REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1166/2025-8

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja Grada Imotskog (OIB: 18919978758), kojeg zastupa pun. Zvonimir Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, radi isplate, nakon što je dana 16. prosinca 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 7. siječnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da tužitelju Grad Imotski (OIB: 18919978758) iz Imotskog, Ante Starčevića 23, u roku od 15 dana isplati iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 23.4.2020. god., pa do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavile prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Nalaže se tužitelju Gradu Imotskom, u roku od petnaest dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku VA 3.000 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teče, počev od dana presuđenja (7.1.2026. god.), pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je njegovo mjerodavno tijelo (Gradsko vijeće) 19.7.2019. god. donijelo odluku o demografskoj mjeri poticaja mladih obitelji za izgradnju i adaptaciju kuća, a potom 12.9.2019. god. tu odluku javno objavilo te pozvalo sve koji ispunjavaju uvjete na podnošenje prijava za dodjelu bespovratnih sredstava.

1.1.Promatranom odlukom Gradsko vijeće da je odredilo koje uvjete imaju ispunjavati prijavitelji da bi u konačnici dobili tražena sredstva, a u okviru toga da je posebice odredilo da imaju ispunjavati i one uvjete koje kao uvjete dodjele odredila Splitsko-dalmatinska županija oglašavajući da u 2019. god. na njenom području kani realizirati dodjelu novčanih sredstava u provođenju istovrsne mjere kakvu je i on/tužitelj te 2019. god. provodio.

1.2.Tuženik VA da se prijavio na obje/a raspisane objave/natječaja.

2. Po proteku razdoblja za zaprimanje prijava, baš zbog vezanosti njegovog i županijskog oglasa/natječaja u opisanom smislu, on/tužitelj da je od Splitsko- dalmatinske županije 5.12.2019. god. zatražio podatke o osobama koje ispunjavaju formalne uvjete natječaja i te podatke naposljetku zaprimio 30.1.2020. god. , a u međurazdoblju označenih nadnevaka, baš 18.12.2019. god. njegov/tužiteljev gradonačelnik da je donio Odluku o dodjeli bespovratnih sredstava kojom da je tuženiku bespovratno dodijeljeno 30.000 kuna za adaptaciju kuće izgrađene na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuće anagrafski označene građevinom bez broja na adresi [adresa].

3. Nakon donošenja prethodno opisanih akata i izvršenih radnji stranke da su 11.2.2020.god. sklopile ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a na osnovi tog ugovora da je tuženiku naposljetku isplaćen i baš 22.4.2020.god. isplaćen promatrani iznos novčanih sredstava.

4. Naglasio je da u vrijeme sklapanja ugovora on(tužitelj) nije znao da tuženik ne ispunjava natječajne uvjete, a da je tuženiku to bilo poznato jer ga je o tome 10.2.2020. god., dakle prije sklapanja ugovora izvijestila Splitsko-dalmatinska županija.

5. U daljnjem je citirao određenja čl.5. stranačkog ugovora i naveo da je na osnovi tamo izloženog određenja, kao davatelj sredstava, stekao pravo zahtijevati od korisnika povrat sredstava za slučaj ukoliko je taj nezakonito ostvario sredstva, (i pritom naglasio da je tuženik nezakonito ostvario sredstva jer da nije bio vlasnik kuće koju je dodijeljenim sredstvima valjalo adaptirati), pa da je on to postojeće pravo na raskid stranačkog ugovora, kao pretpostavku povrata sredstava, naposljetku i konzumirao.

7. Posebice je naglasio da je raskidom stranačkog ugovora već otpala i osnova tuženikovog držanja dodijeljenih mu njegovih/tužiteljevih 30.000 kuna u imovini i da utoliko on/tužitelj ima pravo zahtijevati vraćanje tih sredstava, te je na ukupnosti izloženog postavio zahtjev opisan u izreci ove odluke.

8. Tuženik je u postupku osporio pravnu osnovanost tužiteljevog zahtijevanja.

8.1.Posebice je naveo da je on tužitelju predao sve natječajem tražene isprave, baš isprave koje istinito svjedoče o njegovom ne/ispunjavanju natječajnih uvjeta pa da utoliko na njegovoj strani nije postojala namjera dovođenja tužitelja u zabludu u pogledu ne/ispunjenja tih uvjeta, a kako je, s druge strane, prema sadržaju tih isprava jasno proizlazio zaključak o tome je li on/tuženik ne/ispunjava natječajne uvjete, da tužitelju naprosto to nije moglo ostati nepoznato pa da je on/tužitelj donio odluku o dodjeli njemu traženih poticajnih sredstava u okolnostima potpunog znanja o njegovom/tuženikovom ne/ispunjenju sagledavanih uvjeta.

8.2. Naglasio je da ga prije sklapanja ugovora nitko pa niti Splitsko-dalmatinska županija nije izvijestio o tome da on ne bi ispunjavao problematizirane uvjete za valjano sklapanje ugovora s tužiteljem, a utoliko i za dodjelu sredstava poticaja.

9. U dokaznom postupku pročitan je Javni natječaj Župana Splitsko-dalmatinske županije od 14.ožujka 2019. god., pročitana je Odluka o demografskoj mjeri poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. god. Gradskog vijeća Grada Imotskog od 19.srpnja 2019. god., pročitan je Pravilnik o provođenju Odluke o demografskoj mjeri poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskoga za 2019. god. koju je, 2. rujna 2019. god. donio gradonačelnik Grada Imotskog, pročitana je Odluka o imenovanju Povjerenstva za provedbu javnog poziva dodjele bespovratnih sredstava temeljem odluke o demografskim mjerama poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. god. gradonačelnika Grada Imotskog od 12. rujna 2019. god., pročitan je Zapisnik sa pregleda tuženikove nekretnine Povjerenstva za provedbu programa demografske mjere mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog od 13. siječnja 2020. god., pročitana je Odluka o dodjeli bespovratnih novčanih sredstava temeljem Javnog poziva o demografskim mjerama poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. god. koju je, 18. prosinca 2019. god., donio gradonačelnik Grada Imotskog, pročitana je Odluka o izmjeni i dopuni netom spomenute odluke istog donositelja od 3. veljače 2020. god., pročitana je e-mail korespondencija zaposlenika Splitsko-dalmatinske županije i Grada Imotskog vezano za uparničenu problematiku, pročitane su i pregledane isprave koje je tuženik VA priložio udovoljavajući natječajnim uvjetima Splitsko-dalmatinske županije i Grada Imotskog (izjave, vjenčani list podnositelja, rodni listovi djece podnositelja, potvrde z.k. odjela ovog suda, z.k. izvadak za promatranu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uvjerenje Ureda za katastar – Ispostava Imotski od 10. svibnja 2019. god., pročitana je Odluka gradonačelnika Grada Imotskog o provedbi revizije odnosno interne kontrole u postupku provedbe Odluke o demografskoj mjeri poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog od 26. siječnja 2021. god., pročitan je stranački ugovor od 11. veljače 2020. god. – Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava temeljem programa demografskih mjera poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. god., pročitan je Popis osoba kojima ni/su dodijeljena sredstva poticaja na promatranom natječaju, pročitana je tužiteljeva isprava – Raskid ugovora i povrat novčanih sredstava od 2. veljače 2021. god., adresirana na tuženika, u statusima svjedoka saslušani su IA pok. V, VAG i IAG te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka.

10. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da zahtjev koji je tužitelj postavio u postupku nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

11. Čitanjem određenja tužiteljeve Odluke o demografskoj mjeri poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području grada [adresa] za 2019. god. (vidjeti određenja čl. 1., čl. 3. st. 2. toč. c/, čl. 5. toč. d/ i čl. 6. st. 2, toč. b/ tog propisnika od 19. srpnja 2019. god.) utvrđeno je da je tužitelj, u bitnome, ponavljajući pritom baš stipulacije koje je već prethodno /14. ožujka 2019. god./ u Javnom natječaju za podnošenje prijava za dodjelu bespovratnih sredstava iz programa demografskih mjera poticaja mladim obiteljima iz ruralnih područja za izgradnju i adaptaciju kuća na području splitsko-dalmatinske županije za 2019. god. donio župan Splitsko- dalmatinske županije – u bitnome – stipulirao i objavio da će, među inim, potencijalnim korisnicima sredstava namijenjenih za realizaciju promatrane mjere – mladim obiteljima s njegovog područja – bespovratno dodjeljivati novčana sredstva i u svrhu adaptiranja njihovih neuvjetnih kuća za stanovanje, a samo sudjelovanje (pa u skladu s tim i moguće honoriranje dodjelom sredstava) potencijalnih korisnika u natječajnom nadmetanju za dodjelu sredstava uvjetovao, među inim, njihovim podnošenjem/ima validnog dokaznog sredstva kadrog svjedočiti o njihovom/im vlasništvu/ima (bolje kazano: njihovom vlasništvu/ima) nad nekretninom/ma – građevini/ama u adaptaciju koje/ih bi valjalo utrošiti tražena novčana sredstva.

12. Pregledom isprava koje je tuženik priložio prijavi na tužiteljev natječaj 2. listopada 2019. god. (istodobno i isprava koje je on priložio prijavi na natječaj Županije Splitsko-dalmatinske koja je podnijeta 30. svibnja 2019. god.), utvrđeno je da je između ostalih isprava tuženik toj/tim prijavi/ama priložio i izvadak iz zemljišne knjige za kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je označio kao nekretninu na kojoj će izvršiti adaptaciju građevine, a pak čitanjem te isprave utvrđeno je da u vrijeme podnošenja prijave/a tuženik nije u zemljišnoj knjizi nije bio upisan u statusu vlasnika te nekretnine.

13. Proizlazi utoliko da u vrijeme podnošenja prijave tuženik nije ispunjavao barem jednu od pretpostavki koju je prema natječajnim uvjetima imao ispunjavati u svrhu stjecanja statusa korisnika nepovratnih novčanih sredstava od jedinica područne i lokalne samouprave.

13.1. Pak, kako nema spora u pogledu toga da se tuženikov ne/vlasnički odnos spram promatrane nekretnine nije mijenjao do okončanja natječajnog postupka (govorimo o vremenu/ima isplate/a korisnicima), proizlazi i to da tuženik niti u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem niti u vrijeme izvršenja tužiteljeve obveze preuzete ugovorom (10. veljače 2020. god., odnosno 22. travnja 2020. god.) nije ispunjavao natječajne uvjete promatranih provoditelja mjere/a.

14. Tuženik je dakle stekao status korisnika bespovratnih novčanih sredstava iako niti u trenutku prijave na promatrani natječaj niti u trenutku sklapanja ugovora s tužiteljem, a napokon niti u trenutku njemu isplate promatranih sredstava nije ispunjavao natječajne uvjete da bi mu sredstva bila dodijeljena u skladu s određenjima stranačkog ugovora.

14.1. Pak za slučaj dodjele sredstava korisniku protivno određenjima ugovora (stranke su to nazvale "za slučaj da je korisnik nezakonito ostvario sredstva") stranke su, kroz određenja čl. 5. toč. b / stranačkog ugovora od 11. veljače 2020. god., stipulirale tužiteljevo pravo da može tražiti povrat tuženiku dodijeljenih sredstava.

14.2. Baš netom prije opisano pravo tužitelj kani konzumirati u ovom postupku pa bi s obzirom na iznijeto u okolnostima da se u konkretnom slučaju ne zahtijeva vraćanje stečenog bez osnove i da u skladu s tim stranački odnos valja promatrati i prema određenjima čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23; dalje ZOO), o tužiteljevom zahtjevu bilo moguće odlučiti "s praga". No, na stranački odnos, s obzirom na vrstu i karakter tog odnosa valja primijeniti i određenja netom spomenute zakonske norme pa je dosljedno kazanom, o pravnoj ne/osnovanosti tužiteljevog zahtjeva bilo moguće zakonito odlučiti tek nakon utvrđenja postoje li okolnosti propisane netom prije spomenutom zakonskom normom koje tužitelja, kao nespornog udjelitelja promatranih novčanih sredstava tuženiku priječe da pravno osnovano zahtijeva da mu tuženik vrati udijeljena mu novčana sredstva.

15. Ne treba trošiti puno riječi da bi se objasnilo značenje zemljišnoknjižnog izvatka u pogledu donošenja zaključka o postojanju čijeg vlasničkog prava na kakvoj nekretnini.

15.2. Upravo zbog prethodno kazanog naprosto ne može biti dvojbe jesu li oni koji su u promatranom natječajnom postupku postupali u ime i za račun tužitelja imali valjano saznanje o tome je li tuženik vlasnik nekretnine koju je označio nekretninom u koju kani uložiti dodijeljena mu sredstva, dakle ne može biti dvojbe da su već u zaprimanju tuženikove prijave kojoj je on priložio promatranu ispravu imali znanje o tome da nad tom nekretninom, barem u vrijeme tuženikovog prijavljivanja na natječaj, ne postoje njegova prava. Još k tome, s obzirom da se u sferi odnosa tuženik – promatrana nekretnina, o čemu nema spora, nije ma šta mijenjalo kroz razdoblje od prijave do isplate tuženiku promatranih novčanih sredstava, naprosto mora slijediti zaključak da je tužitelj kroz svo relevantno razdoblje da tuženiku ne pripadaju prava nad promatranom nekretninom i u skladu s tim znao da tuženik ne ispunjava sve uvjete natječaja koje je on/tužitelj raspisao.

16. Premda je – objasnili smo to pod 15.2. – još u vrijeme zaprimanja tuženikove prijave na natječaj znao da tuženik ne ispunjava sve natječajne uvjete, tužitelj (dakako, mislimo na one koji su u ime i za račun tužitelja provodili promatrani natječaj), makar je još prije u aktima (kazali smo uvodno i kojim) stipulirao da onome tko ne ispunjava natječajne uvjete neće udijeliti novčana sredstva iz fonda sredstava tada provođene mjere, odnosno da će od takvog ukoliko mu i dodjeli sredstva, tražiti povrat sredstava, tužitelj nije postupio na način na koji bi pošteni/savjesni, potencijalni, tuženikov suugovaratelj postupio, dakle postupio na način da odbaci tuženikovu prijavu.

16.1. S druge pak strane ne bi trebalo biti kakve dvojbe da je tužitelju bilo poznato na koji način postupiti kada zaprimi prijavu na natječaj prijavitelja koji ne ispunjava oglašene uvjete, pa utoliko, barem tako drži ovaj sud, tužiteljevo nečinjenje u prethodno opisanom pravcu, barem s početnim stupnjem vjerojatnosti da je to tome tako, upućuje na zaključak da je tužitelj još prije zaprimanja prijava potencijalnih korisnika dobrobiti promatrane mjere odlučio odstupati od primjene na konkretne slučajeve onih penalizacija koje je stipulirao u čl. 5. Odluke opisane pod 11. ovog obrazloženja.

16.2. Tražio je tužitelj od Županije Splitsko-dalmatinske (njenih tijela imenovanih za provođenje istovrsnog natječaja kakav je u ovom postupku prvenstveno promatran) podatke o tome koji kandidati prijavljeni na ta tada dva postojeća natječaja za dodjelu sredstava ispunjavaju natječajne uvjete.

16.3. No, tužitelj nije pričekao dostavu podataka, nego je kudikamo prije (rekli smo 18.12.2019. god.) donio odluku o tome kojim će prijaviteljima, a među njima i tuženiku) i u kojim iznosima biti isplaćena promatrana poticajna sredstva.

16.4. Dakle, makar se odlučio, barem formalno, nasloniti u donošenju odluke o tome koji će kandidati na natječaju biti budući korisnici promatranih poticajnih sredstava, tužitelj se u realnom smislu na tu okolnost nije osvrnuo, jer je, ponavljamo to, bez ikakvog utjecaja stajališta županije na akt donošenja te odluke, sam/dakako, njegov gradonačelnik, izvršio odabir korisnika poticajnih sredstava i opseg njihovih prava na ukupnom fondu poticajnih sredstava.

16.5. Opisani odmak između formalno zadanog i realno poduzimanog u razdoblju između zaprimanja prijava kandidata i potpisivanja ugovora s odabranim kandidatima, odmak izložen pod 16.2. – 16.4., o tome naprosto ne može biti dvojbe, podiže onaj stupanj vjerojatnosti koji smo već spomenuli pod 16.1. ovog obrazloženja i podiže na takvu razinu da je već samo na osnovi izloženog gotovo na razini izvjesnosti moguće donijeti zaključak izložen pod 16.1. ovog obrazloženja.

17. Dakle, samo na osnovi rezultata dokaznih sredstava koja neizravno svjedoče na promatranu važnu okolnost moguće je gotovo na razini izvjesnosti donijeti traženi esencijalni zaključak za odlučivanje u ovoj parnici, a pak, kada se rezultati tih dokaznih sredstava dovedu u odnos sa suglasnim iskazivanjima svjedoka VAG i IAG, iskazivanjima kojima ne oponira niti iskazivanje IA, baš iskazivanja o verbalnom istupu tužiteljevog čelnika prije samog potpisivanja (između ostalih) ugovora parničnih stranaka, onda bez ma kakove dvojbe mora uslijediti samo jedan mogući zaključak.

17.1. Naime, prema iskazivanju promatranih svjedoka tužiteljev čelnik je jasno i odrješito kazao da će "svi oni koji su pravodobno predali isprave koje su tražene u oglašenom natječaju potpisati ugovore i dobiti sredstva", i time otklonio ma kakvu dvojbu u pogledu tužiteljevog stajališta o implementaciji određenja čl. 5. toč. b stranačkog ugovora na odnos između parničnih stranaka, jer se to i takvo njegovo očitovanje ne može tumačiti ni na koji drugi način nego da on sve na taj skup pozvane natjecatelje, s jedne strane, smatra natjecateljima koji kane na zakonitoj osnovi pribaviti poticajna sredstva, te s druge strane da tužitelj ne kani koristiti dispoziciju iz stranačkog ugovora u smislu mogućnosti traženja povrata natjecateljima, pa i ovopostupnom tuženik, dodijeljenih poticajnih sredstava.

18. Proizlazi dakle da je tužitelj u znanju da tuženik ne ispunjava sve propisane pretpostavke za dodjelu novčanih sredstava ta sredstva i dodijelio tuženiku i bez jasnog pridržaja prava na povrat tih sredstava.

19. Pak, kada je izloženo pod 18. podvedeno pod određenja čl. 1112 ZOO-a, mogao je uslijediti samo jedan zaključak, zaključak da tužitelju ne pripada pravo na povrat sredstava koje je kao poticajna sredstva u provedbi promatrane demografske mjere bespovratno dodijelio tuženiku.

20. U skladu sa zaključkom izloženim pod 19. imalo je uslijediti i donošenje baš onakve odluke kakva je donijeta u ovoj pravnoj stvari, dakle odluke o odbijanju tužiteljevog zahtjeva kao pravno neosnovanog zahtjeva, dakle donošenje odluke izložene pod I izreke ove presude.

21. Tužitelj je podlegao u parnici pa je u skladu s određenjima čl.154. st.1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23) u obvezi naknaditi tuženiku izdatke koje je on imao radi vođenja ove parnice.

21.1.Tuženik je u parnici poduzeo dvanaest radnji u postupku po punomoćniku u osobi odvjetnika (sastavi podnesaka od 29.10.2021., 30.11.2021., 23.11.2025. i 12.12.2025. god. te zastupanje na ročištima 5.11. i 1.12.2021. god., 21.2., 3.4. i 2.5.2023. god., 20.8.2024. god., 23.11.2025. i 16.12.2025. god.), pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara /1200/, vrijednost boda /dva eura/ i PDV na odvjetničke usluge /25%/, učinio izdatak u iznosu 3.000 eura.

21.2.Kako je prethodno opisani izdatak jedini izdatak koji je tuženik imao razložno učiniti radi vođenja ove parnice, tužitelja je valjalo obvezati da baš taj iznos na ime parničnih troškova isplati tuženiku, dakle o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučiti kao pod II izreke.

U Imotskom 7. siječnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.