle nakon što je stečeno pravo vlasništva građenjem. Na ročištu od 20. svibnja 2025. tužiteljica tvrdi da joj je suprug dao odriješene ruke vezano za predmetnu nekretninu. U spisu ne postoji niti jedan dokaz o tome da su se tužiteljica i njen suprug dogovorili oko predmetne nekretnine.

51.1. Prema članku 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 2519/94. i 162/1998.; dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

Prema članku 277. ZBPO-a zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.

Prema članku 281. ZBPO-a kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (1.). U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugom, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanju djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

52. Polazeći od naprijed citiranih odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima imovina koju su tužiteljica i njen suprug stekli za vrijeme trajanja braka njihova je zajednička imovina. Sud je kod utvrđenja udjela svakog bračnog druga cijenio da su oba bračna druga bila zaposlena u Njemačkoj gdje su bili fokusirani na zaradu jer su djeca bila s bakom i djedom u Republici Hrvatskoj, o pomoći jednog bračnog druga drugom jer su se međusobno pomagali i uvažavali, o suradnji u održavanju i povećanju zajedničke imovine te o iskazu tužiteljice koja je navela da bivši suprug NB u odnosu na predmetnu nekretninu ima ista prava kao i ona obzirom da su zajednički radili i ulagali, radi čega sud smatra da bi njihov udio u stjecanju prava vlasništva građenjem na predmetnoj nekretnini bio podjednak i iznosi po ½ dijela.

53. Slijedom iznesenog, sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u izreci.

54. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 250 bodova, sastava podnesaka od 27. ožujka 2013., 7. lipnja 2016. i 20. travnja 2017. po 250 bodova, za sastav podneska od 12. svibnja 2025. 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 15. rujna 2015., 25. studenoga 2015., 8. ožujka 2016., 6. lipnja 2016., 13. listopada 2016., 8. prosinca 2016., 31. ožujka 2017., 6. lipnja 2017.,16. rujna 2025. i 28. listopada 2025. po 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2025. 100 bodova, za sastav žalbe 125 bodova, dakle ukupno 3.775 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 7.550,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodat 25 % PDV-a u iznosu od 1.887,50 eura, odnosno ukupno 9.437,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 378,26 eura i trošak vještačenja u iznosu od 474,53 eura, dakle ukupno 10.289,79 eura. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 418,02 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

(nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe jer je ista zastarjela a nije plaćena).

55. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 8. siječnja 2026.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene

- u spis