REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3285/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Mirka Kovača, odvjetnika, i zakonske zastupnice tuženika PT, OGDO u Zagrebu, dana 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 193,61 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 18,53 eura od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 7,94 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 8,32 eura od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 2,77 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 8,36 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 7,98 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 10,64 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 13,93 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 10,18 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2,79 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 5,32 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 7,79 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3,12 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,13 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,50 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 11,88 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 5,90 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 3,09 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,82 eura od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 5,90 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 9,31 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,83 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 12,41 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2,96 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 2,83 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 3,10 eura od 16. siječnja 2019.do isplate,

- na iznos od 2,92 eura od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 3,36 eura od 16. ožujka 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.196,87 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 8. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređena na rad u Zatvorsku bolnicu, na radno mjesto pravosudnog policajca.

Ističe da imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja, te njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužiteljica svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu u čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN, 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN, 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan.

Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019., tužiteljica svaki radni dan nije koristila pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužiteljici omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužiteljici omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužiteljice iz radnog odnosa, jer je tužiteljica za vrijeme pauze trebala odmoriti, a ne raditi. Kako tužiteljici od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskih prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljičinim radom neosnovano obogatio (jer je tužiteljica radila u vrijeme kada je trebala koristiti pauzu /stanku/), te joj je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada.

Slijedom navedenog, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 2. lipnja 2025. za utuženo razdoblje potražuje iznos od 193,61 eura zajedno sa pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te da predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), evidencije radnog vremena, obračunske liste (str. 30- 387 spisa), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, sudsku prasku, Priručnik poslovi i postupanje pravosudne policije (str. 406-489, 861-868, 900-903 spisa), priloge predane uz podnesak od 25.02.2024. (str. 532-695 spisa, sa službenom bilješkom na str. 532 spisa), Knjigu dnevnog izvještaja dežurnog (str. 697-860 spisa), saslušao je kao svjedoke LT i TT, oboje na ročištu od 06.09.2021. (str. 392- 394 spisa), kao i KT na ročištu od 08.02.2022. (str. 403-405 spisa), te i samu tužiteljicu na ročištu od 19.11.2025. (str. 907-908 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka ing. Zrinka Ručevića (Ručević vještačenje d.o.o.) od 13.05.2025. (str. 881-885 spisa), kao što je izvršen i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove djelatnice tuženika u Upravi za zatvorski sustav, te je raspoređena na rad u Zatvorsku bolnicu na radnom mjestu pravosudnog policajca.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici za rad tijekom stranke (prava na odmor tijekom rada), za utuženo razdoblje, pravo na isplatu razlike plaće, budući joj tuženik nije omogućio korištenje stanke odnosno slobodnih dana sukladno odredbama ZR-a i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

7. Svjedok LT, u svom iskazu navodi da je bio je voditelj odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici. U tom razdoblju nije se vodila evidencija o korištenju pauze. Koliko je imao saznanja, nije se vodila niti prije toga. Službenici su se upisivali kad dolaze i odlaze u evidenciju dolaska i odlaska s posla. U periodu kada je on bio, službenik na porti je upisivao kada službenici dolaze i odlaze kako bi evidencija bila točnija. Svim službenicima je bilo omogućeno korištenje pauze. On je u tom smislu dao uputu dežurnima te su oni organizirali pauze za službenike.

Prvi put saznao je od službenika pravosudne policije da ne mogu koristiti pauzu, kada su prvi put podnijeli tužbu, a osobno je vidio kroz prozor da su išli u trgovinu, i koristili pauzu u prostoriji koja je bila predviđena za to. Za tužiteljicu je siguran da je koristila pauzu, jer čim bi došlo vrijeme pauze, zvala je dežurnoga da ide na pauzu. To zna jer mu je dežurni to rekao, a trebalo ju je upozoravati da se vrati sa pauze. Nije pojedinačno za tužiteljicu postojalo točno pisano vrijeme korištenja pauze. U većini slučajeva dežurni organizira korištenje pauze, a ukoliko službenik traži izvan tog vremena onda se mora javiti dežurnome. Na odjelu su dva policajca, a po njegovoj je uputi mogao ostati jedan, kako bi se organizirala pauza. Nije bio evidentiran prekid službe zbog korištenja pauze. Njegova vrata su bila do vrata dežurnoga i bila su otvorena, a osim toga znao ga je zvati na Motorolu ili telefon, tako da ima neposredna saznanja. Pauza je trajala, ovisno o organizaciji, dva puta po pola sata ili jedanput sat vremena. Dežurni je kontrolirao korištenje pauze, a znao je i on nekada putem kamera kontrolirati.

8. Svjedok TT, voditelj odjela osiguranja Kaznionice u Turopolju, a od 3. rujna 2012. do 1. veljače 2018. bio je voditelj odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici, te je bio nadređen tužiteljici u svom iskazu navodi da se nije se vodila evidencija o korištenju pauza, niti je ta obveza propisana. Dežurni je evidentirao korištenje pauze u dnevnim izvješćima. Tužiteljici je uglavnom u većini slučajeva bilo omogućeno korištenje pauze. Ako je koristila pauzu, to je vidljivo u dnevnim izvješćima dežurnog, nije propisano da se mora voditi, ali je on to zatražio da se vodi evidencija o dnevnim izvješćima dežurnog, i to kako korištenje, tako i nekorištenje pauze. Dežurni službenik je bio zadužen za organizaciju korištenja pauze. Službenik se mora javiti dežurnome kada ide na pauzu. Poslovi tužiteljice se obavljaju u turnusima 0-24 sata. Ako zbog pauze prekida službu, u pravilu ga mijenja netko drugi. Kolega koji dolazi na to radno mjesto na zamjenu zbog pauze, se također upisuje u evidenciju dežurnog na odjelu. Odlučilo se voditi evidenciju korištenja pauze bez obzira što to nije propisano, da se ne bi žalio netko da nije koristio pauzu, ako je koristio, da ne bi tražio isplatu, jer ima i slučajeva da su neki tužili za razdoblje u kojemu nisu niti bili u službi. U utuženom razdoblju tužiteljica nije bila na porodiljnom, bila je cijelo vrijeme na poslu, osim godišnjeg i tu ili tamo možda bolovanja. Evidencija je obuhvaćala odjel osiguranja. U evidenciju se upisivao dnevni odmor uz navođenje točnog trajanja. Bilo je izvanrednih situacija u kojima manji broj službenika nije koristio pauzu, a nije se mogla organizirati zamjena, to se također upisivalo. Intencija je bila da se evidentiraju službenici koji nisu bili u mogućnosti koristiti pauzu, ali se evidentiralo i korištenje pauze. Bilo je slučajeva da netko nije koristio pauzu, pa je drugi dan otišao ranije s posla, postojala je mogućnost takvog dogovora. Ne može točno reći kada se počela voditi evidencija, negdje 2015. ili 2016. godine. U periodu prije nego se počelo upisivati, postoji mogućnost da je netko koristio pauzu, a nije se evidentiralo.

Tužiteljica je radila u službi osiguranja, a za koju je on uveo evidenciju. Tužiteljica je koristila pauze unutar kuće.

9. Svjedok KT, koji je od 2002. radio kao zamjenik načelnika, a nakon 2010.-2011. kada je to mjesto ukinuto je nastavio raditi iste poslove u svom iskazu navodi da je bio nadređeni tužiteljici. U 80-90% slučajeva ljudi su koristili pauzu. Dežurni nije upisivao u Knjigu da je netko bio na pauzi, to se nije evidentiralo, ali to ne znači da netko nije bio na pauzi. Tko je radio 8 sati imao je pauzu 30 minuta, a tko je radio 12 sati imao je pauzu 1 sat. Njih je 50ak i nije se dogodilo da netko nije jeo. Jedini je problem kada je netko bio u vanjskoj bolnici da je on osiguravao zatvorenika, te formalno nije mogao napustiti radno mjesto. Vodili su evidenciju takvih službenika i njima su pribrajali pola sata, odnosno te je sate mogao iskoristiti kao slobodne dane. Ne sjeća se za tužiteljicu da bi se ona žalila vezano za korištenje pauze, ali se sjeća da se predstavnik sindikata neslužbeno za druge službenike koji nisu niti znali da se za njih žali. Pisani prigovori su bili u nekom smislu, ali ne njima, već Ministarstvu. U njihovim prostorijama je postojao aparat gdje se nešto moglo kupiti, u blizini je bio i Konzum, a moglo se jesti u blagovaonici. Službenik se dogovarao s dežurnim u smjeni, njemu su se prijavljivali kada će tko ići na pauzu. Negdje 2017. se pisalo kada je tko koristio pauzu, a znalo se dogoditi da se ne upisuje, možda i namjerno. Negdje do 2014. su svi koristili mogućnost korištenja slobodnih dana ili su išli ranije umjesto korištenja pauza, a nakon toga je došao novi načelnik te su se prvo dogovarali usmeno, a poslije se pisalo.

Dežurni u smjeni je zadužen za organizaciju korištenja pauza. Do 2015. se ofrlje evidentiralo, a nakon toga detaljnije. Koliko se sjeća tek od 2017. su se evidentirale pauze. Navodi da je od 1990. do 2021. radio u Zatvorskoj bolnici. Službenik koji nije mogao koristiti pauzu, on je dobio pola sata, bilo mu je dozvoljeno da koristi slobodno vrijeme.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da radi na radnom mjestu starije pravosudne policajke od 1. lipnja 1997. godine. Od 2006. radi u turnusima, a ranije je radila na poslovima matične evidencije, poslove tajništva u središnjem uredu. Turnusi su bili organizirani po principu 12-24-12-48 sati.

Što se tiče stanke zbog nedostatka djelatnika postala je učestala praksa da ih se puste eventualno pola sata, a čak bi i to prekinuli.

Stanka je inače trajala maksimalno pola sata, ponekad čak i 20 minuta.

11. Sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću (Ručević vještačenja d.o.o.) a nalaz i mišljenje vještaka sud u potpunosti prihvaća ocijenivši isti kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnovan neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusu, iznosi ukupno 193,61 eur, te su pojedinačni mjesečni iznosi dani u stupcu ´k´ Tabele 1 iz nalaza, a datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ´I´ Tabele 1 iz nalaza. Potrebno je istaknuti kako je vještak broj neiskorištenih sati dnevnog odmora odnosno pripadajući neisplaćeni bruto iznos obračunao uzimajući u obzir da tužiteljica nije koristila propisanu stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radila u turnusu po 12 sati, uz umanjenje iskorištenih dnevnih stanki (30 minuta) u pojedinim danima odnosno mjesecima.

Naime, upravo i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica znala koristiti pauzu te da se o korištenju pauze nije vodila evidencija. Dakle, tužiteljica jest neosporno koristila pauzu, a kako to uostalom proizlazi i iz navoda same tužiteljice tijekom postupka, međutim, ista nije koristila pauzu u trajanju od sat vremena dok je radila u turnusu po 12 sati već u trajanju od 30 minuta, a kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

12. Što se tiče prigovora tužene na nalaz i mišljenje vještaka, potrebno je istaknuti kako je i sama tužena istaknula kako ne postoji potreba za saslušanjem vještaka na ročištu budući se prigovor svodi na pravno pitanje u kojem smislu je također potrebno naglasiti kako to što tužiteljica ne bi tražila od poslodavca (tužene) slobodne dane kao kompenzaciju za neiskorišteni dnevni odmor (stanku) u smislu čl. 42. KU-a17 nipošto ne znači da nema pravo zatražiti isplatu plaće za dio neiskorištenog dnevnog odmora (stanke). Dakle, mogućnost traženja korištenja slobodnih dana je pravo tužiteljice koje ona može ali i ne mora iskoristiti, a ako se odluči ne koristiti tu mogućnost, svakako ne gubi pravo na isplatu plaće s predmetnog pravnog osnova (tako i Županijski sud u Splitu u presudi Gž R-49/25 od 28.03.2025.).

13. Odredbom čl. 73. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/13 i 112/17, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, u daljnjem tekstu KU/13 i KU/17) propisano je st. 1. da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, i st. 3. vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Slijedom navedenih odredbi policijski službenik ima pravo na odmor (stanku) kako je to propisano čl. 10. KU i čl. 73. ZR. Kada policijski službenik radi i tijekom odmora (stanke) pripada mu pravo na naknadu plaće za još 30 minuta, odnosno 1 sat efektivnog rada, prema cijeni sata rada za vrijeme redovnog rada. Budući je redovni dnevni odmor (pauza) predviđen za jelo i odmor od radnih zadataka tijekom radnog vremena, a tuženik nije predočio dokaze niti evidencije iz kojih bi bilo vidljivo da je tužiteljica mogla, odnosno da se odjavljivala s rada u vrijeme kada je koristila dnevne pauze, niti joj je ponuđen slobodni dan. Nadalje, s obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura korištenje dnevnog odmora (pauze) predviđene Kolektivnim ugovorom u trajanju od 30, 60 minuta za vrijeme rada, odnosno nije osiguran dovoljan broj radnika koji bi zamijenili jedan drugoga tijekom dnevnog odmora (pauze), te na taj način nije tužiteljici omogućeno ostvarenje zakonskog prava na dnevni odmor (pauzu), a kako se navedeno vrijeme smatra radno vrijeme, to je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi odrađene sate.

14. Slijedom svega navedenog, sud je tužiteljici, za utuženo razdoblje dosudio iznos od 193,61 eura, na koji iznos je tužiteljici dosuđena zatezna kamata tekuća od 16. listopada 2015. pa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR). Visina zakonske zatezne kamate utvrđena čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužiteljici, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužiteljice te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

16. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 25 bodova, (Tbr. 32/1 OTH), za sastav tužbe 25 bodova, (Tbr. 7/1OTH), za sastav podnesaka od 08.08.2023., 26.02.2024., 02.06.2025., za svaki podnesak po 25 bodova (Tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročišta održana 05.10.2020., 06.09.2021., 08.02.2022., 18.03.2024., 13.01.2025., 08.09.2025., 19.11.2025., po 25 bodova (9/1 OTH), trošak pristupa na ročište 07.10.2025. 6,25 bodova (Tbr. 9/5 OTH) kao i za pristup na ročište za objavu presude 08.01.2026. 12,5 bodova odnosno 318,75 bodova što uz PDV od 25% iznosi 796,87 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.196,87 eura.

Sud tužiteljici nije priznao trošak podneska od 27.01.2025. budući podnesak s tim datumom ne prileži spisu dok joj je trošak zastupanja na ročištu održanom dana 07.10.2025. priznat sukladno tbr. 9/5 OTH budući se radi o ročištu odgođenom prije početka raspravljanja. Konačno, tužiteljici je cjelokupni trošak priznat sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu na iznos od 193,61 eur.

17. Sud je tužiteljici priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku po OGDO