Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ovr-503/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima protiv ovršenika AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, radi izravne naplate tražbine ovrhovoditelja, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-124/2025-40 od 6. kolovoza 2025., dana 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice kao osnovana, te se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-124/2025-40 od 6. kolovoza 2025. preinačuje u dosuđujućem dijelu odluke o trošku kojim je naloženo ovrhovoditeljici da naknadi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 1.269,90 EUR-a na način da se u tom dijelu odbija zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka.
II. U nepobijanom odbijajućem dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u iznosu od 4.495,00 EUR-a, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak žalbe u iznosu od 150,00 EUR- a u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.445,00 EUR-a odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku daljnji trošak postupka u iznosu od 1.269,90 EUR-a u roku od 8 dana, dok je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška postupka u iznosu od 4.495,00 EUR-a kao neosnovan.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditeljica u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno žalbenim navodima ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijano rješenje i u cijelosti odbije zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- da je ovršenik dana 7. srpnja 2016. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na svim računima te prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-41/11-356 od 11. srpnja 2014.,
- da je rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-2531/16-7 od 30. kolovoza 2016. pod točkama I., II. i III. izreke odgođeno izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja po Zahtjevu zaprimljenom kod FINA-e te je naloženo FINA-i da odmah postupi po rješenju i odgodi izdavanje naloga za prijenos, s tim da odgoda traje sve do drugačije odluke suda u ovom predmetu, dok je pod točkom IV. izreke odbijen prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koje je rješenje u cijelosti potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj: OV-22/16-5 od 22. veljače 2017.,
- da je ovrhovoditeljica podneskom od 12. srpnja 2024. obavijestila sud da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Ovr-467/2020- 97 od 20. ožujka 2023. obustavljena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate iste tražbine jer nekretnine nisu prodane na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi,
- da je temeljem prijedloga ovrhovoditeljice, a s kojim se suglasio i ovršenik, rješenjem istog suda poslovni broj: Ovr-124/2025-25 od 24. siječnja 2025. nastavljen postupak izravne naplate koji je bio odgođen rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-2531/16-7 od 30. kolovoza 2016., te je naloženo FINA-i da izvrši prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice,
- da je ovrhovoditeljica podneskom od 9. travnja 2025. obavijestila sud je njezina tražbina naplaćena u cijelosti te je doneseno rješenje poslovni broj Ovr-124/2025-37 od 15. travnja 2025. kojim je utvrđen dovršetak postupka izravne naplate kod FINA-e, te je citirano rješenje postalo pravomoćno 8. svibnja 2025.,
- da je ovršenik dana 14. svibnja 2025. zatražio naknadu troška postupka u iznosu od 5.764,90 EUR-a (za sastav prijedloga za odgodu u iznosu od 1.250,00 EUR-a (uključen trošak PDV-a), za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 4.495,00 EUR-a (uključen trošak PDV-a) i trošak sudske pristojbe u iznosu od 19,90 EUR-a),
zaključuje da je zahtjev ovršenika pravodoban, te je primjenom odredbe čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013 i 93/2014, dalje: OZ) i u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarife) obvezao ovrhovoditeljicu naknaditi ovršeniku troškove koji su mu prouzročeni neosnovanim vođenjem predmetnog postupka u ukupnom iznosu od 1.269,90 EUR-a, a koji se trošak odnosi na trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe od 7. srpnja 2016. u iznosu od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 11. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife) i trošak plaćene sudske pristojbe na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u iznosu od 19,90 EUR-a (Tar.br. 1. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj: 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dok je odbio kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 7. srpnja 2016. u iznosu od 4.495,00 EUR-a (Tbr. 13. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife) zaključivši da isti nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka jer je taj prijedlog ovršenika odbijen.
6. Ovrhovoditeljica u žalbi sadržajno obrazlaže bitnu povredu odredaba parničnog/ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, navodeći da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama iz kojih je izveo zaključak o neosnovanosti vođenja ovrhe te da nije naveo niti razloge zbog čega je podnošenje prijedloga za odgodu ovrhe od strane ovršenika bilo objektivno nužno, pri čemu posebno ukazuje na činjenicu da je ovaj ovršni postupak dovršen naplatom predmetne tražbine ovrhovoditeljice u cijelosti. Smatra da za ocjenu (ne)osnovanosti vođenja ovog ovršnog postupka trebalo razmotriti jesu li se razlozi zbog kojih je odgođen prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava (u rješenju o odgodi kao razlozi navedene činjenice da je ovršenik izjavio pravni lijek i da bi provedbom ovrhe ovršenik ostao „bez bilo kakvih novčanih sredstava“) opravdali u nastavku ovršnog postupka kroz obustavu ovrhe ili u zaustavljanju naplate ovršne tražbine.
7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga ovrhovoditeljice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe upućuje ovrhovoditeljica jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama pa je moguće ispitati pobijano rješenje, a niti bilo koju drugu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi ovrhovoditeljice kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim je obvezana naknaditi ovršeniku trošak postupka, jer ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim stav prvostupanjskog suda da je ovrhovoditeljica neosnovano vodila ovršni postupak pa da je stoga u obvezi naknaditi ovršeniku troškove koje mu je neosnovano prouzročila, a sve temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a.
9. Naime, odredbom čl. 14. st. 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Protivno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud je stava da je prilikom odlučivanja o naknadi troškova trebalo voditi računa o krajnjem ishodu spora – dovršetku ovrhe. Kako iz stanja spisa proizlazi da se ovršenik suglasio s prijedlogom ovrhovoditeljice da se FINA-i izda nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun državnog proračuna, kojim prijenosom je u cijelosti namirena tražbina ovrhovoditeljice čija se naplata zahtijevala u postupku izravne naplate kod FINA-e, slijedom čega je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Ovr-124/2025-37 od 15. travnja 2025. utvrdio dovršetak ovrhe, to valja zaključiti da ovrhovoditeljica nije neosnovano prouzročila ovršeniku troškove postupka. Ovdje valja istaknuti da odgoda izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice zbog toga što je ovršenik izjavio pravni lijek protiv izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava (prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) i što bi prijenosom tih novčanih sredstava ovršenik ostao bez nužnih sredstava za pomirenje osnovnih egzistencijalnih potreba (razlozi navedeni u obrazloženju rješenja o odgodi poslovni broj Ovr-2531/2016-7 od 30. kolovoza 2016. – napomena ovog suda), u situaciji kada je prvostupanjski sud istovremeno odbio prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, nije bila objektivno nužna niti opravdana, radi čega ovršeniku ne pripada pravo na trošak sastava prijedloga za odgodu, a kako to osnovano ukazuje i ovrhovoditeljica u svojoj žalbi.
10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditeljice uvažiti kao osnovanu te preinačiti odluku o trošku u dosuđujućem dijelu te odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.269,90 EUR-a kao neosnovan.
11. Obzirom da je preinačeno rješenje, te imajući u vidu da je ovrhovoditeljica u cijelosti uspjela sa žalbom, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a ovršenika obvezati da ovrhovoditeljici naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 1.269,90 EUR-a i Tbr. 13. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa) iznosi 150,00 EUR-a (75 boda x 2,00 EUR-a), dok je u preostalom dijelu za iznos od 4.495,00 EUR-a zahtjev ovrhovoditeljice neosnovan.
12. U nepobijanom odbijajućem dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u iznosu od 4.495,00 EUR-a, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu, 8. siječnja 2026.
Sutkinja
Amalija Švegović
