Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-494/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. BI, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-890/2025-24 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. BI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-890/2025-24 od 13. listopada 2025., opt. BI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjeta osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. srpnja 2025. pa do 13. listopada 2025.

1.2. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

1.3. Na temelju čl. 73. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju od dvije godine, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno čl. 73. st. 3. KZ/11. Okrivljeni BI ne smije se približiti žrtvi MI na udaljenost manju od 100 metara.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, u daljnjem tekstu: ZKP/08), opt. BI dužan je u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude podmiriti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 883,75 eura od čega iznos od 745,50 eura predstavlja trošak izrade pisanog psihijatrijskog nalaza i mišljenja, iznos od 68,25 eura predstavlja trošak pristupa na raspravu i davanja usmenog nalaza i mišljenja vještakinje za psihijatriju, dok iznos od 70,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) iz čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne zatvorsku kaznu.

2.1. Žalbu protiv pobijane presude podnio je opt. BI osobno u kojoj ne navodi žalbene osnove ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj žalbi ne navodi žalbeni prijedlog.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika i žalba opt. BI nisu osnovane.

6. Opt. BI u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu ukazujući da je djelo priznao, no da ga je počinio u afektu jer da ga je dotična oštećenica konstanto prijavljivala policiji jer se ne može pomiriti s rastavom i lagodnim životom, da samo glumi strah jer u suprotnom ne bi stajala 100 metara od njega nego bi išla u Sigurnu kuću, da je upoznata s njegovim zdravstvenim stanjem, da ga želi uporno smjestiti u zatvor, da psihijatru odlazi na njen nagovor, da kazneno djelo ne bi bilo dokazano da nije donio svoj mobitel i priznao djelo.

6.1. Glede istaknutih žalbenih navoda, za ukazati je da se optuženik na raspravi 13. listopada 2025. nakon izmjene činjeničnog opisa djela od strane državnog odvjetnika, očitovao da se smatra krivim te u svojoj obrani u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela u vrijeme, u mjestu i na način kako mu je to izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret izrazivši kajanje zbog počinjenog kaznenog djela. Međutim, sukladno odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08 optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog žalba optuženika po ovoj žalbenoj osnovi je u osnovi nedopuštena.

6.2. Povrh toga, na ovom sudu u razdoblju od 29. prosinca 2025. do 2. siječnja 2026. zaprimljeno je više podnesaka optuženika označenih kao dopuna žalbe, no te dopune žalbe podnesene su nakon proteka roka u kojem se žalba mogla podnijeti, a koji je rok određen odredbom čl. 463. st. 1. ZKP/08 i iznosi petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, radi čega takve dopune žalbe ovaj sud nije niti uzeo u razmatranje.

7. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) upire da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti, priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja, korektnog držanja, smanjene ubrojivosti i zdravstvenog stanja. Ukazuje da je sud pogrešno ocijenio iskrenim optuženikovo žaljenje i kajanje, smatrajući da je isto uslijedilo kako bi mu bile određene mjere opreza umjesto istražnog zatvora, da oštećenica nije bila u stanju svjedočiti bez prisustva druge osobe od povjerenja te da nije mogla dati iskaz u prisutnosti optuženika, da je tijekom ispitivanja plakala te da ga zdravstveni problemi ne sprječavaju u ponašanju koje ispoljava. Pri tome, da sud nije cijenio zaključno mišljenje sudske vještakinje u kojem je navela kako postoji opasnost da bi optuženik ubuduće mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo s obilježjima nasilja, zbog čega je preporučila sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog tretmana, a da sud nije vodio dovoljno računa o zaštiti oštećene posebice imajući u vidu porast fizičkog i psihičkog nasilja prema ženama, kao i to što se protiv optuženika vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 počinjen na štetu iste oštećenice.

7.1. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je sadržajno uložio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu. Ovo s obzirom na činjenicu da je žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iako je djelo priznao, ne oslobađa ovaj sud obveze ispitivanja odluke o uvjetnoj osudi u korist optuženika.

7.2. Razmatrajući prethodno navedene žalbene navode državnog odvjetnika, a sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 i žalbu optuženika zbog navedene žalbene osnove, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda takvi navodi žalitelja (državnog odvjetnika i optuženika) nisu osnovani, jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti (dosadašnju neosuđivanost, priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, korektno držanje, smanjenu ubrojivost i zdravstveno stanje), pri čemu otegotnih okolnosti na njegovoj strani sud nije našao. Bez utjecaja je žalbeni navod državnog odvjetnika da se protiv optuženika vodi drugi kazneni postupak počinjen na štetu oštećenice zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, prvenstveno uvažavajući presumpciju nevinosti.

7.3. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a imajući u vidu i činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženika te je polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno opt. BI osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te njegove resocijalizacije.

8. Nadalje, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ovaj sud je ispitao i odluku o sigurnosnoj mjeri nalazeći da je prvostupanjski sud osnovano na temelju odredbe čl. 73. KZ/11 izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve MI u trajanju od dvije godine, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, pri čemu po proteku polovine trajanja navedene mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje sukladno odredbi čl. 73. st. 3. KZ/11. Ovo imajući u vidu da se navedena sigurnosna mjera može izreći počinitelju u slučaju postojanja opasnosti da bi prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo što proizlazi iz procjene sudsko-psihijatrijskog vještačenja, a ujedno je za istaći kako je svrha sigurnosnih mjera i čl. 66. KZ/11 otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Pri tome je ista u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić