Poslovni broj: Us I-98/2025-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice KM iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović&Maričević d.o.o. Nova Gradiška, Gundulićeva 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice RM, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Ljubičić- Vrdoljak i Partneri d.o.o. Split i generalne opunomoćenice tuženika CM, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, objavljene 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/18-01/33, URBROJ: 511-01-203-24-3 od 25. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/18-01/33, URBROJ: 511- 01-203-24-3 od 25. studenoga 2024. odbijena je žalba KM, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Služba upravnih i inspekcijskih poslova, broj: 511-18-06-UP/I-781/18 od 14. lipnja 2018., kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva za tužiteljicu, rođenu **.**.1970. u [adresa], Republika Hrvatska, državljanke Republike Srbije.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 15. siječnja 2025. tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, u bitnom navodeći kako se osporeno rješenje temelji na pogrešnom stajalištu tuženika kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11 i 110/15). Naime, tužiteljica ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1977., a ne odredbe Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965., kako su to učinila upravna tijela. Prema Zakonu o državljanstvu SR Hrvatske iz 1977. tužiteljica kako ispunjava uvjete za stjecanje državljanstva, s obzirom da je odredbom članka 4. tog Zakona propisano kako porijeklom osoba stječe državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske: ako je jedan od roditelja državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike, dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako se roditelji o tome sporazume (točka 2.); ako nema sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta, dijete je državljanin Socijalističke Republike Hrvatske: ako u trenutku rođenja djeteta roditelji imaju prebivalište u Socijalističkoj [adresa] (točka 3. alineja 1.). Stoga je mišljenja kako su temeljem navedenog zakona koji je važio prije 1991. u odnosu na nju bile ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva. Pojašnjava kako je njezina majka u trenutku rođenja bila državljanka Republike Hrvatske, dok se drugoj pretpostavci, odnosno da su oba roditelja imala prebivalište na području [adresa] u vrijeme rođenja tužiteljice, uopće nije dala pozornost, iako je za pretpostaviti kako je i ta pretpostavka bila ispunjena. S tim u vezi navodi kako i sam tuženik ističe kako iz obrasca prijave tužiteljičina rođenja proizlaze kako su oba roditelja tužiteljice imala prebivalište u [adresa], koju činjenicu da potom relativizira utvrđenjem kako o prebivalištu žaliteljičina oca nema podataka jer je imao vojne isprave, odnosno navodi kako za oca tužiteljice ne postoje drugi podaci o prebivalištu prije 1984. Međutim, tuženik kako nije objasnio zašto otklanja vjerodostojnost dokaza u vidu obrasca prijave rođenja. Nadalje se ističe kako tužiteljici nije dana stvarna mogućnost sudjelovanja u postupku očitovanjem o činjenicama i okolnostima o kojima ovisi zakonita odluka, koja procesna povreda, suprotno navodima iz obrazloženja rješenja tuženika, nije otklonjena pozivom na dopunu zahtjeva, a s obzirom da tužiteljici time nije niti dana prilika iskazati gdje su njeni roditelji prebivali u vrijeme rođenja tužiteljice. Zaključno se ističe kako je tuženik s obzirom da tužiteljica po rođenju nije bila upisana kao hrvatski državljanin (upisana kao državljanin SR Jugoslavije i R Srbije tek 1998.), bio dužan primijeniti zakon iz 1977. na činjenice koje su postojale u trenutku rođenja tužiteljice, a temeljem kojeg je tužiteljica ispunjavala pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženu osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužiteljice i to zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Nadalje, ističe kako je u postupku pravilno primijenjen Zakon o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965., budući da su činjenice tužiteljičinog rođenja i njezinog upisa u maticu rođenih Matičnog ureda Zadar nastale upravo u vrijeme važenja tog Zakona. Napominje kako čak i da je prebivalište roditelja tužiteljice u vrijeme njezinog rođenja bilo nesporno u Hrvatskoj, u [adresa], da tužiteljica zanemaruje odlučujuću činjenicu koja je nesporno utvrđena u postupku i to da je obavijest o njezinom rođenju, radi upisa u knjigu državljana, poslana izvan Hrvatske, u tadašnju SR Srbiju, prema mjestu očevog rođenja i upisa u knjigu državljana. Time, kako je jasno izražena volja roditelja da dijete stekne republičko državljanstvo po ocu. U pogledu prigovora tužiteljice kako joj nije dana mogućnost očitovanja u postupku, tuženik ističe kako očitovanje tužiteljice ne bi dovelo do drugačije odluke, budući da se istim ne mogu promijeniti činjenice nastale prije 50 godina. Zaključno, tuženik ističe kako na postupak utvrđivanja hrvatskog državljanstva ne utječe činjenica kada je i kako tužiteljica regulirala državljanski status u zemlji podrijetla njezinog oca, budući da su za predmetni postupak bitne činjenice koje su nastale do 8. listopada 1991.

4. U sporu je održana rasprava 9. prosinca 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom se zamjenik opunomoćenika tužitelja usprotive navodima iz odgovora na tužbu tuženik, kao neosnovanima u cijelosti, te je ustrajao u predloženom dokazu da sud sasluša tužiteljicu, kojem dokazu se usprotivila generalna opunomoćenica tuženika kao suvišnom.

5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je u spis predao popis troška sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa), u ukupnom iznosu od 2.150,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, te uvećano za vrijednost sudske pristojbe od 25%.

6. U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije sadržane u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije izvodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Iz podataka spisa tuženika proizlazi kako je tužiteljica po uvodno označenom opunomoćeniku podnijela zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 11. lipnja 2018. Uz zahtjev tužiteljica je priložila preslike: potvrde Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Matični ured Zadar, KLASA: 224-04/16-02/4708, URBROJ: 2198-04-01/01-16-2 od 16. prosinca 2016., domovnice za HM (majka), rodnog lista za tužiteljicu, izdanog od Matičnog ureda Zadar, KLASA: 223-02/08-03/17034, URBROJ: 219806-01-08-1 od 9. rujna 2008., te uvjerenja Grada Niša od 30. srpnja 2008.

10. Za navesti je kako spisu prileži i dokumentacija iz ranijeg upravnog postupka, koji je vođen po zahtjevu tužiteljice od 19. rujna 2008.

11. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako je otac tužiteljice ĆM rođen 1945. u mjestu Lalinac, Niš, državljanin Republike Srbije, a majka ĐM, rođena 1949. u mjestu Lišane Tinjske, Benkovac, Republika Hrvatska, državljanka Republike Hrvatske podrijetlom, upisana po rođenju u knjigu državljana Matičnog ureda Benkovac, za matično područje Polača, pod rednim brojem 413.

12. Nadalje je utvrđeno kako su roditelji tužiteljice sklopili brak 1968. u Polači, kao i da o njihovom prijavljenom prebivalištu u vrijeme rođenja tužiteljice postoje različiti podaci u spisu predmeta, pa se tako u prijavi rođenja tužiteljice, kao mjesto prebivališta njezinih roditelja navodi [adresa], dok je u staroj kartoteci izdanih osobnih karata prvostupanjskog tijela upisano da je majci tužiteljice 1. listopada 1976. izdana u [adresa] nova osobna karta budući je prethodna, izdana u Titogradu, poništena zbog promjene prebivališta, dok o prebivalištu oca tužiteljice prije 1984., kada mu je određen Jedinstveni matični broj građana (JMBG), nema podataka jer je imao vojne isprave.

13. Tijekom postupka je utvrđeno kako tužiteljica nije upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske u Matičnom uredu Zadar, a ni u Matičnom uredu Benkovac, na koju okolnost spisu prileži potvrda Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Matični ured Zadar, KLASA: 224-04/16-02/4708, URBROJ: 2198-04-01/01-16-2 od 16. prosinca 2016. U navedenoj potvrdi je sadržana i napomena kako je iz prijave o rođenju 845. za 1970. vidljivo kako je obavijest radi upisa u knjigu državljana za tužiteljicu poslana prema ocu, u Mjesni ured Lalinac, Niš, R Srbija.

14. Spisu je priložena Prijave o rođenju za tužiteljicu, koja je izvršena pod brojem 845 za 1970., iz koje je razvidno kako je u rubrici sporazum roditelja različitog republičkog državljanstva o republičkom državljanstvu djeteta upisana bilješka "MK Lalinac, općina Niš", kao i da je obavijest o rođenju djeteta proslijeđena "MK Svrljig, Niš, MK Lalinac" 19. studenog 1970.

15. Iz Uvjerenja Grada Niša od 30. srpnja 2008. proizlazi kako tužiteljica nije upisana u knjigu državljana koje se vodi za Lalinac, pri čemu su podaci dani za KM. Tužiteljica je rješenjem SMUP-a, broj 600-60528-1/97 od 27. studenog 1998. primljena u državljanstvo tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije.

16. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

17. Dakle, navedenom zakonskom odredbom je utvrđeno načelo pravnog kontinuiteta, te se prilikom rješavanja zahtjeva podnesenih temeljem ove osnove, kao pravni izvor, primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka određenih činjenica koje su utjecale na državljanski status neke osobe, iako je njihovo važenje prestalo.

18. Stoga, a kako se stjecanje hrvatskog državljanstva prosuđuje prema propisima u vrijeme koji su važili kada je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe, to su u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužiteljice, upravna tijela osnovano primijenila odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske iz 1965., koji je važio u vrijeme rođenja tužiteljice, odnosno 13. lipnja 1970.

19. Prema odredbi članka 2. mjerodavnog Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske iz 1965. hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo u vrijeme rođenja djeteta pod pretpostavkom da su u to vrijeme imali prebivalište u [adresa]. Ukoliko nije bio ispunjen koji od dva navedena uvjeta bio je potreban sporazum roditelja kako bi dijete steklo hrvatsko državljanstvo.

20. Kako otac tužiteljice nije imao hrvatsko republičko državljanstvo, a obavijest o rođenju tužiteljice je radi upisa u knjigu državljana poslana u tadašnju SR Srbiju, prema mjestu očevog rođenja i upisa u knjigu državljana, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 2. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske, pa je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

19. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. KM iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u OD Nožinić, Tomljanović&Maričević d.o.o. Nova Gradiška, Gundulićeva 4

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. u spis