Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-383/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ČF pok. L iz [adresa], 595 [adresa], 3. tužitelja IF pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice GF pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljice UF pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri iz Zadra, protiv tuženika Grad Zadar, OIB: 09933651854, Narodni trg 1, Zadar, zastupan po gradonačelniku JF, a ovaj po punomoćnici CF, dipl. iur, djelatnici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-2936/15 od 21. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P- 2936/15 od 21. ožujka 2016., potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru, broj P-2936/15 od 21. ožujka 2016., točkom I. izreke utvrđuje se da su 1. tužitelj LF pok. L iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljica ČF pok. L iz [adresa], 595 [adresa], 3. tužitelj IF pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljica GF pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljica UF pok. L iz [adresa], J.[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1187 m2 i to svaki od tužitelja pod 1. do 4. u suvlasničkom udjelu od 3/20 dijela, a tužiteljica pod 5. UF u suvlasničkom udjelu od 6/20 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi izvrše uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to svaki od tužitelja pod 1. do 4. u suvlasničkom udjelu od 3/20 dijela, a tužiteljica pod 5. u suvlasničkom udjelu od 6/20 dijela na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.
Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.706,25 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dosuđeni iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude 21. ožujka 2016. po stopi od 8,14% posto godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeni izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnome navodi da su prednici tužitelja sudjelovali u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem postupku da nije prihvaćena Agrarna odluka broj 292/47 zbog neodređenosti zemljišta, a prednici tužitelja nisu dostavili dopunu Odluke, pa da nisu dokazali vlasništvo spornog zemljišta i da se navedena odluka ne odnosi na utuženu nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. Tuženik navodi da činjenica što je prednik tužitelja RF bio evidentiran kao posjednik ne čini istoga kmetom, te da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, te predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, u protivnom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje, priznanje i uknjižba prava suvlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1187 m2. s osnove dosjelosti.
6. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koju upućuje tuženik a ni onima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno.
7. Tako iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:
- da je predmetna nekretnina prema zk izvatku za k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška], kao vlasništvo tuženika,
-da su tužitelji priložili rješenja o nasljeđivanju za svoje prednike, kojima je obuhvaćena i predmetna kč.br. i kojima nasljednici raspolažu u korist tužitelja,
- da je prednik tužitelja TF“ bio evidentiran posjednikom predmetne kč. br. [katastarska čestica] još od 1945. godine
- da je revizijom za k.o. [katastarska općina]., kao posjednik upisan LFR, a koji upis je potvrđen i 1964., i sve do danas je prednik tužitelja upisan kao posjednik predmetne kč. br. [katastarska čestica],
- da je odlukom Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru od 17. siječnja 1948., broj 292/47, utvrđeno da postoji odnos feudalnog karaktera i da se predniku tužitelja RF i članovima njegove porodice, ženi Č, sinovima ŽF i ŠF, kćerima I i GF priznaje na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao oranica „Recine“ kod [adresa] do puta i jaruga, a koja da je bila vlasnost Zadarske biskupije,
- da je zapisnikom Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 8. rujna 1986., utvrđeno da je u postupku sudjelovao otac tužitelja ŽF i brat ŠF, koji su pozvani na dostavu dopunske odluke broj 292/47 Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru,
- da je kč. br. [katastarska čestica] prenesena u društveno vlasništvo, a nakon brisanja društvenog vlasništva upisan je tuženik,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su i tužitelji kao i njihovi prednici posjednici predmetne kč.br. preko 100 godina, da im nitko nikada nije osporavao posjed, da se predio u kojemu se nalazi predmetna kčbr zove „Rične“- „Rečine“
- da saslušanjem zemljišnoknjižnog referenta nije utvrđeno je li u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], donesena odluka o osnivanju nove zemljišne knjige, je li zakonito proveden i završen ispravni postupak i jesu li prednici tužitelja iskoristili svoje pravo na prigovor, pa da rješenje doneseno u takvom postupku ne veže tužitelje.
8. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su prednici tužitelja bili u posjedu i prije 1945., da su dokazali valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava suvlasništva na utuženoj nekretnini (RF razrješenjem agrarnog odnosa stekao je suvlasništvo na predmetnoj kč.br., njega su naslijedili sinovi ŽF i ŠF, koje su naslijedili tužitelji prema rješenjima o nasljeđivanju), međutim zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno je primijenio materijalno pravo (odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.. – dalje: ZV)
9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda nesporno proizlazi da je posjed tuženika započeo i trajao za vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, te su neprekinutim posjedom kroz razdoblje od 40 godina iz paragrafa 1672. OGZ-a, najkasnije 1985., dosjelošću stekli vlasništvo predmetne kč.br., te su istekom 1985., kao pošteni posjednici još prednici tužitelja stekli dosjelošću predmetnu nekretninu, pa se pravni odnos prosuđuje kroz pravila bivšeg OGZ kako i propisuje odredbe članka 388. ZV-a, kojom se ostvaruje načelo zaštite stečenih prava iz članka 389. ZV-a. Prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ-a, za izvanrednu dosjelost tražio se rok od 30 godina, odnosno 40 godina ako je riječ o imovini iz paragrafa 1472. OGZ-a u vlasništvu države, crkve i dr.
10. Stoga ne stoje žalbeni razlozi tuženika da su tužitelji nepošteni posjednici, jer da su sudjelovali u osnivanju zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], obzirom su još prednici tužitelja stekli vlasništvo dosjelošću do vremena kada je pokrenut postupak osnivanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] 1986., a za koji postupak nije dokazano kako je završio i jesu li prednici tužitelja u tom postupku iskoristili pravna sredstva koja su imali na raspolaganju, pa je sudjelovanje prednika tužitelja u takvom postupku irelevantno za pitanje poštenja posjednika tijekom trajanja roka dosjedanja koji rok je istekao jer su do tada već prednici tužitelja stekli vlasništvo dosjelošću ispunjenjem pretpostavki iz paragrafa 1472. OGZ-a.
11. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, odbijena žalba tuženika, a pobijana presuda potvrđena.
12. Odluka o troškovima postupka je zakonita kako po osnovu tako i po visini troškova koji su odmjereni tužiteljima (članak 154. i članak 155. ZPP).
13. Na temelju članka 166. ZPP-a u svezi sa člankom 154. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
U Karlovcu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Stokrp