REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14 A

Posl. br. P-757/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ON, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. IN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po odvjetniku Frani Bazini iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, kojeg zastupa odvjetnik Krešimir Ćurković i ostali odvj. iz OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, iz radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti prvo i drugotužitelja osobno, uz punomoćnika, odvjetnika Frana Bazinu te zz punomoćnika tuženika odvj. Nine Šuka, dana 08. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da drugotužiteljici IN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18.028,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 0,03 EUR od 06.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR od 05.10.2006. do isplate,

- na iznos od 15,58 EUR od 05.11.2008. do isplate,

- na iznos od 18,90 EUR od 05.02.2009. do isplate,

- na iznos od 21,85 EUR od 07.03.2009. do isplate,

- na iznos od 23,33 EUR od 08.04.2009. do isplate,

- na iznos od 19,81 EUR od 07.05.2009. do isplate,

- na iznos od 19,30 EUR od 05.06.2009. do isplate,

- na iznos od 14,82 EUR od 08.07.2009. do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR od 21.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR od 05.08.2009. do isplate,

- na iznos od 15,30 EUR od 05.09.2009. do isplate,

- na iznos od 13,09 EUR od 06.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od 06.11.2009. do isplate,

- na iznos od 15,88 EUR od 05.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,51 EUR od 06.01.2010. do isplate,

- na iznos od 24,19 EUR od 05.02.2010. do isplate,

- na iznos od 22,97 EUR od 05.03.2010. do isplate,

- na iznos od 30,85 EUR od 07.04.2010. do isplate,

- na iznos od 28,82 EUR od 06.05.2010. do isplate,

- na iznos od 32,78 EUR od 05.06.2010. do isplate,

- na iznos od 55,12 EUR od 07.07.2010. do isplate,

- na iznos od 50,03 EUR od 05.08.2010. do isplate,

- na iznos od 69,10 EUR od 07.09.2010. do isplate,

- na iznos od 59,04 EUR od 07.10.2010. do isplate,

- na iznos od 51,48 EUR od 06.11.2010. do isplate,

- na iznos od 74,48 EUR od 08.12.2010. do isplate,

- na iznos od 86,60 EUR od 06.01.2011. do isplate,

- na iznos od 76,53 EUR od 05.02.2011. do isplate,

- na iznos od 78,01 EUR od 05.03.2011. do isplate,

- na iznos od 70,78 EUR od 06.04.2011. do isplate,

- na iznos od 73,01 EUR od 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 97,59 EUR od 07.06.2011. do isplate,

- na iznos od 101,04 EUR od 06.07.2014. do isplate,

- na iznos od 128,25 EUR od 05.08.2011. do isplate,

- na iznos od 118,37 EUR od 06.09.2011. do isplate,

- na iznos od 102,98 EUR od 07.10.2011. do isplate,

- na iznos od 97,79 EUR od 05.11.2011. do isplate,

- na iznos od 96,19 EUR od 06.12.2011. do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 06.01.2012. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 07.02.2012. do isplate,

- na iznos od 107,55 EUR od 06.03.2012. do isplate,

- na iznos od 103,87 EUR od 06.04.2012. do isplate,

- na iznos od 105,37 EUR od 05.05.2012. do isplate,

- na iznos od 107,57 EUR od 06.06.2012. do isplate,

- na iznos od 105,19 EUR od 06.07.2012. do isplate,

- na iznos od 105,40 EUR od 04.08.2012. do isplate,

- na iznos od 103,21 EUR od 07.09.2012. do isplate,

- na iznos od 99,17 EUR od 06.10.2012. do isplate,

- na iznos od 104,10 EUR od 07.11.2012. do isplate,

- na iznos od 105,89 EUR od 07.12.2012. do isplate,

- na iznos od 105,17 EUR od 08.01.2013. do isplate,

- na iznos od 97,97 EUR od 08.02.2013. do isplate,

- na iznos od 102,96 EUR od 08.03.2013. do isplate,

- na iznos od 104,11 EUR od 09.04.2013. do isplate,

- na iznos od 101,86 EUR od 09.05.2013. do isplate,

- na iznos od 95,22 EUR od 08.06.2013. do isplate,

- na iznos od 91,10 EUR od 09.07.2013. do isplate,

- na iznos od 94,76 EUR od 08.08.2013. do isplate,

- na iznos od 97,27 EUR od 07.09.2013. do isplate,

- na iznos od 103,70 EUR od 08.10.2013. do isplate,

- na iznos od 100,16 EUR od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 101,75 EUR od 14.12.2013. do isplate,

- na iznos od 103,04 EUR od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 85,54 EUR od 13.02.2014. do isplate,

- na iznos od 87,64 EUR od 12.03.2014. do isplate,

- na iznos od 86,56 EUR od 12.04.2014. do isplate,

- na iznos od 84,46 EUR od 13.05.2014. do isplate,

- na iznos od 83,52 EUR od 12.06.2014. do isplate,

- na iznos od 83,93 EUR od 12.07.2014. do isplate,

- na iznos od 86,57 EUR od 12.08.2014. do isplate,

- na iznos od 89,27 EUR od 12.09.2014. do isplate,

- na iznos od 89,03 EUR od 11.10.2014. do isplate,

- na iznos od 90,38 EUR od 12.11.2014. do isplate,

- na iznos od 92,32 EUR od 12.12.2014. do isplate,

- na iznos od 91,53 EUR od 13.01.2015. do isplate,

- na iznos od 143,82 EUR od 11.02.2015. do isplate,

- na iznos od 135,98 EUR od 11.03.2015. do isplate,

- na iznos od 141,22 EUR od 11.04.2015. do isplate,

- na iznos od 136,14 EUR od 09.05.2015. do isplate,

- na iznos od 142,75 EUR od 10.06.2015. do isplate,

- na iznos od 140,48 EUR od 09.07.2015. do isplate,

- na iznos od 134,66 EUR od 08.08.2015. do isplate,

- na iznos od 124,26 EUR od 09.09.2015. do isplate,

- na iznos od 125,45 EUR od 10.10.2015. do isplate,

- na iznos od 124,59 EUR od 10.11.2015. do isplate,

- na iznos od 124,54 EUR od 11.12.2015. do isplate,

- na iznos od 127,70 EUR od 12.01.2016. do isplate,

- na iznos od 119,39 EUR od 26.02.2016. do isplate,

- na iznos od 124,31 EUR od 19.03.2016. do isplate

- na iznos od 118,18 EUR od 21.04.2016. do isplate,

- na iznos od 115,52 EUR od 14.05.2016. do isplate,

- na iznos od 113,10 EUR od 24.06.2016. do isplate,

- na iznos od 120,60 EUR od 20.07.2016. do isplate,

- na iznos od 119,48 EUR od 10.08.2016. do isplate,

- na iznos od 115,65 EUR od 08.10.2016. do isplate,

- na iznos od 120,22 EUR od 10.11.2016. do isplate,

- na iznos od 121,17 EUR od 10.01.2017. do isplate,

- na iznos od 123,70 EUR od 10.02.2017. do isplate,

- na iznos od 126,84 EUR od 10.03.2017. do isplate,

- na iznos od 125,70 EUR od 11.04.2017. do isplate,

- na iznos od 123,77 EUR od 27.04.2017. do isplate,

- na iznos od 123,27 EUR od 17.05.2017. do isplate,

- na iznos od 119,32 EUR od 10.06.2017. do isplate,

- na iznos od 114,86 EUR od 11.07.2017. do isplate,

- na iznos od 113,11 EUR od 10.08.2017. do isplate,

- na iznos od 99,01 EUR od 09.09.2017. do isplate,

- na iznos od 96,36 EUR od 10.10.2017. do isplate,

- na iznos od 100,86 EUR od 14.11.2017. do isplate,

- na iznos od 96,81 EUR od 10.12.2017. do isplate,

- na iznos od 96,91 EUR od 10.01.2018. do isplate,

- na iznos od 94,85 EUR od 11.01.2018. do isplate,

- na iznos od 92,70 EUR od 10.02.2018. do isplate,

- na iznos od 96,55 EUR od 10.03.2018. do isplate,

- na iznos od 89,17 EUR od 11.04.2018. do isplate,

- na iznos od 82,24 EUR od 10.05.2018. do isplate,

- na iznos od 94,61 EUR od 09.06.2018. do isplate,

- na iznos od 92,18 EUR od 10.07.2018. do isplate,

- na iznos od 91,98 EUR od 10.08.2018. do isplate,

- na iznos od 103,06 EUR od 08.09.2018. do isplate,

- na iznos od 102,07 EUR od 10.10.2018. do isplate,

- na iznos od 99,31 EUR od 10.11.2018. do isplate,

- na iznos od 100,53 EUR od 11.12.2018. do isplate,

- na iznos od 102,59 EUR od 09.01.2019. do isplate,

- na iznos od 99,09 EUR od 08.02.2019. do isplate,

- na iznos od 100,84 EUR od 08.03.2019. do isplate,

- na iznos od 105,92 EUR od 02.06.2019. do isplate,

- na iznos od 97,94 EUR od 10.07.2019. do isplate,

- na iznos od 105,07 EUR od 02.08.2019. do isplate,

- na iznos od 106,95 EUR od 02.09.2019. do isplate,

- na iznos od 107,83 EUR od 02.10.2019. do isplate,

- na iznos od 113,07 EUR od 02.11.2019. do isplate,

- na iznos od 115,23 EUR od 02.12.2019. do isplate,

- na iznos od 112,98 EUR od 02.01.2020. do isplate,

- na iznos od 112,36 EUR od 02.02.2020. do isplate,

- na iznos od 117,78 EUR od 02.03.2020. do isplate,

- na iznos od 122,63 EUR od 02.04.2020. do isplate,

- na iznos od 125,60 EUR od 02.04.2020. do isplate,

- na iznos od 135,38 EUR od 02.05.2020. do isplate,

- na iznos od 133,27 EUR od 02.06.2020. do isplate,

- na iznos od 129,56 EUR od 02.07.2020. do isplate,

- na iznos od 129,70 EUR od 02.08.2020. do isplate,

- na iznos od 122,54 EUR od 02.09.2020. do isplate,

- na iznos od 123,76 EUR od 02.10.2020. do isplate,

- na iznos od 124,04 EUR od 02.11.2020. do isplate,

- na iznos od 129,20 EUR od 02.12.2020. do isplate,

- na iznos od 123,73 EUR od 02.01.2021. do isplate,

- na iznos od 123,42 EUR od 02.02.2021. do isplate,

- na iznos od 125,51 EUR od 02.03.2021. do isplate,

- na iznos od 116,51 EUR od 02.04.2021. do isplate,

- na iznos od 118,19 EUR od 02.05.2021. do isplate,

- na iznos od 118,19 EUR od 02.06.2021. do isplate,

- na iznos od 117,04 EUR od 02.07.2021. do isplate,

- na iznos od 115,90 EUR od 11.08.2021. do isplate,

- na iznos od 123,30 EUR od 02.09.2021. do isplate,

- na iznos od 121,24 EUR od 02.10.2021. do isplate,

- na iznos od 120,15 EUR od 02.11.2021. do isplate,

- na iznos od 128,87 EUR od 02.12.2021. do isplate,

- na iznos od 136,31 EUR od 02.01.2022. do isplate,

- na iznos od 139,75 EUR od 02.01.2022. do isplate,

- na iznos od 136,93 EUR od 02.02.2022. do isplate,

- na iznos od 140,89 EUR od 02.03.2022. do isplate,

- na iznos od 144,85 EUR od 02.04.2022. do isplate,

- na iznos od 141,79 EUR od 02.05.2022. do isplate,

- na iznos od 145,11 EUR od 02.06.2022. do isplate,

- na iznos od 153,08 EUR od 02.07.2022. do isplate,

- na iznos od 163,43 EUR od 02.08.2022. do isplate,

- na iznos od 161,15 EUR od 02.09.2022. do isplate,

- na iznos od 170,29 EUR od 02.10.2022. do isplate,

- na iznos od 155,51 EUR od 02.11.2022. do isplate,

- na iznos od 160,58 EUR od 14.12.2022. do isplate,

- na iznos od 137,86 EUR od 03.01.2023. do isplate,

- na iznos od 145,24 EUR od 02.02.2023. do isplate,

- na iznos od 141,85 EUR od 02.03.2023. do isplate,

- na iznos od 142,69 EUR od 02.04.2023. do isplate,

- na iznos od 137,54 EUR od 02.05.2023. do isplate,

- na iznos od 132,95 EUR od 02.06.2023. do isplate,

- na iznos od 135,50 EUR od 02.07.2023. do isplate,

- na iznos od 128,76 EUR od 02.08.2023. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima u iznosu od 211,40 EUR, pa se odbija prigovor tuženika radi prebijanja ove tražbine s tražbinom tužitelja.

III Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da drugotužiteljici IN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.siječnja 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i podnesku od 18.travnja 2024. navode da su I tužitelj kao korisnik kredita i II tužiteljica kao sudužnik s prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Osijek dana 12.06.2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 5140030250-61000064261/2006, temeljem kojeg je tuženik I tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 87.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a I tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva. Nakon toga tužitelji su s tuženikom dana 20.08.2018. godine sklopili Aneks br.1. Ugovora kojim se provela promjena po Ugovoru od 12.06.2006. godine, na način da je u ugovorni odnos na mjesto korisnika kredita stupila II tužiteljica, a I tužitelj je stupio na mjesto sudužnika.

2. Tužitelji navode da prilikom sklapanja ugovora I tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, I tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. U predmetnom Ugovoru postojala su dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih I tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije mogao znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je I tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju nikada ne bi preuzeo takvu obavezu.

3.Nadalje navode da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2008., pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

4.Tužitelji ističu da je tuženik predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu I i II tužitelja kao potrošača, pa tužitelji imaju pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg su platili na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

5.Kako su tužitelji, zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, preplatili predmetni kredit to tužitelji, nakon što im je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju, u podnesku od 18. travnja 2024. predlažu da sud naloži tuženiku da drugotužiteljici isplati iznos od 17.615,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate te tužitelji postavljaju i eventualni tužbeni zahtjev pa predlažu da sud ukoliko nađe da prethodno istaknuti zahtjev nije osnovan, usvoji tužbeni zahtjev kojim će naložiti tuženiku da prvotužitelju ON isplati iznos od 9.956,42 EUR na ime više preplaćenih iznosa u razdoblju od 06. rujna 2006. do 10. kolovoza 2018., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta, a da drugotužiteljici isplati iznos od 7.658,72 EUR na ime više preplaćenih iznosa u razdoblju od 08. rujna 2018. do 03. kolovoza 2023., te da tužiteljima solidarno naknadi troškove postupka.

6.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelji su podneskom od 19. prosinca 2024.g. precizirali tužbeni zahtjev te prvim tužbenim zahtjevom predlažu da tuženik drugotužiteljici isplati iznos od 18.028,84 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta i da joj naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate te ostaju kod drugog (eventualnog) tužbenog zahtjeva, time da predlažu da sud ukoliko nađe da prvo postavljeni zahtjev nije osnovan, usvoji tužbeni zahtjev kojim će naložiti tuženiku da prvotužitelju ON isplati iznos od 10.446,43 EUR na ime više preplaćenih iznosa u razdoblju od 06. rujna 2006. do 10. kolovoza 2018., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog anuiteta, a da drugotužiteljici isplati iznos od 7.582,41 EUR na ime više preplaćenih iznosa u razdoblju od 08. rujna 2018. do 03. kolovoza 2023. te da tužiteljima solidarno naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

7.U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, istaknuo je prigovor zastare i osporava sve činjenične navode tužbe, te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i predlaže tužitelje u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška postupka.

8.Tuženik ističe da njegov pravni prednik ,Slavonska banka d.d., s kojom su tužitelji sklopili ugovor o kreditu, nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača,pa se prema mišljenju tuženika, tužitelji ne mogu pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF.

9.Tuženik smatra da tužitelji nemaju pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, te ističe da se tužitelji neosnovano pozivaju na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, a temeljem članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

10.Nadalje tuženik navodi da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu , jer apstraktno pozivanje na presude VTS RH o povredi kolektivnih prava potrošača ne može nadomjestiti činjenične navode tužbe o kojima sud treba odlučivati pravilnom primjenom materijalnog prava. Nadalje, tuženik smatra da su neosnovani navodi o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, jer su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu s obzirom da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u euru ili pak valutnom klauzulom u CHF, te je tužitelj donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF.

11.Tuženik smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.Tuženik još ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranja valutne klauzule u CHF, te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i protivi se tijeku zateznih kamata i predloženom provođenju financijskog vještačenja .Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, jer smatra da nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o njegovom zakašnjenju.

12. Tuženik je osporio tužiteljima status potrošača, a u podnesku od 16.svibnja 2024. tuženik je, ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, tzv. negativnih razlika (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) u iznosu od 211,40 eura.

13.U toku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 5140030250- 61000064261/2006 sklopljen između Slavonske banke d.d. kao kreditora te ON kao korisnika kredita, NN kao sudužnika i VN kao založnog dužnika sklopljen 12.06.2006., Aneks broj 1

Ugovora o kreditu 5140030250-61000064261/2006 sklopljen 20.08.2018., povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, otplatni plan, pregled prometa po kreditu, specifikaciju uplata, saslušani su tužitelji i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

14.Tužbeni zahtjev pod I preciziran podneskom od 19. prosinca 2024. u cijelosti je osnovan.

15.Sud je na pripremnom ročištu 03. rujna 2024. odbio prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda budući je tužba u ovom predmetu podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji je stvarno i mjesno nadležan jer je sjedište tuženika u Zagrebu, a predmet je ovome sudu ustupljen temeljem čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2023.

16.Nesporna je činjenica da su prvotužitelj kao korisnik kredita i drugotužiteljica kao sudužnik sklopili sa Slavonskom bankom d.d. Osijek dana 12.06.2006. Ugovor o kreditu broj 5140030250-61000064261/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor) temeljem kojeg je Slavonska banka d.d. prvotužitelju kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 87.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a prvotužitelj se obvezao banci iznos kredita vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim ugovorom određena kao promjenjiva te da u čl. 2. ugovoreno da je odobren stambeni kredit za adaptaciju.

17.Isto tako, nije sporno da je 20.08.2018. sklopljen Aneks broj 1 navedenog Ugovora kojim se provela promjena u Ugovoru na način da je na mjesto korisnika kredita stupila drugotužiteljica IN (koja je bila sudužnik u Ugovoru o kreditu), dok je prvotužitelj ON stupio na mjesto sudužnika (on je bio dužnik u Ugovoru o kreditu), a na mjestu davatelja kredita umjesto Slavonske banke d.d. Osijek stupio je tuženik.

18.Neosnovan je prigovor tuženika da se utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača ne odnose na ugovore koje je sklapao prednik tuženika Slavonska banka d.d., jer da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena presudom po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača i da se tužitelji ne mogu pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda.

19.Naime, uvidom u priloženi izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je ugovorom o pripajanju od 18.06.2008. Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe – Adria – bank), slijedom čega je Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku prije pokretanja postupka za zaštitu potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/2012, u kojem je tužba podnesena dana 04.04.2012.

20.Prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024 118/03 – dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Stoga se odluka o kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe – Adria – bank d.d., kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. odnosi i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d.

21.Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, a tako i u odluci Rev 559/2024-2 od 10.06.2025.

22.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su oni kao bračni drugovi 2006. trebali kredit za izgradnju obiteljske kuće te su se kod prednika tuženika Slavonska banka d.d. raspitivali za kredit i rečeno im je da s obzirom da im treba veliki iznos, da mogu dobiti samo kredit s valutnom klauzulom u CHF, a da im je to i najbolji kredit, jer je švicarski franak najstabilnija valuta. Kako nisu mogli dobiti nikakav drugi kredit, prihvatili su kredit s valutnom klauzulom u CHF i vjerovali su djelatnicima banke da je taj tečaj najstabilniji i najsigurniji.Nitko im u banci nije rekao da bi tečaj CHF mogao nešto jače rasti te im isto tako nije rečeno da HNB ne štiti tečaj CHF u odnosu na kune kao što to štiti za euro.

23.Nadalje, utvrđeno je da tužitelji s djelatnicima banke nisu mogli pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, već im je pružen na potpis gotov tekst ugovora koji su oni potpisali.

24.Tužitelji su zajedno otplaćivali kredit do 2014.g., kada je prestala njihova bračna zajednica, a nakon toga kredit je nastavila otplaćivati drugotužiteljica sama, zbog čega su oni 2018. s tuženikom sklopili aneks ugovora prema kojem je drugotužiteljica postala dužnik, a prvotužitelj sudužnik te drugotužiteljica kredit i dalje otplaćuje.

25.Navedenu kuću gradili su za svoje privatne potrebe i u njoj su zajedno živjeli do 2014. kad se prvotužitelj odselio, a od onda u kući živi drugotužiteljica.

26.Prvotužitelj ON u iskazu je izričito naveo da su se on i drugotužiteljica dogovorili da se isplata preplaćenih iznosa po predmetnom ugovoru o kreditu zbog valutne klauzule izvrši drugotužiteljici, a oni će taj novčani iznos nakon toga podijeliti, jer je isti njihova bračna stečevina, te je prvotužitelj bio suglasan da ukoliko sud usvoji precizirani tužbeni zahtjev prema podnesku od 19.12.2024. da se isplata iznosa od 18.028,84 EUR u cijelosti izvrši drugotužiteljici, sa čime je i drugotužiteljica bila suglasna.

27.Sud je prihvatio životne, logične i međusobno suglasne iskaze tužitelja da s djelatnikom banke nisu pregovarali o odredbama ugovora, budući se radilo o tipskom ugovoru, i da im nisu objašnjene opasnosti i posljedice valutne klauzule u CHF, a tuženik ničim nije doveo u sumnju njihov iskaz, te sud isto tako vjeruje tužiteljima da su oni sredstva kredita iskoristili za izgradnju obiteljske kuće za vlastite potrebe, jer je i u ugovoru o kreditu navedeno da se radi o stambenom kreditu .

28.Stoga se radilo o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06., 47/07., 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su sredstva kredita iskorištena za izgradnju obiteljske kuće u kojoj su zajedno živjeli do prestanka bračne zajednice, a koja kuća je sada prema njihovom dogovoru vlasništvo tužiteljice koja i dalje otplaćuje predmetni kredit, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013.

29.Neosnovani su navodi tuženika da tužitelji nemaju pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer kao prvo tužitelji nisu ni postavili deklaratorni tužbeni zahtjev, a kao drugo pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi prethodno je pitanje za odlučivanje o zahtjevu za vraćanje iznosa koje su tužitelji preplatili temeljem ništetnih odredbi ugovora, a uz to, prema odredbi čl. 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 – dalje ZOO), na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka.

30.Nadalje, u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik ( koji se tada zvao Hypo Alpe – Adria – bank d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu,a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

31.Kao što je već naprijed navedeno, ova presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi se i na predmetni ugovor , iako Slavonska banka d.d. nije bila stranka u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer je prije podnošenja tužbe u tom predmetu bila pripojena tuženiku, a predmetni ugovor sklopljen je u vremenskom periodu koje je obuhvaćeno presudom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te je preuzimanjem Slavonske banke d.d. tuženik uz njezinu imovinu , preuzeo i sve njene obveze.

32.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača , te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

33.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01.lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama, Zakona o zaštiti potrošača,te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

34.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima.

35.Dakle, tužitelji imaju pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje su platili na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju kreditora i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

36.Uz to i prema mišljenju ovog suda odredbe predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 12.lipnja 2006.g.,ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

37.Naime, nije sporno da je prednik tuženika sklopio s tužiteljima standardni ugovor o kreditu, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru Slavonske banke d.d. , koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli.Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je Slavonska banka d.d. sklapala s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je iz iskaza tužitelja koji navode da su im u banci ponudili samo ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF , da oni s djelatnicima banke nisu pregovarali, već im je ponuđen gotov tekst ugovora, te je iz iskaza tužitelja utvrđeno da ih nitko u banci nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF u odnosu na kunu izvan nekih uobičajenih granica.

38.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja utvrdio da su ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak tužiteljima kao prosječnim potrošačima nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužitelje kao korisnike kredita i potrošače o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valu tnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne navedene odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

39.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

40.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetn ih odredbi nedvojbeno je na štetu tužitelja kao potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

41.Prema mišljenju ovog suda, tužitelji u konkretnom slučaju nisu bili informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

42.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužitelje kao prosječne klijente banke nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer im nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

43.Budući su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelji imaju pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje su platili na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan isplate kredita bio jedini tečaj koji je tužiteljima bio poznat.

44.Temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik, dužan tužiteljima vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

45.U konkretnom slučaju, tužitelji su kao dužnik i sudužnik predmetnog ugovora o kreditu solidarni vjerovnici te u skladu sa čl. 55. st. 1. ZOO -a svaki od njih ima pravo zahtjevati od tuženika kao dužnika ispunjenje cijele obveze te kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema drugome.

46.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje su tužitelji preplatili zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate ( korištenja kredita) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da ako se promatraju samo iznosi koje su tužitelji više platili, tada razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (01.08.2006.) do dana dospijeća posljednje obveze evidentirane u prometu po kreditu priloženom u spisu (01.08.2023.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno 18.028,84 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "k" tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika).

47.Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (01.08.2006.) do dana dospijeća posljednje obveze evidentirane u prometu po kreditu priloženom u spisu (01.08.2023.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno 17.817,17 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "k" tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika).

48.Tužitelji nisu imali primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je zbog velike količine istovrsno zaprimljenih predmeta molio produljenje roka za očitovanje na daljnjih 60 dana te mu je sud rješenjem od 07.03.2025. produljio rok za očitovanje na nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. za daljnjih 45 dana, a tuženik je podnesak kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka dostavio sudu tek 21.11.2025., odnosno 6 mjeseci nakon proteka roka iz rješenja od 07.03.2025.g. i manje od 8 dana prije ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 27.11.2025., pa sud u skladu sa čl. 299.a st. 4. ZPP-a nije uzeo u obzir očitovanje tuženika koje nije podneseno u skladu sa čl. 299.a st. 3. ZPP-a.

49.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti izrađen od strane stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, te je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda, a isti je jasan, logičan i detaljno obrazložen.

50.Prigovor zastare nije osnovan.

51.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valu tnu klauzulu postala pravomoćna, a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 14.lipnja 2023.

52.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 14. lipnja2023. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari.

53.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 18.028,84 EUR, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan drugotužiteljici, kao solidarnom vjerovniku, u skladu s izjavama prvo i drugotužitelja datim na ročištu 27.studenog 2025.godine, isplatiti ovaj iznos zajedno s kamatom, koja u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude.

54.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

55.Odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g.na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

56.Kako je sud usvojio prvi postavljeni tužbeni zahtjev, to u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a nije odlučivao o eventualnom, odnosno podrednom ( drugom) tužbenom zahtjevu.

57.Neosnovan je prigovor tuženika radi prebijanja, jer po stavu ovog suda ne postoji njegova tražbina prema tužiteljima vezano za ništetnost predmetne ugovorne odredbe.

58.Naime , odlučna je činjenica da je u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti ugovorne odredbe, (temeljem čega tužitelj kao potrošač ostvaruje pravo na vraćanje onog što je tuženik kao banka odnosno trgovac primio temeljem te ništetne odredbe), ponašanje samog tuženika koji je postupajući protivno zakonu, ostvario nepripadnu korist.

59.U takvoj situaciji, tužitelji kao potrošači, pa i u razdoblju kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od početno ugovorenog tečaja, nisu ništa stekli od tuženika , pa da bi on kao nesavjesni stjecatelj, mogao na tome temeljiti neku svoju tražbinu prema tužiteljima. Takva eventualna tražbina tuženika ne bi bila osnovana jer se ne radi o iznosima koje su tužitelji primili od tuženika na temelju ništetne odredbe ugovora , da bi mu ih temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a bili dužni vratiti.

60.Nadalje, stavak 2.citiranog čl.323.ZOO-a propisuje kako ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovorna svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U tom smislu tuženik, na čijoj je strani razlog krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja, odnosno ovdje tražiti da se potraživanje tužitelja umanji prijebojem.

61.Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci pod II i utvrditi da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima u iznosu od 211,40 eura i odbiti prigovor tuženika radi prebijanja ove tražbine s tražbinom tužitelja.

62.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, budući su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom.

63.Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužiteljima prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) i njihovim troškovnikom odmjereno 200,00 eura, koji iznos im je prema Tbr. 9. t. 1. OT-e odmjeren i za zastupanja na ročištu 03.09.2024.

64.Za sastav jednog podneska od 18.04.2024. tužiteljima je prema Tbr. 8. t. 1. OT-e odmjereno 500,00 EUR, koji iznos im je prema Tbr. 8. t. 1. OT-e odmjeren i za sastav podnesaka 20.05.2024. i 19.12.2024. te u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-e i za zastupanje na ročištu 27.11.2025. te su troškovi zastupanja 2.400,00 EUR koji iznos je u skladu s Tbr. 40. t. 1. OT-e uvećan za 10% pa su troškovi zastupanja 2.640,00 EUR, na koji iznos je priznat PDV u iznosu od 660,00 EUR. Tužiteljima je na ime plaćenog predujma za financijsko vještačenje priznato 450,00 EUR te su troškovi drugotužiteljici kao solidarnom vjerovniku dosuđeni u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR.

65.Tužiteljima nije priznat trošak sastava drugog podneska od 18.04.2024. jer je sadržaj istog mogao biti iznijet i u prvom podnesku od 18.04.2024. za sastav kojeg podneska je tužiteljima trošak priznat.

66.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

67.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 08. siječnja 2026.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika