REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Povrv-75/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, V. Nazora 3, protiv tuženika ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP-a, 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-3363/2025 od 4. kolovoza 2025., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženiku ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 252,44 € (slovima: dvjesta pedeset dva eura i četrdeset četiri centa), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 18,97 € od 1. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. lipnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-3363/2025 od 4. kolovoza 2025., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, trošak parničnoga postupka u iznosu od 100,77 € (slovima: sto eura i sedamdeset sedam centi) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 75,77 € (slovima: sedamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi).

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-3363/2025 od 4. kolovoza 2025. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 252,44 €, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnoga postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi pravodoban prigovor izjavio je tuženik kao ovršenik u kojemu navodi kako ga je tužitelj isključio iz sustava centralnoga grijanja pa niti ne treba biti stranka. Ističe kako se grije na električnu energiju. Ukazuje kako je kao suvlasnik predmetnoga stana i nadalje isključen iz toplinskoga sustava pa smatra kako nema status krajnjega kupca. Predlaže usvojiti prigovor.

3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda broj gornji od 30. listopada 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U tome rješenju također je navedeno, sukladno članku 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ovoga Zakona. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4. U postupku koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, podneskom od 13. studenoga 2025., sada tužitelj navodi kako sudu dostavlja relevantnu dokumentaciju te predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 4. kolovoza 2025. Ukazuje kako obveza tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i iz vezanih podzakonskih akata.

5. Na navedeni podnesak tužitelja od 13. studenoga 2025. tuženik se očitovao podneskom od 15. prosinca 2025., u smislu citirane odredbe članka 461.a stavka 7. ZPP-a, navodeći kako je izdvojen iz toplinskoga sustava još u vrijeme kada nije bio vlasnik i kada nije imao ugovorni odnos s tužiteljem. Ističe kako je suvlasnik predmetnoga stana postao tek 2022. godine, no da tužitelj drugoga suvlasnika ne tereti za nikakve obveze, iz čega proizlazi kako taj drugi suvlasnik nije stranka u postupku te da stranka u postupku ne može biti niti tuženik, jer je izdvojen iz toplinskoga sustava. Ukazuje kako iz sudskih odluka proizlazi da je dug podmiren prema tužitelju još 2022. godine.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

7. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti održavanje na snazi platnoga naloga sadržanoga u označenome rješenju o ovrsi od 4. kolovoza 2025. (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

8. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora iznosi 252,44 € te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

9. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 6. i 7. ZPP-a.

10. U dokaznome postupku provedeni su dokazi i to uvidom i čitanjem ispisa dugovanja / otvorenih stavki za toplinsku energiju, odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2024. do 31. svibnja 2025., potvrde MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, priloženih računa za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., internoga radnog naloga društva Tehnostan d.o.o. od 9. prosinca 2013., ugovora o potrošnji toplinske energije broj: CTS-22/16 od 24. ožujka 2016., ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije od 4. srpnja 2006., odluku i obavijest o dodjeli koncesije društvu Tehnostan d.o.o., izvatka iz sudskoga registra za tužitelja, uplatnicu prema kojoj su ČF i JF **.**.2025. platili iznos od 25,82 € na ime pričuve za mjesec siječanj 2025. godine te ostale dokumentacije koja prileži spisu.

11. Iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. CTS-22/16 od 24. ožujka 2016. utvrđeno je da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], koji su bili zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika KF, utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 252,44 € sa zakonskim zateznim kamatama za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., za stan na adresi [adresa], stan broj 38, [adresa].

13. U predmetnome je postupku utvrđeno da je tuženiku obustavljena isporuka toplinske energije 9. prosinca 2013. iz zajedničkoga toplinskog sustava (što proizlazi iz internoga radnog naloga tužitelja broj: 127/13 od 9. prosinca 2013. o obustavi isporuke toplinske energije po sudskom nalogu za objekt na adresi [adresa], koji se nalazi na str. 70 spisa, a ta činjenica među strankama niti nije sporna), odnosno, da mu tužitelj, nakon obustave isporuke, više ne isporučuje toplinsku energiju, no tužitelj smatra kako je tuženik obvezan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, sve prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19., dalje: ZTTE).

14. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. točke 14. ZTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.

15. Prema odredbi članka 45. ZTTE regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava, te je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članaka toga zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. - 8. toga članka, a dalje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka ZTTE.

16. Odredbom članka 45. stavka 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. toga članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

17. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

18. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

19. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na neujednačenu sudsku praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3 zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

20. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijoj odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.

21. Stoga po ocjeni ovoga suda tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava u prosincu 2013., odnosno obustave isporuke toplinske energije ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

22. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženik ne može s uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).

23. Zbog svega gore navedenoga i stanar (ovdje tuženik) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a (6. srpnja 2013.) te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).

24. Navedeni pravni stav izražen je i u presudama Županijskoga suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-225/2023-2 od 26. srpnja 2023. i poslovni broj: Gž- 395/2022-2 od 6. rujna 2023.

25. Kako tuženik u ovome parničnom postupku nije doveo u sumnju gore navedene odlučne činjenice za rješavanje ove pravne stvari, nije bilo potrebe izvoditi dokazni prijedlog tužitelja da se, po potrebi, sasluša rukovoditelj odjela toplinarstva kod tužitelja TF, ing., dok sam iznos predmetne obveze tuženik također nije doveo u sumnju, odnosno nije priložio nikakve dokaze kako je predmetna obveza za razdoblje od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., za stan na adresi [adresa], stan broj 38, [adresa], plaćena.

26. Iz svega navedenoga proizlazi da je primjenom ranije navedenih odredbi materijalnoga prava valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

27. Odluka o parničnome trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a.

28. Kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnoga naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tome dijelu parničnoga postupka donijeta je odluka kao u točki II. izreke presude.

29. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu te je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u podnesku od 13. studenoga 2025., trošak javnobilježničke naknade u smislu članka 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnome postupku (Narodne novine, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.) u iznosu od 20,00 € s pripadajućim PDV-om u smislu članka 9. toga Pravilnika (ukupno 25,00 €), trošak obrazloženoga podneska od 13. studenoga 2025. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV- om (Tbr. 46. OTRH) - ukupno 62,50 € te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 € u smislu Tbr. 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 100,77 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka u iznosu od 75,77 €, odnosno za razliku iznosa kojega je tužitelj zatražio u podnesku od 13. studenoga 2025. i iznosa dosuđenoga u točki III. izreke ove presude, jer trošak u podnesku od 13. studenoga 2025. tužitelj nije zatražio sukladno OTRH niti sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, odnosno zatražio je viši iznos no što mu pripada, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

31. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 8. siječnja 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku

3. Kalendar 30 dana