REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-981/2020-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Karlovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Mislava Karlovca, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Davora Bubalo, odvjetnika, dana 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužiteljici ŽU plati iznos od 5.598,35 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 3.413,55 eur od 9. ožujka 2020.,

- 160,00 eur od 8. siječnja 2026.,

- 574,66 eur od 14. prosinca 2018.,

- 574,66 eur od 14. siječnja 2019.,

- 574,66 eur od 14. veljače 2019.,

- 17,69 eur od 12. veljače 2019.,

- 17,69 eur od 26. veljače 2019. te na iznos od

- 265,44 eur od 25. travnja 2020., sve do isplate, te da joj na iznos od 701,44 eur plati zatezne kamate od 9. ožujka 2020. do 27. travnja 2020., a na iznos od 10.617,82 eur zatezne kamate od 9. ožujka 2020. do 30. studenoga 2022. kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.213,93 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 1.382,30 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 160,00 eur počev od 9. ožujka 2020. do 7. siječnja 2026. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.617,82 eur od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

Tužba je povučena za isplatu ukupnog iznosa od 32.815,62 eur s osnova neimovinske štete i imovinske štete te u cijelosti s osnova trajne tuđe pomoći i njege.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.11.2018. nastradala kao pješak krećući se pješačkim prijelazom na raskrižju Barčićeve i Biankinijeve ulice u Zagrebu kada ju je stražnjom stranom udarilo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je vožnjom unazad upravljao JU pa kako je navedeno vozilo bilo osigurano kod tuženika, a ona je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, to u tužbi potražuje za pretrpljene fizičke bolove iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 160.000,00 kn te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 22.000,00 kn, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 23.000,00 kn, a za uništenu odjeću iznos od 1.200,00 kn što ukupno iznosi 233.200,00 kn, ali kako joj je tuženik prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 24.255,00 kn, to po ovim osnovima potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 208.945,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9.3.2020. do isplate. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da zbog zadobivenih ozljeda trpi i imovinsku štetu u vidu trajnog povećanja potrebe za tuđom pomoći i njegom koja joj je potrebna od 14.1.2020. pa po tom osnovu potražuje iznos od 2.250,00 kn mjesečno zajedno sa zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Osim toga, tužiteljica navodi da je pretrpjela imovinsku štetu vezano uz medicinsku skrb i njegu te troškove liječenja pa po tom osnovu potražuje isplatu ukupnog iznosa od 22.900,00 kn navodeći da je:

- u razdoblju od 14.12.2018. do 13.3.2019. radi medicinske skrbi i njege povodom predmetnog ozljeđivanja bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" za što je ukupno imala trošak od 19.500,00 kn,

- da je za usluge pratnje radi pregleda liječnika povodom predmetnog ozljeđivanja na dan 12.2.2019. imala trošak u iznosu od 200,00 kn, a na dan 26.2.2019. trošak u iznosu od 200,00 kn te

- da je za kupnju rabljenog specijalnog bolesničkog kreveta sa madracem i povišenjem za WC potrebnog radi predmetnog ozljeđivanja imala trošak u iznosu od 3.000,00 kn.

Na navedene iznose potražuje zatezne kamate od dana nastanka svakog pojedinog troška do isplate. Tužiteljica potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U podnesku od 27.5.2020. (stranica 46-49) tužiteljica navodi da joj je tuženik dana 28.4.2020. isplatio daljnji iznos od 5.285,00 kn pa je za taj iznos snizila tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i uništenu odjeću tako da po tim osnovima potražuje isplatu iznosa od 203.660,00 kn s time da na isplaćeni iznos od 5.285,00 kn potražuje zatezne kamate od 9.3.2020. do 28.4.2020. pa kako je time tužba djelomično povučena za isplatu iznosa od 701,44 eur (5.285,00 kn), čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

3. U podnesku od 18.6.2020. (stranica 65-68) tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete tako da za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 13.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 211.500,00 kn te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 35.500,00 kn što zajedno sa imovinskom štetom za tuđu pomoć i njegu te za uništenu odjeću iznosi 301.200,00 kn pa kada se od toga iznosa oduzmu već isplaćeni iznosi od 24.255,00 kn te od 5.285,00 kn, tada se dobiva iznos od zatraženih 271.660,00 kn. Iako se je tuženik na ročištu 1.10.2020. (stranica 75) protivio ovakvoj preinaci tužbe, sud je istu dopustio rješenjem od 1.10.2020. (stranica 75) temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) jer sud takvu preinaku tužbe, koju je tužitelj učinio do zaključenja prethodnog postupka, smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. U podnesku od 13.4.2023. (stranica 397-409) tužiteljica navodi da joj je tuženik dana 30.11.2022. isplatio daljnji iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eur pa je za taj iznos snizila tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i uništenu odjeću tako da po tim osnovima potražuje isplatu iznosa od 191.660,00 kn/25.437,66 eur s time da na isplaćeni iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eur potražuje zatezne kamate od 9.3.2020. do 31.12.2022. pa kako je time tužba djelomično povučena za isplatu iznosa od 10.617,82 eur, čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

5. U podnesku od 17.10.2025. (stranica 482-508) tužiteljica je nakon provedenog liječničkog vještačenja ponovno snizila tužbeni zahtjev tako što potražuje za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.500,00 eur, za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 eur, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 11.500,00 eur te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 1.000,00 eur, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 2.334,30 eur, a za uništenu odjeću iznos od 160,00 eur što ukupno iznosi 19.494,30 eur, ali kako joj je tuženik po ovim osnovima već isplatio ukupno 14.538,45 eur, to potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 4.955,85 eur zajedno sa zateznom kamatom od 9.3.2020. do isplate pa kako je time tužba djelomično povučena za isplatu iznosa od 20.481,81 eur, čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

6. Konačno, tužiteljica je na ročištu 27.10.2025. (stranica 509-511) u cijelosti povukla zahtjev s osnova trajne tuđe pomoći i njege, dok je s osnova imovinske štete vezano uz medicinsku skrb i njegu te troškove liječenja snizila tužbeni zahtjev tako da po tom osnovu potražuje samo iznos od 2.024,80 eur jer umjesto iznosa od 862,70 eur na koji potražuje zatezne kamate od 14.12.2018., umjesto iznosa od 862,70 eur na koji potražuje zatezne kamate od 14.1.2019. te umjesto iznosa od 862,70 eur na koji potražuje zatezne kamate od 14.2.2019. potražuje iznose od po 574,66 eur, umjesto iznosa od 398,17 eur na koji potražuje zatezne kamate od podnošenja tužbe potražuje iznos od 265,44 eur, dok umjesto iznosa od 26,54 eur na koji potražuje zatezne kamate od 12.2.2019. i umjesto iznosa od 26,54 eur na koji potražuje zatezne kamate od 26.2.2019. potražuje samo iznose od po 17,69 eur pa kako je time tužba povučena s osnova imovinske štete vezano uz medicinsku skrb i njegu te troškove liječenja u ukupnom iznosu od 1.014,55 eur, čemu se tuženik također nije protivio, to je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

7. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da se je dana 15.11.2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u tom trenutku imao kod njega sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, ali ističe prigovor podijeljene odgovornosti iz razloga što je tužiteljica kao pješak stupila na pješački prijelaz na kojem se prometom nije upravljalo prometnim svjetlima ni znacima što ih je davala ovlaštena osoba, bez da je prije stupanja na pješački prijelaz obratila pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja su joj se približavala, čime je postupila protivno odredbi čl. 130. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i direktno doprinijela nastanku ovog štetnog događaja i vlastitoj šteti. Nadalje, tuženik osporava visinu zahtjeva s osnova neimovinske štete jer isti nije utemeljen na vrsti i težini zadobivenih ozljeda, a pogotovo s obzirom na ozljede, bolesti i stanja od kojih je tužiteljica patila prije ovog štetnog događaja, dok u cijelosti osporava osnovanost zahtjeva s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu jer se ne radi o ozljedama i posljedicama koje bi zahtijevale takvu potrebu uz napomenu da je tužiteljica prema priloženom Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 14.12.2013. bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" bitno prije ovog štetnog događaja gdje je imala osigurane usluge kako medicinske tako i nemedicinske pomoći i njege radi čega je neosnovan i zahtjev za naknadom troškova smještaja u navedenu ustanovu od 14.12.2018. do 13.3.2019. Tuženik nadalje predlaže obvezati tužiteljicu na dostavu podataka je li pokušala i je li ostvarila naknadu s osnova tjelesnog oštećenja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je li od Centra za socijalnu skrb ostvarila pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu ili osobnu invalidninu i u kojem mjesečnom iznosu, a isto tako je li njena kćer pokušala ostvariti ili je li ostvarila pravo na status njegovatelja svoje majke s obzirom na posljedice ozljeda iz ovog štetnog događaja ili s obzirom na njeno ukupno zdravstveno stanje. Potvrđuje da je tužiteljici 30.7.2019. isplatio na ime imovinske štete iznos od 5.040,00 kn, a na ime neimovinske štete iznos od 19.215,00 kn odnosno ukupno 24.255,00 kn/3.219,19 eur s time da joj je dana 27.4.2020. isplatio i daljnji iznos od 5.285,00 kn/701,44 eur na ime neimovinske štete pri čemu nije osporio navod tužiteljice iz podneska od 17.10.2025. (stranica 482-508) da joj je dana 30.11.2022. isplatio i daljnji iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eur. Tuženik je konačno predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa potražujući naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

8. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 9- 39), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 63 i 64), u rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb - Podružnica Maksimir od 16.7.2020. (stranica 77 i 78), u zdravstveni karton tužiteljice (stranica 98-272) te u spis I. Postaje prometne policije Zagreb (stranica 294-356), pročitan je dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11.2.2021. (stranica 275 i 276) te dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2.4.2021. (stranica 280), izvršen je uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 127870, obavljen je očevid na mjestu događaja

(stranica 375-377), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje (stranica 381, 382, 385-392 te 439 i 440), provedena su liječnička vještačenja (stranica 423-428, 440, 441, 469-473 te 509 i 510), saslušani su svjedoci SU (stranica 87 i 88) i JU (stranica 284 i 285), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 85-87).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja, ali je sporno postoji li doprinos tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja i vlastitoj šteti. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva osim s osnova neimovinske štete za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 1.000,00 eur te s osnova imovinske štete za uništenu odjeću u iznosu od 160,00 eur, a nije sporno niti to da je tužiteljica trpjela imovinsku štetu vezano uz medicinsku skrb u vidu smještaja u dom za starije i nemoćne osobe, u vidu usluge pratnje radi odlaska na preglede te u vidu kupnje bolesničkog kreveta s madracem kao i da su ovi troškovi u vezi s predmetnom prometnom nesrećom u omjeru od 2/3, dok je 1/3 ovih troškova vezana za stanje tužiteljice prije ove nesreće.

11. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 85-87) navodi da je do predmetne prometne nesreće došlo između 15.00 i 16.00 sati kada je bio dan i vedro vrijeme te kada se je kretala po nogostupu Biankinijeve ulice s lijeve strane ceste prema raskrižju s Barčićevom ulicom. Tvrdi da je po dolasku do toga raskrižja, na kojem inače nema semafora, prije stupanja na zebru pogledala lijevo i desno pa je započela prelaziti kolnik Barčićeve ulice tek kada se je uvjerila da joj se ne približavaju nikakva vozila te zna da ju je nešto udarilo kada je prešla manje od polovice kolnika s time da uopće nije vidjela vozilo koje ju je udarilo jer je k sebi došla tek u kolima hitne pomoći gdje joj je rečeno da ju je vozilo udarilo u desni dio tijela. Napominje da je cesta na tom dijelu ravna i da u to doba tamo nije prometno. Navodi da je u bolnici ustanovljeno da je ozlijedila glavu i zadobila prijelom desne ruke kao i da joj je ozlijeđena zdjelica i natečeno desno koljeno s time da joj je operirana samo glava, dok su ove ozljede sanirane na drugi način. Tvrdi da je u bolnici bila više od mjesec dana od čega oko tjedan dana na odjelu za intenzivnu njegu nakon čega je radi oporavka smještena u Dom za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" gdje je boravila oko tri mjeseca sve do odlaska u Varaždinske toplice gdje je bila mjesec i pol dana da bi se potom vratila kući gdje je i živjela prije ove prometne nesreće zajedno sa svojom kćeri SU i gdje joj je dolazio fizioterapeut kao i medicinska sestra radi vađenja krvi i kupanja s time da joj u svemu dalje pomaže kćer i susjeda kojoj za to plaća oko 400,00 kn mjesečno. Nadalje, tvrdi da je po povratku iz Varaždinskih toplica kupila rabljeni bolesnički krevet za oko 3.500,00 kn koji joj je bio potreban radi sigurnosti i bolova. Napominje da je prije ove prometne nesreće samo povremeno koristila štap pri hodu, dok se sada kreće isključivo uz pomoć jedne štake, a osim toga joj je teško sagnuti se te joj je potrebna pomoć pri kupanju. Osim toga, tvrdi da joj je ostao veliki strah te da joj se vrti u glavi zbog čega je nesigurna pri hodu po stepenicama te kada nešto mora obaviti vani, a pati i od inkontinencije zbog čega se noću češće budi te i inače slabo spava pa mora uzimati lijekove za spavanje te sada troši i više lijekova protiv bolova. Nadalje, navodi da u vlasištu pod rukom osjeća neke udubine koje se ne vide, dok joj je palac desne šake ostao okrenut prema unutra te joj je nešto izbočena čašica zgloba te ruke što ju smeta u smislu izgleda, a smeta joj i to što se sada kreće uz pomoć štake s time da joj se zbog korištenja lijekova sada javlja i osip na desnoj ruci što joj također smeta u smislu izgleda. Navodi da joj je u ovoj prometnoj nesreći uništena i odjeća te da joj je ispalo i nekoliko zuba zbog čega je morala staviti protezu, a na pitanje tuženika je li i ranije imala nekakve zdravstvene tegobe ili neku prometnu nesreću, navodi da je 1992. doživjela prometnu nesreću te da je zbog tada zadobivenih posljedica u invalidskoj mirovini od 1993. jer je tada imala potres mozga te je nešto slomila s time da ima i aneurizmu te da ranije nije bila u nekom domu za starije, već se samo prijavila u jedan dom unazad 15 godina. Konačno, navodi da nakon ove prometne nesreće od Centra za socijalnu skrb dobiva 600,00 kn mjesečno, dok od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije ništa dobila niti je to tražila.

12. Svjedokinja SU, kćer tužiteljice, u svom iskazu (stranica 87 i 88) navodi da živi s majkom pa tako zna kakve je ozljede ista zadobila u ovoj prometnoj nesreći i kako se je i gdje liječila pri čemu tvrdi da ju je smjestila u dom po izlasku iz bolnice gdje je bila tri mjeseca do odlaska u toplice, i to iz razloga što je bila u takvom stanju da nije mogla niti stajati niti sjediti. Potvrđuje da je majka prije ove prometne nesreće koristila štap pri hodu radi kralješnice, dok se nakon ove prometne nesreće kreće uz pomoć štake i to vrlo loše i sporo pa joj je potrebna stalna pomoć pri oblačenju, tuširanju, kuhanju i uzimanju lijekova jer je postala i zaboravna te joj ona pomaže u svemu. Tvrdi da joj je odmah nabavila o njenom trošku bolesnički krevet te je opremila i kupaonicu tako da je postavila držač za tuš i kupila stolicu za tuširanje kao i povišenu dasku za WC. Navodi da joj dolazi pomoći i njena sestra kao i susjeda kojoj majka za to i plaća s time da majka od Centra za socijalnu skrb zbog ove nesreće dobiva 600,00 kn, ali da nije podnijela nikakav zahtjev HZMO-u. Inače navodi da je majka od ranije srčani bolesnik te da joj prije ove prometne nesreće nije morala pomagati, već je samo sudjelovala pri obavljanju kućanskih poslova pri čemu zna da je majka od ranije u invalidskoj mirovini, ne zna iz kojih razloga, ali zna da je imala problema s kralješnicom.

13. Svjedok JU u svom iskazu (stranica 284 i 285) navodi da je do ove prometne nesreće došlo oko 16.00 sati kada na cesti nije bilo prometa te kada se je on sa svojim vozilom uključivao u promet sa parkirališta u blizini raskrižja Barčićeve i Biankinijeve ulice pa kako je na tom parkiralištu bila gužva te se na istom nije uspio okrenuti, to se je uključio u promet krećući se unazad s uključena sva četiri pokazivača smjera u namjeri skretanja u Biankinijevu ulicu koja je inače jednosmjerna. Navodi da se je tako unazad kretao po desnoj prometnoj traci oko desetak metara brzinom od oko 5 km/h kako bi mogao skrenuti desno u Biankinijevu ulicu. Međutim, u jednom trenutku, kada je došao na rub pješačkog prijelaza, osjetio je udarac radi čega se je zaustavio te je tek po izlasku iz vozila vidio da je udario tužiteljicu koju do tada uopće nije vidio radi čega niti ne zna odakle je došla. Napominje da je tužiteljica ležala na desnom boku i to po širini zebre na način da su joj noge bile usmjerene prema njegovom vozilu s time da na vozilu nije bilo nikakvih oštećenja, a nakon što je pozvao policiju, ista je utvrdila da ju je udario sa stražnjim desnim dijelom vozila, a kako je pozvao i hitnu pomoć, ista je tužiteljicu odvezla prije dolaska policije s time da vozilo nije pomicao do dolaska policije. Navodi da se protiv njega nije vodio nikakav postupak te da je samo dao svoju izjavu policiji pri očevidu.

14. Provedenim kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine, (stranica 381, 382, 385-392), utvrđeno je, i to nakon očevida na mjestu događaja (stranica 375-377) obavljenog u nazočnosti vještaka Berislava Šimunovića koji je sukladno priloženoj skici izvršio potrebna mjerenja i snimanja, da je vozilo osiguranika tuženika pri vožnji unatrag udarilo u tužiteljicu, kao pješakinju, s time da je prvi kontakt uspostavljen između stražnjeg lijevog dijela vozila i lijeve strane tijela tužiteljice, dok je u nastavku, zbog gubitka ravnoteže, tužiteljica pala desnom stranom tijela na kolnik kada je zadobila sve utvrđene ozljede. Nadalje je utvrđeno da se mjesto naleta nalazilo na pješačkom prijelazu istočnog raskrižja Barčićeve ulice, oko 4,9 do 5,1 m od južnog nogostupa i oko 0,3 do 0,6 m zapadnije od zaustavnog položaja vozila osiguranika tuženika, dok je naletna brzina ovoga vozila bila minimalna, oko 5 do 10 km/h. Ovaj vještak je utvrdio i to da se na sjevernoj strani zapadnog dijela Barčićeve ulice nalazi vatrogasni pristupni put gdje je zabranjeno parkiranje te da je osiguranik tuženika na tom dijelu prometnice mogao sigurno okrenuti vozilo i u raskrižje ući vožnjom naprijed pa bi time ovaj štetni događaj bio izbjegnut, a da je prilikom vožnje unatrag u raskrižju skrenuo ulijevo, u južni dio Biankinijeve ulice, u nastavku je mogao nastaviti s vožnjom u željenom smjeru, a da s vozilom ne dođe u putanju kretanja tužiteljice pa da ovog štetnog događaja također ne bi došlo. Osim toga, u trenutku kada je tužiteljica stupila na kolnik, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 11,8 m od mjesta naleta odnosno još uvijek nije ušlo u raskrižje pa da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag pažljivije pratio prometnu situaciju iza svoga vozila koristeći pri tome bočna ogledala, vidio bi u lijevom bočnom ogledalu tužiteljicu kako prelazi kolnik pa da je poduzeo radnju kočenja, zaustavio bi se ispred linije kretanja tužiteljice i do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje je utvrđeno da je ovaj nalet bio niskog intenziteta pa nije rezultirao nastankom primarnih ozljeda mehanizmom izravnog udara, ali je uslijed njega tužiteljica bila odgurnuta, izgubila je ravnotežu i pala na kolnik na desnu stranu tijela pri čemu su nastale ozljede utvrđene medicinskom obradom.

15. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica nije prigovorila, već je u podnesku od 27.10.2022. (stranica 396) navela da ga prihvaća u cijelosti smatrajući da je iz prometnog dijela ovoga vještačenja vidljivo da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika odnosno da na strani tužiteljice nema nikakve suodgovornosti, dok iz nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu proizlazi da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila odnosno mogla zadobiti sve ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. S druge strane, tuženik je tek na ročištu 21.4.2023. (stranica 410) predložio pozvati prometnog vještaka na očitovanje o mogućnosti izbjegavanja naleta od strane tužiteljice s obzirom na to da je u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik vozilo osiguranika tuženika prema nalazu toga vještaka bilo udaljeno od iste 11,8 m pa se postavlja pitanje jesu li tada bili ispunjeni uvjeti za siguran prelazak preko kolnika.

16. U svom usmenom očitovanju na ročištu 9.9.2024. (stranica 439 i 440) prometni vještak Berislav Šimunović je naveo da sama činjenica međusobne udaljenosti tužiteljice i vozila osiguranika tuženika u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik od oko 11,8 m nije presudna za nastanak predmetnog štetnog događaja, već je presudna činjenica da je tužiteljica od trenutka stupanja na kolnik pa do mjesta naleta na kolniku provela vrijeme od 5,6 sekundi pri čemu se je vozilo osiguranika tuženika nalazilo na zapadnom dijelu Barčićeve ulice pa tužiteljica nije mogla znati namjeru osiguranika tuženika o njegovom daljnjem kretanju, dok je, s druge strane, osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag u vremenu od 5,6 sekundi mogao na vrijeme vidjeti tužiteljicu kako preko pješačkog prijelaza prelazi kolnik Barčićeve ulice s istočne strane raskrižja pa je na više načina mogao izbjeći predmetni štetni događaj, kako je to i opisano u pisanom nalazu i mišljenju. Pri tome, na poseban upit tuženika, pojašnjava da je tužiteljica prilikom prelaska kolnika pogledom u lijevu stranu mogla vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika pa da se je zaustavila oko polovice pješačkog prijelaza, vozilo bi prošlo kraj nje i do štetnog događaja ne bi došlo.

17. Nakon ovakvog usmenog očitovanja prometnog vještaka Berislava Šimunovića, sud je u cijelosti prihvatio kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje kao stručno i objektivno pa kako iz istoga proizlazi:

- da je vozilo osiguranika tuženika udarilo u tužiteljicu pri vožnji unatrag dok se je ona, kao pješakinja, kretala obilježenim pješačkim prijelazom nakon čega je zbog gubitka ravnoteže pala desnom stranom tijela na kolnik kada je zadobila sve utvrđene ozljede;

- da se mjesto naleta nalazilo na pješačkom prijelazu istočnog raskrižja Barčićeve ulice, oko 4,9 do 5,1 m od južnog nogostupa;

- da se na sjevernoj strani zapadnog dijela Barčićeve ulice nalazi vatrogasni pristupni put gdje je zabranjeno parkiranje te da je osiguranik tuženika na tom dijelu prometnice mogao sigurno okrenuti vozilo i u raskrižje ući vožnjom naprijed pa bi time ovaj štetni događaj bio izbjegnut;

- da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag u raskrižju skrenuo ulijevo, u južni dio Biankinijeve ulice, u nastavku je mogao nastaviti s vožnjom u željenom smjeru, a da s vozilom ne dođe u putanju kretanja tužiteljice pa da ovog štetnog događaja također ne bi došlo;

- da se, u trenutku kada je tužiteljica stupila na kolnik, vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno oko 11,8 m od mjesta naleta odnosno još uvijek nije ušlo u raskrižje pa da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag pažljivije pratio prometnu situaciju iza svoga vozila koristeći pri tome bočna ogledala, vidio bi u lijevom bočnom ogledalu tužiteljicu kako prelazi kolnik pa da je poduzeo radnju kočenja, zaustavio bi se ispred linije kretanja tužiteljice i do ovog štetnog događaja ne bi došlo, to je jasno da je do ovog štetnog događaja došlo upravo zbog krivnje osiguranika tuženika jer je sukladno usmenom očitovanju prometnog vještaka u nastanku istoga presudna činjenica da je tužiteljica od trenutka stupanja na kolnik pa do mjesta naleta na kolniku provela vrijeme od 5,6 sekundi pa ju je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag u tom vremenu mogao na vrijeme vidjeti kako preko pješačkog prijelaza prelazi kolnik Barčićeve ulice s istočne strane raskrižja te je na sve ove opisane načine mogao izbjeći predmetni štetni događaj posebno imajući u vidu, prema mišljenju ovoga suda, osobine ceste i uvjete pod kojima se dogodila ova prometna nesreća, a koji su prema opisu iz Zapisnika o očevidu I. postaje prometne policije Zagreb (stranica 297-299) bili povoljni jer se je ova prometna nesreća dogodila u naselju na preglednom raskrižju i na asfaltiranom kolniku koji je bio hrapav i dobar, i to po danu kada, sukladno iskazu samog osiguranika tuženika JU, koji je u ovome postupku saslušan kao svjedok, nije bilo prometa, a čiji iskaz je ovaj sud inače prihvatio kao istinit u pogledu načina nastanka ovog štetnog događaja jer je isti iznesen uvjerljivo te jer je i od strane vještaka za sudsku medicinu dr. Davora Mayera potvrđeno da po njemu utvrđena dinamika ove prometne nesreće u potpunosti odgovara sadržaju iskaza ovoga svjedoka.

18. Stoga je valjalo utvrditi odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja pri čemu ovaj sud, suprotno navodu tuženika, nije utvrdio nikakve elemente doprinosa tužiteljice nastanku istoga, iako nije sporno da se je tužiteljica predmetne zgode kretala po obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, u kojem slučaju je sukladno odredbi čl. 130. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17), kao pješakinja bila dužna prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja joj se približavaju, a na koju zakonsku odredbu se tuženik poziva radi opravdanja svog prigovora doprinosa tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja i vlastitoj šteti. Naime, prometni vještak Berislav Šimunović je u svom usmenom očitovanju na ročištu 9.9.2024. (stranica 439 i 440), odgovarajući na upit tuženika o mogućnosti izbjegavanja naleta od strane tužiteljice s obzirom na to da je u trenutku stupanja tužiteljice na kolnik vozilo osiguranika tuženika prema njegovom nalazu bilo udaljeno od iste 11,8 m pa da se postavlja pitanje jesu li tada bili ispunjeni uvjeti za siguran prelazak preko kolnika, naveo da je upravo presudna činjenica to što je tužiteljica od trenutka stupanja na kolnik pa do mjesta naleta na kolniku provela vrijeme od 5,6 sekundi pri čemu se je vozilo osiguranika tuženika nalazilo na zapadnom dijelu Barčićeve ulice pa stoga tužiteljica nije mogla znati namjeru osiguranika tuženika o njegovom daljnjem kretanju, a to što je ovaj vještak na daljnji upit tuženika odgovorio da je tužiteljica prilikom prelaska kolnika pogledom u lijevu stranu mogla vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika pa da do štetnog događaja ne bi došlo da se je zaustavila oko polovice pješačkog prijelaza jer bi tada ovo vozilo prošlo kraj nje, ovaj sud ne smatra relevantnim u smislu utvrđivanja bilo kakvog doprinosa tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja iz razloga što se od tužiteljice, kao osobe starije životne dobi koja se je i prije ovog štetnog događaja teže kretala tako da je povremeno morala koristiti štap pri hodu te koja je već bila u invalidskoj mirovini od 1993. zbog posljedica iz ranije prometne nesreće, nije mogla očekivati takva reakcija da tijekom samog prelaska ceste, a nakon što se je prije stupanja na pješački prijelaz već uvjerila pogledom lijevo i desno da joj se ne približavaju nikakva vozila, okreće glavu u bilo koju stranu, već je dapače, krećući se preko tog pješačkog prijelaza, morala gledati ispred sebe.

19. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Božidaru Šebečiću, kirurgu – traumatologu, i dr. Gordanu Makariću, psihijatru, (stranica 423- 428) utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila krvni podljev oko desnog oka, prijelom gornje čeljusti u području desnog maksilarnog sinusa, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeonosljepoočnotjemeno desno, krvarenje ispod meke moždane ovojnice čeono desno, prijelom desne podlaktice iznad ručnog zgloba te prijelom obje grane desne preponske kosti uz krvarenje na mjestu prijeloma te da je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te manjeg intenziteta 10 tjedana kumulativno s time da nije trpjela primarni strah, već je do smirivanja

1 0

akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna da bi po navedenom trpjela slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Potom joj je zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na ovaj štetni događaj. Ovi vještaci navode da je tužiteljica na psihičkom planu, kao posljedicu ozljede glave, razvila simptomatiku postkomocijskog sindroma zbog čega joj je smanjena životna aktivnost 15%, a stanje po prijelomu gornje čeljusti i koštanog defekta lubanje koji je nastao zbog kraniotomije je pak uzrok smanjenja njene životne aktivnosti od 5% te kako je prijelom desne podlaktice zarastao uz pomak ulomaka pa tužiteljica ima bolove u ručnom zglobu kod većeg opterećenja ruke te su joj i kretnje u ručnom zglobu ograničene u manjem stupnju i poremećena joj je fina motorika prstiju, to je navedeno uzrok smanjenju njene životne aktivnosti od 10%. Konačno, po prijelomu obje grane desne preponske kosti tužiteljica ima povremene bolove u preponi te su joj ograničeni u manjem stupnju pokreti rotacije što smanjuje njenu životnu aktivnost za 5%. Stoga ovi vještaci smatraju da je realno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice zbog ozljeda iz predmetnog štetnog događaja ukupno 27%. Nadalje, ovi vještaci su mišljenja da kod tužiteljice nema naruženja jer je i prije ovog štetnog događaja hodala sa štapom, a da joj je zbog ozljeda iz ovog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega po otpustu iz bolnice 14.12.2018. u opsegu 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno do odlaska u Varaždinske toplice 8.3.2019., a nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 12.4.2019. u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedana, 2 sata dnevno 6 tjedana i 1 sat dnevno do 14.1.2020. kada je liječenje završeno i to sve za pomoć u održavanju osobne higijene, za obavljanje kućanskih poslova, za pomoć pri odlasku na tržnicu i slično s time da je tužiteljici u tom razdoblju bila neophodna tuđa pomoć u većem opsegu, ali dio potreba otpada na brojne ranije bolesti i njenu dob kao što je to vidljivo iz preslike zdravstvenog kartona (operacija kralješnice, lijevostrana lumboishijalgija, slabost lijeve noge zbog čega je kod hodanja koristila štap, artroza koljena, depresivni poremećaj…). Ovi vještaci su mišljenja da tužiteljici zbog ozljeda iz ovog štetnog događaja nije potrebna trajna tuđa pomoć, već da joj je ista potrebna zbog dobi i brojnih bolesti koje je imala prije predmetnog ozljeđivanja. Nadalje, ovi vještaci navode da je tužiteljica bila smještena u domu za starije i nemoćne osobe od 14.12.2018. do 8.3.2019. te da joj je taj smještaj bio potreban zbog zaostalih posljedica od predmetnog ozljeđivanja, ali i zbog brojnih ranijih bolesti te njezine dobi kao i zato što njena kćer boluje od multiple skleroze pa joj nije mogla pružati pomoć i njegu u opsegu koji joj je bio potreban nakon otpusta iz bolnice. Stoga je trošak smještaja u dom većim dijelom opravdan odnosno 2/3 potrebe se odnose na ozljede iz predmetnog štetnog događaja, a 1/3 na oštećenje zdravlja tužiteljice prije ovog štetnog događaja. S druge strane, troškovi pratnje na pregled traumatologa 12.2.2019. i 26.2.2019. (stranica 29 i 30) su opravdani. Navedeni vještaci su utvrdili da je liječenje tužiteljice s kirurškog stajališta završeno 8.8.2019., dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 14.1.2020.

20. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka prigovorile su obje stranke pri čemu tuženik ističe da su vještaci previsoko ocijenili postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice imajući u vidu njeno stanje prije predmetnog ozljeđivanja.

21. U svom usmenom očitovanju na ročištu 9.9.2024. (stranica 440 i 441) vještak dr. Božidar Šebečić na pitanje punomoćnika tužiteljice koje su trajne posljedice tužiteljici zaostale iza prijeloma gornje čeljusti i koštanog defekta lubanje zbog operativnog

1 1

liječenja, navodi da tužiteljica ima uredan zagriz pa da prijelom gornje čeljusti, osim povremenih bolova na mjestu prijeloma, nije doveo do drugih trajnih posljedica, dok koštani defekt lubanje na mjestu operacije sam po sebi predstavlja trajnu posljedicu u vidu slabosti zida lubanje na tom mjestu s time da su u tom području zaostali i povremeni bolovi, ali ne i naruženje jer deformitet lubanje nije vidljiv trećim osobama, a kako je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja hodala sa štapom i šepala, to nije došlo do daljnjeg naruženja. Međutim, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je tužiteljica izgubila zube jer se radi o prijelomu u području sinusa gornje čeljusti. Na pitanje kako se tužiteljica kreće nakon ove prometne nesreće, ovaj vještak je naveo da ista teško hoda te da iz stana izlazi samo uz pomoć štapa i to samo pred zgradu pa joj je za sva druga kretanja potrebna pratnja druge osobe s time da se je ona i prije ove prometne nesreće otežano kretala koristeći štap, ali je bila samostalna pri odlasku k liječniku, u trgovinu i na tržnicu. Pri tome napominje da u medicinskoj dokumentaciji nigdje nije navedeno da tužiteljica mora koristiti štaku, ali ju ipak mora koristiti izvan kuće. U svom usmenom očitovanju na tom istom ročištu vještak dr. Gordan Makarić je na poseban upit naveo da tužiteljici s psihijatrijskog stajališta nije potrebna trajna tuđa pomoć s time da se činjenica što tužiteljica ne izlazi iz kuće bez pratnje ne može pripisati posljedicama postkomocijskog sindroma. Ovaj vještak navodi i to da tužiteljica u pravilu može sama uzimati svoje lijekove te joj u tome pomaže kćer koja to kontrolira, ali se to ne može podvesti pod potrebu trajne tuđe pomoći.

22. Kako je tužiteljica i nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. Gordana Makarića ostala kod istaknutih prigovora na njihov nalaz i mišljenje smatrajući ga suprotnim priloženoj medicinskoj dokumentaciji kao i njihovom kliničkom nalazu radi čega je predložila vještačenje obnoviti po drugom vještaku kirurgu i psihijatru, to je rješenjem od 12.9.2024. određeno vještačenje po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, kirurgu, i dr. Branki Vidrih, psihijatrici, koji su u svom nalazu i mišljenju (stranica 469-473) utvrdili da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila prijelom desne stidne kosti, prijelom donjeg dijela desne podlaktice, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice u području tjemene i slijepoočne regije desno te krvarenje izvan trbušne šupljine u zdjelici desno zbog čega su joj nakon provedenog liječenja zaostale trajne posljedice i to:

- 5% zbog prijeloma kostiju lica i stanja nakon dvostruke tepanacije kalote;

- 10% zbog prijeloma u području desnog ručnog zgloba uz deformitet i smanjenu pokretljivost istog srednjeg stupnja za dominantnu ruku te

- 5% zbog prijeloma obje grane desne stidne kosti

pa kako su joj zaostale i trajne posljedice zbog psihičkog poremećaja prilagodbe u omjeru od 15%, to su ovi vještaci mišljenja da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 30%.

Nadalje, mišljenja su da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te slabijeg intenziteta još 10 tjedana, dok primarni strah nije trpjela jer je gubila svijest, a sekundarni strah je trpjela 3 dana jakog intenziteta, 7 dana srednjeg intenziteta te 3 mjeseca blažeg intenziteta. Osim toga, smatraju da je tužiteljici zaostalo naruženje lakšeg stupnja zbog defekta kosti na lubanji, deformiteta ručnog zgloba i šepanja uz korištenje štake te da joj je bila potrebna tuđa pomoć od 14.1.2018. u opsegu od 6 sati dnevno kroz 4 tjedna, a nakon toga 4 sata dnevno od 15.1.2019. do 8.3.2019. Nadalje, nakon otpusta iz toplica od 12.4.2019. bila joj je potrebna tuđa pomoć kroz 6 tjedana 3 sata dnevno, a od 1.6.2019. pa nadalje joj je potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno.

1 2

23. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica je prihvatila u cijelosti navodeći u podnesku od 17.10.2025. (stranica 482-508) da je isto sačinjeno stručno i objektivno te sukladno medicinskoj dokumentaciji i na temelju njenog pregleda, dok mu je tuženik u podnesku od 19.4.2025. (stranica 479 i 480) prigovorio u cijelosti predlažući pozvati sve vještake kako bi se pokušali usuglasiti.

24. Na ročištu 27.10.2025. (stranica 509 i 510) vještaci dr. Božidar Šebečić, dr. Gordan Makarić, dr. Tomislav Trajbar i dr. Branka Vidrih su samo djelomično usuglasili svoje nalaze i mišljenja u dijelu:

- da je tužiteljici smanjena životna aktivnost u visini od 30%;

- da tužiteljica nije trpjela primarni strah, već je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna da bi po navedenom trpjela slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Potom joj je zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na ovaj štetni događaj;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega po otpustu iz bolnice 14.12.2018. u opsegu 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno do odlaska u Varaždinske toplice 8.3.2019., a nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 12.4.2019. u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedana, 2 sata dnevno 6 tjedana i 1 sat dnevno do 14.1.2020.;

- da ne postoji potreba tužiteljice za trajnom tuđom pomoći i njegom;

- da je sveukupno liječenje tužiteljice završeno 14.1.2020.;

- da su opravdani troškovi pratnje na pregled traumatologu te

- da je opravdan trošak nabavke bolesničkog kreveta i povišenog WC-a, dok se ovi vještaci nisu usuglasili:

- u pogledu ocjene naruženja jer su vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. Gordan Makarić ostali kod mišljenja da tužiteljici zbog ozljeda iz predmetne prometne nesreće nije zaostalo nikakvo naruženje, dok su vještaci dr. Tomislav Trajbar i dr. Branka Vidrih mišljenja da joj je zaostalo naruženje lakšeg stupnja zbog defekta kosti na lubanji, deformiteta ručnog zgloba i šepanja uz korištenje štake;

- u pogledu opravdanosti troškova smještaja u dom za starije i nemoćne osobe jer su vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. Gordan Makarić ostali kod mišljenja da je trošak smještaja u dom većim dijelom opravdan odnosno 2/3 potrebe se odnose na ozljede iz predmetnog štetnog događaja, a 1/3 na oštećenje zdravlja tužiteljice prije ovog štetnog događaja, dok su vještaci dr. Tomislav Trajbar i dr. Branka Vidrih mišljenja da su ovi troškovi opravdani u cijelosti.

Pri tome se ukazuje da su ovi vještaci na jednak način ocijenili trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova pa u tom dijelu nije bilo potrebe za usuglašavanjem njihovih mišljenja.

25. Napominje se da su stranke nakon ovakvog očitovanja svih navedenih vještaka učinile nespornim osnov i visinu tužbenog zahtjeva za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 1.000,00 eur kao i činjenicu da je tužiteljica trpjela imovinsku štetu vezano uz medicinsku skrb u vidu smještaja u dom za starije i nemoćne osobe, u vidu pratnje radi odlaska na preglede te u vidu kupnje bolesničkog kreveta s madracem, te da su ovi troškovi u vezi s predmetnom prometnom nesrećom samo u omjeru od 2/3 odnosno da je 1/3 ovih troškova vezana za stanje tužiteljice prije ove nesreće pa je tužiteljica nakon toga umanjila svoje potraživanje po ovim osnovima sukladno takvom sporazumu, dok je sukladno usuglašenom mišljenju svih ovih vještaka prema kojemu

1 3

tužiteljici nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega, tužiteljica u cijelosti povukla zahtjev za plaćanje rente za tuđu pomoć i njegu nakon čega su stranke izjavile da više ne smatraju potrebnim provoditi ikakve daljnje dokaze.

26. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud utvrđivao samo činjenice koje je tužiteljica konačno navela tj. fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti te duševne bolove zbog naruženja, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha te visinu trajnih posljedica kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 2.500,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.000,00 eur, a za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 11.500,00 eur pa kada se tome doda iznos od 1.000,00 eur koliko su stranke učinile nespornim zahtjev tužiteljice za duševne boli zbog naruženja, dobiva se iznos od 17.000,00 eur koliko je tužiteljici ukupno utvrđeno s osnova neimovinske štete.

28. Liječničkim vještačenjima je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega po otpustu iz bolnice 14.12.2018. u opsegu 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno do odlaska u Varaždinske toplice 8.3.2019., a nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 12.4.2019. u opsegu 3 sata dnevno 6 tjedana, 2 sata dnevno 6 tjedana i 1 sat dnevno do 14.1.2020. pa kako nije sporno da je tužiteljica po otpustu iz bolnice tj. od 14.12.2018. do odlaska u Varaždinske toplice 8.3.2019. bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" za koje troškove smještaja potražuje posebnu naknadu, to joj za to vrijeme, pored ovih troškova, sud nije mogao utvrditi još i naknadu za tuđom pomoći i njegom. Stoga joj je ovakva potreba utvrđena samo za razdoblje od 13.4.2019. do 14.1.2020. jer je iz Otpusnog pisma Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice (stranica 20 i 21) vidljivo da je tamo boravila zaključno sa 12.4.2019., dok su vještaci mišljenja da je njeno liječenja završeno 14.1.2020. pa kako tužiteljica u svom iskazu (stranica 85-87) navodi da joj je tada u svemu pomagala kćer ne tvrdeći da joj je za to plaćala, kao i susjeda za koju tvrdi da joj je plaćala oko 400,00 kn mjesečno, ali navedeno nije ni sa čime dokazala, to joj je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a sukladno važećoj sudskoj praksi po jednom satu te pomoći i njege utvrđen iznos od 4,00 eur što pomnoženo s brojem potrebnih sati (ukupno 238 sati: od 13.4.2019. do 25.5.2019. - 6 tjedana po 3 sata dnevno tj. 126 sati, od 26.5.2019. do 6.7.2019. - 6 tjedana po 2 sata dnevno tj. 84 sata te od 7.7.2019. do 14.1.2020. - 28 tjedana po 1 sat dnevno tj. 28 sati) daje iznos od utvrđenih 952,00 eur.

29. Slijedom navedenoga, tužiteljici je s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupno utvrđen iznos od 17.952,00 eur pa kako nije sporno da joj je tuženik po tim osnovima već isplatio iznos od ukupno 14.538,45 eur, to joj je pod točkom I. izreke presude po ovim osnovima dosuđen još samo iznos od 3.413,55 eur na koji joj je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-

1 4

a od 9.3.2020. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 34-38) do isplate, a od kada joj je priznato pravo na zatezne kamate i na iznose koje joj je tuženik isplatio tijekom ovoga postupka po ovim osnovima pa joj je tako pod točkom I. izreke presude na iznos od 701,44 eur priznato pravo na zatezne kamate od 9.3.2020. do 27.4.2020. jer nije sporno da joj je taj iznos tada plaćen, dok joj je na iznos od 10.617,82 eur priznato pravo na zatezne kamate od 9.3.2020. do 30.11.2022. jer tužiteljica u podnesku od 13.4.2023. (stranica 397-409) sama navodi da joj je taj iznos plaćen 30.11.2022., a tuženik navedeno nije osporio, radi čega je pod točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.617,82 eur od 1.12.2022. do 31.12.2022.

30. Kako tužiteljica u tužbi navodi da joj je u ovoj prometnoj nesreći uništena i odjeća, a stranke su na ročištu 27.10.2025. (stranica 510) učinile nespornim osnov i visinu zahtjeva s osnova imovinske štete zbog uništene odjeće u iznosu od 160,00 eur, to joj temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a valjalo taj iznos i dosuditi i to zajedno sa zateznom kamatom od 8.1.2026. do isplate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a prema kojoj se visina naknade ove štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga je pod točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 160,00 eur počev od 9.3.2020. do 7.1.2026.

31. Tužiteljica nadalje potražuje i imovinsku štetu vezano uz medicinsku skrb i njegu te troškove liječenja u ukupnom iznosu od 2.024,80 eur navodeći da je po otpustu iz bolnice tj. od 14.12.2018. do 13.3.2019. bila smještena u Domu za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" pa po tom osnovu potražuje isplatu iznosa od:

- 574,66 eur zajedno sa zateznom kamatom od 14.12.2018. do isplate,

- 574,66 eur zajedno sa zateznom kamatom od 14.1.2019. do isplate te

- 574,66 eur zajedno sa zateznom kamatom od 14.2.2019. do isplate,

dok za uslugu pratnje radi pregleda liječnika povodom predmetnog ozljeđivanja potražuje isplatu iznosa od:

-17,69 eur zajedno sa zateznom kamatom od 12.2.2019. do isplate te

- 17,69 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26.2.2019. do isplate,

a za kupnju rabljenog bolesničkog kreveta sa madracem i povišenjem za WC potražuje isplatu iznosa od 265,44 eur zajedno sa zateznom kamatom od 25.4.2020. tj. od podnošenja tužbe do isplate pa kako su stranke na ročištu 27.10.2025. (stranica 510) učinile nespornim da je tužiteljica pretrpjela ovu imovinsku štetu upravo u ovim iznosima jer isti predstavljaju 2/3 nastalog joj troška po ovim osnovama, a među strankama je nesporno da su isti samo u tom omjeru vezani uz predmetnu prometnu nesreću, to je temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude uz napomenu da su tužiteljici zatezne kamate na navedene iznose dosuđene temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a tj. od trenutka nastanka ove štete do isplate.

32. Napominje se da sud više nije smatrao relevantnim prijedlog tuženika da bi u ovome postupku bilo potrebno pribavljati podatke o tome je li tužiteljica ostvarila prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu ili osobnu invalidninu od Centra za socijalnu skrb i u kojem mjesečnom iznosu te je li pokušala odnosno je li ostvarila naknadu s osnova tjelesnog oštećenja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a sve iz razloga što je tuženik navedeno predložio zato što je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost zahtjeva s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu koji zahtjev je

1 5

tužiteljica povukla u cijelosti na ročištu 27.10.2025. (stranica 510). Međutim, kada bi se ovaj prijedlog tuženika odnosio na druge tj. preostale vidove imovinske i neimovinske štete, tada se ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 745/2022 od 9.11.2022. prema kojem se oštećenom ne mogu u parnici radi naknade štete (neimovinska i imovinska šteta) umanjivati njegova prava po osnovu naknade štete zbog ostvarenih prava po Zakonu o socijalnoj skrbi.

33. Nadalje se napominje da sud nije smatrao potrebnim posebno ocjenjivati iskaz svjedokinje SU tj. kćeri tužiteljice jer je ista na prijedlog tužiteljice saslušana samo na okolnost pružanja pomoći i njege tužiteljici kako neposredno nakon predmetnog ozljeđivanja tako i kasnije u smislu postojanja potrebe trajne tuđe pomoći i njege te njenog smještaja u Dom za starije i nemoćne osobe "Tiha dob" kao i na okolnost nabavke potrebnih pomagala, a sve imajući u vidu da su stranke naknadno učinile nespornim postojanje imovinske štete vezano uz medicinsku skrb u vidu smještaja tužiteljice u Domu za starije i nemoćne osobe "Tiha dob", u vidu usluge pratnje radi odlaska na preglede te u vidu kupnje bolesničkog kreveta s madracem, dok je tužiteljica zahtjev s osnova trajne tuđe pomoći i njege konačno u cijelosti povukla.

34. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 80,20%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100%, što ukupno iznosi 180,20%, dok je tuženik uspio samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to sa 19,80% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 180,20% oduzeti tuženikov postotak tj. 19,80% jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužiteljice od 160,40%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin konačni uspjeh u sporu od 80,20%.

35. Trošak tužiteljice odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to prema vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu parničnu radnju pa joj je tako određen temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. su joj za sastav podnesaka od 27.5.2020., 27.10.2022. i 13.4.2023. određeni iznosi od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), a za sastav podneska od 17.10.2025. iznos od 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. joj je za sastav podneska od 27.9.2021. određen iznos od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. su joj za zastupanje na ročištima 1.10.2020., 11.1.2021., 17.9.2021., 21.4.2023., 8.3.2024. i 9.9.2024. određeni iznosi od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), a za zastupanje na ročištu 27.10.2025. iznos od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 5. joj je za zastupanje na ročištu 16.4.2021. određen iznos od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 7. joj je za zastupanje na očevidu 2.9.2022. određen iznos od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), a temeljem Tbr. 32. toč. 1. joj je za sastav odštetnog zahtjeva određen iznos od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 12.850,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 3.212,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 265,91 eur pa to sveukupno iznosi 16.428,41 eur. S obzirom na postignut uspjeh u sporu tužiteljici je priznato samo 80,20% toga iznosa tj. iznos od 13.175,58 eur čemu je pribrojen trošak kombiniranog sudskomedicinsko-

1 6

prometnog vještačenja i očevida, trošak liječničkih vještačenja, uključujući i trošak pristupa liječnika vještaka na ročište, u ukupnom iznosu od 1.038,35 eur (257,00 eur + 398,17 eur + 350,00 eur + 33,18 eur) koji troškovi su joj priznati u cijelosti jer su isti bili neophodni za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva pa to konačno daje dosuđeni iznos od 14.213,93 eur. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 28.4.2020., 18.6.2020., 5.11.2021., 22.5.2023., 27.9.2024. i 24.2.2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da tužiteljica:

- uz podnesak od 28.4.2020. samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, iako je istu bila u obvezi platiti već pri podnošenju tužbe;

- u podnesku od 18.6.2020. opetovano povisuje tužbeni zahtjev, iako je to mogla/trebala učiniti već u ranijem podnesku od 27.5.2020. za koji joj je priznat trošak;

- uz podneske od 5.11.2021., 22.5.2023., 27.9.2024. i 24.2.2025. samo dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, iako sud takvim podatkom sam raspolaže.

Nadalje, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak pristupa prometnog vještaka na ročište u iznosu od 66,36 eur jer tužiteljica nije bila u obvezi taj trošak platiti.

36. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 8.1.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

37. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

1 7

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika