Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

P-1135/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv tuženika VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jadranki Gačić, odvjetniku iz Novske, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon dana 26. studenog 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti zastupnika tužitelja savjetnice ODO Bjelovar GG, tuženika VG osobno, te zamjenika punomoćnika tuženika odv. ZG, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 8. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB:52634238587 vlasnik nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica Lučica u Lučici sa 18469 m[2] što je tuženik CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HG OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.161,76 eura (slovima: tisuću stotinu šezdeset jedan euro sedamdeset šest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj Republika Hrvatska podnesao je tužbu protiv tuženika VG, radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da je tužitelj pred Općinskim sudom u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu vodio pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem je odbijen rješenjem broj: Z-19903/2022-11 od 2. studenog 2022. godine, da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica lučica s 1469 m[2] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, (očitom omaškom tužitelj naveo da je tužitelj upisan vlasnikom sporne nekretnine), da je u katastarskom operatu navedena čestica do donošenja rješenja Klasa: UP/I-932-07/21/2016 od 13. siječnja 2022. godine bila upisana kao posjed Hrvatskih šuma u posjedovnom listu 63, da je tužitelj temeljem odredbe članka16. Zakona o šumama (Narodne novine 52/90, pročišćeni tekst 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 29/94, 76/99, 8/00,13/02) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine postao vlasnikom nekretnina u društvenom vlasništvu, a prednik predlagatelja bila je Š. G. Mojca Birta, PJ Šumarija Lipik koja je bila upisana već 1989. godine kao posjednik, a od 1995. godine, nekretnina je upisana kao posjed Hrvatskih šuma, Šumarija Lipik i takvo stanje je i danas pa su Hrvatske šume bile upisane kao posjednik na navedenim nekretninama sve do stupanja na snagu Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN. 112/18) prema kojem se, i to članka 97. stavak 3. upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovnom listu provodi u katastru zemljišta temeljem pravomoćnog rješenja Područnog ureda za katastra, a postupajući prema obavijesti zemljišno knjižnih odjela općinskih sudova o promjeni upisa u zemljišnoj knjizi neovisno o stvarnom stanju, odnosno posjedu, da je unatoč sadašnjem upisu fizičke osobe u katastru kao i u zemljišnoj knjizi, nekretnina koja je u naravi šuma uključena u gospodarenje gospodarskom jedinicom „Blatuško brdo“ kao dio odsjeka 35F i 35G kojom gospodari Šumarija Lipik, UŠP Bjelovar neprekidno od 1. siječnja 1980. godine, da je navedena nekretnina uključena u gospodarenje kao zakorovljena čistina, pošumljena hrastom uz koji se prirodno javio grab i joha, da se navedena katastarska čestica nalazi u velikom šumskom kompleksu, a od uključena u osnovu gospodarenja gospodarskom jedinicom nikada nitko nije osporavao posjed Hrvatskih šuma i prednicima, da je navedeni odsjek jasno obilježen na terenu, a oznake granica obnovljene su u revizijama osnova 1990. godine, 2000. godine, 2010. godine i 2020. godine i nikada ih nitko nije osporavao. Budući da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika više od trideset godina predlaže se da sud sukladno odredbi članka 159. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim odluči kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu koji je dao podneskom od 27. prosinca 2022. godine, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi. Navodi da je upis vlasništva tuženika izvršen temeljem kupoprodajnog ugovora i u zemljišne knjige i u katastarski operat iz čega je vidljivo da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, da tužitelj ne posjeduje niti jednu ispravu temeljem koje može tražiti upis prava vlasništva, da predmetna nekretnina nije bila društveno vlasništvo pa se na istu ne mogu primijeniti odredbe Zakona o šumama jer su samo šume i šumsko zemljište koje su na dan stupanja Zakona o šumama 16. listopada 1990. godine bile u društvenom vlasništvu postalo temeljem zakona vlasništvo Republike Hrvatske, da je iz povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo da nema nikakvih isprava temeljem kojih tužitelj može dokazati pravnu osnovu upisa u katastarski operat i zbog čega nikada nije izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, da od strane predlagatelja nitko nije u posjedu nekretnine trideset godina, da tužitelj nema niti jedan element za posjedovanje nekretnine s obzirom da za zakonit posjed treba imati valjani pravni temelj tog posjedovanja, da je tužitelj nepošteni posjednik koji je znao da mu ne pripada predmetna nekretnina jer je prema važećim propisima kao i prema ranije važećim jedna od temeljnih pretpostavki za tu vrstu orginarnog stjecanja prava vlasništva poštenje kako je to navedeno u rješenju sudu Z-19903/2022, da se sama okolnost što vlasnik nije obilazio svoju nekretninu ne može tumačiti u prilog savjesnosti tužitelja, da nesavjesni posjednik ne može steći vlasništvo na nekretnini dosjelošću bez obzira koliko trajao njegov posjed, da je tužitelj znao i morao znati da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo već da je vlasništvo fizičke osobe, da 1989. godine kada je tužitelj upisan u katastarski operat ne postoji niti jedan dokument temeljem kojeg bi bilo vidljivo kako je do upisa došlo jer je nekretnina bila u vlasništvu fizičkih osobe, da je kontradiktoran navod Hrvatskih šuma da je do sredine devedesetih godina za uključivanje katastarske čestice u gospodarenje šumama bilo potrebno samo stanje katastra jer je navedena nekretnina bila uključena u gospodarenje neprekidno od 1. siječnja 1980. godine, a u katastarskom operatu posjednik je bio MG, da se odricanje od vlasništva odnosi na katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje površinom odgovaraju predmetnoj katastarskoj čestici i iste su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u vlasništvu su Republike Hrvatske. Slijedom sveg navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijepis posjedovnog lista (list 4- 7), izvod iz katastarskog plana (list 8-9), povijest promjena na katastarskim česticama (list 10-11), očitovanje Hrvatskih šuma s prilozima (list 12-13, 77-105, 113), rješenje (list 14-22), povijesni zk. izvadak (list 27-35), zapisnik (list 36), očitovanje (list 37-38), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka VGE, JG, KG (list 41-44, 125), tuženika VG (list 44-45), PG (list 126-127), uz suglasnost stranaka izvršen je uvid te je pročitan nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Alena Loncman (list 143-144), nalaz i mišljenje šumarskog vještaka Vjekoslava Plavček (list 150-155).

5. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

6. Na temelju uvida u izvadak iz zemljišne knjige (list 32-34) i povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 27-31) utvrđeno je da je sporna kčbr. [katastarska čestica] oranica Lučica sa 18469 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se ista nekretnina vodi kao vlasništvo tuženika VG koji je vlasništvo iste nekretnine stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. studenog 2021. godine, a prije navedenog ugovora ista nekretnina se vodila kao vlasništvo SG rođ. V. Također u pogledu iste nekretnine utvrđeno je da su kao vlasnici 1930. godine bili upisani LG i ĆG, 1965. godine na temelju izjave o odricanju ista nekretnina je upisana kao društveno vlasništvo, a na temelju očitovanja od 19. listopada 1972. godine sporna nekretnina je ponovno upisana kao vlasništvo fizičkih osoba. Na temelju rješenja o nasljeđivanju O-135/78 1978. godine suvlasnički dio DG upisan je na ime TG, a suvlasnički dio ĆG uknjižen je na TG na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-399/88-7. Nakon toga na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-233/06 od 20. lipnja 2006. godine vlasnikom nekretnina iza TG uknjižena je SG rođ. V, te je potom 2021. godine nekretnina upisana na tuženika.

7. U pogledu katastarskog stanja u svezi sporne nekretnine iz posjedovnog lista (list 4-7) utvrđeno je da je kao posjednik iste nekretnine izvršen upis J.P. Hrvatske šume, Šumarija Lipik, Lipik, te se po toj osnovi u ovom predmetu i traži upis tuženika Republike Hrvatske kao vlasnika na istoj nekretnini. Uvidom u rješenje područnog ureda za katastar Požega, Odjel za katastar nekretnina Pakrac od 13. siječnja 2022. godine (list 14-16), te uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Požega, Odjel za katastar nekretnina [adresa] od 23. prosinca 2021. godine (list 10), utvrđeno je da su se u pogledu sporne nekretnine u katastarskom operatu mijenjali podaci na način da je u evidenciji katastra od 1967. godine kao posjednik upisan AG, a 1973. godine ista nekretnina prelazi u posjed TG, G. U evidenciji katastra od 1989. godine kao posjednik je upisana Š. G. "Mojca Birta" PJ Šumarija Lipik, a od 1995. godine nekretnina je upisana kao posjed J.P. Hrvatske šume, Šumarija Lipik. Nakon toga 13. siječnja 2022. godine ista nekretnina je upisana kao posjed tuženika VG koji je upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik iste nekretnine.

8. Na temelju podataka Hrvatskih šuma od 3. ožujka 2022. godine (list 12) utvrđeno je da je sporna nekretnina uključena u gospodarenje gospodarskom jedinicom "Blatuško brdo" kao dio odsjeka 35F i 35G kojim gospodari Šumarija Lipik neprekidno od 1. siječnja 1980. godine, da je uključena u gospodarenje kao zakorovljena čestica, da je pošumljena hrastom uz koji se prirodno javio grab i joha, da je osim sadnje, mlada sastojina njegovana uzgojnim radom čišćenja kojom su uklonjene vrste koje su smetale hrastu, te da je kasnije, svakih 10 godina, vršen uzgojni red proreda kojim su također uklonjene vrste koje su smetale razvoju prirodne šume hrasta i graba. Danas je navedeni odsjek srednjodobna sastojina hrasta dobre kvalitete zahvaljujući više od 50 godina dobrog gospodarenja Šumarije Lipik, te se navedena nekretnina nalazi u velikom šumskom kompleksu. Iz podataka Hrvatskih šuma proizlazi da istima, kao niti njihovim pravnim prednicima, nitko nije osporavao posjed, da je navedeni odsjek jasno obilježen na terenu, a oznake granica su obnavljane revizijom osnova 1990. godine, 2000. godine i 2022. godine i nikada ih nitko nije osporavao.

9. Uvidom u zapisnik Imovinsko pravne službe Općine Pakrac od 19. listopada 1972. godine (list 36) utvrđeno je da su LG i EG iz [adresa] dali izjavu u kojoj navode da su izjavama od 7. listopada 1965. godine dali u društveno vlasništvo poljoprivredno zemljište i to upravo ovu nekretninu koja je predmet postupka, ali su pri tome izjavu dali zabunom iz razloga što se ista odnosila na druge nekretnine, pa je naknadno u pogledu sporne nekretnine ponovno izvršen upis na fizičke osobe odnosno RG i EG odnosno ĆG.

10. Uzimajući u obzir prethodno utvrđeno zemljišnoknjižno i posjedovno stanje sporne nekretnine tijekom postupka sukladno prijedlogu punomoćniku tuženika (list 109-110 i 114-115) proveden je očevid 28. travnja 2025. godine (list 138-139), a sve uz mjerničko i šumarsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li se podaci iz gospodarske osnove i stanje na terenu podudaraju iz razloga što se isto osporava od strane tuženika. Također, tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VGE, JG, KG i PG, te tuženika VG, a sve kako bi se utvrdilo tko uživa spornu nekretninu, od kada, kao da bi se utvrdilo poštenje, istinitost i zakonitost posjednika, te kako bi se utvrdila činjenica da li su pravni prednici tuženika stvarno posjedovali spornu nekretninu ili se samo vode u zemljišnoj knjizi kao vlasnici sporne nekretnine.

11. Iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Alena Loncman s priloženom skicom lica mjesta (list 143-144) proizlazi da je isti izvršio identifikaciju sporne nekretnine na licu mjesta, da se ista nalazi u osnovi Hrvatskih šuma od 1980. godine sa današnjom površinom i oblikom u odsjecima 35F i 35G, pri tome je sporna nekretnina unutar dozvoljenih odstupanja i kao takva identična na terenu i službenim podacima katastarskog operata i zemljišne knjige, a identičnu takvu nekretninu Hrvatske šume vode u svojoj šumskogospodarskoj osnovi od 1980. godine.

12. Iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka Vjekoslava Plavček (list 150- 155) proizlazi da se sporna nekretnina većim dijelom nalazi u 35F odsjeku, a manjim dijelom u 35G odsjeku gospodarske osnove Hrvatskih šuma. Na spornoj nekretnini nalazi se stabla starosti od oko 40 – 90 godina i to mješovita sastojina hrasta lužnjaka i graba sa pojedinom crnom juhom i nešto hrasta kitnjaka u sredini sastojine. U središnjem dijelu sastojine nalaze se hrast kitnjak i hrast lužnjak starosti oko 40 godina, dok se uz rub čestice nalazi hrast lužnjak starosti oko 90 godina. Usporedbom sa osnovom gospodarenja vještak je zaključio da su stabla starosti od 40 - 90 godina, dok je starost po osnovi gospodarenja 60 godina. U sastojini se nalazi i nešto stabala hrasta kitnjaka u sredini dok se ne spominju u važećoj osnovi gospodarenja. Joha spomenuta u osnovi gospodarenja dolazi primiješano, a grab se nalazi izmiješan sa hrastom kako je to navedeno u osnovi. Površina navedenih odsjeka po osnovi gospodarenja je veća jer obuhvaća više katastarskih čestica, a ne samo spornu nekretninu.

13. U pogledu provedenog mjerničkog i šumarskog vještačenja sud nije provodio neposredno saslušanje vještaka nakon dostave njihovih pismenih nalaza i mišljenja s obzirom da stranke nisu predlagale njihovo neposredno saslušanje, već su se suglasili s čitanjem nalaza i mišljenja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja mjerničkog i šumarskog vještaka s obzirom da su se isti detaljno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovali o svim spornim okolnostima. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da je na temelju provedenih vještačenja utvrđeno da suprotno navodima tuženika stanje na terenu odgovara šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma u pogledu sporne nekretnine, u pogledu iste nekretnine je identično stanje katastarskog operata i zemljišne knjige, a pri tome na temelju provedenih vještačenja nije utvrđeno da bi eventualno pravni prednici tuženika u ovom postupku bili u posjedu sporne nekretnine, te da bi istu uživali prije nego što je u posjed iste ušao pravni prednik Hrvatskih šuma.

14. Iz iskaza svjedoka VGE (list 41-42) proizlazi da je isti svoj cijeli radni vijek proveo u Šumariji Lipik, te je u mirovinu otišao unazad 15 godina u odnosu na 2023. godinu kada je saslušavan u ovom postupku. U pogledu sporne nekretnine poznato mu je gdje se ista nalazi i također mu je poznato da je ista nekretnina bila pošumljavana prije nekih 30 – 40 godina, a poslove na pošumljavanju je vodio ČG. Smatra da se šumarija ne bi bavila pošumljavanjem da nije bila vlasnik, a radi se o lijepom terenu za rast hrasta. U pogledu obilaska nekretnine navodi da je istu vidio prije rata 1991. godine i poznato mu je da je sporna nekretnina bila u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma.

15. Svjedok NG (list 42-43 i 125-126) u svom iskazu navodi da je u Šumariji Lipik zaposlen od 1997. godine, te je upoznat sa lokacijom sporne nekretnine. Šumarije Lipik je u gospodarenju te čestice od 1980. godine i od tada pa nadalje nitko nije osporavao pravo posjedovanja te čestice koja je u naravi bila čistina i pošumljena je 80-tih godina prošlog stoljeća. Napominje da se revizije osnove gospodarenja vrši svakih 10 godina, te je zadnja revizija bila 2020. godine, s tim da nije upoznat s dokumentacijom na temelju koje je sporna nekretnina ušla u šumskogospodarsku osnovu Hrvatskih šuma. Na spornoj nekretnini se nalazi dijelom hrast kitnjak, a dijelom hrast lužnjak, starost je negdje od 60 godina. Poznato mu je da je kod njega kao upravitelja šumarije došao tuženik kojeg je upozorio da će vjerojatno doći do spora oko te nekretnine, a tuženik mu je rekao da će on to riješiti.

16. Svjedok KG (list 43-44) u svom iskazu navodi da je zaposlena u Šumariji Lipik i poznato joj je da je sporna nekretnina pošumljena sadnicama hrasta lužnjaka, te da su se vršile njege. Pri tome je napomenula da je sporna nekretnina unesena u šumskogospodarsku osnovu, a to je za šumariju "zakon" po kojem oni rade.

17. Svjedok OG (list 126-127) u svom iskazu navodi da se sporna nekretnina nalazi na području koje se zove Koritarica i nalazi se u blizini potoka. Na tom dijelu je bilo više parcela, a sporna nekretnina je pripadala obitelji ĆG, prvo djedu LG, nakon toga njegovom sinu Z za kojeg misli da je umro oko 2020. godine u Novom Sadu, a iza njega je ostala njegova supruga C koja je isto umrla u Novom Sadu. Istu je naslijedila njena unuka koja se također zove C, a navedene činjenice su mu poznate iz razloga što je stanovao u Jagmi blizu njih. Obitelj ĆG ne živi u svojoj kuću u [adresa] od rata 1991. godine, a prije nego što su oni otišli 1991. godine sporna nekretnina je bila šikara i to možda 10 godina prije rata. Možda je negdje od 1960. – 1970. godine sporna nekretnina bila livada, a onda su to ljudi zapustili i postala je šikara. Svjedok navodi da je unuka C prodala spornu nekretninu tuženiku, a kuću nije prodala jer u kuću dolazi. Svjedoku je poznato da su se na ovom području pošumljavale neke njive ali ne zna da li je pošumljena i sporna nekretnina. Poznato mu je da se pošumljavalo ono što je netko dao državi odnosno općini, ali u pogledu sporne nekretnine nema točnih saznanja.

18. Tuženik CG (list 44 - 45) u svom iskazu navodi da inače kupuje nekretnine i to konkretno šume, te je u [adresa] jednom slučajno došao u kontakt s gospođom ĆG, koja je rekla da ima šumu odnosno njena baka koja se isto zove kao ona i da je želi prodati. U tom razgovoru je izvadila vlasnički list u kojem nije bila samo šuma, već kuća i neke nekretnine. Tuženik navodi da je odmah putem mobitela provjerio da vidi o čemu se radi, zaključio je da se radi o dobroj šumi i odlučio ju je kupiti. Gospođa je rekla da ni ne zna gdje je točno šuma, te je bila samo zainteresirana da proda svoje nekretnine i ustvari on ju je vodio do šume, ali nisu došli do kraja jer su se bojali da je minirano. Tuženik navodi da je vidio na stablima oznake šumarije, ali vlasništvo je bilo upisano 1/1 i on nije nikoga kontaktirao prije zaključenja ugovora iz šumarije, iz razloga što se bojao da će onda netko za malo veću cijenu tu šumu kupiti prije njega. Navodi da je vidio šumarijske oznake, ali se nije zabrinuo smatrajući da je nešto pogrešno označeno jer je i susjedna nekretnina slične sastojine. Nije vidio nikakve humke koje bi dijelile ovu nekretninu od drugih, a koje inače znaju postojati. Ugovor je zaključen na način da je vlasnica nekretnine dala punomoć svojoj unuci s kojom je on i razgovarao, te je nakon zaključenja ugovora isti proveden u gruntovnici. Nakon kupnje nekretnine kontaktirao je upravitelja Šumarije Lipik s namjerom da usklade granice nekretnina, ali mu je upravitelj rekao da nije na njemu da odlučuje gdje su međe, da on mora obavijestiti taksatore koji će obaviti svoj posao, te je nakon toga sve krenulo. Pri tome iz generalija tuženika proizlazi da je isti šumarski tehničar, a sukladno podacima zastupnika tužitelja proizlazi da je isti zaposlen u Šumariji Pakrac.

19. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, te tuženika, kao i na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, nesporno proizlazi da se sporna nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma od 1980. godine, te je od 1980. godine bila u posjedu pravnih prednika Hrvatskih šuma koji je na spornoj nekretnini vršio radove pošumljavanja i pri tome je sporna nekretnina sastavni dio odsjeka 35F i 35G gospodarske jedinice "Blatuško brdo" kojima gospodare Hrvatske šume. U pogledu ranijeg posjedovanja sporne nekretnine na osnovu provedenih dokaza nije utvrđeno da bi pravni prednici tuženika stvarno posjedovali spornu nekretninu na kojoj su bili upisani u zemljišnim knjigama. Naime, o istome nema saznanja nitko od saslušanih svjedoka, niti tuženik, a svjedok OG kao nekadašnji susjed prednika tuženika u svom iskazu samo navodi da je sporna nekretnina od 70-tih godina prošlog stoljeća bila šikara, a da je možda u periodu između 1960. – 1970. godine bila livada. Dakle, niti iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da bi pravni prednici tuženika posjedovali istu nekretninu prije nego što su posjed iste preuzeli pravni prednici Hrvatskih šuma i to najkasnije 1980. godine. Zaključno, u pogledu posjedovanja sporne nekretnine proizlazi da se ista od 1980. godine nalazila u posjedu pravnog prednika Hrvatskih šuma, da se ista nalazila u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, da je pravni prednik Hrvatskih šuma od 80-tih godina prošlog stoljeća vršio pošumljavanje na spornoj nekretnini, pri tome mu nitko nije osporavao pravo posjeda ili vlasništva iste, a nema nikakvih dokaza da su prije toga pravni prednici doista uživali spornu nekretninu iako su na istoj bili upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi. S druge strane u pogledu tuženika proizlazi da je isti po struci šumarski tehničar koji je zaposlen u Šumariji, da je isti prije kupnje sporne nekretnine na istoj vidio oznake Hrvatskih šuma, no neovisno o navedenom odlučio se za kupnju bez da je s obzirom na postojeće oznake vršio provjere o tome da li se doista radi o nekretninama koje su u posjedu Hrvatskih šuma ili ne, a pri tome je ugovor sklopio s unukom zemljišnoknjižne vlasnice kao punomoćnikom koja niti nije znala gdje se nalazi nekretnina koja je predmet kupoprodaje.

20. Članak 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da posjednik nekretnina čiji je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja. Člankom 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama određeno je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično stanje zemljišta zbog čega se predmjeva da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, a za eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću potrebno je iznijeti odgovarajuće razloge o ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki iz odredbi članka 159. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Temeljem članka 18. stavak 3. i članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima uz odgovarajuću primjenu članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samo pošteni posjednik može steći pravo vlasništva dosjelošću, a poštenim posjednikom smatra se onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

21. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama i utvrđenom činjeničnom stanju, sud cijeni da na osnovu provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj u ovom postupku bio nepošteni posjednik, a pri tome tuženik na kojem je bio teret dokaza te odlučne činjenice nije dokazao nepoštenje posjeda tužitelja, a što bi eventualno bila osnova za odbijanje kao neosnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu. Naime, sporna nekretnina se od 1980. godine nalazi u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma i u posjedu pravnih prednika Hrvatskih šuma, isti posjed nikada nije osporavan, te su pravni prednici Hrvatskih šuma vršili radove pošumljavanja sporne nekretnine i održavanje iste kroz čitav period od 1980. godine pa nadalje, te stoga sama činjenica da tužitelj nema ispravu kojom dokazuje zakonitost ulaska u posjed sporne nekretnine, nije dovoljan dokaz koji bi ukazivao na nepošten posjed tužitelja sporne nekretnine, a što bi eventualno bila osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir da se tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige s obzirom da je na spornoj nekretnini vidio oznake Hrvatskih šuma prije nego što je istu kupio, te s obzirom da nema nikakvih dokaza o tome da su pravni prednici tuženika bili u posjedu sporne nekretnine prije pravnih prednika Hrvatskih šuma, onda sve navedeno upućuje na zaključak da je tužitelj kao pošteni posjednik kroz period duži od 20 godina (od 1980. godine do 2022. godine kada je podnesena tužba u ovom predmetu) neprekidno samostalno posjedovao spornu nekretninu, te je istim stekao dosjelošću vlasništvo iste nekretnine u smislu ranije citiranog članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, te je isti usvojen, a sve na način naveden u točki I izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stava 1. Zakona o parničnom postupku, a sve s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zastupniku tužitelja pripada pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 132,72 eura, za zastupanje na raspravi 9. ožujka 2023. godine 132,72 eura, za zastupanje na raspravi 25. svibnja 2023. godine 132,72 eura, za pristup objavi presude 11. srpnja 2023. godine 66,36 eura, za zastupanje na raspravi 28. ožujka 2024. godine 132,72 eura, za zastupanje na raspravi 24. listopada 2024. godine 132,72 eura, za zastupanje na raspravi 28. travnja 2025. godine 132,72 eura, za zastupanje na raspravi 26. studenog 2025. godine 132,72 eura, za pristup objavi presude 8. siječnja 2026. godine 66,36 eura, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100,00 eura, sveukupno 1.161,76 eura, te je tuženik obvezan da tužitelju naknadi iste troškove, a sve na način naveden u točki II izreke ove presude.

23. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru 8. siječnja 2026. godine

S U D A C:

Damir Palatinuš

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, a u svezi stranke koja nije uredno pozvana na objavu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda drugostupanjskom sudu, pismeno u 3 primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, na broj P-DO-2025/2023

2.odv. Jadranka Gačić, Novska