U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠM, zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i 7. članka 250. stavak 1. i 13., članka 282. stavak 1. i 9. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave primorsko-goranske Postaje prometne policije Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Riijeci, broj: Pp-3438/2025-5 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave primorsko-goranske Postaje prometne policije Rijeka i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik DM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka članka 238. stavak 1. i 7. članka 250. stavak 1. i 13., članka 282. stavak 1. i 9. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.990,00 (dvijetisućedevetstodevedeset) eura. U izrečene novčanu kaznu uračunato je vrijeme od 2 (dva) dana kada je okrivljenik bio privremeno zadržan, što se izjednačava sa 79,64 eura te mu je preostalo za platiti 2.910,36 (dvijetisućedevetstodeseteuraitridesetšestcenti) eura. Okrivljeniku je odobrena obročna otplata kazne kroz 6 jednakih mjesečnih obroka.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Okrivljeniku je izrečena i zaštitnamjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 81,24 (osamdesetjedaneuraoidvadesetčetiricenta) eura.
5. Pobijanom presudom je određeno da se privremeno oduzeto osobno vozilo marke Audi reg. oznake i broja [registarska oznaka], sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom, vraćaju okrivljeniku, kao vlasniku vozila.
6. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog toga što okrivljeniku nije izrečeno predloženo oduzimanje predmeta, motornog vozila kojim je počinio prekršaj, s obzirom da je isti višestruki počinitelj prometnih prekršaja, a koju činjenicu kao otegotnu okolnost prvostupanjski sud nije cijenio. Okrivljenik je uporan u činjenju prometnih prekršaja, a dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na okrivljenika jer i nadalje čini iste prekršaje pa smatraju nužnim oduzeti motorno vozilo.
7. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Žalba je neosnovana.
8. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Audi reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo okrivljenika. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik za prekršaje iz članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjavan 2 puta, kada su mu izricane novčane kazne i to u zakonom propisanom minimumu. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, doduše u preblagom iznosu, na što žalitelj ne ukazuje, te zaštitnu mjeru u dužem trajanju, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istim sankcijama djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. Tek nakon što sud iscrpi zakonske mogućnosti izricanja strožih kazni (zatvora i dužih zaštitnih mjera) oduzimanje vozila i zadiranje u privanto vlasništvo biti će opravdano. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
10. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
