Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-43/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Cvrković i partneri d.o.o. u Vukovaru, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi ništetnosti i isplate radi preplate po valutnoj klauzuli, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 198-50-214764 zaključenog 20.2.2008. između tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Volksbank d.d. (sada Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217), kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna jednostranu odlukom tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju FĆ isplati novčani iznos od 1.562,55 EUR (tisućupetstošezdesetdvaeurapedesetpetcenti) sa zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, i to:

- 2,87 € od 10.10.2009. do isplate,

- 2,87 € od 11.11.2009. do isplate,

- 2,87 € od 11.12.2009. do isplate,

- 2,87 € od 13.02.2020. do isplate,

- 2,87 € od 12.02.2020. do isplate,

- 2,87 € od 12.03.2020. do isplate,

- 2,87 € od 10.04.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.05.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.06.2020. do isplate,

- 2,87 € od 10.07.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.08.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.09.2020. do isplate,

- 2,87 € od 13.10.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.11.2020. do isplate,

- 2,87 € od 11.12.2020. do isplate,

- 1.519,45 € od 21.12.2010. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 198-50-214764 zaključenog 20.2.2008., između tužitelja FĆ i prednika tuženika Volksbank d.d. (sada Hrvatska poštanska banka d.d.), kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju FĆ na ime razlike tečaja isplati novčani iznos od 2.563,50 EUR (dvijetisućepetstošezdesettri eurapedesetcenti) sa zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, i to:

- 171,37 € od 11.04.2008. do isplate,

- 3,61 € od 11.11.2008. do isplate,

- 3,61 € od 13.12.2008. do isplate,

- 3,61 € od 10.01.2009. do isplate,

- 3,61 € od 14.02.2009. do isplate,

- 3,61 € od 13.03.2009. do isplate,

- 3,61 € od 11.04.2009. do isplate,

- 3,61 € od 12.05.2009. do isplate,

- 3,61 € od 11.06.2009. do isplate,

- 3,61 € od 14.07.2009. do isplate,

- 3,61 € od 12.08.2009. do isplate,

- 3,61 € od 11.09.2009. do isplate,

- 0,74 € od 10.10.2009. do isplate,

- 0,74 € od 11.11.2009. do isplate,

- 0,74 € od 11.12.2009. do isplate,

- 0,74 € od 13.01.2010. do isplate,

- 0,74 € od 12.02.2010. do isplate,

- 0,74 € od 12.03.2010. do isplate,

- 0,74 € od 10.04.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.05.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.06.2010. do isplate,

- 0,74 € od 10.07.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.08.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.09.2010. do isplate,

- 0,74 € od 13.10.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.11.2010. do isplate,

- 0,74 € od 11.12.2010. do isplate,

- 2.341,32 € od 20.12.2010. do isplate, u roku od 15 dana

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju FĆ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.551,54 eura EUR (tisućupetsto pedesetjedaneuroipedesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Djelomično se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 252,68 EUR (dvjestopedesetdvaeuraišezdesetosamcenti) zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je s tuženikom 20.2.2008. sklopio ugovor o kreditu broj: 214764, te je navedenim ugovorom i to u članku 1. određeno: „Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu CHF 16.466,92 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize vežećem na dan isplate.“. Navedenim ugovorom i to u članku 2.1. određeno je „Redovna kamata: 6,10% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ Navedenim ugovorom i to u članku 4. određeno je „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“. Navedenim ugovorom i to u članku 8. određeno je „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 273,68 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća...“. Ugovarajući odredbu promjenjive kamatne stope u Ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenja odluku o visini kamatne stope iz ugovora. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovaj način, prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika, s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit, s druge strane, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatram navedenu odredbu ništetnom. Stranke su prema članku 2. Ugovora ugovorile promjenjivost kamatne stope, međutim, nisu ugovorile metodu kojom se kamate obračunavaju tijekom obračunskog razdoblja. Obračun kamate uz primjenu komforne metode povoljniji je za tužitelja od obračuna kamate uz primjenu relativnog kamatnjaka, koju je primijenila tužena. Kako među strankama nije ugovorena metoda obračuna ugovornih kamata, niti je zakonom propisana, tužitelj tvrdi da se radi o spornom ugovornom odnosu na koji treba primijeniti odredbe članka 320. ZOO-a primjenjujući načelo pravičnosti, te uzimajući u obzir da je tužena pripremila ugovor na unaprijed pripremljenom i odštampanom obrascu. Tužitelj ukazuje da među strankama uopće nije bilo pregovora o načinu obračuna kamata. Nadalje navodi da je odredba članka 2. Prema kojoj su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva I vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru, protivno članku 388 ZOO-a kojom je propisano da odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju, smatra kao da nije ni ugovoreno. Tužitelj smatra da se ugovorena visina kamatne stope, koja je određena na dan sklapanja ugovora, ima primijeniti na cjelokupni rok trajanja ugovornog odnosa stranaka, sve do isplate. Ugovarajući odredbu valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik kao kreditor ima mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenja visinu novčane naknade koju korisnik kredita ima za isplatiti na ime anuiteta kredita. Ovakva ugovorna odredba bila je obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita. Na ovaj način, prebacujući rizik promjene tečaja na korisnika, tuženik je kao kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega smatram navedenu odredbu ništetnom. Na ovaj način, tuženik kao kreditor je iskoristio nestručnost i neznanje tužitelja namećući mu ništetnu odredbu. U ovom postupku traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Uslijed ništetne odredbe ugovora kojim je kredit tužitelja vezao za valutnu klauzulu u CHF-u, a sama ništetnost je već prethodno utvrđena pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., tužitelj je preplatio dio iznosa kredita te u ovom postupku traži razliku između pojedinačno određenih iznosa anuiteta kredita koje je stvarno platio i iznosa koji je trebao platiti da ugovor nije bio s valutnom klauzulom. Prije podnošenja ove tužbe obratio se tuženiku sa zahtjevom za obračun i isplatu preplaćenog dijela, međutim, tuženik nije njegov zahtjev prihvatio.

2. Tuženik u ovome postupku nije dostavio odgovor na tužbu.

3. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu, sukladno članku 186.b stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. – dalje u tekstu: ZPP), pa je ovaj sud, radi odluke o tužbenom zahtjevu donio i rješenje broj P-43/2022-5 od 2. lipnja 2025., te je tužitelj, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, svojim podneskom od 6. srpnja 2025. postavio tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to u zahtjeve tužitelja od 20. studenog 2021. (stranica 9 spisa i stranica 10 spisa), ugovor o kreditu (stranice 11-17 spisa), potvrdu od 22.12.2020. (stranica 18 spisa), dopis Volksbank d.d. od 14.12.2010. (stranica 19 spisa), osobna iskaznica tužitelja (stranica 20 spisa), nalog za uplatu (stranica 21 spisa), izjava o zapljeni plaće (stranice 22 spisa), izračun prijevremene otplate kredita (stranice 23-24 spisa), otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope za kredit (stranice 25-27 spisa), prometna kartica po kreditu (stranice 44-47 spisa), otplatna kartica po kreditu (stranice 48-49 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku ZĆ, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 20. lipnja 2025. je pročitan (stranice 53-64 spisa). Saslušani su vještak ZĆ, dipl.oec. i tužitelj FĆ.

5. Saslušan na raspravi, tužitelj FĆ iskazao je kako je on 2008. godine kod pravnog prednika tuženika sklopio ugovor o kreditu a budući da mu je trebao osobni automobil za osobne potrebe odnosno kao obiteljski auto, a prednika tuženika odabrao je način da su ga kod njega uputili iz AK, da je tada to bio najpovoljniji kredit, a i prije toga se raspitao, pa kako su ga iz AK uputili kod prednika tuženika zato je i odlučio podići ugovor o kreditu kod prednika tuženika. Nadalje iskazuje da koliko se sjeća bio je samo jednom u prostorijama prednika tuženika i to kada je donosio potrebnu dokumentaciju za sklapanje ugovora o kreditu i kada su mu samo u banci rekli da je to najbrži i najpovoljniji kredit ali mu više ništa drugo nisu objasnili, te su potom zaposlenici prednika tuženika, odnosno kreditni savjetnik uputio da misli sutra dan ode u prostorije javnog bilježnika gdje je prvi puta vidio kod javnog bilježnika hrpu papira zajedno sa predmetnim ugovorom o kreditu koji je uz svu drugu dokumentaciju bio unaprijed sastavljen i on je isti čitao potom u cijelosti, misli da ga je razumio a javni bilježnik mu ništa nije čitao odnosno objasnio već ga je samo pitao „kupuje li auto“. Njemu je bilo bitno da mu se rata uklapa u njegova mjesečna novčana primanja pa je potom i taj ugovor potpisao.

6. Iz zahtjeva tužitelja od 20. studenog 2021. (stranica 9 spisa i stranica 10 spisa) proizlazi kako je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za dostavu podataka, prvi otplatni plan, sve obavijesti, sve otplatne planove, pregled uplata i eventualne dodatke ugovora o kreditu. Također je tužitelj i podnio tuženiku zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi.

7. Iz ugovora o kreditu (stranice 11-17 spisa) proizlazi kako je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 16.466,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, uz kamatu od 6,10 %, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a radi kupnje vozila i to na rok otplate od 72 mjeseca.

8. Iz potvrde od 22.12.2020. (stranica 18 spisa) proizlazi kako tuženik potvrđuje da je kredit broj 214764 otplaćen u cijelosti i da prednik tuženika nema više potraživanja prema predmetnom kreditu.

9. Iz dopisa Volksbank d.d. od 14.12.2010. (stranica 19 spisa) proizlazi kako je na dan 14. prosinca 2010. ukupno dugovanje po kreditu broj 214764 iznosi 63.074,50 kuna.

10. Iz osobne iskaznice tužitelja (stranica 20 spisa) proizlazi kako je prebivalište tužitelja u [adresa] (sada [adresa]).

11. Iz naloga za uplatu (stranica 21 spisa) proizlazi kako je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 1.560,17 kuna po kreditu broj 214764.

12. Iz izjave o zapljeni plaće (stranice 22 spisa) proizlazi kako je tužitelj dopustio da mu sa njegovih stalnih novčanih primanja, plaće, isplaćuje mjesečno iznos od 273,68 CHF u 72 anuiteta na račun prednika tuženika.

13. Iz izračuna prijevremene otplate kredita (stranice 23-24 spisa) proizlazi kako na dan 20.12.2010. je potrebno na ime prijevremene otplate kredita uplatiti iznos od 61.560,17 kuna.

14. Iz otplatne tablice za izračun efektivne kamatne stope za kredit (stranice 25-27 spisa) proizlazi način otplate kredita na dan plasmana kredita u otplatni anuitet od 1.236,79 CHF.

15. Iz prometne kartice po kreditu (stranice 44-47 spisa) proizlazi kako je tužitelj otplaćivao predmetni kredit, kao i da je isti zatvorio prijevremenom otplatom 20. prosinca 2010.

16. Iz otplatne kartice po kreditu (stranice 48-49 spisa) proizlazi koliki je anuitet iznosio za vrijeme otplate kredita, te sve njegove promjene.

17. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenje po vještaku ZĆ, dipl.oec. od 20. lipnja 2025. (stranice 53-64 spisa) proizlazi kako je preplata svakomjesečnih rata kredita nastalih radi povećanja tečaja CHF u odnosu na početi tečaj prema kojem je kredit isplaćen iznosi 2.563,50 eur, kao i radi promjene kamatnih stopa iznosi 1.562,55 eura, odnosno sveukupno 4.126,05 eura, i to u razdoblju od početka otplate kredita do otplate istog.

18. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

19. Saslušan na raspravi održanoj kod ovog suda 26. studenog 2025., vještak financijsko-knjigovodstvene struke ZĆ, dipl.oec. iskaza je kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2025., te nije imao ništa drugo za dodati.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

21. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 214764, sklopljenog 20.2.2008.

22. Radi odluke o tužbenom zahtjevu i utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 214764, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, sud je proveo predmetni postupak.

23. Tako je kao nesporno utvrđeno da su tužitelj i tuženik 20.2.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 214764, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 16.466,92, a da je ugovorena redovna kamata 6,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Također je utvrđeno da je u međuvremenu uslijed statusnih promjena Volksbank d.d. pripojena Sberbank d.d. te da je Sberbank d.d. uslijed daljnjih statusnih promjena postala Nova hrvatska banka d.d., koja je u konačnici pripojena tuženiku.

24. Nadalje je utvrđeno kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

24.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. -dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje u tekstu: ZOO),

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

24.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

24.3. Naime, odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

24.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

24.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

24.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

25. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

25.1. Međutim tuženik je u ovome postupku bio pasivan, pa tako nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitao, ali nije te struke te ga nije baš mogao pratiti. Nije razumio da bi mu rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumio da diže kredit u CHF. Nisu ga u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač, odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavješten o parametrima promjene kamatne stope.

25.2. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

25.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.

25.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 20.2.2008., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

26. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

27. Stoga su sva utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. primjenjiva i na konkretan ugovorni odnos između tužitelja i tuženika.

28. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u dijelu članka 1. i članku 2. Ugovora o kreditu nepoštene jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo.

29. S obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, te ugovorne odredbe su temeljem odredbe članka 87. stavka 1. ZZP ništetne, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i III. izreke ove presude.

30. Tužitelj tužbom traži povrat više plaćenog iznosa tuženiku zbog ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

31. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i redovna kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

32. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

33. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja u iznosu od 2.563,50 EUR-a, a po osnovi ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 1.562,55 EUR, sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. i IV. izreke ove presude.

34. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

35. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

36. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

37. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastav obrazloženog podneska od 7.7.2025. u visini od 100 bodova (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje, te postavio tužbeni zahtjev) sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 2.6.2025. i 26.11.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i za pristup ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova, a što ukupno iznosi 450 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 1.125,00 eura. Tužitelju je priznat trošak za predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, te za pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura, a što ukupno iznosi 1.551,54 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 8. siječnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci V. izreke ove presude.

38. Tužitelj je djelomično odbijen za zatraženi parnični trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eura, budući da isti nije potreban za vođenje ove parnice sukladno članku 155. ZPP-a. Također valja napomenuti kako se prijedlog za mirno rješenje spora priznaje u situacijama kada on (prijedlog) predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, a što nije slučaj kod podnošenja tužbe u ovom predmetu (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Dubrovniku u predmetu broj Gž- 776/2021-2 od 30. studenog 2022.). Također je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova preporučene pošiljke u iznosu od 2,68 eura, budući da navedeni trošak nije niti dokazan da je postojao u ovome postupku, a također valja reći kako tužitelj je sve u ovome postupku dostavljao putem e-komunikacije, pa stoga niti nije nastao navedeni trošak za tužitelja. Slijedom iznijetoga valjalo je djelomično odbiti tužitelja za trošak u ukupnom iznosu od 252,68 eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja do isplate, te odlučiti kao pod točkom VI. izreke ove presude.

39. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 8. siječnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku