Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14, Našice

Posl. br.: P-343/2024-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanom po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupani po OD Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i dr., nakon održane i zaključene glavne rasprave održane dana 25. studenog 2025. godine u prisutnosti tužitelja CR, zamjenika punomoćnika tužitelja UR, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice punomoćnika tuženika Diane Matoković, odvjetnice iz Našica, na ročištu za objavu presude održanom dana 8. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9013569521, sklopljenog između Privredne banke d.d. Zagreb i CR dana 7. svibnja 2008. godine, a koja u članku 4. glasi: "…po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima…".

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, da tužitelju CR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od ukupno 24,85 (dvadesetčetiri eura osamdesetpet centi) eur, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% postotna poena, od 01.01.2023. godine, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poen, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drug polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- iznos od 2,03 eur od 1.2.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 2,03 eur od 1.3.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 2,00 eur od 1.4.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 1,98 eur od 1.5.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 1,99 eur od 1.6.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 1,97 eur od 1.7.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,68 eur od 1.8.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,68 eur od 1.9.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,69 eur od 1.10.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,68 eur od 1.11.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,67 eur od 1.12.2011. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,67 eur od 1.1.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,67 eur od 1.2.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,66 eur od 1.3.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,66 eur od 1.4.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,65 eur od 1.5.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,65 eur od 1.6.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,65 eur od 1.7.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,64 eur od 1.8.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,63 eur od 1.9.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,63 eur od 1.10.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,62 eur od 1.11.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,62 eur od 1.12.2012. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,62 eur od 1.1.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.2.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.3.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.4.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.5.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.6.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.7.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.8.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.9.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.10.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.11.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.12.2013. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.1.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.2.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.3.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.4.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.5.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,06 eur od 1.6.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.7.2014. godine pa sve do isplate,

- iznos od 0,05 eur od 1.8.2013. godine pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, da tužitelju CR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 640,45 (šestočetrderset eura četrdesetpet centi) eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja presude 8. siječnja 2026. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 9. ožujka 2018. godine podnio tužbu radi ništetnosti odredbi ugovora i isplate. U tužbi iznosi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9013569521 prema kojem mu je odobren kredit u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 4. navedenog Ugovora tuženik je bio dužan pored iznosa glavnice platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 9,58 % godišnje. Međutim, za trajanja otplate kredita tuženik je mijenjao visinu kamatne stope na štetu tužitelja, no tužitelj je predmetni kredit otplatio prijevremeno dana 29. travnja 2016. godine.

2. Nadalje tužitelj dodaje da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u točki II potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, kojom se potvrđuje između ostalog da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu da jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koje je time ništetna. Tužitelj dodaje da je citirana presuda potvrđena revizijskom odlukom VSRH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine. Stoga tužitelj smatra da mu je primjenom promjenjive kamatne stope prouzrokovana šteta koju ovom tužbom traži da mu je tuženik nadoknadi. Prije pokretanja postupka tužitelj se obratio tuženiku da mu vrati preplaćeni iznos kamate, ali se tuženik na taj zahtjev oglušio.

3. Tužitelj u tužbi smatra da je banka u ovoj parnici, a s obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, sukladno odredbi čl. 323 a u svezi sa čl. 1111, 1115 te čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - u nastavku ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe ugovora.

4. Stoga tužitelj točkom I tužbenog zahtjeva traži da sud utvrdi kako je ništena odredba predmetnog ugovora o kreditu koja u čl. 4 glasi: " …..po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima…", dok je točku II tužbenog zahtjeva koja se odnosi na povrat više isplaćenog iznosa zajedno sa zateznom kamatom, tužitelj specificirao podnoseći konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 21. svibnja 2025. godine.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, jer prvenstveno smatra da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ovakve tužbe budući je Ugovor o kreditu prestao isplatom kredita. Osporava da bi odredba Ugovora o kreditu kojom je predviđeno da se kamatna stopa može mijenjati odlukom banke, ništetna, budući je tužitelj potpisom na Ugovoru o kreditu pristao na takav način ugovaranja kamatne stope. Osim toga, ističe i prigovor zastare potraživanja.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 9013569521, sklopljenog između Privredne banke d.d. Zagreb i CR dana 7. svibnja 2008. godine, uvid u ostale materijalne dokaze, saslušao tužitelja CR, te izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Siniši Ćupurdiji.

7. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- u nastavku teksta ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Odredba čl. 8. ZPP-a sadrži načelo slobodne ocjene dokaza kao ovlaštenje suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može utvrditi postojanje, odnosno nepostojanje neke činjenice.

9. Uvidom u Ugovorom o nenamjenskom kreditu broj : 9013569521, sud jer utvrdio da je zaključen između tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, te korisnika kredita tužitelja CR, a prema kojem je tuženik kao kreditor, banka tužitelju kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 10.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, a prema kojoj se u čl. 3 Ugovora korisnik kredita obavezuje platit banci kamatnu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 9,58 %.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Siniše Ćupurdija o provedenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju po nalogu suda radi utvrđivanja bitnih okolnosti u ovoj parnici, odnosno razlike između stvarno plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tužena primjenjivala i početno ugovorene kamatne stope, temeljem zaključenog predmetnog ugovora o kreditu, a sve prema podacima u spisu proizlazi da je tužena tijekom otplate kredita partija 9013569521 mijenjala kamatne stope od one utvrđene Ugovorom (9,58%). Stoga je vještak Siniša Ćupurdija mišljenja da je razlika kamate unutar svakog anuiteta po partiji kredita broj 9013569521, od one početne ugovorene iznosi (tada obračunato) 187,25 kuna.

11. Sud ukazuje da je tužitelj nakon poziva na očitovanje o vještačkom nalazu dostavio u spis pisani podnesak od 9. siječnja 2019. godine kojim se očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je istovremeno na temelju toga nalaza specificirao, odnosno podnio konačan tužbeni zahtjev, dok se tuženik, načelno očitovao da ne prihvaća vještački nalaz jer da je zasnovan na pogrešnoj premisi, nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari i na njemu se ne može temeljiti sudska presuda. Budući da je po mišljenju suda tuženik stavio samo načelne primjedbe na nalaz vještaka, sud je iste odbio i u cijelosti uvažio nalaz i mišljenje te izračun financijsko-knjigovodstvenog vještaka, jer je on dovoljno obrazložen i pregledan.

12. Među strankama nije sporno da je člankom 4. Ugovora o nenamjenskom kreditu ugovoreno da se tuženik obvezuje na kredit platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama u poslovanju sa građanima.

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka, koji je dostavio i dopunu nalaza, proizlazi da je tuženik u početku primjenjivao početno ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 9,58 % i to do 31. siječnja 2011. godine. Nakon toga, došlo je do povećavanja kamatne stope, pa je povećan i anuitet. Nakon 31. kolovoza 2014. banka je snizila kamatnu stopu od početno ugovorene. Obračunata kamata u iznosu većem od one početno ugovorene iznosila je ukupno 187,25 kn odnosno 25,10 eura, obračunato prema srednjem tečaju Privredne banke d.d. Zagreb na dan plaćanja.

14. Ocjenjujući izvedene dokaze kako je ranije navedeno, dokaze koje je međusobno usporedio i analizirao, imajući u vidu načelo o teretu dokazivanja, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati ključnu činjenicu u ovoj parnici, a koja je sporna između stranka, a odnosi se na okolnost da je tuženik jednostranom promjenom ugovorne kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja mijenjao visinu kamatne stope. Ovakvim svojim radnjama tuženik je povredivo kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita jer je u Ugovoru o kreditu primijenio nepoštenu ugovornu odredbu. Naime Ugovorom je ugovorena obveza plaćanja kamate na kredit po stopi koja je promjenjiva tijekom trajanja kreditne obveze temeljem jednostrane odluke banke o kojoj se promjeni nije pojedinačno pregovaralo pa je dakle ta odredba ništetna.

15. U dokaznom postupku je, posebno imajući u vidu iskaz tužitelja koji je detaljno obrazložio okolnost zaključenja ugovora pa mu je sud poklonio vjeru, nedvojbeno je utvrđeno da u vrijeme zaključenja spornog Ugovora ali i u vrijeme trajanja ugovornog odnosa stranke nisu pregovarale o promjenama odnosno opravdanosti promjene kamatne stope, već je banka jednostavno i potpuno samostalno bez pregovora i dogovora s tužiteljem mijenjala visinu kamatne stope.

16. Sud nalazi da je tuženik unošenjem odredbe čl. 4 Ugovora, tj. odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isključivo temeljem vlastite odluke doveo korisnika kredita, tužitelja u neravnopravan položaj, i to jednostranom i samostalnom promjenom kamatne stope na odobreni kredit čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Odredba čl. 56 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2 istog čl. propisano je da kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovaca, određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

18. Ovo tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao, pa se stoga, po stavu ovog suda ne može pozivati na opće uvjete poslovanja jer oni ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje o promjeni kamatne stope.

19. Temeljem gore navedenog sud je ocijenio da je tužitelj uspio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 4 predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je u nastavku dokaznog postupka sud odlučivao o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na visinu preplaćenih iznosa kamata, te o istom odlučio u skladu s izračunom vještaka.

20. Ocjenjujući ovaj dio tužbenog zahtjeva sud nalazi da je tužena temeljem ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom došao do financijskih sredstava, te je kao banka koja je ugovorila ništetnu odredbu u Ugovoru o kreditu postala nepošteni stjecatelj, tj. da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

21. Stoga je tuženik kao stjecatelj novčanog iznosa kojeg je stekao bez osnove, dužan tužitelju vratiti preplaćene iznose kamate, kako je to i određeno u izreci.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena ovom presudom, to je sud prigovor zastare odbio.

23. Stoga je sud nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka našao da je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu podnesenog tuženog zahtjeva te je donio presudu kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja (postupak se vodio pod oznakama P- 343/2024, P-37/2019, P-257/2018) u visini od 300,00 eur + PDV prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7 toč. 9), sveukupno 375,00 eur, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što ukupno iznosi 640,45 eura.

25. Na temelju svega izloženog, sud je presudio kao u izreci presude.

Našice, 8. siječnja 2026. godine

S U T K I N J A:

Marina Godžirov

UPUTA O PRAVU ŽALBE:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po dostavi prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika