Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-7/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku ČM, protiv tuženika TMĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( [adresa]), [adresa] zastupanog po punomoćniku BM, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-167/2018-35 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-167/2018-35 od 27. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici štetu u visini od 14.705,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-167/2018- 35 od 27. listopada 2025. pod točkom I izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici s osnova naknade štete iznos od 14.705,69 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, dok je s dijelom zahtjeva u visini od 159,27 EUR tužiteljica odbijena. Pod točkom II izreke tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u visini od 5.839,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi navodi u bitnome kako je pobijana odluka zahvaćena bitnom povredom parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Navodi da su ostvarene i povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 7., 8., 219., 220. i 221. ZPP-a, da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti sudionika u parničnom postupku, te da je sud tužiteljici (očita omaška u pisanju) uskratio pravo pristupa sudu kao i pravo na obrazloženu odluku. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti pobijanu odluku odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je prema navodima tužbe pretrpjela (i posljedično trpi) zbog štetnog događaja od 20. svibnja 2015., kada je na nju kao pješakinju naletio tuženik s biciklom, te ju oborio na kolnik.

5. Između stranaka nije sporan štetni događaj, te nije sporno da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela teške tjelesne ozljede.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode prijeporno je postoji li doprinos treće osobe štetnom događaju. Prijeporna je i visina dosuđenih naknada neimovinske štete.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog propisa.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika nisu počinjene ni relativno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 7. i 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud je odluku utemeljio na činjenicama i na dokazima o kojima su se stranke mogle izjasniti. Ujedno nije ostvarena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a jer je pobijana odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati.

10. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 219., 220. i 221.a ZPP-a. Naime, činjenica da pri liječničkom vještačenju korišteni i nalazi koji nisu bili dostavljeni u spis prethodno okončanju prethodnog postupka sama po sebi nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Radi se o liječničkim nalazima koji su nastali na temelju pregleda tužiteljice nakon okončanja prethodnog postupka pa se, dakle, ne može stavljati na teret tužiteljici njihovo iznošenje nakon okončanja prethodnog postupka. Osim toga, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima odluku donio na temelju izvedenih dokaza, koji i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda predstavljaju dovoljno uporište za utvrđenje spornih činjenica, pa tako nije bilo mjesta ni primjeni pravila o teretu dokazivanja.

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je do nezgode došlo u [adresa].,

- da se radi o području bez biciklističke trake koje je označeno kao pješačka zona u ulici u naselju,

- da je u vrijeme štetnog događaja kolnički zastor bio mokar i sklizak i neoštećen,

- da je do nesreće došlo jer je tuženik vozeći bicikl smjerao zaobići grupu pješaka, ali je zbog mokrog kolnika izgubio ravnotežu i zajedno s biciklom pao na tužiteljicu,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede i to prijelom potkoljenice lijevo i prijelom lateralnog kondila goljenične kosti lijevo,

- da je tužiteljica operativno liječena, te zadržana u bolnici do 29. svibnja, da je bila na fizikalnoj terapiji zbog ukočenosti lijevog koljena i hipotrofije muskulature lijevog koljena, te da je njeno liječenje završeno krajem studenog 2016.,

- da je tužiteljici kao posljedica štetnog događaja ostala deformirajuća artroza blažeg stupnja, te su joj zbog funkcionalnog deficita kao posljedice posttraumatske gon. artroze trajno smanjenje životne aktivnosti na nivou od 18% i to vezano za duže stajanje, hodanje, mogućnosti izvođenja čučnja i dr.,

- da je tužiteljica zbog štetnog događaja trpila bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta narednih osam dana, te blagog intenziteta još trideset dana, time da su bolovi blagog intenziteta i kraćeg trajanja koji se javljaju periodički uklopljeni u postupak povrede prava osobnosti s osnova trajnog smanjenja životne aktivnosti,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon izlaska iz bolnice, te je dva mjeseca trebala tuđu pomoć i njegu u trajanju od četiri sata dnevno, naredna dva mjeseca po tri sata dnevno, a potom još dva mjeseca po jedan sat dnevno,

- da je kod tužiteljice kao posljedica štetnog događaja zaostalo i šepanje na prstima, koje zajedno s ožiljkom nakon operacije predstavljaju blagi stupanj naruženja,

- da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja trpjela primarni strah kratki, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, potom umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna, te naposlijetku sekundarni strah blagog intenziteta od deset tjedana, time da trajnih posljedica s ovog osnova tužiteljica nema,

- da je tužiteljica imala troškove participacije za bolničko liječenje te troškove prijevoza radi odlaska liječniku.

12. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, koji preocjenjuje izvedene dokaze, te ih tumači van konteksta dokaznog postupka u svoju korist.

13. Valja još navesti kako pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojem kod tužiteljice nisu zaostajala trajna oštećenja zdravlja, obzirom je već u srpnju ili kolovozu 2015. započela s radom u frizerskom salonu. Činjenica da je tužiteljica započela s radom i prethodno okončanju liječenja sama po sebi ne upućuje na proizvoljan zaključak tuženika kako ne trpi trajno smanjenje životne aktivnosti. Početak rada tužiteljice prethodno okončanju liječenja imala bi značaj relevantne činjenice samo u situaciji da se utužuje naknada imovinske štete zbog gubitka zarade, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

14. Naposlijetku valja navesti da neosnovano tuženik ističe kako mu je povrijeđeno pravo pristupa sudu, te pravo na obrazloženu odluku. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik bio uredno pozivan na sva ročišta, da mu su dostavljeni podnesci protivne strane, da je bio u mogućnosti postavljati pitanja liječničkim vještacima (što je činio), pa ne može pobijati zakonitost odluke tvrdnjom da je bio onemogućen u pravu na pristup sudu.

15. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe iz članka 1110. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) prema kojoj će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa i o jačini i trajanju povredom izazvane fizičke boli, duševne boli i straha, s ciljem kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Obzirom na intenzitet i trajanje fizičke boli koju je tužiteljica pretrpjela, na duševne boli koje trpi i trpjet će u budućnosti radi smanjena životnih aktivnosti, te na strah koji je pretrpjela, vodeći pritome računa i o činjenici da je tužiteljica operativno liječena, da je bila izložena nizu neugodnosti prilikom liječenja, da je pohađala fizikalne terapije, da je kod nje zaostalo i naruženje (ožiljak nakon operacije) i šepanje, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud s osnova naknade neimovinske štete tužiteljici dosudio iznos od 12.210,50 EUR. Pritome valja posebno napomenuti kako je tužiteljica ozlijeđena kao osoba životne dobi od 50 godina, da će trajno morati ulagati pojačane napore na nivou od 18%, da je tužiteljica zanimanjem frizerka što podrazumijeva dugotrajno stajanje, pa i s ovog aspekta dosuđena visina naknade neimovinske štete predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužiteljica pretrpjela i trpjet će.

17. Obzirom je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a obvezao tuženika da joj nadoknadi i ovaj vid štete koju je pretrpjela, kao i imovinsku štetu koju je trpjela s osnova liječenja.

18. Još valja napomenuti kako tuženik neosnovano u žalbi ističe da sud nije pravilno ocijenio odgovornost tuženika, obzirom je do nesreće došlo zbog skliskog i mokrog kolnika. Sadržajno tuženik ovim žalbenim navodom tvrdi kako postoji doprinos treće osobe nastaloj šteti.

19. Ni ovaj navod tuženika ne može se prihvatiti. Naime, iako je u štetnom događaju uistinu kolnik bio mokar i sklizak, ne postoji obveza trećeg (Grada Splita) da na bilo koji način otkloni ovakvo stanje kolnika. Ne radi se, naime, o stanju kolnika koji je prouzrokovan oštećenjem samog kolnika (npr. rupa u betonu i sl.), ekstremnim i neočekivanim vremenskim prilikama na navedenom području (npr. zaleđenjem kolnika). Osim toga, valja navesti da je tuženik taj koji je prometovao kroz pješačku zonu biciklom, što je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda upućuje na njegovu isključivu odgovornost za nastalu štetu.

20. Slijedom svega iznešenog žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari (kojom osporava pravilnost dosude naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnoj visini od 14.705,69 EUR) nije osnovana.

21. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, to je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezao tuženika da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

22. Slijedom svega iznešenog na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

23. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec