REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2320/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BUCKHILL d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 13, OIB: 12364490485, kojeg zastupa opunomoćenica Nataša Owens, odvjetnica iz OWENS, HOUŠKA I PARTNERI, odvjetničkog društva d.o.o., Zagreb, Dalmatinska 5, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi utvrđivanja obveze plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-01/24-01/05, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 28. ožujka 2024. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-01/24-01/05, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 28. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja KLASA: UP/I-415-07/23-02/730, URBROJ: 426-06-02/4-23-1 od 31. listopada 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. listopada 2023. tužitelj je dužan platiti na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za siječanj 2020. godine iznos od 161,76 eura, a za veljaču 2020. iznos od 161,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako je ispunio svoju zakonsku obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom na način da ispunjava zamjensku kvotu stipendiranjem redovitog obrazovanja osobe s invaliditetom i to počevši od studenog 2019. Ističe da je sklopljen Ugovor o stipendiranju između tužitelja i EJ, osobe s invaliditetom, dana 31. listopada 2019., kojim je utvrđeno kako će se stipendistu isplaćivati mjesečna stipendija u iznosu od 1.200,00 kn u razdoblju od 1. studenoga 2019. do 30. rujna 2020. Nadalje navodi, kako je Aneksom ugovora od 30. siječnja 2020. godine iznos stipendije povećan na iznos od 1.250,00 kn, dok je daljnjim Aneksom Ugovora od 30. rujna 2020. razdoblje stipendiranja člankom 1. produljeno na razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. godine, odnosno Aneksom Ugovora od 30. rujna 2021. razdoblje stipendiranja produljeno je za daljnje vremensko razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. Također, ističe kako je redovno ispunjavao svoju ugovornu obvezu isplate stipendije, temeljem navedenog ugovora i spomenutih aneksa, čime je ispunio i svoje zakonske obveze vezanih uz zapošljavanje osoba s invaliditetom. Smatra kako je koristeći zamjensku kvotu za stipendiranjem redovitog obrazovanja osobe s invaliditetom, ispunio svoju zakonsku obvezu kvotnog zapošljavanja te da tuženik primjenjuje pretjerani formalizam pri tumačenju mjerodavnih odredbi. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj poslodavac koji je na dan 31. siječnja 2020., sukladno podacima dobivenim od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje imao ukupno 24 zaposlena radnika te je stoga u siječnju bio obvezan zaposliti jednu osobu s invaliditetom. Na dan 29. veljače 2020., tužitelj je sukladno podacima dobivenim od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje imao ukupno 23 zaposlena radnika te je stoga i u veljači bio obvezan zaposliti jednu osobu s invaliditetom. Također, utvrđeno je da tužitelj u navedenim mjesecima nije zapošljavao nijednu osobu s invaliditetom, nije najavio ispunjenje zamjenske kvote i nije podnio zahtjev za izuzimanje određenih radnih mjesta iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota.

9. Uvidom u Zaključak Zavoda od 18. prosinca 2023., Sud je utvrdio da je tužitelj pozvan od strane Zavoda da u roku od 8 dana od dana primitka istog zaključka dostavi obrazac najave zamjenske kvote s klasom i urudžbenim brojem, kako bi potkrijepio svoje žalbene navode. Zaključak je zaprimljen 9. siječnja 2024., no tužitelj nije dostavio Zavodu traženi dokaz, koji je bio dužan dostaviti sukladno članku 8. stavku 1. i članku 9. stavku 1. Pravilnika.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio Ugovor o stipendiranju u svrhu ispunjenja zamjenske kvote s EJ dana 31. listopada 2019., kao i Anekse tom Ugovoru.

11. Međutim, sporno je da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti novčanu naknadu zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom kako je to određeno osporenim rješenjem.

12. Sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine 157/2013, 152/2014, 39/2018, 32/2020, dalje: Zakon) poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti, na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Sukladno stavku 4. istog članka kvota iz stavka 1. ovoga članka može biti različita, ali ne može biti manja od 2% niti veća od 6% od ukupnog broja zaposlenih radnika kod poslodavca koji je obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom. Stavkom 5. istog članka propisano je ako izračun kvote iz stavka 4. ovoga članka ne predstavlja cijeli broj, vrijednosti do 0,5% zaokružuju se na manji broj, a vrijednosti iznad 0,5%, uključujući i 0,5%, zaokružuju se na veći broj. Stavkom 10. istog članka određeno je da će radi praćenja ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prema posebnom propisu o zaštiti osobnih podatka dostavljati podatke Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

13. Sukladno članku 8. stavku 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Narodne novine 75/2018, 120/2018, dalje: Pravilnik), poslodavac može ispuniti zamjensku kvotu pod uvjetom da su međusobno ispunjena prava i obveze iz ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava, ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom i integrativnom radionicom, trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojima više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom, odnosno ugovora o obavljanju prakse, ugovora o obavljanju studentskog posla sa studentom s invaliditetom, ugovora o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa ili ugovora o stipendiranju. Stavkom 4. istog članka propisano je da je obveznik koji namjerava ispuniti zamjensku kvotu dužan ugovor iz stavka 1. ovoga članka dostaviti Zavodu u roku od petnaest dana od dana sklapanja ugovora. Stavkom 5. istog članka određeno je da ako obveznik ne dostavi ugovor iz stavka 1. ovoga članka u propisanom roku i na propisani način, isti se neće priznati u najavu ispunjenja zamjenske kvote.

14. Sukladno članku 9. stavku 1. Pravilnika uz ugovor iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika, poslodavac je dužan dostaviti Zavodu najavu ispunjenja zamjenske kvote te drugu dokumentaciju na zahtjev Zavoda. Stavkom 2. istog članka određeno je da se najava ispunjenja zamjenske kvote iz stavka 1. ovoga članka dostavlja na obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika te počinje važiti od mjeseca primitka. Stavkom 3. istog članka propisano je da se zamjenska kvota može najaviti najviše za dvanaest mjeseci unaprijed. Po isteku toga razdoblja potrebna je ponovna najava.

15. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona propisano je da su poslodavci iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade. Stavkom 2. istog članka određeno je da je osnovica za obračun novčane naknade umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 20 %. Stavkom 3. istog članka propisano je da se novčana naknada obračunava i dospijeva na naplatu do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Stavkom 8. istog članka određeno je da obveznicima novčane naknade, koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom rješenjem.

16. Sukladno članku 19. stavku 1. Pravilnika ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom prati Zavod. Stavkom 2. istog članka određeno je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mjesečno dostavlja Zavodu podatke o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

17. S obzirom da tužitelj Ugovor o stipendiranju, kao i pripadajuće Anekse nije dostavio Zavodu u roku 15 dana od dana njihovog sklapanja, a nije niti najavio ispunjenje zamjenske kvote, proizlazi da je obveznik obračunavanja i plaćanja novčane naknade sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona. Slijedom navedenog, tužitelju, koji navedenu obvezu nije ispunio na način i u rokovima propisanim navedenim Zakonom i Pravilnikom pravilno je utvrđena novčana naknada sukladno članku 10. stavku 8. Zakona.

18. Pritom Sud napominje, okolnost da je tužitelj sklopio Ugovor o stipendiranju Filipa Pločkinjića, u svrhu ispunjenja zamjenske kvote, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer prema ocjeni Suda, nepoštivanje propisanog roka za dostavu takvog ugovora, kao i nepodnošenje u roku najave zamjenskog ispunjenja kvote predstavlja povredu citiranih propisa. Naime, iz odredbi članka 8. stavka 10. Zakona i članka 19. Pravilnika, propisana je obveza Zavoda da u realnom vremenu prati ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom. Shodno tome, prema stavu Suda, iz navedenih odredbi upravo proizlazi obveza Zavoda da u realnom vremenu prati ispunjavanje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, a ta obveza praćenja u realnom vremenu se ne može ispuniti ako (kao u konkretnom slučaju) obveznik ispunjavanja zamjenske kvote Zavodu istu dokazuje nepravodobnom dostavom odgovarajuće dokumentacije, odnosno nakon isteka relevantnog razdoblja. Slijedom navedenog, obveznici ne mogu zakonito ispunjavati zamjensku kvotu bez dostave odgovarajuće dokumentacije Zavodu, jer je to jedini način na koji Zavod može imati uvida i pratiti ispunjenje zamjenske kvote.

19. Stoga , tužitelj neosnovano smatra da se radi o pretjeranom formalizmu, te ovaj Sud upućuje na pravno shvaćanje zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1091/22 od 6. travnja 2022. prema kojem se naknadno dostavljeni pravni poslovi o stipendiranju jedne osobe s invaliditetom ne mogu priznati u najavu ispunjenja zamjenske kvote, a time niti u ispunjenje zamjenske kvote zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

20. Kako tužitelj za sporno razdoblje nije platio novčanu naknadu, pravilno su prvostupanjsko tijelo i tuženik, tužitelja obvezali na plaćanje iste kako je to određeno osporenim prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem.

21. Slijedom navedenog, s obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

22. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

23. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Nataša Owens iz OWENS, HOUŠKA I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Dalmatinska 5,

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis